REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Pn-49/2021-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Snježani Polgar, u pravnoj stvari tužitelja GĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po opunomoćeniku NĆ, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Kindergartenweg 11/6, Karlsdorf bei, Graz, Austrija, zastupana po opunomoćeniku Željku Damjancu, odvjetniku u Požegi, Sv. Florijana 9, radi naknade štete, v.p.s.14.234,52 EUR nakon glavne rasprave zaključene 27. lipnja 2025., u prisutnosti tužitelja GĆ osobno, opunomoćenika tužitelja odvjetnika NĆ, tuženice IĆ osobno, opunomoćenika tuženice odvjetnika Željka Damjanca, na temelju članka 335. stavak 4. ZPP-a, dana 29. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj IĆ, Kindergartenweg 11/6, Karlosdorf bei Graz, Austrija, da tužitelju, BĆ, [adresa], s osnova naknade štete, isplati iznos od 107.250,00 kuna (14.234,52 EUR), sa zakonskom zateznom kamatom u visini sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Odbija se tuženikov prigovor radi prebijanja te se utvrđuje nepostojanje tuženikovog potraživanja istaknutog radi prebijanja do visine 147.129,71 kuna (19.527,47 EUR).

III Nalaže se tužitelju GĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženici IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Kindergartenweg 11/6, Karlsdorf bei, Graz, Austrija, naknadi troškove postupka u iznosu od 2.187,50 EUR (dvije tisuće sto osamedeset sedam i pedeset), sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj GĆ je dana 18. ožujka 2021. podnio tužbu protiv tuženice IĆ u kojoj navodi da su parnične stranke bivši bračni drugovi. Brak je razveden 24. veljače 2012. godine, dok je stvarna zajednica života između stranaka prestala u travnju 2011. kada je tuženica napustila tužitelja.

1.1. U postupku utvrđenja bračne stečevine stranaka, presudom Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-106/2012 od 24. veljače 2015., presuđeno je da su parnične stranke stekle svaka u ½ dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, dvorište i oranica površine 1638 m[2] , te k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], u naravi livada kloštar površine 830 m[2] , obje nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina].

1.2. Također, presudom Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P Ob-6/2016 od 31. ožujka 2016. utvrđeno je da su stranke u braku stekle i sljedeće pokretnine: višepilni gater vrijednosti 60.000,00 kuna, cirkular za rezanje trupaca bez tehničkih podataka u vrijednosti 10.000,00 kuna, dizel agregat "ČKD PRAHA" vrijednosti 25.000,00 kuna, jednokrilni stroj za rezanje građe vrijednosti 5.000,00 kuna, šumsku prikolicu vrijednosti 2.500,00 kuna, transportne tračnice vrijednosti 4.700,00 kuna, kran za podizanje trupaca vrijednosti 3.800,00 kuna, automobil marke Audi vrijednosti 11.000,00 EUR, i to svatko u ½ dijela, te je istom presudom određeno razvrgnuće te suvlasničke zajednice civilnom diobom. Nadalje, istom presudom je utvrđeno da su stranke zajedničkim radom u Republici Austriji stekle iznos od 24.000,00 EUR, svaki u ½ dijela, te je naloženo tužitelju da isplati tuženoj 12.000,00 EUR. Na temelju te presude, a radi naplate tih 12.000,00 EUR tužena je pokrenula ovrhu na nekretninama te je ovaj sud u ovršnom postupku tuženici dosudio i drugu polovinu nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina].

1.3. Tužitelj navodi da je od prestanka bračne zajednice (travnja 2011.) pa do ulaska tužene u posjed kuće, sam koristio navedenu kuću, posebno za vrijeme blagdana te korištenja godišnjih odmora kada je dolazio u [adresa]. Među ostalim je tada radio i sa braćom na pilani. Navodi da tuženica od početka 2011. godine nikada nije bila u posjedu predmetne kuće te da je prilikom prestanka bračne zajednice odnijela svoje stvari iz navedene nekretnine.

