REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj: P-641/2022-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, Zlatar, Trg slobode 14a, protiv tuženice CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Palatinuš, odvjetnik u Virovitici, Gajeva 22/III, radi predaje suposjeda i isplate, nakon dana 12. lipnja 2025. održane i zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti zamjenice ODO-a u Zlataru ĆZ, a u odsutnosti punomoćnika tuženice, dana 29. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predati tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, suposjed sljedeće nekretnine: poslovnog prostora na II. katu – lijevo koji se sastoji od šest prostorija, hodnika i sanitarnog čvora, ukupne površine 114 m2, neodvojivo povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, koji je označen kao 14. etaža i nalazi se u kući u [adresa], izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, iznos od 20.254,33 EUR, zajedno za zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 87,73 EUR od 1. rujna 2019. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. listopada 2019. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. studenoga 2019. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. prosinca 2019. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. siječnja 2020. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. veljače 2020. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. ožujka 2020. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. travnja 2020. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. svibnja 2020. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. lipnja 2020. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. srpnja 2020. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. kolovoza 2020. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. rujna 2020. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. listopada 2020. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. studenoga 2020. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. prosinca 2020. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. siječnja 2021. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. veljače 2021. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. ožujka 2021. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. travnja 2021. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. svibnja 2021. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. lipnja 2021. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. srpnja 2021. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. kolovoza 2021. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. rujna 2021. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. listopada 2021. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. studenoga 2021. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. prosinca 2021. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. siječnja 2022. do isplate,

- 695,40 EUR od 1. veljače 2022. do isplate,

prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske za isplatu preostalog iznosa od 5.041,65 EUR sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Nalaže se tuženici CZ da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.283,16 EUR, zajedno za zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. srpnja 2025. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj je u tužbi naveo da je vlasnik nekretnine i to ½ suvlasničkog dijela poslovnog prostora na II. katu lijevo, koji se sastoji od šest prostorija, hodnika i sanitarnog čvora ukupne površine 114 m2, koji je označen kao 14. etaža i nalazi se u kući u [adresa], izgrađenoj na čkbr. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ranije označena kao čkbr. [katastarska čestica], i upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je naveo da je vlasništvo nekretnine stekao temeljem rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, klasa: UP/I-942- 02/2012-13/07 od 26. srpnja 2012.

1. 2. Tužitelj je naveo da tuženica drži u posjedu njegov suvlasnički dio predmetne nekretnine bez ikakve pravne osnove i da mu za to ne plaća naknadu. Istaknuo je da je društvo Državne nekretnine d.o.o., koje za tužitelja upravlja predmetnom nekretninom, dopisom od 14. prosinca 2021. zatražilo od tuženice predaju suposjeda, ali je tuženica odbila postupiti po istome.

1. 3. Tužitelj je naveo da zahtijeva predaju suposjeda predmetne nekretnine temeljem odredbe čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: ZV). Nadalje, tužitelj se pozvao na odredbu čl. 165. st. 1. ZV-a, prema kojoj je nepošteni posjednik dužan naknaditi vlasniku nekretnine sve koristi koje je imao od posjedovanja nekretnine. Tužitelj stoga potražuje naknadu za bespravno korištenje njegovog suvlasničkog dijela predmetnog poslovnog prostora u visini zakupnine koju bi ostvario da je mogao slobodno raspolagati svojom nekretninom, a koja naknada iznosi 5.122,93 kn mjesečno te dospijeva prvog dana slijedećeg mjeseca. Naveo je da od tuženice potražuje naknadu za razdoblje od 27. do 31. kolovoza 2019. te nadalje od rujna 2019. do zaključno siječnja 2022. Visinu potraživane naknade utvrdio je u iznosu početne zakupnine za poslovni prostor, sukladno Zaključku Grada Zagreba o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 6/16, 11/16 i 13/17). Nadalje, naveo je da je točkama I., II. i IV. Odluke Ministarstva državne imovine o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora, klasa: 372-01/18-01/134 od 12. lipnja 2018. utvrđeno da se naknada za bespravno korištenje prostora u vlasništvu Republike Hrvatske obračunava sukladno iznosu zakupnine koji je određen kriterijima jedinice lokalne samouprave za određivanje zakupnine. Tako izračunata naknada za korištenje, razmjerno suvlasničkom dijelu tužitelja od ½ , iznosi 4.098,34 kn. Tužitelj je navedeni iznos uvećao za 25% na ime PDV-a, čime je dobiven iznos od 5.122,93 kn mjesečno i to iz razloga što je društvo Državne nekretnine d.o.o. Zagreb, koje upravlja predmetnim poslovnim prostorom temeljem ugovora o poslovno tehničkoj suradnji od

21. veljače 2014., obveznik plaćanja PDV-a.

1. 4. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio da se tuženici naloži predaja predmetnog poslovnog prostora u suposjed te da joj se naloži isplata iznosa od 149.225,91 kn za razdoblje od 27. kolovoza 2019. do kraja mjeseca siječnja 2022., sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na mjesečne iznose od prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

2. U odgovoru na tužbu tuženika se protivila navodima tužbe i tužbenom zahtjevu, a u naknadnom podnesku od 19. lipnja 2023. navela da je više nije suvlasnica predmetnog poslovnog prostora i da nije u posjedu istoga te da je vlasnik i posjednik nekretnine njezin otac ŽZ, koji je tužitelju predložio razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine.

3. Nakon izvršene procjene tržišne visine zakupnine za predmetni poslovni prostor, tužitelj je podneskom od 28. kolovoza 2024. istaknuo zahtjev za isplatu u visini od ukupno 25.295,98 eura i to prema mjesečnom iznosu zakupnine od 869,25 eura, što iznosi polovica mjesečne cijene za cijeli poslovni prostor prema procjeni vještaka, uvećana za PDV po stopi od 25%.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju na stranicama br. 7-38, 49-50, 53-54 i 57-59 spisa, u podatke HEP Elektre na stranicama br. 72 i 76 spisa, u zapisnik o provedenom očevidu od strane Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pom-28/2024 od 22. ožujka 2024. na stranici br. 87-88 spisa, u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ksenije Jakopaš, dipl. ing. arh. na stranicama br. 93-114 spisa, u zapisnik Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pom-28/2024 od 24. siječnja 2025. o zamolbenom saslušanju svjedokinje ČZ na stranicama br. 144-145 spisa i u zapisnik Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pom-5/2025 od 19. ožujka 2025. o zamolbenom saslušanju svjedoka ŽZ na stranicama br. 153-154 spisa.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Među strankama je bila sporna činjenica nalazi li se tuženica u suposjedu predmetne nekretnine, odnosno bila je sporna njezina pasivna legitimacija u ovom predmetu.

7. Uvidom u zapisnik društva Državne nekretnine d.o.o. na stranici br. 23 spisa utvrđeno je da je navedeno društvo 7. siječnja 2020. provelo očevid u predmetnom poslovnom prostoru radi utvrđivanja korisnika prostora te je prilikom očevida iz izjave predstavnice stanara ČZ utvrđeno da predmetni prostor koristi tuženica CZ.

