REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-172/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĆŠ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56715, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-412/2023 od 18. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženika ĆŠ odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženi ĆŠ je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 optuženi ĆŠ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. U slučaju opoziva uvjetne osude se na temelju članka 54. KZ/11 optuženom u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno oduzimanja slobode 12. studenog 2022. do 13. studenog 2022.
2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08) optuženi ĆŠ je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 39,82 eura u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.
3. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po braniteljici Mihaeli Vilus, odvjetnici u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
6. Žalba optuženika nije osnovana.
7. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 žalitelj vidi u tome što je izreka nerazumljiva, proturječna je razlozima presude odnosno razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.
7.1. Ova se bitna povreda ne konkretizira jer u nastavku žalbe žalitelj iznosi razloge na temelju kojih je prvostupanjski sud intervenirao u činjenični opis i usprkos tome što je ispustio dio koji se odnosi na prijetnju pištoljem i reducirajući količinu izgovorenih prijetnji, je proglasio optuženika krivim. Dakle, radi se o prigovorima činjenične naravi, o čemu će nastavno biti obrazloženo.
7.2. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena istaknuta niti koja druga bitna povreda na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti.
8. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ponavlja razloge prvostupanjskog suda u dijelu u kojem se obrazlaže u kojim dijelovima prihvaća, a u kojim ne prihvaća obranu optuženika, a jednako tako i za oštećenicu i svjedoka KŠ i FŠ, a potom daje vlastitu vrijednosnu ocjenu dokaza navodeći da iz rezultata dokaznog postupka doista nije razvidno koji bi motiv optuženik imao da odmah po dolasku oštećenice istoj prijeti. Osim toga, žalitelj navodi da je s oštećenicom dugi niz godina u dobrim odnosima i nije sudjelovao u razmiricama između svog zeta i sina oštećenice, kao i da je upravo optuženik zatražio intervenciju policije u 21,29 sati jer je KŠ razbijao automobil i prijetio. U odnosu na vrijednosnu ocjenu dokaza žalitelj ukazuje da prvostupanjski sud nije imao u vidu da je KŠ porekao da bi razbijao stakla na automobilu već da je to učinila zbog ljutnje na muža kćerka optuženika, iako se kazneni postupak za oštećenje tuđe stvari vod protiv KŠ. Nadalje, žalitelj smatra da je krajnje nerazumljivo pojašnjenje prvostupanjskog suda vezano za motiv postupanja optuženika, a to je da je kao glava obitelji želio smiriti situaciju koja je eskalirala ali na pravno nedopušten način, iako takav zaključak nema uporišta u provedenim dokazima. Nadalje, žalitelj postavlja pitanje zbog čega bi pozvao policiju ako je prijetio oštećenici, koja je nakon njega zatražila intervenciju policije.
9. Po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti te je na temelju toga utvrdio sve odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.
9.1. S pravom je otklonjena obrana optuženika da kritične zgode oštećenica nije došla pred njegovu kuću jer suprotno tome proizlazi iz iskaza oštećenice TŠ i njezinog sina AŠ. Naime, oštećenica je izjavila da joj je sin ispričao što se dogodilo na benzinskoj pumpi pa je stoga otišla do kuće optuženika, s kojim je do tada bila u dobrim odnosima, kako bi ga pitala zašto Ć napadaju njezinog sina, a KŠ je potvrdio te navode tj. da je rekao majci da je napadnut od NŠ koji je u dobrim odnosima sa zetom optuženika FŠ. Također, iz iskaza AŠ proizlazi da je nastojao spriječiti majku da ode do optuženika i to je bio razlog zašto je pošao za njom. Pritom je, po ocjeni drugostupanjskog suda, životno da nakon što joj je sin ispričao za napad na benzinskoj postaji od strane NŠ kojeg je ranije KŠ prijavio radi držanja oružja, a NŠ je dobar sa zetom optuženika koji u tom predmetu nije želio svjedočiti, je oštećenica otišla do optuženika kako bi se riješile te razmirice između njezinog sina i zeta optuženika. Nadalje, prema suglasnim iskazima oštećenice i njezinog sina, optuženik je već bio izvan svoje kuće, pri čemu nije na nedvojben način utvrđeno da je u rukama imao pištolj kako to tvrde oštećenica i njezin sin, da je odmah počeo vrijeđati i prijetiti i da je to, prema iskazu AŠ bio razlog zašto je šakom lupio po vjetrobranskom staklu.
9.2. Nadalje, pravilnom analizom obrane optuženika prvostupanjski sud utvrđuje da je prvo optuženik poricao da bi oštećenica došla do njegove kuće, a potom odgovarajući na pitanja je izjavio „da su oni došli pred kuću“, a na upit tko su oni rekao je TŠ i AŠ, dakle uz sve ranije navedeno očito je da su i AŠ i TŠ bili na licu mjesta. Također, optuženik je znao razlog zbog čega su došli oštećenica i njezin sin jer prema iskazu njegovog zeta FŠ čim je došao kući ispričao je što se dogodilo na putu od zubara tj. da mu je AŠ sa ocem blokirao put i prijetio, pa je logično da je optuženik smatrao da žele napasti njegovog zeta. Cijeneći sve navedeno, životno je da nakon toga je doista optuženik i izgovorio prijetnje u okolnostima i na način kako to opisuju oštećenica i njezin sin, dok s druge strane je iz iskaza zeta optuženika očito da nije prisustvovao samom događaju jer je bio u kući ali ne osporava da se čula vika i galama.
9.3. Kako je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za bitna obilježja terećenog kaznenog djela, pozivajući se i na nespornu činjenicu da je istog dana u 23,30 sati oštećenica prijavila optuženika za prijetnje, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u svemu ostalome žalitelj upućuje na te razloge radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
10. Budući da žalba podnesena u korist optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, to je u tom dijelu pobijana presuda ispitana na temelju članka 478. ZKP/08.
10.1. Pri razmatranju odluke o kazni prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne i imao je u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela. Cijeneći navedeno, olakotnim je cijenjeno da se radi o neosuđivanoj osobi, dok posebno otegotnih okolnosti nije utvrđeno. Stoga je pravilno po vrsti i mjeri izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci pri čemu je pravilno izrečena i uvjetna osuda s rokom provjeravanja od dvije godine jer će se i bez izvršenja kazne zatvora ovakvom sankcijom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.
11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 29. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