1.4. Početkom 2020. godine tužitelj je došao do saznanja da je tužena na nekakav način ušla u posjed navedene kuće, a da prethodno nije nazvala tužitelja niti njegovog punomoćnika da joj preda ključeve i preuzme svoje stvari iz kuće. Također, tuženica nije pred sudom pokrenula postupak za predaju te nekretnine u posjed, već je na samo njoj poznati način, ušla u posjed kuće. Tužitelj ne spori tuženoj da je ona vlasnik kuće, međutim kada je tužena ušla u posjed kuće, uzela je za sebe sve vrijedne stvari tužitelja koje je isti pribavio još od 2011. godine.

1.5. Među stvarima koje je tuženica navodno uzela od tužitelja su dvije motorne pile marke Stihl, jedna motorna pila nepoznatog proizvođača – ukupne vrijednosti najmanje 36.000,00 kuna, dva komada udarnog čekića – vrijednosti 10.000,00 kuna, kosilica traktor za travu – vrijednosti 3.000,00 kuna, aparat za varenje – vrijednosti 3.000,00 kuna, ubodne pile, bušilice i brusilice – vrijednosti 4.000,00 kuna, muzički stub – vrijednosti 2.000,00 kuna, televizor – vrijednosti 3.000,00 kuna, nakit i zlatninu, ručne satove – vrijednosti najmanje 20.000,00 kuna.

1.6. Tuženica je također izbacala cjelokupni namještaj tužitelja iz kuće koji je tužitelj pribavio od prestanka zajedničkog života stranaka, vrijednosti najmanje 10.000,00 kuna.

1.7. Na takav način, tuženica je tužitelju prouzročila štetu od najmanje 91.000,00 kuna.

1.8. Nadalje, presudom ovog suda P Ob-6/2016, stranke u ovom postupku su proglašene suvlasnicima na strojevima na pilani tužitelja u [adresa]. Međutim, tuženica je bez ikakve obavijesti i diobe neke od tih stvari sama prodala te za sebe zadržala novac od prodaje stvari na toj pilani. Među prodanim stvarima se nalaze viljuškar vrijednosti 25.000,00 kuna, jednopilni stroj za rezanje građe vrijednosti 5.000,00 kuna, šumska prikolica vrijednosti 2.500,00 kuna. Sveukupno se radi o iznosu od 32.500,00 kuna. Sav novac od prodaje je tuženica zadržala za sebe iako joj po navedenoj presudi pripada samo polovica, dakle 16.250,00 kuna.

1.9. Tužitelj napominje da je tužena tužitelju prouzročila štetu iskoristivši tešku zdravstvenu situaciju u kojoj se tužitelj nalazi unazad dvije i pol godine, te činjenicu da tužitelj isključivo zbog takvog lošeg zdravstvenog stanja ne može pristupiti u Republiku Hrvatsku. Tužitelju je unazad dvije godine teško oštećen vid te ima preostali vid od 10%. Tužitelj se može kretati samo uz pomoć druge osobe, a nakon zadnje operacije dobio je od zdravstvene i socijalne skrbi Republike Austrije pratitelja jer se na drugi način ne može kretati.

1.10. Zbog svega navedenog tužitelj smatra da mu je tuženica prouzročila štetu u iznosu od najmanje 107.250,00 kuna te predlaže sudu da tužitelju dosudi taj iznos zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženica ne osporava da su stranke bivši bračni drugovi. Također ne osporava da su pred ovim sudom vođeni parnični postupci radi utvrđenja bračne stečevine i to kako u pogledu nekretnina (P-106/2012), tako i u pogledu pokretnina (P Ob-6/2016). Prema tome tužena je oduvijek bila vlasnica kao i suposjednica zajedno sa tužiteljem svih nekretnina kao i pokretnina koje čine bračnu stečevinu stranaka.

2.1. Tuženica navodi da je u samostalni posjed nekretnina ušla 23. studenoga 2018. kada joj je sud zaključkom broj Ovr-329/16 predao nekretnine u samostalni posjed, o čemu tužitelj ima saznanje obzirom da je zaključak dostavljen i njemu kao ovršeniku. Stoga navodi da su navodi tužitelja koji se odnose na preuzimanje posjeda ovih nekretnina neistiniti.

