REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: P-1143/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini po sutkinji tog suda Jasmini Božić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika DZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Martini Tončić Bora, odvjetnici u Zagrebu radi pobijanja ugovora o zajmu i utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave, zaključene 28. svibnja 2025., u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 29. srpnja 2025., donio je, objavio je, i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnost ugovora o zajmu koji je sklopljen dana 17.11.2010. god. između zajmodavca DZT i zajmoprimca DZ, a iz razloga: 1) Pozajmljeni iznos duga je iznosio 20.000,00 EUR-a –čl. 1.1. ugovora 2) Čl. 1.3. ugovora o dijelu-"zajmodavac je odmah dužniku predao 3.000,00 EUR- a""

Briše se založno pravo na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica]/18

Tužena VZT dužna je naknaditi sve troškove spora sa zakonskom zateznom kamatom od 29. srpnja 2025., u roku 15 dana tužitelju DZ."

II. Nalaže se tužitelju DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da, u roku od 15 dana, tuženoj DZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 3.375,00 EUR-a, uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 29. srpnja 2025., u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

III. Odbacuje se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je jedna jedina uplata od 20.000,00 EUR-a izvršena na tekući račun VZ, br. 3202920893 u Erste&Steire Markishe Banke d.d."

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi tvrdi da je s tuženom dana 17. studenog 2010. sklopio ugovor o zajmu te kao založni dužnik dao privolu da se uknjiži založno pravo na njegovoj nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica]. Ugovor je solemniziran dok javnog bilježnika OZ, [adresa] i kao takav postao je ovršna isprava u postupku Ovr-4487/17, u kojem postupku je sada tužena UZ, ovrhovoditelj. Kada je došao u ured javnog bilježnika cijeli proces sklapanja ugovora o zajmu odvijao se velikom brzinom, gdje je došavši u ured sa tuženom DZT potpisao isti ugovor ne pročitavši ga niti ga je javni bilježnik pročitao, niti ga je upozorio na pravne posljedice istog, a zbog čega trpi veliku štetu. Kako i sam javni bilježnik ističe da isplata nije vršena u njegovoj nazočnosti, a zajmodavac tvrdi suprotno da mu je predan iznos od 3.000,00 €, to nije točno. Taj iznos od 3000,00 eura nije nikada primio, ni prije ni poslije, ni u tijeku potpisivanja ugovora o zajmu i ne razumije zašto je to stavljeno u ugovora kao dio glavnice zajma. Pošto se vodi ovrši postupak protiv tužitelja sa tražbinom od 23.000,00 eura, te kamatama na taj iznos ne može prihvatiti obvezu, jer taj iznos novca nije nikada primio. Nadalje navodi da je dogovoreno sa tuženom DZT da će plaćanje obveze izvršiti na način da iste plaća obročno prema svojim mogućnostima, te da će kamate biti anulirane, te je na njezin nagovor na to pristao uz povlačenje ovršnog postupka, što ista nije učinila. Također tvrdi da je izvršio plaćanje u dva navrata u čemu nema dokaze. Obzirom da je došlo do novih okolnosti po pitanju nekretnine, a to je da se gđa SZ, njegova bivša supruga presudom podjele bračne stečevine upisuje u dijelu iste, a isto tako vodi parnicu pod br. P-7443/15 gdje traži, u njezinom dijelu, proglašenje ovrhe nedopuštenom, saznaje da bi moglo doći do nagodbe gdje sada tužena DZT nudi određen iznos novaca gđi SZ, na što ne može pristati jer bi uz tom slučaju doživio nenadoknadivu štetu. Iako postoji solemniziran ugovor o zajmu koji izričito kaže da je sklopljen mojim očitovanjem, te da se odričem prava pobijanja istog, tvrdi da nije istina, te ne znajući, tim je postupkom doveo sebe u situaciju da mu se nekretnina ovršuje, ta da bi postupkom prodaje morao vratiti iznos koji nije primio. Odnosno doživio bi nenadoknadivu materijalnu štetu kombinacijama između gđe. DZT i bivše supruge ustaje sa tužbom te moli sud da preispita kako valjanost ugovora o zajmu, tako i mogućnost da se nekretnina proda na javnoj dražbi, učinivši uslugu tuženoj DZT kojoj je namjera za malo novca, u dogovoru sa trećim osobama, doći u posjed i vlasništvo moje nekretnine, koja joj ne pripada, te predlaže sudu nakon provedenog postupka donijeti presudu.