8. Iz dokumentacije na str. 24-28 spisa utvrđeno je da je društvo Državne nekretnine d.o.o. Zagreb tadašnjem punomoćniku tuženice CZ **.**.2021. uputilo poziv na predaju predmetne nekretnine u suposjed uz obrazloženje da tuženica koristi polovicu predmetnog poslovnog prostora bez valjane pravne osnove. Tuženica se očitovala na taj zahtjev navodeći da je ŽZ kupio ½ dijela predmetne nekretnine temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog s društvom Laura Filia d.o.o. od 15. svibnja 2019. te da je u ugovoru o kupoprodaji konstatirano da je prodavatelj 22. siječnja 2019. uputio ponudu za kupnju nekretnine Gradu Zagrebu i Ministarstvu državne imovine, sukladno pravu prvokupa. Nakon toga je tuženica CZ na temelju ugovora o darovanju, sklopljenog sa ŽZ **.**.2012. stekla suvlasništvo nekretnine u ½ dijela te kao suvlasnica nekretnine u tom udjelu istu koristi za osobne potrebe i to samo dio nekretnine koji je u njezinom suvlasništvu, a ne i u dijelu u kojem je suvlasnik Republika Hrvatska. Tuženica je tada navela da postojanje suvlasništva nekretnine pravno i objektivno sprječava oba suvlasnika u korištenju nekretnine, slijedom čega je predložila razvrgnuće suvlasništva isplatom po suglasno utvrđenoj cijeni, na što joj nikada nije odgovoreno. Kako je sukorištenje nekretnine nemoguće s obzirom na prirodu same nekretnine te kako tuženica koristi svoj dio nekretnine za osobne potrebe, ponovno je istaknula da je zainteresirana za stjecanje prava vlasništva nekretnine u cijelosti i predložila je razvrgnuće suvlasničke zajednice na način da tužitelju isplati vrijednost njegovog suvlasničkog udjela prema suglasno utvrđenoj cijeni.

9. Uvidom u z.k. izvadak na str. 37-38 spisa od 20. srpnja 2022. utvrđeno je da su kao suvlasnici predmetne nekretnine bili upisani Republika Hrvatska i tuženica, svaki u ½ dijela.

10. Uvidom u z.k. izvadak na str. 49-50 spisa od 3. svibnja 2023. utvrđeno je da su kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani Republika Hrvatska u ½ dijela i ŽZ iz [adresa] u ½ dijela, iz čega proizlazi da je tijekom ovog postupka došlo do promjene suvlasnika na predmetnoj nekretnini u smislu da je umjesto tuženice, kao suvlasnik predmetne nekretnine upisan njezin otac ŽZ.

11. Iz isprava na str. 53-54 spisa utvrđeno je da je društvo Državne nekretnine d.o.o. dana 3. lipnja 2020. i 14. srpnja 2023. provelo očevid na predmetnoj nekretnini, prilikom očevida nitko nije otvorio predmetni poslovni prostor, konstatirano je da više puta nitko nije zatečen u tom poslovnom prostoru, da se tuženica ne javlja na telefon, a predstavnica stanara ČZ je navela da tuženicu ponekad viđa tamo u poslijepodnevnim satima. Na vratima poslovnog prostora nije istaknut natpis korisnika istoga, a na portafonu i poštanskom sandučiću za predmetni poslovni prostor stoji natpis prezimena ŽZ.

12. Iz isprava na str. 57-59 spisa utvrđeno je da su **.**.2023. ŽZ putem svog punomoćnika i ovlaštena osoba Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine razmjenjivali elektroničke poruke iz kojih proizlazi da je ŽZ predlagao razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetne nekretnine, da je ovlaštena osoba Ministarstva istaknula potrebu izrade procjembenog elaborata, a da je ŽZ naveo da je u posjedu ključeva predmetnog poslovnog prostora.

13. Iz podataka HEP Elektre na str. 76 spisa utvrđeno je da je kao evidentirani kupac za potrošnju električne energije za predmetni poslovni prostor u razdoblju od 1. lipnja 2021. do 21. siječnja 2022. bila evidentirana CZ u kategoriji poduzetništva. Dana 22. siječnja 2022. izvršena je promjena kategorije potrošnje u kućanstvo, a kao kupac i obveznik plaćanja i dalje se vodi CZ.

14. Uvidom u zapisnik Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 22. ožujka 2024. na str. 87-88 spisa utvrđeno je da je navedenog dana i u nazočnosti vještaka Ksenije Jakopaš proveden očevid na adresi u [adresa] te je utvrđeno da se radi o poslovnom prostoru na drugom katu lijevo, koji se sastoji od šest prostorija, hodnika i sanitarnog čvora ukupne površine 114 m2, etaža 14, z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Na zvono nitko nije odgovarao te nije bilo moguće ući u predmetni poslovni prostor i identificirati ga, tako da je vještak naveo da je u mogućnosti izvršiti procjenu tržišne vrijednosti zakupnine temeljem izvatka iz zbirke kupoprodajnih cijena, koju će pribaviti od Gradskog ureda za vrednovanje te da će prilikom procjene koristiti usporedne metode s nekretninama približno slične površine unutar istog ili susjednog cjenovnog bloka.

