REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-83/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević, predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Kornelije Kallay Blažeković, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Goršeta, u kaznenom predmetu protiv optuženika FTŽ, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-1101/2020 od 3. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika FTŽ odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom uvodno navedenom presudom Općinskog suda u Splitu na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08.) stavljen je izvan snage kazneni nalog toga suda broj K-1101/2020 od 6. travnja 2021., nakon čega je optuženi FTŽ proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 oštećenici FT, VT, UT, JT i ČT su s imovinskopravnim zahtjevom upućeni u parnicu.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkom 6. ZKP/08, optuženik je dužan na ime troškova kaznenog postupka s osnova paušala platiti iznos od 250,00 eura u roku 30 dana od pravomoćnosti presude.

4. Protiv ove presude pravodobnu žalbu je podnio optuženik po braniteljima iz Odvjetničkog društva Ljubičić & Vrdoljak d.o.o. iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a sadržajno i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba, osporena presuda preinači i optuženik oslobodi odgovornosti, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

7. Žalba optuženika nije osnovana.

8. Žalitelj ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da pobijana presuda nema razloge o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni i proturječni „glede (ne) utvrđene inkriminacije, obrazloženje presude se svodi na citiranje izvedenih dokaza, bez valjane analize istih i bez valjanih zaključaka“ i nema razloga o ostvarenju bitnih obilježja terećenog kaznenog djela.

8.1. Protivno prigovorima žalitelja prvostupanjski sud je dao jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama pa tako i vezano za bitna obilježja terećenog kaznenog djela i na temelju čega temelji svoje utvrđenje, a to što žalitelj nije zadovoljan tim razlozima nije argument za istaknutu bitnu povredu, već za žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.2. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena istaknuta niti koja druga bitna povreda na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti.

9. Nadalje, žalitelj sadržajno osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je angažirao ST za sječu na svojoj parceli i nije bilo potrebe nadgledati ga, da bi naknadno saznao da je bez njegovog znanja sjekao tuđu šumu i samo da izbjegne neugodnosti je ponudio da se na njegovoj nekretnini posiječe ista količina stabala, no oštećenici su nastojali iznuditi stotine tisuća kuna na što nije pristao i posljedica toga je ovaj kazneni postupak. Smatra da optuženik ne može biti kriv što je svjedok ST bio u zabludi gdje treba sjeći, sve posječeno je za sebe zadržao ST i optuženik nije ostvario nikakvu imovinsku korist pa nema niti kaznenog djela.

9.1. Neosnovano žalitelj prigovara vrijednosnoj ocjeni izvedenih dokaza jer je prvostupanjski sud brižljivo i kritički vrednovao dokaze i na temelju toga utvrdio odlučne činjenice te na temelju toga izveo pravilan zaključak da su se u ponašaju optuženika ostvarila bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

9.2. Naime, tijekom postupka nije bilo sporno da je ST sjekao stabla na zemljištu oštećenika, no bilo je sporno, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, je li ST izvršio sječu po nalogu optuženika ili samoinicijativno, kako to tvrdi optuženik.

9.3. Po ocjeni drugostupanjskog suda s pravom je otklonjena obrana optuženika kao nevjerodostojna i suprotna provedenim dokazima, a prihvaćen je iskaz ST kao vjerodostojan jer je iskaz tog svjedoka u bitnome potvrđen iskazima LT i TT, kao i iskazom svjedoka ŽT koji je vršio prijevoz i potvrdio da se dio drvne mase odvozilo u restoran optuženika. Naime, svjedok ST je detaljno iskazivao o tome da ga je sredinom travnja angažirao optuženik da posiječe neka drva na nekretnini optuženika, dogovoreno je da deblja drva može zadržati za sebe, a da tanka drva dostavi u restoran optuženika, nakon što je to napravio optuženik ga uputio da sječe na susjednoj nekretnini, s time da su te nekretnine podijeljene suhozidom. Također je iskazao da je sjekao oko 15 dana, a tek kasnije je saznao da to nije nekretnina optuženika jer mu je pristupio LT i predstavio se kao jedan od suvlasnika, a već tada je ispilio oko 30 do 40 m3 hrasta. Svjedok je iskazao da nije točno da bi drva s te nekretnine zadržao za sebe, da je LT rekao da ga je angažirao optuženik i odmah je nazvao optuženika koji je ubrzo sjeća se da je prvo upitao LT u čemu je problem, a kad je shvatio da je to jedan od suvlasnika, odmah se počeo opravdavati da je nesporazum i da nije njega uputio da tu sječe, što nije točno.

