Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2111/2025-29

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastanog po punomoćnicima Rikardu Perkoviću i Sanji Perković, odvjetnicima iz Zadra, Elizabete Kotromanić 11/II, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, (kao pravni slijednik HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.), Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima PA, BA, ŽAČ, Julianu Nikoli Ninčević i Ivoni Šimić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu KNEZOVIĆ & Partneri j.t.d. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. srpnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Ćavar, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužitelja, dana 29. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I Odbija se prvi od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva tužitelja ŽA koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su Ugovor o kreditu broj 40044/07 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 24.01.2007 godine, solemniziran dana 25.01.2007 g. po javnom bilježniku Davoru Miškoviću iz Zadra, broj ovjere OU-46/07, zatim Dodatak cit. Ugovoru od 30.01.2017 godine broja ovjere OU-79/07-1 kod Alkice Kolega Zubčić – javne bilježnice u Zadru te Dodatak br.2 cit.Ugovoru od dana 16.02.2016 godine - sve zaključeno između tužitelja kao korisnika kredita s jedne i pravnog prednika tuženika Societe Generale - SPLITSKA BANKA d.d kao kreditora s druge strane, u cijelosti ništetni i bez pravnih učinaka.

II Odbija se drugi od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva tužitelja ŽA koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 18.843,77 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana podizanja kredita tj. 24.4.2008. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku tužitelju platiti prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju ČA OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877 naknadi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i pravni prednik tuženika ( HYPO ALPE-ADRIA- BANK d.d.) zaključili dana 24.4.2008. Ugovor o kreditu br. 106-086/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, potvrđen dana 28.04.2008. po javnom bilježniku Ilinki Lisonek u Zagrebu, pod brojem ovjere OU-8460/2008 (dalje u tekstu: Ugovor), prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita odobrio stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 190.200,00 CHF (slovima: sto devedeset tisuća dvjesto švicarskih franaka) po srednjem tečaju za devize kreditora – HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., tj. pravnog prednika tuženika na dan korištenja kredita.

Ističe da prema čl. 4. st. 3. Ugovora, utvrđeno je kako se kredit otplaćuje u 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 1.103,93 CHF po srednjem tečaju (kreditora) za devize na dan dospijeća. Ističe da se kamatna stopa tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja.

Tužitelj ističe kako ukazuje na pravomoćnu sudsku presudu VTS-a br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. koja je – i u odnosu na tuženika, presudila da je takav način promjene kamatne stope ništetan s obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istome.

Nadalje, ukazuje na pravomoćnu sudsku presudu VTS-a br. Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. koja je i u odnosu na ovdje tuženika presudila da je ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetno. Ističe kako tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

Nadalje, navodi da sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), parnične stranke – kao ugovorne strane zaključile su dana 18.1.2016. Aneks uz Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine.

Ukazuje da je u čl. 2 Aneksa regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, što je na dan 30.9.2015. iznosilo 104.668,09 EUR, također, utvrđeno je kako je iznos preplate na isti datum iznosio 40.279,10 kn, a koji iznos preplate da će se koristiti za namirenje budućih anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

Tužitelj ističe da uslijed ugovoranja prethodno opisanih ništetnih odredbi u cit. Ugovoru, a koji se odnose na način promjene kamatne stope kao i na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tužitelj je tuženiku (prema o svom trošku obavljenom prethodnom vještačenju tj. izračunu preplate) počevši od dana 30.6.2008. kao dana uplate prvog anuiteta pa zaključno sa 30.4.2019., uslijed primjene odredbi o ništetnoj kamatnoj stopi i uslijed primjene ništetne valutne klauzule u CHF preplatio anuiteta za iznos od ukupno 141.978,35 kuna tj. sukladno sada važećoj valuti 18.843,77 eur.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži (ročište 24.7.2025. tj. podneskom 20.4.2021.- list 431 do 432 sudskog spisa) donošenje slijedeće presude: "I. Utvrđuje se da su Ugovor o kreditu broj 40044/07 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 24.01.2007 godine, solemniziran dana 25.01.2007 g. po javnom bilježniku Davoru Miškoviću iz Zadra, broj ovjere OU-46/07, zatim Dodatak cit. Ugovoru od 30.01.2017 godine broja ovjere OU-79/07-1 kod Alkice Kolega Zubčić – javne bilježnice u Zadru te Dodatak br.2 cit.Ugovoru od dana 16.02.2016 godine - sve zaključeno između tužitelja kao korisnika kredita s jedne i pravnog prednika tuženika Societe Generale - SPLITSKA BANKA d.d kao kreditora s druge strane, u cijelosti ništetni i bez pravnih učinaka.