15. 1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ksenije Jakopaš na str. 93- 114 spisa utvrđeno je da tržišna vrijednost mjesečne zakupnine za predmetni poslovni prostor iznosi 1.390,80 eura.

15. 2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Ksenije Jakopaš jer je isti jasno obrazložen i izrađen u skladu sa zadatkom suda, a na nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, niti prigovora.

16. Svjedokinja ČZ iskazala je da ne zna tko se nalazi u posjedu predmetnog poslovnog prostora. Navela je da radi u Hrvatskom katoličkom liječničkom društvu, koje ima prostorije na istoj etaži na kojoj se nalazi i predmetni poslovni prostor. Neko vrijeme je vodila evidenciju zajedničke pričuve za zgradu na adresi: [adresa]. Navela je da je u predmetnom poslovnom prostoru prije 15 godina bio SZ, nakon njega neki čovjek njoj nepoznatog imena i prezimena, a CZ je tu došla prije 6 ili 7 godina, nakon što je njezin otac to navodno kupio od prethodnog vlasnika. Tuženicu CZ vidjela je dva ili tri puta u životu kada je trebalo izvršiti neke nužne popravke.

17. Svjedok ŽZ iskazao je da se on nalazi u posjedu predmetnog poslovnog prostora, a u posjedu istoga nalazio se i u razdoblju koje je obuhvaćeno tužbom u ovom predmetu. Nekretninu je kupio od društva Laura Filia 2019. i to zbog zdravstvenih razloga jer je bolestan i liječi se u KBC-u Dubrava. Osporio je da bi tuženica ikada bila u posjedu predmetne nekretnine. Pravo suvlasništva poslovnog prostora darovao je njoj jer boluje od progresivne bolesti, ali je stan koristio i dalje isključivo on, a ne i njegova kćerka, odnosno tuženica, a kada bi više dana bio u tom stanu, kćer bi mu došla pomoći, skuhati hranu i počistiti prostor. Unazad godinu dana je ponovno vlasnik poslovnog prostora. Naveo je da se do sada više puta pokušao dogovoriti s Republikom Hrvatskom kao drugim suvlasnikom nekretnine, ali to do danas nije realizirano.

18. 1. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da je upravo tuženica, a ne njezin otac ŽZ, u posjedu predmetnog poslovnog prostora. To proizlazi iz činjenice da je upravo tuženica evidentirana kao kupac električne energije, da je predstavnica stanara ČZ tuženicu nekoliko puta vidjela na predmetnoj adresi i da je upravu nju kontaktirala kad je trebalo izvršiti određene popravke u zgradi, dok njezinog oca ŽZ uopće nije spominjala. Predstavnica stanara ČZ je i prilikom očevida izvršenog od strane društva Državne nekretnine d.o.o. 7. siječnja 2020. izjavila da predmetni prostor koristi upravo tuženica, a tuženica je u dopisu društvu Državne nekretnine d.o.o. od 5. siječnja 2022. sama priznala da je u posjedu predmetnog poslovnog prostora, iako je navela da "koristi svoj dio nekretnine za osobne potrebe", ali je istovremeno navela i da s obzirom na narav nekretnine nije moguće da oba suvlasnika istovremeno koriste predmetni poslovni prostor, iz čega proizlazi da je upravo tuženica u posjedu cijele predmetne nekretnine, a da tužitelj kao drugi suvlasnik nije u suposjedu iste.

18. 2. Okolnost da je otac tuženice ŽZ u srpnju 2023. elektroničkom poštom kontaktirao resorno ministarstvo radi dogovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice predmetne nekretnine i da je naveo da je u posjedu ključeva poslovnog prostora ne potvrđuje tvrdnju tuženice, da se on, a ne tuženica, nalazi u posjedu istoga.

18. 3. Činjenica da je tijekom ovog postupka otac tuženice ŽZ, umjesto do tada upisane tuženice, upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine, sama po sebi ne dokazuje da bi on time postao i posjednik nekretnine, jer iz provedenih dokaza proizlazi upravo suprotno, odnosno da je tuženica posjednica iste. Prijenos prava vlasništva s tuženice na njezinog oca tijekom ove parnice mogao bi se protumačiti kao radnja poduzeta u cilju izbjegavanja tuženice da bude u obvezama prema tužitelju, koje obveze su predmet ovog postupka jer su nedvojbeno i tuženica, i njezin otac u vrijeme posljednjeg raspolaganja s predmetnom nekretninom znali za ovaj postupak.

18. 4. Sud je stoga prigovor tuženice o nedostatku pasivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

19. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZV-a, vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV-a, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a, nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

20. 1. Nesporno je da je tužitelj suvlasnik predmetnog poslovnog prostora te da se ne nalazi u suposjedu istoga, a iz provedenih dokaza utvrđeno je da je tuženica u posjedu cijele predmetne nekretnine. Stoga tužitelj kao suvlasnik nekretnine ima pravo zahtijevati od tuženice da mu istu preda u suposjed.

20. 2. Tuženica je nepoštena posjednica nekretnine jer zna da nije samovlasnica iste, već da je drugi suvlasnik nekretnine Republika Hrvatska te da tuženici stoga ne pripada pravo na posjed cijele nekretnine, odnosno da cijelu nekretninu posjeduje bez pravne osnove, a istu je odbila tužitelju predati u suposjed.

20. 3. Tužitelju stoga pripadaju pravo na vraćanje koristi koju bi ostvario da je bio u suposjedu nekretnine, a te koristi su zapravo zakupnina koju bi tužitelj ostvario prema svom suvlasničkom udjelu da je bio u suposjedu nekretnine.

20. 4. Tužitelju stoga pripada pravo od tuženice zahtijevati isplatu jedne polovice procijenjenog iznosa zakupnine, koja prema procjeni vještaka iznosi ukupno 1.390,80 eura, odnosno polovica iste iznosi 695,40 eura.

20. 5. Tužitelj, međutim, nema pravo od tuženice potraživati porez na dodanu vrijednost na procijenjeni iznos zakupnine neovisno o tome što je društvo Državne nekretnine d.o.o., kojemu je povjereno pravo upravljanja nekretninom, obveznik plaćanja PDV-a. Naknada zakupnine je naknada za korištenje stvari i ne radi se o prodaji usluge ili robe u smislu poreznog zakonodavstva. Osim toga, u visini PDV-a tuženica nije stekla nikakvu korist, niti je tužitelj izgubio zaradu, da bi PDV trebalo uključiti u procijenjeni iznos zakupnine. Konačno, stranka u ovom predmetu nije društvo Državne nekretnine d.o.o., već Republika Hrvatska, koja nije obveznik plaćanja PDV-a.

21. 1. Tužitelj je posljednjim postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu polovice mjesečnih iznosa zakupnine prema procjeni vještaka, kojim iznosima je dodao PDV po stopi od 25%, a isplatu za mjesec kolovoz 2019. zatražio je u iznosu od 87,73 eura, što bi trebalo predstavljati iznos zakupnine za 4 dana s PDV-om.

