REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-742/2022-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Sandri Rotar, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Orešković, u pravnoj stvari tužitelja TEXTUM GmbH, OIB: 00826792505, Maschbruchstrasse 27, 32257 Bünde, Savezna Republika Njemačka, kojeg zastupa Krešimir Matošević odvjetnik u Anić i partneri odvjetničko društvo j.t.d., Zagreb, Gajeva ulica 53, protiv I. tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB: 57500462912, Širolina 4, Zagreb i II. tuženika HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., OIB: 00432869176, Capraška ulica 6, Zagreb, kojeg zastupa Iva Pezić odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri, Zagreb, Marulićev trg 2, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, punomoćnice po zaposlenju I. tuženika i punomoćnice II. tuženika, s danom objave 29. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Tuženici su dužni solidarno platiti tužitelju iznos od 6.835,10 EUR sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 30. listopada 2019. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

2. Tuženici su dužni solidarno nadoknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II./ Nalaže se tužitelju naknaditi I. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 13,12 EUR u roku od 15 (petnaest) dana.

III./ Nalaže se tužitelju naknaditi II. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV./ Odbija se kao neosnovan zahtjev II. tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 70,67 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 29. srpnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da se 11. rujna 2019. oko 02:15 sati u Zagrebu, na autocesti A1 kod čvora Lučko dogodila se prometna nezgoda na način da je vozilom tužitelja marke „Mercedes Benz AMG“ reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) upravljao gospodin KO kada je iznenada naletio na neoznačeni predmet koji se nalazio na njegovoj prometnoj traci koji je uzrokovao veliku imovinsku štetu na vozilu tužitelja. Nakon nezgode su na mjesto iste došli djelatnici MUP-a II PPP Zagreb, koji su izvršili očevid navedene prometne nezgode, te su utvrdili postojanje navedenog neoznačenog predmeta (podmetač za kotače) na kolniku autoceste koji je uzrokovao nastanak ove prometne nezgode. I. tuženik odgovara za naknadu štete tužitelju jer je isti temeljem odredaba Zakona o cestama, prvenstveno odredbama čl. 26. i 81. istog Zakona ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, dalje u tekstu: ZC), odgovoran za održavanje te neometan i siguran promet na našim autocestama kao i osiguranje uklanjanja neočekivanih predmeta sa kolnika autoceste, a II. tuženik također odgovara tužitelju za naknadu štete tužitelju jer je u trenutku nastanka ovog štetnog događaja I. tuženik sa njim imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti br. 13-0000007909. Tužitelj je pokušao s tuženicima izvansudski riješiti ovaj predmet, ali neuspješno. Na vozilu tužitelja reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) je u ovom štetnom događaju nastala velika imovinska šteta. Vozilo je isti popravio u ovlaštenom servisu za vozila marke Mercedes Benz, Autokući Šop d.o.o., te je popravak platio prema računu koji je dostavljen u spis. Vozilo tužitelja je u trenutku ovog štetnog događaja bilo skoro novo, odnosno bilo je staro samo jednu godinu i tri mjeseca, tako da tužitelj iz ovog štetnog događaj trpi i umanjenu vrijednost vozila koje nakon ove prometne nezgode ima na njemačkom tržištu rabljenih vozila, a kojem isto pripada. Stoga isti potražuje od tuženika naknadu štete u ukupnom iznosu od 6.835,10 EUR.

2. I. tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov, visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, odgovornost i uzročno posljedičnu vezu između postupanja I. tuženika i štetnog događaja, s obzirom na to da je ophodarska služba I. tuženika dana 11. rujna 2019. u cijelosti postupila u skladu s pravilima struke i propisima, odnosno u skladu sa ZC, Pravilnikom o održavanju cesta ("Narodne novine" broj 90/14), te Pravilnikom o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" broj 75/14). Naznačenim podzakonskim aktima propisane su radnje koje su pravne osobe nadležne za održavanje javnih cesta dužne poduzeti u svrhu održavanja cesta. Propisana je obveza uspostave i učestalost ophodnje te način na koji se poduzimaju primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti. Ophodnje i popravci na dionicama autocesta kojima upravlja I. tuženik, organizirane su svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata, na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i otklanja sve uočene nedostatke. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i dana 11. rujna 2019. Sukladno odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, s time da se prema odredbi čl. 12. istog Pravilnika ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom. Iz putnog radnog lista br. 2715/2019 za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] razvidno je da je ophodarska služba dana 10./11. rujna 2019. tijekom smjene od 19,00 sati do 07,00 sati, vršila ophodnju predmetne dionice u skladu s naprijed naznačenim Pravilnikom. Predmetnog dana ophodarska služba I. tuženika u II. smjeni obišla je dio kolnika na kojem se dogodila prometna nesreća prije nastanka prometne nesreće, kojom prilikom na kolniku autoceste nije pronađen predmet koji bi ugrožavao sigurnost prometa. Očito je stoga da je podmetač za kotače na kolnik autoceste dospio na način da je otpao s teretnog vozila neposredno p rije same prometne nesreće. Budući da se ophodarska služba ne može naći u svako vrijeme na svakom mjestu predmetne dionice autoceste, objektivno nije bilo moguće ukloniti podmetač za kotače s kolnika prije prometne nesreće. Ujedno I. tuženik ističe da u konkretnom slučaju prije prometne nesreće nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste I. tuženiku, a niti djelatnicima policije da se na kolniku autoceste nalazi predmet, što također upućuje na činjenicu da je podmetač za kotače neposredno prije naleta vozila tužitelja pao s teretnog vozila na kolnik autoceste. U slučaju dojave bilo korisnika, ophodara ili djelatnika MUP-a, radnici Centra za kontrolu i praćenje prometa I. tuženika, putem displeja iznad autoceste, o tome obavještavaju odnosno upozoravaju korisnike i ograničavaju brzinu kretanja. Kako u ovom slučaju nije bilo dojave o pojavi predmeta na kolniku autoceste od strane drugih korisnika dok je ophodarska služba prije prometne nesreće prošla dijelom dionice na kojoj se prometna nesreća dogodila, opetovano ističe da I. tuženik nije mogao spriječiti nalet vozila tužitelja na podmetač za kotače. I. tuženik navodi kako je razvidno da predmetna prometna nesreća nije nastala uslijed radnje ili propusta u radu ophodarske službe I. tuženika budući da je ophodnja uredno obavljena. Stoga, u konkretnom slučaju ne postoji osnova za odgovornost I. tuženika po načelu krivnje. Nadalje navodi da na strani I. tuženika ne postoji niti odgovornost po objektivnom načelu jer I. tuženik nije imatelj opasne stvari, podmetača za kotače na kolniku autoceste, već je to vlasnik teretnog vozila s kojeg je predmet otpao, a koji je bio dužan otpali predmet ukloniti s kolnika autoceste. I. tuženik ističe da je za predmetnu prometnu nesreću isključiva krivnja na strani treće osobe s čijeg je teretnog vozila otpao podmetač za kotače, a koja je bila dužna ukloniti ga sa kolnika autoceste, sukladno odredbi čl. 35. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 – dalje u tekstu: ZSPC) Predlaže se da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelja da nadoknadi I. tuženiku prouzročeni parnični trošak.

3. II. tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava odgovornost osiguranika tuženika za štetu koja je nastala na vozilu tužitelja navodno zbog naleta na predmet na autocesti, uzročno-posljedičnu vezu između postupanja I. tuženika te osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da osiguranik tuženika odgovara temeljem načela krivnje u situaciji kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja, a povredom zakonskih propisa koji se odnose na održavanje ceste. U konkretnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja ceste već zbog iznenadnog nepoznatog predmeta na kolniku koju osiguranik tuženika nije mogao predvidjeti niti spriječiti mjerama i radnjama koje je dužan poduzeti u skladu sa ZC, Pravilnikom o održavanju cesta i Pravilnikom o ophodnji ceste. Tuženik u spis dostavlja dokumentaciju iz koje proizlazi kako je ophodnja navedene dionice na predmetni dan izvršena u skladu s propisima, odnosno sukladno čl. 6. st. 1. ZSPC i čl. 3., 9., 10. i 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta prema kojem se ophodnja javnih cesta uspostavlja i obavlja najmanje tri puta dnevno na autocestama u duljini pojedine dionice do 50,00 km. Stoga se smatra da je ophodnja javne ceste obavljena ako je navedena ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati. Obzirom da tuženik unatoč provedenoj ophodnji nije imao prethodnih saznanja o bilo kakvom predmetu na cesti koji bi ugrožavao sigurnost prometa, nije niti postojala objektivna mogućnost za pravovremeno uklanjanje istog. Ističe činjenicu da protiv osiguranika tuženika nije pokrenut nikakav postupak zbog neodržavanja prometnice. Nadalje navodi da nije bilo nikakvog propusta u održavanju autoceste za koji bi bio odgovoran osiguranik tuženika, a time nema ni odgovornosti tuženika za štetu koja je nastala tužitelju. Također osporava visinu štete jer ista nije u skladu s izvidom štete. II. tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da nadoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te je pročitao dokumentaciju i to: zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 6. i 95. spisa), potvrdu PPP Zagreb br: 511-19-45/06-O-61-2/2019 od 11. rujna 2019. (list 7. i 96. spisa), nadopunu potvrde PPP Zagreb br: 511-19-45/06-O-61-2/2019 od 23. rujna 2019. (list 8. spisa), račun br: 4507/1/403 (list 9. -10. spisa), e-mail korespondenciju (list 16. spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika prometne dozvole i izvatka iz sudskog registra za društvo Textum GmbH (list 20. -30. spisa), putni radni list (list 39., 81. spisa), izvršenje radnog zadatka (list 40., 82. spisa), ophodarski dnevnik (list 41., 83. spisa), dnevnik rada (list 42., 84. spisa), dnevnik rada referenata-operatera za praćenje prometa (list 43. spisa), pribavio je od MUP-a, PU Zagrebačka, PPP Zagreb njihov spis pod brojem 511-19-45/06-O-61-2/2019 od 24. listopada 2022. (list 90. -97. spisa), policu osiguranja od odgovornosti br: 13-0000007909 (list 99.-100. spisa), opće uvjete za osiguranje imovine (list 101. -106. spisa), uvjete za osiguranje od odgovornosti (list 107.-113. spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika izvatka iz sudskog registra za društvo Textum GmbH (list 127. -134. spisa). Izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka KO (list 120. spisa), svjedoka ZO (list 121.-122. spisa) i svjedoka FO (list 140.-142. spisa). Provedeno je i prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću (list 150. - 163., 172.-175. spisa). Osim toga sud je razgledao i fotografije oštećenog vozila (list 11.-13. spisa).

5. Sud nije provodio druge dokaze, jer se provođenje istih nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza i to kako svakog dokaza zasebno, tako i svih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je utvrdio kako je postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Naime, predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.835,10 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji se odnosi na iznos koji predstavlja cijenu rada za izvršene popravke na vozilu koji su posljedica prometne nezgode i umanjenu vrijednost vozila koje vozilo ima nakon ove prometne nezgode na njemačkom tržištu rabljenih vozila kojem isto i pripada.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja te da kolnik autoceste A3 (prometni čvor Lučko) održava i njim gospodari poduzeće Hrvatske autoceste d.o.o.

9. Među strankama je u konkretnom predmetu sporna visina kao i osnov tužbenog zahtjeva, odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj i štetu , te uzročno posljedična veza.