2. U odgovoru na tužbu tužena u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja Tužena ističe kako su svi navodi tužitelja izneseni u tužbi od dana 04. srpnja 2022., kao i u ispravku - dopuni tužbe od dana 30. studenog 2022. u cijelosti neosnovani, netočni i paušalno izneseni te usmjereni ka izbjegavanja ispunjenja obveze preuzete predmetnim Ugovorom o zajmu i osiguranju tražbine. Tužena prvenstveno ističe kako iz tužbe tužitelja od dana 04. srpnja 2022. proizlazi kako tužitelj traži pobijanje Ugovora o zajmu i osiguranju tražbine. U tom smislu tužena ističe prigovor zastare budući je tužitelju prestalo pravo tražiti poništaj predmetnog ugovora. Naime, odredbom čl. 330. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) je propisano da je ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno. Odredbom čl. 335. st. 1. ZOO-a je propisano da pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile, dok je stavkom 2. istog zakona propisano da to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora. Kako je predmetni Ugovor o zajmu i osiguranju tražbine sklopljen i solemniziran po javnom bilježniku OZ iz [adresa], pod broje OV-12474/10 dana 17. studenog 2010., a isti je tužbu podnio tek 04. srpnja 2022., to je u potpunosti jasno kako su tužitelju protekli svi rokovi za pobijanje predmetnog ugovora o zajmu. Nadalje, u ispravku - dopuni tužbe od dana 29. studenog 2022. tužitelj navodi da sud donese presudu kojom se utvrđuje ništetnost predmetnog ugovora o zajmu, da se briše založno pravo na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], te da je jedina uplata od 20.000,00 € izvršena na tekući račun VZ. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Tužena ističe kako je predmetni Ugovor o zajmu i osiguranju tražbine od dana 17. studenog 2010. solemniziran po javnom bilježniku u skladu sa Zakonom o javnom bilježništvu te kao takav ima svojstvo javnobilježničke isprave, pa je isti u skladu sa Ustavom RH, prisilnim propisima i moralom društva. Osim toga, netočan je navod tužitelja da javni bilježnik nije pročitao predmetni Ugovor o zajmu te upozorio tužitelja da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta jer upravo suprotno proizlazi iz samog Ugovora o zajmu koji je tužitelj vlastoručno potpisao. Dakle, u potpunosti je jasno da je predmetni ugovor u skladu sa Ustavom RH, prisilnim propisima i moralu društva, te isti nikako ne može biti ništetan. Netočan je i navod tužitelja da isti nije pročitao predmetni Ugovor o zajmu jer je tužitelj vlastoručno potpisao svaku stranicu Ugovora o zajmu. Pravilnim tumačenjem prethodno citirane odredbe čl. 330. ZOO-a jasno proizlazi da je ugovor pobojan kada ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kada je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je ZOO-om ili posebnom propisom tako propisano, pa isticanje da tužitelj nije pročitao predmetni ugovor svakako nije valjani razlog niti pretpostavka da bi se utvrdilo da je ugovor pobojan. Netočan je i navod tužitelja da isti nije primio iznos od 3.000,00 € jer je upravo tužitelj potpisom predmetnog ugovora o zajmu solemniziranog po javnom bilježniku potvrdio primitak iznosa od 3.000,00 €, a kako to proizlazi iz članka 1. točke 1.3. predmetnog Ugovora o zajmu. Nesporno je da se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod brojem Ovr-4487/2017 (ranije: Ovr- 2774/2012) vodi postupak radi ovrhe protiv ovdje tužitelja, tamo ovršenika, a na prijedlog tužene, tamo ovrhovoditeljice, radi naplate tražbine temeljem Ugovora o zajmu i osiguranju tražbine od dana 17. studenog 2010., a koji ugovor tužitelj u ovom postupku pobija. Tuženica ističe kako tužitelj tijekom navedenog ovršnog postupka kao ovršenik nikada nije osporavao predmetnu tražbinu, a niti je podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-2774/2012 od dana 10. listopada 2012. pa je isto postalo pravomoćno. Nesporno je i da se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod brojem P-7443/2015 vodi parnični postupak između SZ kao tužiteljice, protiv ovdje tužitelja, tamo tuženika i ovdje tužene, tamo tužene radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se vodi kod istog suda pod brojem Ovr-4487/2017. I u navedenom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u kojoj je ovdje tužitelj nastupao kao tuženik, tužitelj nikada nije osporavao tražbinu ovdje tužene iz Ugovora o zajmu i osiguranju tražbine, niti isticao ništetnost istog. Dakle, iz svega navedenog je razvidno kako je predmetni Ugovor o zajmu i osiguranju tražbine u cijelosti valjan i u skladu sa Ustavom RH, prisilnim propisima i moralom društva, da tužitelj nije ograničeno poslovno sposoban, da nije bilo mana volje, kao i da tužitelj nikada nije osporavao predmetni Ugovor o zajmu te podnošenjem ovakve tužbe tužitelj samo nastoji izbjeći izvršavanje obveze preuzete predmetnim Ugovorom o zakupu i osiguranju tražbine. Slijedom svega navedenoga, tužena predlaže da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te obveže istoga na naknadu parničnog troška ovdje tuženoj zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o zajmu i osiguranju tražbine (list 6-9, 49-52, spisa), izvadak iz zemljišne knjige br. 25342, k. o. [katastarska općina] (list 10, 13- 14,18-19, 53 spisa), Stanje evidencije katastra k. č. br. [katastarska čestica] (list 12 spisa), Univerzalni nalog za plaćanje (list 16 spisa), PBZ d.d. Nalog klijenta (list 17 spisa), Posjedovni list 4566, k. o. [katastarska općina] (list 20 spisa), izjavu OZ, javne bilježnice (list 78-79 spisa), ispis uplata na račun DZT od strane tužitelja na račun otvoren u PBZ d.d. ( list 90 spisa), ispis prometa DZT od 1.1.12. do 31.12.2018. računa otvorenog u PBZ d.d. (list 92-584 spisa), saslušane su stranke (list 75-76 spisa).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet postupka je utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu i osiguranju tražbine od 17.11.2010., sklopljenog između stranaka, brisanje založnog prava na kčbr. [katastarska čestica], te utvrđenje o uplati u iznosu od 20.000,00 EUR-a na račun VZ.

6. Nesporno je da su stranke sklopile ugovor o zajmu i osiguranju tražbine 17.11.2010, da je na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] upisano založno pravo temeljem Ugovora o zajmu i osiguranju tražbine od 17. studenog 2010.

7. Sporno je da li je tvrdnja koju je iznio tužitelj da je pozajmljeni iznos bio 20.000,00 €, a ne 23.000,00 €, te da je mu je tužena nije nikad, a niti kako je to navedeno u ugovoru odmah po potpisu ugovora predala 3.000,00 €, predstavlja prijevaru i razlog za utvrđenjem ništetnog ugovora o zajmu i osiguranju.

8. Saslušan tužitelj iskazao je da se sjeća sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu. S tuženom je dogovorio da ću posuditi 20.000,00 €. Rok povrata tog iznosa je bio godinu dana. Dobio je iznos od 20.000,00 €, a tužena je u ugovor upisala iznos pozajmice od 23.000,00 €. Ugovor o zajmu sastavljala je tužena, bez njega. Ugovor o zajmu o zajmu nije čitao, potpisao je svaku stranicu ugovora, ali mislio je da je sve pošteno, nije ni znao što znači riječ "solmizacija". Dao je u zalog nekretninu ali nije znao da je ona može prodati. Novac je proslijedio LZ - za povrat duga koji je ona imala. Skupa su došli kod javnog bilježnika ali on tamo nije primio nikakav novac na ruke. Zna da u ugovoru piše da je taj novac primio, ali to nije točno. Javna bilježnica mu ugovor nije pročitala, niti mu je protumačila odredbe ugovora. Nije bilježnicu ništa pitao, niti je tražio da mu ona protumači ugovor, jer mu je tužena rekla da dođe i potpiše, da je ona sve sredila. Dobio je primjerak ugovora ali ga ni nakon potpisa nije čitao. Išao ga je čitati tek kada mu je tužena počela prodavati kuću, a to je bilo nakon godinu dana. Na ime tog duga izvršio je nekoliko uplata, to je bilo 4x po 6.000,00 kn, odnosno po 1.000,00 $, to je ukupno bilo oko 4.000,00 $. Nakon toga više ništa nije htio plaćati jer mu se išlo sa prodajom kuće. Ponudio je tuženoj iznos od 32.000,00 €, ali ona to nije prihvatila jer se bavi lihvarskim poslom i cilj joj je prodati kuću. Tuženoj danas nije ništa dužan. Iz razloga što je tužena njemu nanijela štetu, blokirala je kuću, na ime tog duga nudio joj je 2 parkirališna mjesta. Smatra da ovaj ugovor nije valjan jer se radilo o prijevari i zato što mu nije isplatila 23.000,00 €. Ne zna koji iznos tužena danas potražuje, također ne zna kolika je kamata na predmetni dug jer o tome uopće nisu razgovarali. Ne može reći da su razgovarali o kamati prilikom sklapanja ugovora. Prije 20 godina kod bilježnice OZ kao kupac ovjeravao je ugovor o kupoprodaji i ona je tada ovjerila kao prodavatelja mrtvu osobu. Sve to prijavio je javnobilježničkoj komori, oni su nju kaznili a njemu su vratili kaparu. Nije odmah shvatio da mu ovjeru radi ista bilježnica koju je već prije prijavio. Zna da je u tijeku postupak ovrhe za predmetni dug, ali ne zna o kojem iznosu ovrhe je riječ. Ne zna tko je nosio ugovor o zajmu na provedbu u gruntovnicu, on ili ona, dobio je rješenje gruntovnice, ali na njega se nije žalio.

9. Saslušana tužena iskazala je da tužitelja poznaje preko jedne znanice. Došao je kod nje da mu posudi novac kojim on treba pomoći jednoj svojoj prijateljici, te je rekao da će to on brzo vratiti. Posudio je iznos od 23.000,00 €. Dio mu je isplatila preko računa u iznosu od 20.000,00 €, a ostatak mu je dala na ruke prije potpisa ugovora, ali više ne zna detalje. Ugovor je sastavila te ga je poslala bilježnici na korekciju zbog solemnizacije. Ona je trebala pregledati ugovor radi ovršnih klauzula. Tužitelja nije dobro poznavala, te kako bi osigurala da će joj dug vratiti, ugovor je solemniziran i kao zalog je ugovorena hipoteka na kući. Ugovor je kod ureda javnog bilježnika tužitelju pročitan, bilježnica mu ga je pročitala, a i ona ga je upozorila da ako ne plati, kuća će biti prodana. On je na to samo govorio da će sve biti riješeno, da se ne brinem. Kod bilježnika je ugovor potpisan, svaka stranica je parafirana. U ugovoru nije ugovorena kamata. Tužitelj je 2021. godine vratio 2 x 6.000,00 kn na njen bankovni račun. Drugo ništa nije vratio. U više navrata ga je molila da vrati taj novac, ali on ništa nije vraćao. Nije joj ponudio iznos od 32.000,00 €, a niti parkirna mjesta za predmetni dug. Ništa od toga nije plaćeno. Prije sklapanja predmetnog ugovora provjerila je zemljišno knjižni izvadak i kuća je bila u vlasništvu tužitelja. Također dodaje da je tužitelj sam odnio ugovor o zajmu u gruntovnicu na provedbu radi uknjižbe založnog prava u iznosu od 23.000,00 €, o toj uknjižbi dobila je, kao i tužitelj, rješenje suda i na isto se tužitelj mogao žaliti, ali to nije učinio. O obiteljskim odnosima tužitelja nije imala nikakvog saznanja. Iznenadila se kada se u tijeku ovrhe pojavila bivša supruga koja je tražila bračnu stečevinu. Ne bavi se lihvarskim poslom. Još je jednoj gospođi posudila novac, ali da je to -to. Na pitanje tužitelja odgovara da je prije imala agenciju za nekretnine i u okviru tog posla je tražila informacije o nekretninama.

10. Iskaze stranaka sud prihvaća kao objektivno moguće, osim u djelu u kojem tužitelj navodi da mu ugovor javni bilježnik nije pročitao i protumačio, budući suprotno proizlazi iz ostalih provedenih dokaza. Dio iskaza stranka koji se odnosi na preostali iznos duga, uplate i modalitete vraćanja kredita, sud nije posebno cijenio, budući isto nije predmet ovog postupka.

11. Sud je prihvatio prijedlog da se sasluša i javna bilježnica OZ, ista je bila pozvana na raspravu 17. rujna 2024., međutim ista je svoj izostanak opravdala i dostavila je je u sudski spis pisanu izjavu, u koju je sud izvršio uvid.