Ističe da ukoliko sud ne bi prihvatio naprijed navedeni tužbeni zahtjev predlaže (ročište 24.7.2025 – list 452 spisa) donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju 18.843,77 eur sa zakonskim zateznim kamatama od dana podizanja kredita tj. 24.4.2008. do isplate i naknaditi mu parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate tj. prihvatiti tužbeni zahtjev kako je citiran u tč. II izreke ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj nema pravni interes za podnošenje kondemnatorne tužbe jer tužitelj provedbom konverzije sukladno ZID ZPK u potpunosti je već ostvario pravnu zaštitu koju traži u ovom postupku. Tuženik ističe kako je pitanje vraćanja iznosa koje traži tužitelj konačno i sporazumno riješeno temeljem Aneksa uz Ugovor o kreditu br. 106-086/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 18.1.2016. sklopljenog među strankama ovog spora sukladno ZID ZPK.

Ističe da su tužitelju plaćene odnosno priznate preplaćene svote u navedenom iznosu na način da su iskorištene za podmirenje obroka prema novom otplatnom planu. Dakle, ističe kako smatra da je tužitelj namiren sa svojim potraživanjem. Ukoliko, pak, tužitelj smatra da mu pripada pravo zahtijevati od tuženika plaćanje utuženih iznosa temeljem instituta stjecanja bez osnove, tuženik ističe kako je i u tom slučaju prigovor zastare u potpunosti osnovan.

Ističe da prvotni CHF ugovor o kreditu je nakon konverzije u eurski kredit jednostavno prestao postojati s obzirom da konverzija ima pravni učinak ex tunc. Tuženik ističe (list 120/1 spisa) da tužitelj nema pravo zahtijevati od tuženika vraćanje iznosa plaćenih prema Osnovnom ugovoru s obzirom da su stranke sklapanjem Aneksa stvorile valjanu pravnu osnovu na temelju koje je tuženik ovlašten zadržati sva plaćanja koja je tužitelj izvršio temeljem Osnovnog ugovora i ističe da valutna klauzula i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nepoštene odredbe prema ZZP'07 pa stoga niti ništetne.

Predlaže naložiti tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka.

Tuženik (list 295) ističe da se ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjestiti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora.

Tuženik (list 445 spisa) predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u Ugovor o kreditu broj: 106- 086/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. te VA kao sudužnika i GA kao založnog dužnika od 24.4.2008. (list 5 - 10 spisa) i potvrdu javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba broj OV-8460/2008 od 28.4.2008. (list 11 spisa), izvadak iz zemljišne knjige broj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], punomoći, podatke sudskog registra za prednika tuženika HYPO ALPE- ADRIA BANK d.d.(list 19-20 spisa), Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 106-086/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 18.1.2016. korisnika kredita ČA, sudužnika VA, založnog dužnika ČA i banke tj. HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. ( notornog pravnog prednika tuženika) i potvrdu javnog bilježnika Ilinke Lisonek broj: OV-424/2016 od 18.1.2016., specifikaciju isplate kredita, obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu, specifikaciju uplata- broj ugovora 106-086/2008, popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30.9.2015., simulirani otplatni plan u eur, "Bitne informacije o konverziji kredita vezanih uz CHF" HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., izračun konverzije na dan 30.9.2015. HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, prihvaćanje izračuna konverzije (4.12.2015.) od strane tužitelja i prednika tuženika HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. (list 43 spisa) kojim tužitelj svojim potpisom potvrđuje prihvaćanje od BANKE poslanog izračuna konverzije kredita radi promjene valutne klauzule (konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR), a sukladno čl. 19a do 19i Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/2015), uplatnicu, potvrdu prednika tuženika (list 46), dopis prednika tuženika tužitelju od 5.11.2015., popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30.9.2015. (list 49 spisa), pregled prometa za klijenta, otplatni planovi za kredit, obavijest o parametrima kamatne stope prednika tuženika tužitelju od 30.12.2013. (list 69), dopis tuženika tužitelju od 13.3.2017. (list 86), dopis prednika tuženika tužitelju od 3.9.2014. (list 88), izračun preplate, primjere sudskih odluka kao primjere iz sudske prakse, stručne članke, izvod iz glasila HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., mišljenje nezavisnog odvjetnika Nilsa Wahla od 27.4.2017.( l 236), presudu Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/2017-10 (list 257-292 spisa), obavijest o provedenoj konverziji od 27.1.2016., metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s potrošačima HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., presliku tablice "Kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule", članak pod nazivom Pravno shvaćanje VSRH, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu.

Tuženik (ročište 24.7.2025. - list 454 spisa) je predložio zaključiti glavnu raspravu.

Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP te vodilo daljnjem bespotrebnom odugovlačenju postupka i izazivanju nepotrebnih troškova. Stoga je valjalo odbiti i zahtjev za financijskim vještačenjem jer tužitelj nije dokazao osnovanost svojeg potraživanja, a konverzija je od strane tuženika zakonito provedena te predmetni Aneks ugovoru o kreditu broj: 106-086/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine nije utvrđen ništetnim i obvezuje ugovorne strane.

4. Tužitelj (list 452 spisa-ročište 24.7.2025.) ističe da je sa tuženikom odnosno ranije HYPO ALPE –ADRIA-BANK d.d. sklopio ugovor o kreditu broj: 106-086/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 24.4.2008. koji je priložen tužbi te nije sklapao nikakve druge ugovore o kreditu sa tuženikom odnosno prednikom tuženika i sklopio je Aneks uz ugovor o kreditu broj 106-086/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine i nikakvih drugih ugovora ili dodatka ugovoru. Tužitelj ističe da nije sklapao nikakav ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 24.1.2007. koji bi bio solemniziran po javnom bilježniku iz Zadra niti dodatak takvom ugovoru niti sa Societe Generale-SPLITSKA BANKA d.d. kao kreditora.

5. Tužitelj ŽA u svom odlučnom i uvjerljivom iskazu navodi da je sa tuženikom tj. pravnim prednikom tuženika HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. zaključio ugovor o kreditu broj 106-086/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji je priložen tužbi i koji mu je predočen (list 5-11 sudskog spisa) od 24.4.2008., a koji je potvrđen od javnog bilježnika Ilinke Lisonek 28.4.2008.

Ističe da se radilo o stambenom kreditu, dakle kredit nije bio namijenjen za poslovnu djelatnost niti za iznajmljivanje, već za vlastito stanovanje, a u tom stanu živi i danas. Ističe da je kredit je otplaćen u cijelosti unazad dvije godine i on ga je osobno otplaćivao tako da ga je prijevremeno otplatio. Nadalje, navodi da je tužio u drugom sudskom postupku ADDIKO BANK d.d. zato što mu je naplatila izlaznu naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita i u prvom stupnju je postupak dobio, ali je u tijeku žalbeni postupak. Ističe da nikakvih drugih sudskih postupaka sa tuženikom nema. Predmetni kredit uzeo je na rok od 30 godina. Anuiteti su se mijenjali i rasla je kamata. Ističe da je sa tuženikom tj. pravnim prednikom tuženika ugovorio valutnu klauzulu u CHF u protuvrijednosti kuna, a ne u kunama ili u eur u protuvrijednosti kuna jer mu je tuženik ponudio kao najpovoljniju opciju s obzirom na njegovu platežnu mogućnost kredit u CHF u protuvrijednosti kuna. Nije dobio nikakve posebne informacije o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu u CHF no znao je da je ugovorio promjenjivu kamatnu stopu međutim o tome se nije moglo pregovarati s bankom niti mijenjati ugovornu odredbu jer se radilo o tipskom ugovoru. Ne sjeća se je li imao kakvih nejasnoća u vezi tog ugovora i je li išta pitao u banci da mu se pojasni. Nadalje, navodi da kako su rasli anuiteti i kamata on je sklopio dodatak tom ugovoru tj. Aneks uz ugovor o kreditu broj 106-086/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, a koji aneks ugovoru mu je predočen i priložen je tužbi, a nalazi se na listu 21-25 sudskog spisa. Ugovorne strane tog aneksa suglasno su utvrdile da preplata na dan 30.9.2015. iznosi 40.279,10 HRK. Ugovorne strane tog aneksa suglasno su utvrdile da se iznos preplate od 40.279,10 HRK koristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

Ističe da je taj iznos zaista iskorišten za namirenje budućih anuiteta.