2.2. Tuženica navodi da se u kući nisu nalazile vrijedne pokretnine stečene nakon prestanka zajednice života, da je kuća bila prazna i da u njoj nitko nije živio. Kuća je bila zapuštena i obrasla korovom, te je takvo stanje zatečeno i prilikom očevida kada se utvrđivala vrijednost nekretnina 2013. i 2018. godine. U kući je jasno vidljivo iz nalaza i mišljenja vještaka u predmetima P-106/2012 i Ovr-329/2016, a također i iz dopisa tužitelja tuženoj od 5. studenoga 2019. da tamo nitko nije živio. Dalje navodi da je istina to što tužitelj tvrdi, onda bi tuženicu prijavio policiji radi kaznenog djela krađe.

2.3. Tuženica dalje poriče da je prodala pokretnine navedene u tužbi kako to tužitelj neistinito tvrdi u tužbi. Navodi da je upravo tužitelj taj koji je nakon prestanka zajednice života prodao jedan viljuškar kao i jedan traktor a novac je zadržao za sebe. Pokretnine koje su bile predmetom utvrđenja bračne stečevine nalazile su se na prostoru bivše pilane i nisu ni na koji način osigurane. Tužena je kroz svo vrijeme živjela u [adresa], a kada je 2019. godine došla na godišnji odmor primijetila je da na prostoru bivše pilane nedostaju neke pokretnine, odnosno da su sa njih poskidani svi vitalni dijelovi zbog čega je prijavila nepoznatog počinitelja policiji, iako sumnja da su počinitelji braća tužitelja koji su radili po njegovom nalogu. Dakle, osporava da bi prodala i zadržala za sebe novac od prodaje pokretnina.

2.4. Obzirom da je tuženica prema tužitelju na dan donošenja rješenja o namirenju u predmetu Ovr-329/2016 imala nepodmireno dugovanje u iznosu od 209.841,69 kuna, od čega je u ovršnom postupku namirila samo iznos od 62.711,98 kuna, opreza radi ističe prigovor radi prijeboja njene dospjele tražbine u iznosu od 147.129,71 kuna sa tražbinom tužitelja.

2.5. Na temelju svega iznesenoga predlaže odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženoj.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao zaključak Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Ovr-329/2016-59 od 31. prosinca 2019. (list 5 spisa), presudu Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-106/2012-52 od 24. veljače 2025. (list 6 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka strojarske struke Dražena Pekčeca, dipl.ing.stroj. od 14. studenoga 2014. u vezi vrijednosti pokretnina (list 7-10 spisa), presudu Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P Ob-6/2016-5 od 31. ožujka 2016. (list 11 spisa), dopis tužiteljevog opunomoćenika upućen tuženici od 5. studenog 2019. (list 36-2 spisa), obavljen je uvid u spis ovog suda Ovr-329/2016, uvid u spis ovog suda P-106/2012, uvid u spis ovog suda P Ob-6/2016, saslušani su svjedoci ĐĆ na ročištu 10. prosinca 2024. (list 59-60 spisa), JĆ na ročištu 27. lipnja 2025. (list 67-68 spisa), saslušana je tuženica na ročištu 27. lipnja 2025. (list 68-69 spisa) i saslušan je tužitelj GĆ na ročištu 10. prosinca 2024. (list 60-61 spisa).

4. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ocijenio tužbeni zahtjev kao neosnovan u potpunosti.

4.1. Također, sud je ocijenio protutužbeni zahtjev kao neosnovan u potpunosti.

5. Sud je kao nesporno utvrdio da su tužitelj i tuženica bivši bračni drugovi, da je utvrđena bračna stečevina presudama Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P- 106/2012 i P Ob-6/2016, kao i da je tuženica vlasnica kuće na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina].

6. Sporno je međutim jesu li se u predmetnoj kući nalazile stvari u vlasništvu tužitelja, zatim je li tuženica otuđila i prodala stvari tužitelja iz navedene kuće i je li zadržala novac od prodaje otuđenih stvari koristeći pritom znanje o tužiteljevoj teškoj zdravstvenoj situaciji kako bi se okoristila situacijom.

7. U presudi ovog suda, poslovni broj P-106/2012-52 od 24. veljače 2015. utvrđeno je da tužiteljica ima pravo vlasništva u omjeru ½ na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, dvorište i oranica površine 1638 m[2] .

8. Uvidom u presudu ovog suda, poslovni broj P Ob-6/2016-5 od 31. ožujka 2016. utvrđeno je da je tužitelj obvezan platiti tuženici iznos od 12.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

9. Uvidom u spis ovog suda, poslovni broj Ovr-329/2016 utvrđuje se da je tuženica pokrenula ovršni postupak radi naplate tražbine iz gore navedene presude te je rješenjem o dosudi, poslovni broj Ovr-329/2016-47 od 5. lipnja 2019. istoj dosuđen tužiteljev suvlasnički dio (1/2) nad kućom označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, dvorište i oranica površine 1638 m[2] , a koja je predmet ovršnog postupka, uz oslobađanje od polaganja kupovnine.

10. Čitanjem zaključka ovog suda, poslovni broj Ovr-329/2016-59 od 31. prosinca 2019. utvrđeno je da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, dvorište i oranica površine 1638 m[2] , predana u posjed tuženici. Istim rješenjem se određuje upis prava vlasništva u korist tuženice i brišu upisani tereti i zabilježbe na toj nekretnini. Temeljem gore navedenih dokaza utvrđuje se da je tuženica u posjedu predmetne kuće od 31. prosinca 2019. godine.

11. Sud je pročitao dopis tužiteljevog punomoćnika od 5. studenoga 2019. u kojem se isti obraća tuženici u ime tužitelja. U dopisu opunomoćenik tužitelja navodi da se predmetni dopis dostavlja po zahtjevu tužitelja i njegove braće JĆ i ĐĆ. Priznaje da su njegove stranke upoznate sa činjenicom da je tuženica vlasnica vikendice u [adresa], pod oznakom k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], koja je prethodno godinama bila u vlasništvu tužitelja. Nadalje navodi da su njegove stranke došle do saznanja da je tuženica promijenila bravu na ulaznim vratima vikendice te navodno ušla u istu, iako prije toga nije pokušala mirnim putem ili putem suda zatražiti predaju kuće u njen posjed. Ukoliko je ušla u kuću pretpostavlja da je na neki način osigurala pokretne stvari koje je zatekla u kući, a koje pripadaju njegovoj stranci, tužitelju GĆ. U daljnjem tekstu braća GĆ, ĐĆ i JĆ nude otkup navedene vikendice i za to nude iznos od 10.000,00 EUR. Ponudu šalju iz razloga jer pretpostavljaju da tuženica nema tu namjeru živjeti te da će veću korist imati od novca. Nadalje, navodi da u toj vikendici nitko do sada nije živio, a kako su JĆ i ĐĆ voljni da je kupe, iz tog razloga šalje ovaj prijedlog.

11.1. Uvidom u ovaj dokaz sud je utvrdio da vlasništvo tuženice na navedenoj nekretnini nije sporno, te da tužitelj priznaje da u kući nitko do sada nije živio, što je direktno u suprotnostima sa navodima tužitelja u točki 2. tužbe. U navedenoj točki tužbe tužitelj navodi da je tužitelj sam koristio kuću, a posebno za vrijeme blagdana i korištenja godišnjeg odmora kada je dolazio u [adresa], te je između ostaloga radio sa svojom braćom na pilani.

12. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ĐĆ na ročištu za glavnu raspravu 10. prosinca 2024. Svjedok iskazuje da unazad 7 godina radi u Austriji, a do tada je vodio brigu o kući stranaka da ne bi došlo do pljačke te je obilazio kuću. Nakon razvoda tužitelj je povremeno dolazio u kuću, a inače je živio i radio u Austriji. Tuženicu nije vidio da dolazi. Čuo je da je kuća u cijelosti pripala tuženici za što smatra da je velika nepravda. Ne zna kada je točno tuženica ušla u kuću. Na pilani se nalazio višepilni gater, višepilni stroj za dasku i letvu, agregat, viljuškar i još jedan stroj za piljenje trupaca koji nije bio montiran, ali je bio u pripremnoj fazi za montiranje. Te strojeve je vidio 2016., a kako je povremeno dolazio strojevi su nestajali jedan po jedan. Navedeno nije vidio već je čuo od susjeda da je tužena prodala te strojeve. To nije rekao bratu jer je bio u zdravstvenim problemima, nije bilo vremena i nije ništa prijavljivao policiji. Tužena je došla prije brata do tih strojeva i ona ih je prodala i vidio je da je tužena objavila na facebook da prodaje viljuškar, a nakon toga su strojevi počeli nestajati u roku od mjesec dana. Kasnije je rekao bratu da ih je prodala. Misli da ima već tri godine od kada je tužena prodavala te strojeve. Brat je dolazio kući jednom do dva puta mjesečno iz Austrije. Sjeća se da su u kući bile tri motorke, od toga su dvije bile Stihl marke, koje su kupljene prije razvoda braka. Tamo se također nalazila kosilica, televizor, glazbena linija, namještaj. Sav namještaj je kupljen za vrijeme trajanja braka. Zadnji put je 2014. bio u kući i tad je većina stvari bila u kući. Nakon što je tuženice preuzela posjed kuće više nije mogao dolaziti, kao ni njegov brat. Dobio je poruku da su strojevi nestajali prije dvije do tri godine. Radi se o velikim strojevima koji su bili montirani i koje je trebalo odvesti s dizalicom. Strojevi su bili stari ali u dobrom stanju. On i braća nisu ništa prodavali od strojeva, a nisu ni koristili pilanu te ne zna da je itko koristio pilanu. Obzirom da je u vrijeme nestanka strojeva boravio u [adresa], nije mogao paziti da li što nedostaje. Sestra mu živi malo dalje ali nije mogla ništa vidjeti, povremeno bi se prošetala ali nije ništa prijavljivala da nedostaje. Za nestanak strojeva je čuo od susjeda. Tuženica je živjela u [adresa], a dolazila je ponekad u kuću nakon što joj je pripala kuća.

12.1. Sud je iskaz svjedoka ocijenio kao nevjerodostojan, prvotno iz razloga jer je svjedok tužiteljev brat s kojim je u dobrim odnosima. Zatim, iskaz svjedoka da nisu koristili pilanu se kosi s navodima tužitelja iz točke 2. tužbe gdje isti navodi da je među ostalim radio sa svojom braćom na pilani. Dalje, navodi da su strojevi počeli nestajati 2016. godine kada je predmetna nekretnina prema navodima tužitelja bila korištena od strane istog, dakle prije nego je tuženica stekla posjed nad kućom te je stoga malo vjerojatno da je ista otuđivala spomenute strojeve. Također navodi da je zadnji put bio unutar kuće 2014. godine, u razdoblju kada je tužitelj tvrdio da isključivo on koristi navedenu nekretninu te stoga ne može posvjedočiti što je od stvari u međuvremenu nestalo. Usto navodi da je za nestanak stvari čuo od susjeda, ali ne navodi od kojih susjeda i što su mu točno rekli o nestanku strojeva. Time je zapravo svjedok po čuvenju i nema neposrednih saznanja o spornim činjenicama.