10. Iz Potvrde MUP-a, PU Zagrebačka, PPP Zagreb br: 511-19-45/06-O-61- 2/2019 od 11. rujna 2019. (list 7. i 94. spisa), nadopune potvrde PPP Zagreb br: 511- 19-45/06-O-61-2/2019 od 23. rujna 2019. (list 8. i 95. spisa) i službene bilješke PPP Zagreb od 11. rujna 2019.(list 91.-92. spisa) proizlazi da se 11. rujna 2019. u 2:15 sati na spojnom kolniku sjevernog kolnika autoceste A3 i Jadranske avenije u Zagrebu dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao KO, u svojstvu vozača vozila reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), a u kojoj nezgodi nije bilo ozlijeđenih osoba, već je samo nastala materijalna šteta na vozilu. Prema opisu nezgode, KO je upravljao vozilom krećući se lijevom prometnom trakom spojnog ko lnika sjevernog kolnika autoceste A3 i Jadranske avenije u smjeru jugozapada. Dolaskom do stupa javne rasvjete broj R 57 koji se nalazi sjevernije od Jadranske avenije prednjim lijevim dijelom vozila naletio je na pvc podmetač za kotače koji je otpao s NN vozila koji se nalazio uz rub lijeve prometne trake navedenog spojnog kolnika. Iz citiranih isprava proizlazi da je na osobnom automobilu došlo do oštećenja prednjeg lijevog djela branika i podmetača za kotače vozila NN vlasnika. Iz policijskog spisa također proizlazi da vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) nije bio pod utjecajem alkohola, te da je mjesto događaja skicirano i fotografirano.

11. Uvidom u dnevnik rada referenta-operatera za praćenje prometa (list 43. - 44. spisa), putni radni list (list 39. -40.81.-82. spisa), ophodarski dnevnik (list 41., 83. spisa) i dnevnik rada (list 42., 84. spisa) a kojeg je sastavio ophodar I. tuženika DO sud je utvrdio da je I. tuženik predmetnog dana odnosno 10./11. rujna 2019. obavio ophodnju dionice autoceste A3 na relaciji ophodarske dionice "obilaznica" i to u razdoblju od 19:00 sati do 7:00 sati 2 puta, odnosno 10. rujna 2019. u razdoblju od 20:00 do 21:30 sati, a 11. rujna 2019. u razdoblju od 5:00 do 6:00 sati.

12. Sud je prihvatio navedene isprave obzirom da ničim nije dovedena u pitanje njihova vjerodostojnost.

13. Sud je radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete izveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću, koji je pisani nalaz i mišljenje dostavio 14. studenog 2023., te je isti usmeno dao na ročištu 3. srpnja 2025.

14. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića proizlazi da je do nezgode došlo na način da je osobno vozilo tužitelja Mercedes AMG GT C reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), koje se prema iskazu vozača u trenutku nezgode kretalo svojom lijevom prometnom trakom spojne ceste između sjevernog kolnika autoceste A3 i zapadnog kolnika Jadranske avenije u Lučkom, naletjelo svojim čeonim lijevim dijelom na plastični podmetač kotača teretnih vozila koji se nalazio na sredini prometne trake u ulaznom dijelu podvožnjaka. Tehničkim načinima na temelju evidentiranih tragova nije moguće utvrditi kojom se brzinom vozilo tužitelja kretalo neposredno prije nezgode, kao i u trenutku naleta na odbačen predmet. Vidljivost je u trenutku nezgode bila ograničena duljinom snopa kratkih svjetala i javnim osvjetljenjem na oko 30 metara, obzirom je podmetač mogao biti zasjenjen unutar podvožnjaka. Za izbjegavanje naleta na odbačeni predmet forsiranim kočenjem je vozaču bila potrebna duljina puta od oko 57,90 metara, a bočno izmicanje nije bilo izvedivo jer se predmet nalazio na sredini prometne trake i nije ga bilo moguće obići bez napuštanja trake. Slijedi da pri kretanju s uključenim kratkim svijetlima u konkretnim uvjetima i dozvoljenom brzinom od 80 km/h osiguranik tužitelja nije imao mogućnost izbjeći nalet. Primjerena brzina kretanja s uključenim kratkim svijetlima je za konkretne uvjete pri kojoj bi nalet bio izbježiv kočenjem iznosila 51 km/h. Međutim, tehnički nije logično očekivati da se vozači kreću tom brzinom iz razloga jer je na spojnoj cesti brzina zbog drugačijih okolnosti u odnosu na puni profil i konfiguraciju autoceste već prometnim znakom ograničena na 80 km/h, a kolnik je bio dobro osvijetljen. U svom nalazu i mišljenju vještak navodi kako nema primjedbi na utvrđen opseg štete kako je obuhvaćen radovima prema računu za popravak vozila uloženom u spis, jer su sva oštećenja mogla nastati u ovopredmetnom štetnom događaju. Navodi da u spisu nema fotografija oštećenja svakog pojedinog oštećenog dijela niti izvida štete i da na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta i popravak je bio isplativ. Uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za Mercedes vozila na današnji dan, cijene radnog sata od 47,28 EUR-a, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema tvorničkim podacima dobivenim pomoću specijaliziranog programa za kalkulaciju štete AUDATEX, proizlazi da trošak popravka vozila bez uključenog PDV-om odnosno K iznosi 7.062,64 EUR-a, sukladno tome nema primjedbi na račun za popravak vozila priložen u spis na kojem se temelji tužbeni zahtjev, niti na iznos umanjene vrijednosti vozila kako je to postavljeno tužbenim zahtjevom.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, obzirom da je vještak svoj nalaz i mišljenje prema mišljenju suda izradio u skladu s pravilima znanosti i struke te je svoje mišljenje iznio argumentirano, a isto tako je odgovorio na prigovore koje je II. tuženik imao na njegov nalaz i mišljenje.

16. Iz iskaza svjedoka KO, proizlazi da se 11. rujna 2019. iza ponoći vraćao s puta i da je vozio autoputom u pravcu Rijeke. Pri skretanju za Rijeku na vanjskom zavoju, a vozio je u lijevoj traci, vidio je predmet na cesti. Navodi da obzirom da je zavoj prilično oštar, predmet nije mogao izbjeći jer je vidio navedeni predmet na cesti par metara prije nego je došao do njega. Pokušao ga je izbjeći, no vidio je da bi morao preći u drugu traku, a to nije uspio te je udario u predmet s lijevom stranom branika. Otišao je maksimalno do srednje crte na kolniku i nije išao dalje da ne bi prešao u drugu traku, zbog proklizavanja i zbog drugih automobila koji su bili u desnoj traci. Svjedok navodi kako nije siguran, ali da nije vozio više od 100 km/h. Dodatno navodi da se radi o zavoju u lijevo i da je predmet bio na lijevoj strani njegove trake. Nadalje navodi da kada je uočio navedeni predmet nije mogao prepoznati o kojem predmetu se radi. Mislio je da se radi o kartonskoj kutiji, a obzirom da je mjesto gdje se nalazio predmet točno ispod nadvožnjaka i bila je noć nije mogao uočiti o čemu se radi. Svjedok navodi kako je odmah stao sa strane i zvao policiju, te je sa policajcem pješke otišao na to mjesto. Našli su navedeni predmet, bio je kraj ceste, jer ga je on vozilom odbacio sa ceste, a vezano za ophodara tuženika navodi da se ne sjeća da li je došao na mjesto nesreće. Drugih svjedoka nije bilo, vozila su prošla ali nitko nije stao. Također navodi da je vozilo odmah popravljeno.

17. Sud je s obzirom na utvrđenja vještaka povjerovao iskazu svjedoka AO jer su u suglasju i navodi svjedoka nisu u suprotnosti sa materijalnim dokazima u spisu.

18. Iz iskaza svjedoka ZO proizlazi da radi kod I. tuženika na radnom mjestu zamjenskog ophodara otprilike tri godine. Svjedok u svom iskazu navodi da ophodari rade u smjenama od 7:00 do 19:00 sati i od 19:00 do 7:00 sati. Noćna ophodnja cesta obavlja se najmanje dva puta, a po potrebi i više puta tijekom noći. Ophodar je zadužen za dionicu autoceste od oko 40 km. Poslovi ophodara uključuju pregled opreme autoceste, izlazak na prometne nesreće radi osiguranja, čišćenje nakon prometnih nesreća i druge slične zadatke. Svjedok navodi da se ophodnja po noći obavlja i više od dva puta, odnosno češće po potrebi, ukoliko su obaviješteni o prometnoj nesreći koja se dogodila, naletu na divljač ili bilo kakvom izvanrednom događaju na cesti. Navodi da je on ispunjavao putni radni list s lista 39. i 40., dnevnik rada s lista 42., te ophodarski dnevnik s lista 41. i da se u dnevnik rada osim redovnih izlazaka upisuju i izvanredni. Svjedok dodatno navodi da se oboje obvezno upisuje u dnevnik rada te da se izvanredni događaj upisuje i u ophodarski dnevnik i u putni radni list, a u slučaju prometne nesreće ispunjava se i zapisnik o prometnoj nesreći. Kada su se svjedoku predočili putni radni list, ophodarski dnevnik i dnevnik rada naveo je da u istima nema podataka o izvanrednom događaju ili prometnoj nesreći. Nadalje navodi kako bi se u ophodarski dnevnik upisao izvanredni događaj ili prometna nesreća pod točkom E, ako se radi o prometnoj nesreći, te bi se ophodarskom dnevniku priložio zapisnik o prometnoj nesreći. Prema ispunjenim podacima sukladno dokumentu s lista 40. spisa vrijeme kada je mogao biti na čvoru Lučko, u odnosu na prvu ophodnju je oko 20:45 sati, a u odnosu na drugu ophodnju oko 5:30 ujutro. Svjedok navodi kako prilikom tih ophodnji nije primijetio predmet na cesti, a da ga je primijetio isti bi uklonio. Nadalje navodi da se, prema njegovom mišljenju, predmeti na cesti pojavljuju zbog nesavjesnih vozača koji ne učvrste teret pa isti ispadne s kamiona ili drugih vozila. Također, svjedok navodi da operateri u centrima za nadzor i upravljanje prometom bilježe sve pozive koji su upućeni njima, kao i one koje oni upućuju ophodarskoj službi. Centri bilježe pozive od korisnika i policije prema centru, kao i pozive centra prema ophodarskoj službi, a svjedok je dužan izaći na svaki takav poziv. Mjesto prometne nesreće spada u njegovu ophodarsku rutu. Također navodi da ophodari nisu bili obaviješteni od strane policije o toj prometnoj nesreći, što je vidljivo iz dnevnika rada i ophodarskog dnevnika. U pravilu, policija ih obavještava o nađenim predmetima na cesti, o naletima na predmete i kada imaju saznanja da se predmet nalazi na cesti.

19. Sud je u prihvatio iskaz svjedoka ZO kao iskren i uvjerljiv jer je u skladu s ispravama u spisu, putnim radnim listom, ophodarskim dnevnikom i dnevnikom rada.

20. Svjedok CO iskazao je da su dobili dojavu kroz operativni centar da je došlo do naleta vozila na predmet. Vozilo koje je naletio na predmet čekalo ih je na Produks benzinskoj postaji na autocesti A1, te su tamo fotografirali vozilo. Obavljen je alkotest i razgovor s vozačem. Vozač je izjavio da je na spojnom kolniku autoceste A3 i Jadranske avenije naletio na njemu nepoznat predmet. Nakon obavljenih navedenih radnji na Produks benzinskoj postaji, otišli su na prijavljeno mjesto događaja i tamo pronašli predmet. Radilo se o klinu za kamione, žute boje. Svjedok navodi da je njegovo dežurstvo o prometnoj nesreći obavijestilo Hrvatske autoceste, međutim za vrijeme provođenja očevida ophodari nisu došli, a ne može se sjetiti da li su oni pokupili navedeni predmet sa ceste. Navodi kako misli da su na vozilu bila oštećenja i to na prednjem dijelu vozila. Nadalje navodi kako je predmet bio širine 30-tak cm, visine 20-tak cm, no ukošen i da položaj predmeta u trenutku nesreće nije moguće utvrditi pa se stoga dimenzije mogu razlikovati, ovisno o položaju predmeta, a misli da je predmet bio metalni. Ističe kako je predmet bio uz lijevi rub trake u smjeru kretanja vozila i kako je od zaprimljene dojave do vraćanja na mjesto nesreće prošlo minimalno 45 min, te da se radi o položaju predmeta u trenutku uviđaja .

21. Sud je prihvatio u bitnom navode svjedoka CO kao iskrene, uvjerljive i istinite.

22. Prema odredbi iz čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023– dalje u tekstu: ZOO) propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

23. Prema odredbi iz čl. 16. ZC-a javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima.

24. Prema odredbi iz čl. 81. st. 1. ZC-a tuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama tog Zakona.

25. Prema odredbi čl. 6. st. 2. ZSPC pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.

26. Prema odredbi iz čl. 2. Pravilnika o održavanju cesta upravitelji cesta u obvezi su osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled.

27. Prema čl. 13. Pravilnika o održavanju pod redovitim održavanjem cesta podrazumijevaju se osobito sljedeći poslovi, pa među ostalim, nadzor i pregled cesta i objekata, redovito održavanje prometnih površina, osiguranje preglednosti, interventni radovi i čišćenje ceste.

28. Prema čl. 14. Pravilnika o održavanju nadzor nad stanjem cesta i objekata obavlja upravitelj ceste, putem redovitih i izvanrednih pregleda te izvođač radova redovitog održavanja ceste putem ophodarske službe.

29. Odredbom čl. 45. st. 4. ZC je propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar mora bez odgode, nakon saznanja, s ceste ukloniti sve zapreke ili druge posljedice zabranjenih radnji, koje bi mogle oštetiti javnu cestu ili ugroziti, ometati ili smanjiti sigurnost prometa na javnoj cesti, dok je odredbom st. 2. i 3. tog članka propisano koje su sve radnje radi zaštite javne ceste i sigurnosti prometa na njoj, zabranjene na javnoj cesti odnosno zaštitnom pojasu javne ceste te je tako zabranjeno vršiti druge radnje koje mogu oštetiti javnu cestu ili ugroziti sigurno odvijanje prometa na njoj.

30. Odredbom čl. 26. st. 1. alineja 6. i 7. ZC-a je propisano da je jedan od poslova održavanja i osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste kao i ophodnja.

31. Odredbom čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" broj: 75/14, 7/21- dalje u tekstu : Pravilnik) je propisano da se ophodnja javnih cesta uspostavlja i obavlja najmanje tri puta dnevno na autocestama i brzim cestama, dok je odredbom čl. 12. Pravilnika propisano da se ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica iz članka 9. Pravilnika, prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati, a sukladno članku 10. ovoga Pravilnika, a kojim člankom je između ostalog propisano da se učestalost ophodnje u pravilu obavlja na autocesti i brzoj cesti, svakodnevno od 0:00 do 24:00 sata.

32. Uvidom u izvršenje radnog zadatka na listu 40. i 82. spisa, opohodarski dnevnik na listu 41. i 83. spisa, i dnevnik rada na listu 42. i 84. spisa, ovaj sud je utvrdio da je tuženik izvršio svoju obvezu sukladno ZC-u i Pravilniku te da je između ostaloga 10./11. rujna 2019. ophodar obavio ophodnju na mjestu štetnog događaja i to u razdoblju od 19:00 sati do 7:00 sati 2 puta, odnosno 10. rujna 2019. u razdoblju od 20:00 do 21:30 sati, a 11. rujna 2019. u razdoblju od 5:00 do 6:00 sati. Uvidom u navedene isprave utvrđeno je da opohodnja nije primijetila bilo kakav predmet na tom dijelu ceste, niti iz dnevnika rada referenta – operatera za praćenje prometa proizlazi da bi tuženik imao dojavu o stranom predmetu na kolniku. Tužitelj odgovornost tuženika zasniva na činjenici da se predmet odnosno podmetač za kotače našao na kolniku i da je za održavanje javne ceste, u ovom slučaju autoputa, odgovoran tuženik.

33. Kako je to navedeno, tuženik odgovora po načelu presumirane krivnje, slijedom čega, činjenica da se na kolniku našao podmetač za kotače, sama po sebi ne znači da automatizmom postoji odgovornost tuženika za štetni događaj, već je na tužitelju bio sukladno odredbi čl 219. ZPP-a, teret dokaza da dokaže da je krivnjom tuženika došlo do štetnog događaja, odnosno da dokaže da je zbog propusta u održavanju autoceste došlo do šetnog događaja.

34. Slijedom iznesenog, sud je ocjenom svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a imajući u vidu navedene odredbe i utvrđenja, te činjenicu da je uzrok štetnog događaja podmetač za kotače koji se našao na kolniku utvrdio da je KO upravljao vozilom u reg. oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) te da je na spojnom kolniku sjevernog kolnika autoceste A3 i Jadranske avenije svojim vozilom uistinu naletio na nepredviđenu prepreku odnosno na podmetač za kotače. Sud je utvrdio i da navedeni veliki predmet nije dio opreme tuženika, dok je, također, utvrdio da je predmetnu dionicu autoceste ophopdarsko vozilo tužitelja prošlo u vremenskom razdoblju od 07:00 do 19:00 dva puta. Prilikom obilaska ophodar nije uočio sporan podmetač za kotače na kolniku, niti je tuženik imao bilo kakvu dojavu da se sporni predmet nalazi na kolniku, time je tuženik ispunio svoju obvezu ophodarske službe na autocesti u smislu odredbi čl. 26. ZC -a i čl. 3., 9., 10. i 12. Pravilnika, slijedom čega nema krivnje na strani tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, jer ovaj sud nije utvrdio da bi bilo propusta u održavanju prometnice u smislu odredbe čl. 1045. ZOO-a.

35. Stoga je sud zaključio da je tuženik uredno obavio svoju djelatnost i sve dužnosti sukladno prethodno navedenim odredbama ZC, Pravilnika o održavanju i Pravilnika o ophodnji javnih cesta.

36. Naime, stav je ovog suda da tuženik, kao upravitelj autoceste, nije u realnoj, pa čak i ljudskoj mogućnosti, biti na svakom dijelu autoceste baš u svakom trenutku.

37. Slijedom navedenog, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelj kao neosnovan.

38. Tužitelj je izgubio parnicu pa je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan nadoknaditi parnične troškove tuženicima. Zahtjev za naknadu parničnih troškova postavio je samo II. tuženik, dok je I. tuženik postavio zahtjev za isplatu troška za pristup svjedoka na ročište. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi I. tuženiku i II. tuženiku uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a., dok je visina troškova odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023, dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23, dalje: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23, dalje: Uredba o tarifi) i troškovniku II. tuženika za naknadu troška postupka (list 177. spisa).

39. II. tuženiku je priznat zahtjev za naknadu troška za sastav odgovora na tužbu od 13. lipnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 11. listopada 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak podneska od 26. listopada 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 15. prosinca 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 13. veljače 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 27. travnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak podneska od 13. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 03. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, (Tbr. 9. točka 1. Tarife), ukupno 1600,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 400,00 EUR, ukupno 2.000,00 EUR.

40. II. tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 57,40 EUR jer obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu sukladno članku 4. točki 2. ZSP-a, nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Stoga, ukoliko tuženik uspije u ovom sporu, neće mu nastati navedeni troškovi jer će iste snositi tužitelj (čl. 151. st. 1.ZPP). S druge strane, ako tuženik izgubi spor, njegov zahtjev za naknadu troškova neće biti osnovan (arg. iz čl. 154. st. 1. ZPP). Nastavno, sud nije priznao zahtjev II. tuženika za naknadu troška pristupa svjedoka na ročište u iznosu od 13,27 EUR obzirom da iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je I. tuženik naknadio trošak svjedoku (list 183. -184. spisa), slijedom čega mu taj trošak nije nastao.

41. I. tuženiku je priznata naknada za trošak pristupa svjedoka na ročište u iznosu od 13,12 EUR, a koji iznos je I. tuženik uplatio svjedoku DO sukladno rješenju suda od 8. srpnja 2025. (potvrda o uplati, list 184. spisa).

42. II. tuženiku pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

43. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 29. srpnja 2025.

Sudac

Sandra Rotar

Prijedlog odluke izradila:

Matea Orešković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).