Ističe da je moguće kod osnovnog ugovora o kreditu broj 106-086/2008 bilo kakvih tzv. negativnih razlika tj. razdoblja kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog no on se toga ne sjeća. Nadalje, navodi da su u početku rate po osnovnom ugovoru o kreditu bile oko 4.500,00 kn do 5.000,00 kn, a u konačnici su narasle prije konverzije preko 6.000,00 kn no on u to nije siguran sada tj. u točne iznose. Ističe da nikakav ugovor o kreditu broj 40044/07 nije sklapao niti Dodatke ugovoru, a sasvim siguran je da nije bio kod javnog bilježnika u Zadru niti je imao kakav ugovor ili dodatak ugovoru sa Societe Generale-SPLITSKA BANKA d.d. kao kreditora.

Nadalje, navodi da je pročitao prije potpisivanja ugovor o kreditu broj 106-086/2008, a isto tako i Aneks tom ugovoru.

6. Sud je prihvatio tvrdnje tužitelja koje nisu u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima, a osobito citiranom dokumentacijom tj. ugovorom o kreditu broj. 106-086/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 5-10 spisa), od 24.4.2008. i ovjerom javnog bilježnika Ilinke Lisonek OV-8460/2008 od 28.4.2008. i Aneksom uz taj ugovor broj 106-086/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 18.1.2016., potvrda javnog bilježnika Ilinke Lisonek broj OV-424/2016 od 18.1.2016. (list 21-25 sudskog spisa).

7. Iz Ugovora o kreditu broj: 106-086/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 5-10 spisa), potvrda javnog bilježnika (list 11) broj OV- 8460/2008 javnog bilježnika Ilinke Lisonek između ostalog vidljivo je da je sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. te VA kao sudužnika i GA kao založnog dužnika od 24.4.2008. Ovim ugovorom regulira se kreditni posao između Banke i korisnika kredita, način otplate kredita, osiguranje tražbina iz ovog Ugovora u korist Banke te druga međusobna prava i obveze ugovornih strana. Banka odobrava korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 190.200,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. važećem na dan korištenja kredita. Kredit se odobrava za kupovinu stana.

Rok otplate kredita iznosi 30 godina od dana stavljanja kredita u otplatu. Kredit se otplaćuje u 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 1.103,93 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća. Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. ili drugog akta Banke.

8. Iz Aneksa uz Ugovor o kreditu broj: 106-086/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine( l 21-25) između ostalog vidljivo je da je sklopljen između HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., (banka) i ŽA korisnika kredita te sudužnika VA i založnog dužnika ŽA.

U čl. 2 cit. Aneksa se navodi da sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama, a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, ovim Aneksom se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30.9.2015. iznosi 104.668,09 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. za EUR. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da preplata na dan 30.9.2015. iznosi 40.279,10 HRK. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da se visina iznosa preplate utvrđena na dan 30.9.2015. može promijeniti u prijelaznom razdoblju, a o čemu će Banka pisanim putem obavijestiti Korisnika kredita odmah po provedbi Aneksa u poslovnim knjigama Banke.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da se iznos preplate od 40.279,10 HRK koristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše od 50% dospjelog anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da će preostali iznos preplate od 0,00 HRK koristiti sukladno pisanom sporazumu između korisnika kredita i banke. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da se preplata u iznosu od 0,00 HRK vraća korisniku kredita od strane banke u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije a po dostavit banci izvornika zaključenog Aneksa Osnovnom ugovoru od strane svih ugovornih strana te potvrđenog od strane javnog bilježnika. Ugovorne strane su suglasne da odredba prethodnog stavka predstavlja sporazum vjerovnika i potrošača u smislu čl. 19c st. 1 toč. 6 Zakona o potrošačkom kreditiranju.