12. Uvidom u izjavu javne bilježnice utvrđeno je da je ista solemnizirala privatnu ispravu stranaka, te da se postupak solemnizacije privatnih isprava provodi uvijek strogo formalno na način da se stranci detaljno čita i objašnjava sadržaj isprave koja se solemnizira, da se stranka posebno upozorava na određene bitne odredbe ugovora, kao što su iznos zajma, kamatna stopa, iznos obročne otplate, datum konačne otplate, stranka se posebno upozorava na pravne posljedice i učinke založnog prava, na ovršnu klauzulu, te na pravne posljedice i učinke iste. Kada stranke na izravan upit javnog bilježnika izričito potvrde da im je sve navedeno jasno, te da prihvaćaju pravne posljedice koje za njih iz predmetnog pravnog posla proizlaze, isprava se somnizira, stranke parafiraju i potpisuju ispravu i stavljaju svoj potpis u javnobilježnički upisnik – knjigu ovjera i potpisa. Ako stranke imaju bilo kakve primjedbe na sadržaj solemnizirane isprave ili na sam postupak solemnizacije, solemnizacija bi istog trenutka bila obustavljena. Dakle svaka isprava koja je solemnizirana u javnobilježničkom uredu je isključivo isprava čiji sadržaj stranke potpuno i nedvojbeno shvate i razumiju i to javnom bilježniku na izravan upit potvrde.

13. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO/05 propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. Dakle, kao razlog ništetnosti tužitelj je, između ostalog, isticao prijevaru, s obzirom da mu je isplaćen manji iznos od onog koji piše u ugovoru, no navedeno predstavlja manu u volji jedne ugovorne strane što, u skladu sa odredbom čl. 284. ZOO/05, ne čini razlog ništetnosti ugovora već razlog njegove pobojnosti, zbog kojeg je moguće u zakonom propisanim rokovima tražiti njegovo poništenje, a ne tražiti utvrđenje ništetnosti.

15. Kada je riječ o ugovoru o zajmu, isti je kao jedan od obvezno pravnih ugovora reguliran u odredbama čl. 499. do čl. 508. ZOO/05, i njima je propisano da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće (čl. 499. st. 1.). Imajući u vidu suštinu navedenog ugovora određenu navedenom odredbom, sasvim je jasno da činjenica neisplate zajmoprimcu iznosa zajma navedenog u ugovoru, odnosno isplata manjeg iznosa od onog navedenog u ugovoru, sama po sebi ne čini razlog ništetnosti ugovora o zajmu, već u toj situaciji zajmoprimac ima pravo, ili tražiti ispunjenje ugovora u cijelosti u skladu sa odredbom čl. 501. st. 1. ZOO/05, ili tražiti raskid ugovora primjenom općih pravila o jednostranom raskidu zbog neispunjenja ugovorne obveze. Dakle, tvrdnje da zajmodavac nije zajmoprimcu isplatio iznos zajma naveden u ugovoru, same po sebi ne čine razlog ništetnosti, već razlog pobojnosti zbog kojeg je moguće u zakonom propisanim rokovima tražiti njegovo poništenje, a ne utvrđenje ništetnosti.

16. U ovom postupku tužitelj nije dokazao postojanje razloga ništetnosti Ugovora o zajmu i osiguranju tražbine, stoga je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci pod I.

17. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje da je uplata od 20.000,00 € izvršena na račun VZ, valja se reći da isto nije sporno jer je u ugovoru to jasno navedeno, tako da u tom djelu tužitelj nema pravni interes da se donosi takva presuda, radi čega je temeljem čl. 187 u vezi s čl. 288 ZPP-a taj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbaciti.

18. Temeljem čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku, tužitelj je dužan tuženoj naknaditi parnični trošak koji se sastoji od troška za odgovor na tužbu, ročišta od 31. siječnja 2024., 7. svibnja 2024., 2. travnja 2025., za sastave podneska od 8. listopada 2024., za svaku radnju naknada u iznosu od 500,00 EUR-a, ili 250 bodova, za sastave podneska od 16. rujna 2024. i 26. svibnja 2025., za svaku radnju naknada u iznosu od 100,00 EUR-a, ili 50 bodova, sve u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uvećano za 25% PDV-a, u iznosu od 675,00 EUR-a, što iznosi 3.375,00 EUR-a, a koji trošak joj je dužan naknaditi tužitelj.

19. Na dosuđeni trošak tuženoj su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima u vezi s čl.151 st. 3 ZPP-a, tekuće od presuđenja do isplate.

20. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci pod I do III. izreke.

U Krapini 29. srpnja 2025.

Sutkinja

Jasmina Božić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u 3 primjerka, a o njoj odlučuje nadležan Županijski sud.

DOSTAVITI.

1. CZ

2. Odvj. Martina Tončić Bota