21. 2. Imajući u vidu po vještaku procijenjeni iznos mjesečne zakupnine, čija polovica iznosi 695,40 eura, zakupnina bi za 4 dana mjeseca kolovoza 2019. bez PDV- a iznosila 89,72 eura, koji iznos je dobiven dijeljenjem mjesečnog iznosa od 695,40 eura sa 31 (koliko dana ima mjesec kolovoz), čime je dobiven dnevni iznos od 22,43 eura, što pomnoženo sa četiri dana iznosi 89,72 eura, a što je više od iznosa za taj mjesec, kojeg je tužitelj zatražio posljednjim tužbenim zahtjevom. Sud je stoga za 4 dana mjeseca kolovoza tužitelju dosudio zatraženi iznos od 87,73 eura, jer bi dosudom iznosa od 89,72 eura prekoračio tužbeni zahtjev. Za razdoblje od 1. rujna 2019. do 31. siječnja 2022. (29 mjeseci) tražbina tužitelja bi prema njegovom suvlasničkom udjelu iznosila 20.166,60 eura, što zbrojeno sa zatraženim iznosom za 4 dana mjeseca kolovoza 2019. od 87,73 eura ukupno iznosi 20.254,33 eura, u kojem je iznosu sud prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu.

22. Zakonske zatezne kamate dosuđene su na pojedinačne mjesečne iznose od prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

23. Kako je tužitelj tužbenim zahtjevom potraživao od tuženice iznos od 25.295,98 eura, sud je odbio zahtjev preko dosuđenog iznosa, odnosno u iznosu od 5.041,65 eura, sa zakonskim zateznim kamatama.

24. 1. Odluka o troškovima parničnog postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 2., u vezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), odnosno razmjerno uspjehu stranaka u parnici.

24. 2. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev za predaju nekretnine u suposjed tužitelj je uspio u cijelosti, a u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu tužitelj je uspio u kvantitativnom smislu u visini od 80,07%. Kako je tuženica osporavala osnovu oba tužbena zahtjeva, a u pogledu osnove tužitelj je uspio u cijelosti, odnosno njegov kvalitativni uspjeh u parnici iznosi 100,00%, prosječni tužiteljev uspjeh (u kvantitativnom i kvalitativnom smislu) iznosi 90,04%, dok uspjeh tuženice posljedično iznosi 9,96%, slijedom čega je sud tužitelju dosudio troškove u visini razlike između postotaka njihovih uspjeha u postupku, odnosno u visini od 80,08%.

24. 3. Tužitelju su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku temeljem odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023.), prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54.), kako slijedi:

- za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora po tbr. 7./8. u visini od 250 bodova,

- za sastav tužbe po tbr. 7./1. u visini od 250 bodova,

- za sastav podneska od 28. kolovoza 2024. po tbr. 8./1. u visini od 250 bodova,

- za zastupanje na ročištima 19. listopada 2023., 23. siječnja 2024., 24. siječnja 2025. (kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu), 19. ožujka 2025. (kod Općinskog suda u Virovitici) i 12. lipnja 2025. po tbr. 9. t. 1. u visini od 250 bodova za svako ročište,

- za zastupanje na ročištima koja su bila odgođena prije raspravljanja i to 10. lipnja 2023., 22. ožujka 2024. (kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu), 7. svibnja 2024., 10. lipnja 2024. (kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu), 23. rujna 2024. (kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu) i 11. veljače 2025., po tbr. 9./5. u visini od 50 bodova za svako ročište,

- što ukupno iznosi 2300 bodova ili 4.600,00 EUR.

24. 4. Troškove zastupanja sud je tužitelju dosudio razmjerno uspjehu u parnici odnosno u visini od 80,08% odmjerenih troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, što iznosi 3.683,68 eura.

24. 5. Dosuđenim troškovima zastupanja tužitelja dodani su u cijelosti troškovi s osnova uplaćenog predujma za građevinsko vještačenje radi procjene iznosa zakupnine za predmetni poslovni prostor jer su isti bili potrebni neovisno o uspjehu tužitelja u postupku, a isti iznose 599,48 eura, nakon čega su tužitelju dosuđeni sveukupni troškovi postupka u iznosu od 4.283,16 eura.

24. 6. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

24. 7. Preko dosuđenog iznosa, sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 29. srpnja 2025.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, Zlatar, Trg slobode 14a

2. Odvjetnik Željko Palatinuš, Virovitica, Gajeva 22/III