13. Tužitelj GĆ saslušan je na istom ročištu od 10. prosinca 2024. te iskazuje sljedeće. Nije mu bilo poznato da je kuća bila u suvlasništvu, ta kuća je glasila na njegovo ime. Dolazio je iz Austrije u tu kuću. Zadnji puta je bio 2016. godine. Nije prodavao te strojeve jer je htio da braća otvore obrt. Ne zna kada je zadnji put bio u kući. Ne zna ni kada je tuženica promijenila bravu. Čuo je od susjeda da je tuženica sve stvari bacila i zapalila. Bilo je dosta stvari a nije znao da će kuća u cijelosti pripasti tuženici. Nije mu poznato da je trebao tuženoj isplatiti 12.000,00 EUR te bi htio da mu se vrati vikendica. Strojevi u pilani nisu jednostavni za ukrasti, to je rađeno po dogovoru. Smatra da je tuženica odvezla te stvari. Čuo je od majke tuženice da je cirkular prodan pilani Marić. Za ostale strojeve ne zna kako su nestali i tko ih je prodao. Zna samo da kada je došao da je sve bilo prazno. Braća su mu rekla da su strojevi nedostajali, a on ništa nije poduzimao jer je nitko nije htio miješati. Nije mu poznato da je dužan tuženici 200.000,00 kuna niti da je išta dužan. Kada je zadnji put bio u kući tamo su ostale tri motorke, televizor, kamera, kauč, kosilica, linija. Zlata i nakita nije bilo u kući. Televizor i kauč je kupljen nakon razvoda braka. U podrumu se nalazio aparat za varenje, ubodna pila, bušilica, a sve je to kupio nakon razvoda braka. Od braće je čuo da je tuženica to prodala. Imao je operaciju gušterače i mjesec dana je bio u komi, a i sada je u teškom zdravstvenom stanju. Izgubio je vid i sluh tako da se sada slabo svega i sjeća. Od brata je saznao da su stvari nestale 2022. godine. Nakon razvoda tuženica nije dolazila u kuću, a on je dolazio povremeno, dok su braća održavala kuću i okućnicu.

13.1. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja jer ga smatra neiskrenim i usmjerenim na manipuliranje radi iskrivljavanja činjeničnog stanja. Za početak tužitelj navodi da je zadnji put bio u kući 2016. godine dok u tužbi navodi da je od 2011. godine pa do ulaska tuženice u posjed (2020. godine) sam koristio kuću, a pogotovo za vrijeme blagdana i korištenja godišnjeg domora, dakle prema ovom iskazu preko četiri godine nitko nije bio u kući. Isto je potvrđeno i dopisom tužiteljevog opunomoćenika od 5. studenoga 2019. Nadalje navodi da je od susjeda čuo da je tuženica sve stvari izbacila i zapalila ali ne navodi od kojih susjeda te stoga nema neposrednog saznanja o tome. Također navodi da mu nije poznato da je trebao tuženoj isplatiti 12.000,00 EUR ali obzirom da je uvidom u spis P Ob-6/2016 vidljivo da je imao istog opunomoćenika kao u ovom postupku i da je isti bio nazočan na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena, teško je povjerovati da isti nije znao za svoju obavezu iz presude. Nadalje, paušalno navodi da su u kući bili nakit i satovi ali ne specificira kakvi i gdje su se točno nalazili. U zadnjem dijelu iskaza navodi da su stvari nestale 2022. godine a tužba je podnesena 18. ožujka 2021. godine, dakle očito se radi o neistinitom i nelogičnom iskazu. Potom navodi da je povremeno dolazio a da su braća održavala kuću i okućnicu što je nelogično jer jedan brat ĐĆ navodi da živi i radi u Austriji a brat JĆ nije potvrdio da je održavao kuću i okućnicu već da je samo čuo od nepoznatih osoba da je tuženica otuđila strojeve te da im sestra povremeno obiđe kuću i javi stanje.

14. Sud je ispitao svjedoka JĆ na ročištu za glavnu raspravu 27. lipnja 2025. Svjedok iskazuje da se ne sjeća kada je prestala zajednica života tužitelja i tužene jer se to dosta dugo vuklo. Imali su vikendicu u [adresa] a živjeli u [adresa]. Njih dvoje su tu vikendicu zajedno stekli u braku. Nakon što je prestala bračna zajednica u [adresa] je bio brat jer nije imao gdje biti. Sjeća se da je jednom prilikom došla tužena s policijom i da su izbacili bratove osobne stvari, namještaj, garderobu i slično. Do tada nije ulazila u posjed kuće u [adresa]. Brat do tada nije dolazio u kuću nekih deset godina. Nije uopće dolazio iz Austrije u Hrvatsku. Inače, nakon razvoda braka je brat često dolazio i boravio u toj kući, posebno bi zimi bio dva do tri mjeseca. Kada je brat napustio kuću u njoj su se nalazili jedna traktor kosilica, tri motorke, aparat za varenje, razno razni alati za pilanu. Planirali su se baviti pilanom. Tužitelj i drugi brat su kupili posebno jednu kuću i dvorište gdje su napravili pilanu gdje su radili i ta pilana je stečena za vrijeme braka. Na toj pilani se nalazio višepilni gater, cirkular za rezanje trupaca, dizel agregat, jednokrilni stroj za rezanje građe. Zatim transportne tračnice, kran za podizanje trupaca. Automobil marke Audi je ostao u posjedu njegovog brata GĆ i zna da ga je brat prodao. Pilana nije bila zagrađena i bila je uz posjed drugog brata G koji također živi u [adresa]. Ovi strojevi koje je naveo su bili dostupni, nisi bili pod ključem i nisu bili zaštićeni. Sestra inače živi u selu i ona bi znala proći i javiti im ukoliko se nešto događalo. Čuo je da je došla neka firma iz Pakraca s kamionima i odvezla sve te strojeve. Pilana je rezana s brenerom jer je to sve bilo zašarafljeno u beton. Smatra da je to prodala tuženica. Postojala je dokumentacija za te strojeve ali je tuženica to sve izbacila. Postojao je udarni čekić, traktorska kosilica, aparat za varenje, ubodna pila, bušilica, televizor, kuća je bila kompletno namještena s namještajem, brat je imao nakita, ručnih satova i lančića i ostao je na nuli. Zna da je tužena to čistila. Tužena i njezin partner su nosili sve te stvari iz kuće i palili na mjestu gdje se nalazila pilana. Smatra da su svi strojevi i uništene stvari vrijedile 20.000,00 EUR. Dodatno navodi da mu je VĆ koji radi u šumariji rekao da mu je tuženica prodala agregat prije četiri ili pet godina.

14.1. Sud ne prihvaća iskaz svjedoka JĆ kao vjerodostojnim jer isti nema nikakvih neposrednih saznanja o događajima u postulatu tužbe, kao i činjenice da je isti brat tužitelja s kojim je u dobrim odnosima te stoga ne može biti nepristran. Navodi da tužitelj nije dolazio u kuću nekih deset godina, da nije uopće dolazio iz Austrije u Hrvatsku što je suprotno s navodima tužitelja iz tužbe. Potom navodi da je čuo da je neimenovana firma iz Pakraca došla s kamionima i pokupila strojeve, dakle bez neposrednog saznanja. Navodi da smatra da je strojeve prodala tuženica što nije saznanje nego mišljenje. Potom imenuje VĆ, zaposlenika šumarije, kao navodnog kupca otuđenog agregata, ali kao vremenski okvir navodi prije četiri ili pet godina kada je tuženica već zakonito preuzela posjed nad nekretninom.