9.4. Navode tog svjedoka da je optuženik odmah ponudio da se ista količina stabala posiječe na njegovoj nekretnini iako tamo nije bilo više stabala, potvrdio je i svjedok LT. Taj je svjedok iskazao da je dobio poziv od rođaka da se nešto radi na nekretninama u njihovom suvlasništvu, otišao je pogledati i uočio je kombi, sjeo je i pričekao oko pola sata kad je uočio osobu koja se dovezla automobilom, čim je ta osoba počela raditi s pilom upitao ga je kod koga radi, ta je osoba odgovorila da radi po uputi optuženika i rekao mu je pozove tog čovjeka po čijem nalogu radi. Ta osoba, za koju je kasnije saznao da je ST, je odmah nekoga nazvala, nakon toga je stigao optuženik i svjedoka pitao ima li problema, a on mu je odgovorio da nema, osim što se sječe na njegovoj nekretnini. Taj svjedok je potvrdio dio iskaza ST da je optuženik želio odgovornost prebaciti na ST, pri čemu je svjedok LT iskazao da je ST odmah na takve pokušaje optuženika istom odgovorio „ST pa rekao si mi da sve do ceste pilam“. Također je potvrdio navode ST da je optuženik ponudio obeštećenje, no na dva sastanka se optuženik nije pojavio, angažirali su odvjetnika gdje je pristupio optuženik i dogovoreno da se posijeku stabla na nekretnini optuženika, no kada su došli na istu uvidjeli su da tamo nema drva, a to mu je ranije rekao i ST. Svjedok je potvrdio da se tamo nalazi suhozid. Cijeneći gore navedene iskaze s iskazom TT kojeg je optuženik također angažirao za sječu na njegovo nekretnini, a koji je iskazao da je otkazao suradnju kad je optuženik rekao da se sječe na susjednoj nekretnini za koju je svjedok znao da nije od optuženika, a ST to nije znao, tada je očito da je sporna sječa vršena po nalogu optuženika.

9.5. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da u prilog gore navedenom ide i ponašanje optuženika prilikom dolaska po pozivu ST, jer nije odmah postavio pitanje ST što radi na toj nekretnini, što bi bila očekivana reakcija na licu mjesta ukoliko nije znao da se bez njegovog znanja na toj nekretnini vrši sječa, već se optuženik prvo obratio LT, kojeg nije poznavao, i te ga pitao ima li problema i tek kad je saznao da je LT jedan od suvlasnika se obratio ST te je sve želio prikazati kao zabunu. Uz navedeno pravilno se zaključuje da nije životno da bi ST da je sjekao za sebe započeo sječu a vidio je nepoznatu osobu na toj nekretnini. Nadalje, s pravom sud postavlja pitanje zbog čega bi optuženik ponudio suvlasnicima da s njegove nekretnine posiječe istu količinu drva ukoliko je ST svojevoljno i bez naloga vršio sječu jer, ako je tome tako, bilo bi životno i logično da je odmah rekao da on s time nema ništa i da je ST taj koji bi trebao snositi odgovornost a ne da nudi obeštećenje

9.6. Imajući u vidu sve gore navedeno neosnovani su prigovori u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Budući da je sadržajno žalba podnesena i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, to je u dijelu odluke o kazni pobijana presuda ispitana na temelju članka 478. ZKP/08. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pritom je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

10.1. Imajući u vidu gore navedeno, pravilno je prvostupanjski sud olakotnim cijenio uredne obiteljske prilike optuženika i njegovu neosuđivanost, dok posebno otegotnih okolnosti nije utvrđeno. Stoga se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci uz rok provjeravanja od dvije godine ukazuju opravdanom i primjerenom za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. stavka 2. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, a na što se pazi po službenoj dužnosti.

12. Slijedom navedenog na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci presude.

U Velikoj Gorici 29. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević