REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl. br. P-13/2022-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu tog suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupane po ODO Pula, protiv tuženika TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ani Brbić Valković odvjetnici iz Pule, poradi stjecanja bez osnove, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 11.srpnja 2025.godiine održane u nazočnosti zz tužiteljice i pun. tuženika, dana 29. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se postojanje tražbine tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 50.097,15 eura.

II Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika prema tužiteljici u iznosu od 13.955,48 eura.

III Ovom presudom prebijaju se međusobne tražbine tužiteljice iz stavka I izreke ove presude u iznosu od 50.097,15 eura i tražbina tuženika iz stavka II izreke ove presude u iznosu od 13.955,48 eura.

IV Nalaže se tuženiku TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587 isplati iznos od 36.141,66 eura (slovima: trideset šest tisuća sto četrdeset jedan euro i šezdeset šest centi) zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 03.03.2017. godine pa do isplate, i to za period od 1.8.2015.godine pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi primjenom uvećanja prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za period od 01. 01. 2023. pa do 29.12.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za period od 30.12.2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

V Odbija se tužiteljica prema tuženiku preko iznosa glavnice priznatog u stavku I izreke ove presude sa zakonskom zateznom kamatom od 20.12.2016. pa do isplate kao i u dijelu tužbenog zahtjeva glede tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice iz stavka IV izreke ove presude za razdoblje od 20.12.2016. pa do 02.03.2017. godine kao neosnovan.

VI Nalaže se tuženiku da tužiteljici naime parničnog troška isplati iznos od 5.493,82 eura zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama iz članka 29 st. 2 ZOO-a koje na navedeni iznos teku od 29.07.2025. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na a sve to u roku od 15 dana.

VII Odbijaju se tužitelja prema tuženiku preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku VI izreke ove presude s kamatom na isti te tuženik prema tužiteljici preko iznosa parničnog troška od 2.761,70 eura kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr.650/09 naloženo tuženiku u tom postupku RH da tužitelju u tom postupku a ovdje tuženiku TE isplati ukupan iznos od 364.615,17 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama uz parnične troškove. Nadalje navodi da je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr- 2237/13 od 14.01.2014. godine. Navodi da se tuženik TE u postupku izravne naplate naplatio pljenidbom sa žiro računa tužiteljice RH ukupan iznos od 623.532,63 kuna. Navodi da je presudom VSRH Revr-593/14 od 20.12.2016. godine ukinuta preuda Općinskog radnog suda u Zagrebu i presuda Županijskog suda u Zagrebu te je predmet vraćen na ponovno suđenje, iz koje proizlazi da se tužitelju ne može kao prekovremeni rad biti priznato vrijeme nazočnosti na radnom mjestu, a koje je izvan stvarno odrađenih sati te da mu je dosuđen veći iznos od onog što mu pripada. Sijedom navedenog tužiteljica je predložila prihvaćanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava navode da je ovdje tuženiku dosuđen veći iznos od onoga što mu pripada jer je i činjenično i pravno neutemeljen, a svakako preuranjen obzirom da je postupak Pr-374/17 još u tijeku. U odnosu na navode iz točke IV tužbe tuženik ističe da prema tužitelja ima nespornu dospjelu obvezu na ime naknade plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, subotom noću, nedjeljom noću, blagdanom noću u još neutvrđenom iznosu te ističe pravo retencije isplaćenog mu iznosa od 623.532,63 kuna do okončanja postupka Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-374/17 u kojem će biti utvrđeno je li tuženik uopće dužan vratiti tužitelju primljeni iznos i u kojoj visini ili će možda tužitelj biti dužan isplatiti ovdje tuženiku dodatni novčani iznos. Slijedom navedenog predložio je prekid postupka do okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu poslovni broj Pr-374/17.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima: 4-36 spisa, 48-64 spisa, 70-94 spisa, 100-124 spisa, 128-135 spisa, 149- 150 spisa, 150-169 spisa-nalaza vještaka, 171-184 spisa, 195-198 spisa, 206-208 spisa-iskaz vještaka, 226-241 spisa-dopune nalaza vještaka.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženiku djelomično je osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu nije spora činjenica da na listovima 22-29 spisa prileži prvostupanjska presuda Općinskog radnog suda Zagreb posl. br. Pr-650/09 od 28.10.2013.g. kojom presudom je bilo naloženo ovdje tužiteljici, a tamo tuženoj, da ovdje tuženiku, a tamo tužitelju, isplati iznos od 364.615,17 kuna bruto zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni dospijevajući iznos kako je to navedeno na listu 22-23 spisa. Nije sporna činjenica da je ta prvostupanjska odluka potvrđena presudom Županijskog suda Zagreb posl. br. Gž R-2237/13-2 od 14.01.2014. koja prileži na listu 19-21 spisa.

6. Nije sporna činjenica da na str. 14 do 18 spisa prileži odluka Vrhovnog suda RH, da je VSRH broj odluke Revr-593/14-2 od 20.12.2016.g. ukinuo prihvaćajući reviziju tužene u tom predmetu i presudu Županijskog suda Zagreb Gž R 2237/13-2 od 14.01.2014. i prvostupanjsku presudu Općinskog radnog suda Zagreb Pr.650/09- 56 od 28.10.2013. te predmet vratio na ponovno suđenje, a koja revizijska odluka prileži na listovima 14-18 spisa. Nije sporna činjenica, list 218 spisa, da je ovdje tuženik a tamo tužitelj putem punomoćnika navedenu revizijsku odluku primio 02.03.2017.g. što među strankama nije bilo sporno niti je tužiteljica osporila taj datum.

7. Nije sporna činjenica da je povodom ukinutih odluka ovdje tuženi a u tom predmetu ovrhovoditelj putem svog odvjetnika a sve prije ukidanja tih odluka, podnio zahtjev za izravnu naplatu koji prileži na listu 30 spisa koji je zaprimljen u FINA-i dana 28.03.2014.g. list 30 spisa.

8. Nije nadalje sporna činjenica da je Općinski radni sud Zagreb u predmetu Pr- 374/2017 dana 27.06.2019.g. donio ponovo presudu kojom je naložio RH da TE na ime naknade plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, neradnim danom, blagdanima i za Uskrs za utuženo razdoblje od 10.12.2015. do 10012.2008. isplati ukupan bruto iznos od 90.423,14 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema pojedinačnim iznosima kako se to navodi u toj novoj presudi, listovi 53-54 ovog spisa. Nije sporna činjenica da je ta presuda potvrđena dijelom od strane Županijskog suda u Zagrebu Gž-R-1197/2019-2 od 3.9.2019.godine listovi 48 do 52 spisa na način da je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II izreke dok je žalba tužitelja odbačena protiv dijela presude Pr-374/2017 pod točkom I izreke.

9. Nije sporna činjenica da je zbog svega prethodno navedenog tuženik u ovom postupku u podnesku od 14.03.2022.g. istaknuo prigovor radi prijeboja tužiteljevog potraživanja iz ove parnice s njegovim potraživanjem iz predmeta Pr-374/17 što je ovdje tuženik ponovio i na ročištu od 15.03.2022. specificiravši svoj prigovor radi prijeboja u parnici u iznosu od 22.388,78 eura s kamatom do 03.03.2017. list 265 spisa.

10. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

11. U svezi s tim sporna je osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, a vezano za navedeno i visina istog s obzirom da je tuženik istaknuo procesno pravni prigovor prijeboja u parnici odlukom suda. U svezi s time sporna je i osnovanost tuženikovog prigovora prijeboja u parnici te i njegova visina. Sporan je i prigovor retencije istaknut u odgovoru na tužbu list 39 spisa a u svezi s istaknutim prigovorom radi prijeboja u parnici sporno je i pitanje što je od konkretno dosuđenog bruto iznosa povodom odluke Općinskog radnog suda Zagreb Pr-374/17 koja je potvrđena prešlo u imovinu ovdje tuženika s obzirom da se radi o dosuđenim bruto iznosima u parnici u radnom sporu. Sporno je i pitanje da li se tražbina tuženika iz ukinuti ovršnim naslova može podvesti pod tzv. "legitimno očekivanje" sukladno podnesku tuženika od 14.3.2022.godine, lsit 68 spisa koji za to dostavlja i sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava (listovi 70 do 93 spisa.

12. Vezano za osnovanost osnove tužbenog zahtjeva tužiteljica svoj tužbeni zahtjev kondikcijske prirode temelji na čl. 1111 Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu ZOO) kojim je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3 istog članka propisano je da obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

13. Sukladno recentnoj sudskoj praksi na koju se ispravno poziva tužiteljica primjerice Revr-516/10, Rev-1427/21 itd. razvidno je da je ukidanjem navedenih odluka od strane VSRH u predmetu Revr-593/14 nesporno otpala ranija pravna osnova pa je temeljem čl. 1111 st 3 ZOO-a nastala obveza ovdje tuženika za povratom tih iznosa. Ta obveza je bezuvjetna. Isticanje prigovora ius retentionis, list 39 u odgovoru na tužbu tuženika ne dovodi u pravno povoljniju poziciju. Naime točnoje da predmet prava zadržanja mogu biti kako pokretnine tako i nekretnina (odluka Vrhovnog suda RH broj Rev-933/00 od 29.1.2002.godine). Međutim sukladno člancima 72 do 75 ZOO-a da bi pravo zadržanja moglo nastati potrebno je da su ispunjene kumulativno slijedeće pretpostavke: mora postojati odgovarajuća dospjela tražbina, vjerovnik mora biti u posjedu stvari, potrebno je da je i stvar (predmet) posjeda odgovarajuć za pravo zadržanja, mora postojati pravna veza između tražbine i predmeta prava zadržanja. Po ocjeni ovog suda nedostaje pretpostavka da je stvar posjeda odgovarajući za pravo zadržanja. Stoga je valjalo odbiti taj prigovor tuženika. Nadalje, vezano za meritum spora nakon ukidanja navedenih odluka donesena je nova presuda dakle novi pravni osnov-presuda i rješenje Općinskog radnog suda Zagreb Pr-374/17 koja predstavlja novu samostalnu osnovu na temelju koje će ovdje tužiteljica biti dužna namiriti tuženiku tu njegovu tražbinu u skladu s tom ovršnom ispravom. Isto tako tuženik je istaknuo tzv. prigovor compesatio per judicem što znači da tuženik u biti ne osporava tražbinu ovdje tužiteljice već svojim prigovorom za slučaj da sud utvrdi postojanje tražbine tužiteljice o ističe postojanje prema tužiteljici jednog svog kompenzabilnog ali još nekompenziranog zahtjeva zbog čega i traži da sud svojom presudom izvrši uzajamno prebijanje ovih potraživanja. Opisano znači da kod procesno pravnog prigovora radi prijeboja oba potraživanja i dalje egzistiraju, prigovori ih konstitutivno ne gasi već on tek stvara osnovu za kompenzaciju konstitutivnom odlukom suda. U odnosu na tvrdnje tuženika iz podneska od 14.03.2022.g. ovaj sud prihvaća u cijelosti tvrdnje tuženika da su odluke Europskog suda za ljudska prava obvezujuće te su sudovi dužni ta pravna stajališta implementirati i u svojim odlukama. Međutim, u konkretnom slučaju pozivanje tuženika na odluku T protiv RH br. 48921/13, B proti RH ne dovodi tuženika u pravno povoljniji položaj jer se u tim odlukama radi o drugačijem činjeničnom supstratu koji ne bi bio primjenjiv bar po ocjeni ovog suda i za ovaj postupak budući se ne može "automatizmom" izvoditi zaključak o postojanju "legitimnog očekivanja" ovdje tuženika to tim više što je za zaključak o tom bilo nužno da su ispunjene pretpostavke koje je navedeni sud iznio u predmetu T proti Hrvatske na listu 10 odluke od 16.4.208.godine. Naravno nema zapreke i za drugačije pravno stajalište.

14. Poradi utvrđivanja visine tražbine tužiteljice prema tuženiku s osnova ukinutih ovršnih naslova s obzirom da je prema listu 30 spisa bio podnesen zahtjev za izravnom naplatom temeljem tih ukinutih ovršnih naslova proveden je dokaz radi utvrđenja točnog iznosa koji je naplaćen odnosno radi utvrđenja točnog iznosa kojeg temeljem novog ovršnog naslova tuženik ima prema tužiteljici vještačenje po stalnom sudskom vještaku RUČEVIĆ VJEŠTAČENJA d.o.o. i to temeljni nalaz od 27.09.2022. list 151-169 spisa te dopuna nalaza od strane istog vještaka od 08.11.2023. listovi 226- 241 spisa.

15. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke RUČEVIĆ VJEŠTSČENJA d.o.o. od 27.09.2022. proizlazi da je tužitelju, na temelju ukinutih ovršnih isprava (presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-650/09 od 28. listopada 2013. i Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-2237/13-2 od 14. siječnja 2014., dana 28. travnja 2014. naplaćen ukupan iznos od 623.532,63 kn, što se odnosilo na sljedeće iznose i primatelje: 813,00 kn isplaćeno je Financijskoj agenciji na ime naknada, 39.929,31 kn isplaćeno je odvjetniku Franji Valjku (37.675,00 kn troškova postupka i 2.254,31 kn zateznih kamata), 101.420,15 kn isplaćeno je na račun državnog proračuna Republike Hrvatske (54.692,28 kn obveznih doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje (I. stup) i 46.727,87 kn zateznih kamata), 33.806,73 kn isplaćeno je na račun Središnjeg registra osiguranika (REGOS) (18.230,76 kn obveznih doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stup) i 15.575,97 kn zateznih kamata), 110.035,80 kn isplaćeno je na račun poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, za grad Pulu-Pola (110.035,80 kn poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), 337.527,64 kn isplaćeno je na račun tuženika (181.656,37 kn neto plaća i 155.871,27 kn zateznih kamata). Nadalje visina obveze prema pravomoćnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 374/2017-137 od 27. lipnja 2019., s kamatama obračunanima do 28. travnja 2014., iznosila je ukupno 150.519,36 kn, a sastojala se od: 3.424,75 kn parničnih troškova, 25.178,37 kn ukupne ukamaćene obveze na ime obveznog doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje (I. stup), 8.392,82 kn ukupne ukamaćene obveze na ime obveznog doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje (II. stup), 24.950,88 kn poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te 88.572,54 kn ukupne ukamaćene obveze na ime neto plaća. Razlika preplaćenih iznosa obveza tužitelja prema tuženiku na dan 28. travnja 2014. iznosi ukupno 472.200,27 kn, što se sastoji od: 36.504,56 kn preplaćene obveze na ime parničnih troškova, 76.241,78 kn preplaćene obveze na ime obveznog doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje (I. stup), 25.413,91 kn preplaćene obveze na ime obveznih doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stup), 85.084,92 kn preplaćene obveze na ime poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te 248.955,10 kn preplaćene obveze na ime neto plaća list 169 spisa.Vještak je usmeno izložio svoj nalaz i mišljenje na ročištu od 10.3.2023.godine, povodom iznesenih primjedbi tužiteljice list 191 spisa. Vještak financijske struke je naveo listovi 206 do 207 spis da iz navedenih izračuna, kao i samih navoda tužiteljice, vidljivo je kako se ti izračuni temelje na datumu 22.12.2022., što automatski nije usporedivo s izračunima, jer je vještak u skladu s postavljenim zadatkom sačinio izračun visine potraživanja ovdje tuženika po danas važećoj pravomoćnoj odluci, dakle presudi Općinskog radnog suda Zagreb Pr- 374/2017-137 od 27.06.2019. godine, te je na iznose iz te presude obračuna zatezne kamate do 28.04.2014. kada je nesporno tuženik naplatio od ovdje tužitelja iznos po ranijom pravomoćnoj presudi koja je naknado ukinuta odlukom VSRH. Dakle, prema njegovim izračunima, međusobne tražbine susrele su se dana 28.04.2014. i vještak je iskazao koliko je po svakoj tih osnova razlika na taj dan (više plaćenog iznosa). Nadalje, ističe da pod pretpostavkom da sud utvrdi osnovanost i visinu potraživanja tužiteljice, tada na svaki iznos koji presudi će zatezne kamate biti obračunavane sve do dana naplate, u kojem smislu po njegovom mišljenju ni na koji način nije odlučan datum 22.12.2022., ili bilo koji drugi datum do datuma efektivne naplate, jer tek s datumom naplate u ukupnom potraživanju znademo i konačni iznos zateznih kamata. U tom smislu, a bez namjere upuštanja u pravno pitanje, ističe da kad bi sud i usvojio prigovor prijeboja tuženika te kada bi utvrdio da je datum kad su se stekli uvjeti za prijeboj upravo datum 28.04.2014., tada bi se radilo o potraživanju (preplaćenih iznosa obveza) tužitelja prema tuženiku u iznosu od 472.200,27 kuna na koji iznos bi se obračunavale kamate od 29.04.2014. do konačne isplate. Naravno, ako bi se utvrdilo da je datum susretanja tražbina tužitelja prema tuženiku po osnovi isplaćenoj po pravnoj osnovi koja je kasnije otapala s jedne strane i tuženika prema tužitelju po danas egzistentnoj pravnoj osnovi (nova pravomoćna presuda) neki drugi tada bi bilo potrebno dopunit dalje izračune na način da s do tog nekog kasnijeg datuma obračunaju zatezne kamate na potraživanje tuženika te da se zatim prijeboj tražbina izvrši na taj neki kasniji datum. Što se tiče navoda tužitelja iz točke III. podneska prema kojem tužitelj predlaže izračun zateznih kamata na troškove postupka od 3.224,50 kuna ističe kako se radi o troškovima koje je uzeo u obzir u daljnjim obračunima, no kako je dospijeće tog iznosa 27.06.2019., dakle datum donošenja prvostupanjske presude u novom ponovljenom postupku, očito se radi o kasnijem datumu od 28.04.2014. na taj iznos se ne obračunavaju nikakve zatezne kamate jer je on praktički podmiren isplatom većeg iznosa troškova i pripadajućih zateznih kamata po prvoj ranijoj presudi. U točki IV. tužiteljica ponovno predlaže obračun procesnih kamata, u pogledu čega navodi da se već očitovao te smatra da niti ima procesnih kamata niti u tom smislu ima ikakvih ne izračunatih kamata a sve stoga što na eventualni presuđeni iznos će se kamate obračunavati sve do dana povrata tog iznosa tužiteljici list 207 spisa.

16. Iz pisane dopune nalaza i mišljenja od 08.11.2023. proizlazi da je tužitelju, na temelju ukinutih ovršnih isprava (presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-650/09 od 28. listopada 2013. i Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-2237/13-2 od 14. siječnja 2014., dana 28. travnja 2014. naplaćen ukupan iznos od 623.532,63 kn (82.757,00 eura), što se odnosilo na sljedeće iznose i primatelje: 813,00 kn isplaćeno je Financijskoj agenciji na ime naknada, 39.929,31 kn isplaćeno je odvjetniku Franji Valjku (37.675,00 kn troškova postupka i 2.254,31 kn zateznih kamata), 101.420,15 kn isplaćeno je na račun državnog proračuna Republike Hrvatske (54.692,28 kn obveznih doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje (I. stup) i 46.727,87 kn zateznih kamata), 33.806,73 kn isplaćeno je na račun Središnjeg registra osiguranika (REGOS) (18.230,76 kn obveznih doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stup) i 15.575,97 kn zateznih kamata), 110.035,80 kn isplaćeno je na račun poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za grad Pulu-Pola (110.035,80 kn poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), 337.527,64 kn isplaćeno je na račun tuženika (181.656,37 kn neto plaća i 155.871,27 kn zateznih kamata). Nadalje visina obveze prema pravomoćnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-374/2017-137 od 27. lipnja 2019., s kamatama obračunanima do 2. ožujka 2017., iznosila je ukupno 168.688,26 kn (22.388,78 eura), a sastojala se od: 3.424,75 kn parničnih troškova, 28.942,32 kn ukupne ukamaćene obveze na ime obveznog doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje (I. stup), 9.647,47 kn ukupne ukamaćene obveze na ime obveznog doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje (II. stup), 24.950,88 kn poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te 101.722,84 kn ukupne ukamaćene obveze na ime neto plaća. Razlika preplaćenih iznosa obveza tužitelja prema tuženiku na dan 2. ožujka 2017. iznosi ukupno 454.031,37 kn (60.260,32 eura), što se sastoji od: 36.504,56 kn preplaćene obveze na ime parničnih troškova, 72.477,83 kn preplaćene obveze na ime obveznog doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje (I. stup), 24.159,26 kn preplaćene obveze na ime obveznih doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stup), 85.084,92 kn preplaćene obveze na ime poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te 235.804,80 kn preplaćene obveze na ime neto plaća list 241 spisa.

17. Na ročištu od 11.07.2025. godine na izričit upit suca punomoćnici stranka su se izričito suglasili list 268 spisa da nema potrebe provoditi daljnje dokaze kao i da (više op.a.) nema potrebe usmeno saslušavati vještaka financijske struke.

18. Vezano za stajalište tužiteljice s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka a što je navedeno u podnesku od 12.02.2024. ocjena je ovog suda da tuženik ispravno ukazuje na revizijske odluke VSRH Rev-1308/21 od 04.10.2022. i Revd-2716/2024 od 23.07.2024. prema kojom tužiteljica nema pravo na povrat iznosa naplaćenih na ime obveznog doprinosa za mirovinsko osiguranje I i II stup porezana dohodak niti prireza na dohodak list 264-265 spisa koje stajalište iz istih prihvaća i ovaj sud. Stoga je vezano za primjenu instituta iz čl. 1111 ZOO-a po ocjeni ovog suda bilo potrebito utvrditi koji su konkretni iznosi povodom ranije ukinutih ovršnih naslova konkretno prešli u imovinu ovdje tuženika. Po ocjeni ovog suda sukladno dopuni nalaza vještaka koji je ispravno obračunavao vezano za ukinute ovršne naslove zakonsku zateznu kamatu do 02.03.2017. jer je tada tuženik primio po punomoćniku odluku VSRH Revr- 593/14 list 217 spisa (što tužiteljica i ne spori) pa je u tom smislu ta dopuna prihvatljivija u odnosu na temeljni nalaz. Po ocjeni ovog suda iznosi s osnova ukinutih ovršnih naslova su samo oni iznosi koji su doista prešli u imovinu tuženika a to je iznos od 39.929,31 kuna s osnova troška postupka što je isplaćeno punomoćniku tuženika u tim predmetima odvjetniku Franju Valjku pa se ne radi o imovini treće osobe već se radi o parničnom trošku koji je pripao tuženiku u tom sporu a kojeg je on na račun pruženih odvjetničkih usluga predao odvjetniku koji (što je opće poznata činjenica) svoj posao ne rade besplatno. Vještak je ispravno obračunao da od tog iznosa iznos glavnice parničnih troškova predstavlja iznos do 37.675,00 kuna a iznos do 2.254,31 kunu predstavlja trošak zakonskih zateznih kamata. Isto tako ovdje tuženik je povodom ukinutih ovršnih naslova primio u svoju imovinu iznos od 337.527,64 kune od čega iznos od 181.656,37 kuna na ime neto plaće te iznos od 155.871,27 kuna na ime obračunatih zakonskih zateznih kamata list 241 spisa. Sukladno obrazloženom povodom ukinutih ovršnih naslova u imovinu tuženika prešao je iznos od 377.456,95 kuna (ili 39.929,31 kuna + 337.527,64 kune) što prema fiksnom tečaju 7,53450 daje svotu od 50.097,15 eura novčanih sredstava koji su izravno prešli u imovinu tuženika temeljem ukinutih odluka. Teret dokaza da su i ostali iznosi iz dopune nalaza vještaka list 241 spisa prešli u imovinu tuženika prebačen je na tužiteljicu. Isto tako iznos od 813,00 kuna je isplaćen FINA-i na ime naknade, iznos od 101.420,15 kuna nije isplaćen također tuženiku nego na račun državnog proračuna RH obveznih doprinos za mirovinsko osiguranje I stup, list 241 spisa, a isto tako niti iznos od 33.806,73 kune koji je isplaćen na račun Središnjeg registra osiguranika-REGOS i iznos do 110.035,80 kuna što je isplaćen na račun preže na dohodak i prireza porezu na dohodak za Grad Pulu su također iznosi koji nisu ušli u imovinu tuženika, a teret suprotnog dokaza ležao je na tužiteljici koja nije dokazala niti predložila provođenje dokaza da je bilo koji od tih iznosa postao osobna imovina tuženika. Sukladno navedenog a temeljem čl. 338 st. 3 ZPP-a valjalo je deklaratornom odlukom utvrditi postojanje kondikcijske tražbine tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 50.097,15 eura s osnova navedenih ukinutih ovršnih isprava, stav I izreke presude.

19. Nadalje, povodom presude Pr-374/17 listovi 53-64 spisa i tuženik ima tražbinu prema tužiteljici koju je vještak financijske struke u dopuni svog nalaza i mišljenja koji ovaj sud prihvaća s obzirom na ispravnu metodu obračuna utvrdio u ukupnom iznosu od 168.688,26 kuna ili 22.388,78 eura. Međutim, po ocjeni ovog suda tuženik kao uostalom što je vrijedilo i za tužiteljicu nema pravo staviti u prijeboj tu cjelokupnu tražbinu povodom novog ovršnog naslova iz razloga što se kao i u prethodno obrazloženom svi iznosi nisu odnosili na tuženika. Na tuženika se odnosio konkretno iz te nove ovršne isprave iznos parničnog troška od 3.424,75 kuna te iznos od 101.722,84 kune naime ukupno ukamaćene obveze na ime neto plaće sve obračunato do 02.03.2017. list 241 spisa, što zbrojeno daje svotu od 105.147,59 kuna ili primjenom fiksnog tečaja 7,53450 iznos od 13.955,48 eura. Ostali iznosi iz novog ovršnog naslova s lista 53-64 spisa a to je iznos do 28.942,32 kune odnose ne na ime obveze s osnova doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje I stup, iznos od 9.647,47 kuna su ukamaćene obveze na ime obveznog doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje II stup a iznos od 24.950,88 kuna je iznos preže na dohodak i prireza porezu na dohodak koji navedeni iznosi ne prijelaz u imovinu tuženika temeljem novog ovršnog naslova pa isti ne predstavljaju njegovu tražbinu. Sukladno obrazloženom valjalo je stoga deklaratornom odlukom utvrditi postojanje tražbine tuženika potraživanja prema tužiteljici do iznos od 13.955, 48 eura, stav II izreke presude.

20. Na temelju čl. 338 ZPP-a valjalo je stoga konstitutivnom odlukom ovoga suda izvršiti prijeboj potraživanja tužitelja iz stavka I izreke ove presude i potraživanja tuženika iz stavka II izreke ove presude do visine do koje je kompenzirano dakle do iznos od 13.955,48 eura stav III izreke ove presude.

21. S obzirom da je tražbina tužiteljice veća od tražbine tuženika to je valjalo naložiti tuženiku da tužiteljici na ime ostatka nekompenziranog iznosa isplati preostali iznos glavnice od 36.141,67 eura stav IV izreke ove presude (ili 50.097,15 eura - 13.955,48 eura).

22. Sukladno recentnoj sudskoj praksi primjerice Presuda Županijskog suda Osijek Gž-2287/17-2 od 16.11.2017. itd. tuženik je postao nepošteni stjecalac od dana primitka revizijske odluke VSRH Revr-593/14 koju odluku je po vlastitom priznanju primio po punomoćniku 02.03.2017.g. što tužiteljica i nije sporila list 217 spisa, zbog čega temeljem čl. 1115 ZOO-a propisana zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos glavnice od 36.141,67 eura teče počev od prvog sljedećeg dana tj. od 03.03.2017. pa do isplate a sve na način kako je to sadržajno navedeno u stavku IV izreke ove presude. Povratno, kako je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev postavila na iznos od 623.532,63 kune što prema fiksnom tečaju 7,53450 sad predstavlja svotu od 82.757,00 eura to je tužiteljicu valjalo odbiti prema tuženiku preko dosuđenog iznosa glavnice od 36.141,67 eura, s kamatom od 20.12.2016. pa do isplate list 2 spisa kao neosnovan stav V izreke ove presude. Isto tako s obzirom da je tužiteljica potraživala zakonsku zateznu kamatu već od 20.12.2016. valjalo je tužiteljicu odbiti prema tuženiku i s tijekom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 36.141,67 eura za razdoblje od 20.12.2016. pa do 02.03.2017. kao neosnovan stav V izreke ove presude.

23. U odnosu na postupovni dio ove parnice tijekom cijelog postupka je primjenjivano načelo otvorenog pravosuđenja. Na ročištu od 11.07.2025. na izričit upit suca stranke su se izričito suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu, navodeći da nema potrebe saslušavati vještaka što je dva puta ponovljeno list 1 i 2 tog zapisnika. Na istom ročištu zakazano nje ročište za objavu presude za dan 28.07.2025. ali je isto rješenjem odgođeno za dan 29.07.2025. godine.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 2 ZPP-a.

25. Uspjeh tužiteljice prema tuženiku u ovoj pravnoj stvari iznosi u konačnici 72% (glede osnovanosti osnove tužiteljica je uspjela u cijelosti od 10% a glede visine tužbenog zahtjeva tužiteljica je uspjela u omjeru od 44% jer je tražila iznos od 82.757,00 eura a dosuđen joj je iznos od 36.141,67 eura ili 100%+44%=144:2=72%). Tužiteljici stoga pripada temeljim specificiranog troškovnika na listu 270 spisa nagrada za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 25.07.20218. 623 boda kako je traženo (čl. 2 st. 1 ZPP-a), za sastav tužbe od 28.11.2018. 623 boda Tbr 7/1, za stava obrazloženog podneska do 14.03.2022., 29.03.2022., 09.01.2023. po 623 boda Tbr 8/1 a za sastav podneska od 10.02.2021. 50% ili 311,5 bodova Tbr 8/2 kako je i sama tužiteljica tražila, za zastupanje na ročištima od 15.03.2022., 10.03.2023., 11.07.2025. po 623 boda za svako to ročište Tbr 9/1, ili po tom osnovu ukupno 5295,5 bodova što pomnoženo s iznosom od 2,00 eura po Tbr 48 st. 3 u svezi s Tbr 50 tarife daje svotu od 10.591,00 eur. Uspjeh tužiteljice iznosi 72% pa je srazmjerno uspjehu od navedenog iznosa valjalo u konačnici priznati tužiteljici iznos od 7.625,52 eura. Tužiteljica je radi dokazivanja svojih navoda morala platiti i trošak financijskog vještačenja i to prema obračunskom listu sukladno ispostavljenim računima iznos od 265,44 eura i 364,56 eura što zbrojeno po tom osnovu na ime troškova vještačenja daje svotu od 630,00 eura koji iznos tužiteljici pripada u cijelosti jer je isti utrošen upravo radi dokazivanja navoda i glede osnovanosti osnove i visine, što sa iznosom od 7.625,52 eura daje svotu od 8.255,52 eura koji je priznat tužiteljici na ime parničnog troška.

26. I tuženik je bio zastupan po punomoćnici odvjetnici pa mu je sukladno ispostavljenom troškovniku na listu 271 spisa valjalo priznati nagradu za sastav odgovora na tužbu 624 boda Tbr 8/1, za sastav obrazloženih podnesaka od 14.03.2022., 01.06.2023., 04.06.2025. po 624 boda za svaki podnesak Tbr 8/1 a za za sastav neobrazloženih podnesak od 17.11.2022. i 08.01.2023. po 25 bodova za svaki taj podnesak kako je to traženo (čl. 2 st. 1 ZPP-a) po Tbr 8/3, nagradu za zastupanje na ročištima od 15.03.2022. i 10.03.2023. po 624 boda za svako to ročište Tbr 9/1 što po toj sinovi iznosi ukupno 3.794 boda što pomnoženo s 2,00 eura po bodu daje svotu od 7.588,00 eura uz pdv od daljnjih 25% ili 1.897,00 eura zbrojeno po toj osnovi 9.485,00 eura. Tuženik je uspio u ovoj parnici u omjeru od 28% pa mu srazmjerno uspjehu od navedenog iznosa pripada 2.371,25 eura. Tuženiku je nadalje valjalo priznati i plaćene troškove za vještačenje po vještaku financijske struke od 265,45 eura te daljnjih 125,00 eura ukupno 390,45 eura koji iznos je tuženiku priznat u cijelosti jer je isti bio neophodan za dokazivanje navoda to s iznosom od 2.371,25 eura daje na ime parničnog troška tuženika 2.761,70 eura.

27. Sukladno prethodno obrazloženom s obzirom da je tužiteljici priznat iznos od 8.255,52 eura, a tuženiku iznos od 2.761,70 eura valjalo je u konačnici obvezati tuženika da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 5.493,82 eura zajedno s propisanom zakonskom zateznom iz čl. 29 st. 2 ZOO-a koja na navedeni iznos parničnog troška teče počev od dan objave presude tj. 29.07.2025. pa do isplate stav VI izreke ove presude. Povratno sukladno obrazloženom valjalo je odbiti tužiteljicu prema tuženiku preko iznosa parničnog troška od 5.493,82 eura s kamatom na isti te tuženika prema tužiteljici preko iznosa priznatog parničnog troška od 2.761,70 eura stav VII izreke ove presude. Sukladno čl. 155 ZPP-a tužiteljice nije priznat parnični trošak za sastav podneska od 12.02.2024. jer isti nije bio potreban, a niti su bili osnovani navodi. Isto tako tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska do 02.02.2023. koji je također bio nepotreban, dok traženje nagrade za ročište od 16.06.2025. također nije priznato budući je to ročište odgođeno rješenjem na listu 266 spisa te nije niti održano. Isto tako tuženiku nije priznat trošak za nazočnost za objavu presude na kojem nije bio nazočan.

U Puli, 29. srpnja 2025. godine

Sudac:

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove odluke. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležan Županijski sud.

Dna:

1. Tužiteljici po ODO Pula

2. Tuženiku po punomoćnici