15. Tuženica je na istom ročištu za glavnu raspravu 27. lipnja 2025. saslušana te iskazuje sljedeće. Sve nabrojane stvari u tužbi su tužitelj i ona stekli za vrijeme braka, čak i strojeve. Od motorki samo je jednu kupio tužitelj, ali ona nikad nije bila u kući. Kosilica traktor je još uvijek u dvorištu, aparat za varenje joj nije poznat, brusilice i bušilice nije vidjela u kući. Muzički sup je bio u kući, kao i jedan stari televizor iz prošlog stoljeća, zatim trosjed koji je i dalje tamo. Parket je bio oštećen. Kuhinja je bila u jako lošem stanju, kao i kupaonica kada je stupila u posjed. Napominje da je bila poplava u [adresa] i sve što je bilo u podrumu je uništeno, tako da je uništen muzički sup jer je voda bila skroz do plafona podruma tako da je to sve morala izbaciti iz podruma. U kući je bila stara kuhinja koju je izbacila van i renovirala kuhinju i kupaonicu jer je bila u lošem stanju. Zajednica života je prestala 2012. godine i nakon toga nije dolazila u [adresa]. Misli da je prvi put došla 2019. godine nakon što je doneseno rješenje, ali nije imala ključ. Prvi put je ušla u kuću 2019. ili 2020. godine. Nekretnina je bila zarasla, nastala je šikara jer se nitko nije brinuo o kući. Nije zvala tužitelja da preuzme stvari jer nije znala da je to obvezna, a isti je imao dovoljno vremena da ih sam preuzme. U kući nije zatekla nakit niti je tužitelj nosio nakit. Apsolutno poriče da je prodavala stvari iz kuće niti joj je poznata osoba VĆ kojoj je navodno prodan agregat, te također poriče da je prodavala strojeve nekoj firmi u Pakracu. Kada je prvi put došla na pilanu vidjela je da je falio viljuškar, tračnice i ono što se vani nalazilo. Ne zna što je bilo sa stvarima unutar kuće jer je to bilo zaključano. Prijavila je policiji nestanak stvari. Nije joj jasno zašto tužitelj nije prijavio policiji ako je vidio da su stvari odvežene. S tužiteljem nema nikakav kontakt a isti zna da joj je dužan oko 19.000,00 EUR. U posjed je ušla na način da je skinula i promijenila bravu. Smatrala je da je to njena nekretnina i da na to ima pravo. Ne sjeća se kada je prvi put ušla u kuću krajem 2019. da je nešto falilo od stvari i to iz razloga jer je sve bilo pohabano, parket propaljen i sve je bilo u lošem stanju. Jedino je ostavila trosjed. Nije našla ništa od osobnih dokumenata tužitelja, čak ni fotografije iz mladosti. 2022. godine je sanirala kuću i tu povremeno dolazi iz Austrije i kada je prvi put ušla u kuću vidjela je stanje u podrumu i to je sve morala iznijeti i izbaciti. Ne zna za ikakvu firmu niti je s ikime kontaktirala i prodavala stvari. Stvari koje je izbacila iz kuće su bile u katastrofalnom stanju i iste nisu imale vrijednost. Jedino je u dvorištu ostala kosilica traktor.

15.1. Sud je iskaz tuženice prihvatio kao logičan, vjerodostojan i jasan. Tuženičin opis slijeda događaja je detaljan a vremenski okvir događaja iz iskaza se podudara sa dokazima, pogotovo sudskim odlukama.

16. U odnosu na protutužbeni zahtjev sud ga odbija kao neosnovan u cijelosti, iz razloga što ovom presudom nije nedvojbeno utvrđena osnova ni visina tražbine tužitelja, te stoga sud nema osnova ni razloga raspravljati o postojanju tražbine radi prebijanja.

17. Prema članku 1045. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

17.1. Obzirom da tužitelj nije uspio dokazati navode iz svoje tužbe, naročito zbog pomanjkanja dokaza i dvojbenih iskaza tužitelja i svjedoka, sud nije utvrdio odgovornost tuženice za nastalu štetu, kao ni činjenicu da je ikakva šteta nastala. Obzirom da nije utvrđeno postojanje štete, nije bilo daljnje potrebe ni raspravljati o krivnji tuženice. Zbog svega rečenoga, sud je odlučio kao u izreci presude.

18. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. ZPP a u svezi s odredbom članka 155. ZPP te je tuženiku-protutužitelju dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 2.187,50 EUR (PDV uključen).

18.1. Tuženik je zatražio trošak odgovora na tužbu od 20. kolovoza 2021 u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr. 8. st. 1. Tarife o o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.; dalje: Tarifa), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 12. siječnja 2023. u iznosu od 250,00 EUR prema Tbr. 9. st. 2. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 10. prosinca 2024. u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr. 9. st. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 27. lipnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr. 9. st. 1. Tarife, te trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 437,50 EUR prema Tbr. 46. Tarife. Zatraženi troškovi su osnovani.

18.2. Na zatražene troškove tuženica nije potraživala zatezne kamate te stoga sud o istima nije ni odlučivao.

19. Slijedom navedenoga, sud je odlučio kao u izreci presude.

U Požegi 29. srpnja 2025.

Sudac

Snježana Polgar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda za županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. Odvjetnik NĆ, [adresa]

2. Odvjetnik Željko Damjanac, Požega, Sv. Florijana 9