9. Kako konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (podnesak dostavljen sudu po punomoćniku tužitelja od 20.4.2021. – list 431 spisa) tužitelj traži da sud u ovom postupku donese slijedeću presudu: "Utvrđuje se da su Ugovor o kreditu broj 40044/07 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 24.01.2007. godine, solemniziran dana 25.01.2007. g. po javnom bilježniku Davoru Miškoviću iz Zadra, broj ovjere OU-46/07, zatim Dodatak cit. Ugovoru od 30.01.2017. godine broja ovjere OU-79/07-1 kod Alkice Kolega Zubčić – javne bilježnice u Zadru te Dodatak br.2 cit. Ugovoru od dana 16.02.2016 godine - sve zaključeno između tužitelja kao korisnika kredita s jedne i pravnog prednika tuženika Societe Generale - SPLITSKA BANKA d.d kao kreditora s druge strane, u cijelosti ništetni i bez pravnih učinaka.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana" , a sam tužitelj saslušan na ročištu ističe da uopće nije sklapao nikakav ugovor o kreditu broj 40044/07 niti Dodatke takvom ugovoru, a niti je bio kod javnog bilježnika u Zadru niti imao kakav ugovor ili Dodatak ugovoru zaključen sa Societe Generale-SPLITSKA BANKA d.d. kao kreditora, a isto tako i sam tuženik (list 452-ročište 24.7.2025.) ističe da nema nikakve veze sa Societe Generale-SPLITSKA BANKA d.d. te upravo iz tužbi priložene dokumentacije vidljivo je da je tužitelj sklapao sa pravnim prednikom tuženika HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Ugovor o kreditu broj 106-086/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 24.4.2008., potvrđen 28.4.2008. po javnom bilježniku Ilinki Lisonek, broj ovjere OV-8460/2008 i Aneks uz upravo taj ugovor o kreditu, sasvim je jasno da sud ovakav tužbeni zahtjev ne može prihvatiti jer je neosnovan.

Naime, sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (čl. 2/1 ZPP).

Stoga je prvi od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva valjalo odbiti u cijelosti.

10. Dakle, cit. Ugovoru o kreditu broj 40044/07 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 24.1.2007. solemniziran dana 25.01.2007. g. po javnom bilježniku Davoru Miškoviću iz Zadra, broj ovjere OU-46/07, i Dodatak cit. Ugovoru od 30.01.2017. broja ovjere OU-79/07-1 kod javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić u Zadru te Dodatak br.2 cit. Ugovoru od dana 16.02.2016. tužitelj nije kako sam u iskazu ističe niti zaključio sa tuženikom pa kako nije niti ugovorna strana tog ugovora i spomenutih Dodataka cit. ugovoru čije utvrđenje ništetnim traži tužbenim zahtjevom, a niti dokazuje da je pravni prednik tuženika Societe Generale-SPLITSKA BANKA d.d. kreditor, ovako postavljeni tužbeni zahtjev (prvi od eventualno kumuliranih) je u cijelosti odbijen.

Dakle, tužitelj niti je korisnik u tužbenom zahtjevu cit. kredita (br. 40044/07 i cit. Dodataka) niti je tuženik kreditor.

11. Nije sporno da su tužitelj (korisnik kredita / potrošač) i tuženik (kreditor / trgovac) sklopili 24.4.2008. Ugovor o kreditu - protuvrijednost u kunama od 190.200,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.važećem na dan korištenja kredita, za kupovinu stana sa promjenjivom stopom kamate po jednostranoj odluci tuženika i plaćanju anuiteta prema tečaju CHF na dan dospijeća i da je 18.1.2016. između stranaka sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu prema ZID ZPK-a/2015 (izvršena konverzija kredita u eure), da je prije potpisa Dodatka prema ZID ZPK-a/2015 tužitelj prihvatio izračun konverzije (glavnica 30. rujna 2015. iznosi 104.668,09 eura, iznos preplate je 40.279,10 HRK i da je preplata koja je 30. rujna 2015. iznosila 40.279,10 HRK iskorištena po suglasnoj volji stranaka za namirenje budućih anuiteta.

12. Prema pravilima Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/2009, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22, 156/23, - dalje: ZPK) o konverziji kredita (čl. 19. a - 19. f) koja korespondiraju sa istim pravilima sadržanim u Zakonu o kreditnim institucijama (Narodne novine broj 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20, 146/20, 151/22, 145/24, - dalje: ZKI) – čl. 357. a - 357. f, konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19. b ZPK-a), izračunom propisanim odredbom čl. 19. c ZPK-a, te ostale uvjete određene čl. 19. d i čl. 19. e ZPK-a.

13. Odredbom čl. 3. stavkom 2. ZZP-a (istovjetno čl. 4. stavak 2. ZZPa/2014.) je propisano da se na obvezno pravni odnos između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuje obvezno pravni odnosi.

14. Općim propisima sadržanim u ZOO-a između ostalog je propisano da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu (čl. 2.), da ga mogu urediti i drugačije nego što je ZOO-a određeno (čl. 11.), da obveze prestaju suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu (čl. 160. stavak 1.), da se prestankom glavne obveze gase i druga sporedna prava (čl. 160. stavak 2.) i da su odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora, sastavni dijelovi tih ugovora (čl. 248. stavak 2.).

15. Nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen 18.1.2016. Dodatak ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK-a/2015 (nakon što je tužitelj prihvatio izračun konverzije), da je tim Dodatkom suglasno regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR, prema kojoj preplata sa 30. rujna 2015. je iznosila 40.279,10 HRK/5.345,96 eur[1] i korištena je za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi i da su stranke suglasne da odredbe Dodatka predstavljaju sporazum vjerovnika i potrošača u smislu čl. 19. c stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju, odnosno da je sadržaj Dodatka u skladu sa tim Zakonom.

16. Naime, suglasnom voljom stranaka iskazanom u Aneksu uz ugovor o kreditu broj 106-086/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 18.1.2016. restrukturirane su međusobne obveze stranaka, u skladu sa odredbama ZPK-a i postignuta svrha konverzije regulirana čl. 19. b stavkom 2. ZPK-a - položaj tužitelja kao potrošača izjednačen je s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR, a preplaćeni iznos po tužitelju do konverzije, izračun kojeg je prihvatio, iskorišten je za namirenje budućih anuiteta kredita.

17. Prema tome, kako su provedenom konverzijom 2015., u skladu sa ZPK-a, koju je tužitelj prihvatio, neutralizirani štetni učinci problematičnih (nepoštenih / ništetnih) odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2008., tako što su izračunom konverzije kredita 2015. godine obuhvaćene preplate po osnovi nepoštenih odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2008. i iste iskorištene za podmirenje anuiteta kredita koje je tužitelj bio dužan plaćati po osnovi Dodatka, sastavni dio kojeg je i Plan otplate iz 2015., to je na temelju suglasne volje sudionika u obveznom odnosu, u smislu odredbe članka 160. stavka 1. i 2. ZOO-a u vezi s čl. 3. stavkom 2. ZZP-a prestala obveza tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao potrošaču na postupanje prema ništetnim (nepoštenim) ugovornim odredbama o načinu promjene stope kamate iz konvertiranog (izvornog) kredita uz valutnu klauzulu CHF i njihovim posljedicama kojom suglasnom voljom ugovornih strana je u biti isključeno pravo tužitelja na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene stope (ugovorene) kamate i valute CHF iz kredita denominiranog u kunama u CHF, te zateznih kamatama kao sporednog prava, odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, sa zateznim kamatama, što zakonom nije zabranjeno.

18. Zbog tih razloga ocjena je suda da na strani tuženika nije došlo do stjecanja bez osnove na teret tužitelja (potrošača).

Osim toga, konkretni Aneks uz ugovor o kreditu broj 106-086/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine nije utvrđen ništetnim niti je poništen te obvezuje.

19. S obzirom na neosnovanost osnove novčanog potraživanja sud ne nalazi potrebnim se posebno očitovati na ostale navode tuženika – osobito u svezi zastare potraživanja (Uzgred, za napomenuti je da je tužba u ovom predmetu podnesena 11.6.2019. – list 1 spisa) pa računajući od notorne spomenute presude Pž-6632/2017 VTS od 14.6.2018. nije protekao petogodišnji opći zastarni rok (glede valutne klauzule), a niti od Pž-7129/13 od 13.6.2014. – glede kamatne stope).

20. Slijedom svega navedenog i s obzirom na konkretne okolnosti slučaja, valjalo je odbiti i drugi od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva. (čl. 188 ZPP).

21. Parnični trošak dosuđen je primjenom člana 154 st. 1 ZPP. (VPS

141.978,35 kn/18.843,76 eur

Tuženiku je priznat trošak

- sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 – 250 bodova

- podneska 24.2.2020. po Tbr. 8/1 – 250 bodova

- podneska 30.6.2020. po Tbr. 8/1 – 250 bodova

- podneska 13.11.2020. po Tbr. 8/1 – 250 bodova

- zastupanja na ročištu 26.11.2020. po Tbr. 9/5 – 50 bodova

- sastava podneska 22.1.2024. po Tbr. 8/1 – 250 bodova

- zastupanja na ročištu 24.7.2025. po Tbr. 9/1 – 250 bodova

- trošak PDV 25% (750,00 eur) ili ukupni parnični trošak u iznosu od 3.750,00 eur

Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 29. srpnja 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

pun. stranaka

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte