Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Psp-3/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika ŽR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Vrbanecu, odvjetniku u Puli, radi smetanja posjeda, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 23. lipnja 2025., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice, tuženika osobno te odsutnosti punomoćnika tuženika, 29. srpnja 2025. kao dana donošenja i objave presude

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik ŽR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao tužiteljicu VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine i to čk.br. 17198, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na način da je u dijelu zidane ograde postavio graničnik za bravu i senzor za otvaranje vratiju.

II. Nalaže se tuženiku IR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da uspostavi posjedovno stanje koje je prethodilo smetanju tako što će ukloniti graničnik i senzor za otvaranje vratiju i o svom trošku vratiti zidanu ogradu koja se nalazi na nekretnini čk.br. 17198, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u stanje u kojem je bila prije smetanja posjeda.

III. Zabranjuje se tuženiku IR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] takvo ili slično smetanje tužiteljice VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posjedu njene nekretnine čk.br. 17198, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ubuduće.

IV. Dopušta se preinaka tužbe navedena u podnesku tužiteljice od 16. travnja 2024. tako što postavlja novi tužbeni zahtjev koji obuhvaća novo smetanje posjeda, a koji glasi kao u toč. I. i II. izreke ovog rješenja.

V. Odbija se prijedlog tužiteljice VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] podnesen protiv protivnika osiguranja IR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za određivanjem privremene mjere koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku ŽR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da najkasnije u roku od 24 sata od dostave prijepisa ovog Rješenja uspostavi posjedovno stanje koje je prethodilo smetanju posjeda na nekretnini predlagateljice osiguranja VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tako što će ukloniti cilindar koji se nalazi na predmetnoj nekretnini čk.br. 17198, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i nekretninu na mjestu postavljenog cilinda dovesti u stanju kakvo je bilo prije poduzetog smetanja.

II. Tuženiku IR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] se u slučaju ne postupanja po rješenju o osiguranju izriče novčana kazna visini od 3.000,00 EUR, a koja će biti povećana i određena nova u slučaju daljnjeg odbijanja, a s obzirom da se radi o ozbiljnom smetanju posjeda zadiranjem u nekretninu koja je u posjedu u predlagateljice osiguranja.

III. Ova privremena mjera traje do okončanja ovog parničnog postupka koji je tužiteljica pokrenula radi smetanja posjeda.

IV. Žalba protiv ovog Rješenja ne odgađa njegovo izvršenje."

VI. Nalaže se tuženiku IR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi ovom parnicom prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura), dok se preostali dio tužiteljičinog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 775,00 EUR odbija.

VII. Zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova odbija se u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 6. ožujka 2024. podnijela tužbu s prijedlogom za određivanje privremene mjere protiv tuženika radi smetanja posjeda. U tužbi navodi da je vlasnica i posjednica nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, zemljišno knjižni odjel [adresa] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi DVORIŠTE površine 76 m2, DVORIŠTE površine 318 m2, KUĆA, VARAŽDIN, ANINA ULICA 17, površine 147 m2, ukupne površine 541 m2.Predmetna nekretnina je s prednje strane ograđena zidanom ogradom čiju je izgradnju prije više od 20 godina financirala tužiteljica te koju redovito obilazi i održava u čemu joj pomaže i suprug i to kako s njene strane tako i s tuženikove. Tuženik je vlasnik susjedne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 274 m2, kuća [adresa] površine 235 m2, garaža površine 35 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U vremenskom periodu od 25. siječnja do 6. veljače 2024. tužiteljica je sa suprugom bila na putovanju na Filipinima, a nedugo nakon povratka, 28. veljače 2024. obilazila je ogradu i utvrdila je da je tuženik postavio cilindar od brave na njezinu zidanu ogradu. Upravo opisan rad tuženika koji je izvršio bez prethodne dozvole i znanja tužiteljice predstavljaju tuženikovo smetanje tužiteljice u vršenju posjeda i korištenju nekretnine. Odredbom čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Također, napominje se i odredba čl. 22. st. 1. istog Zakona prema kojoj posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sukladno navedenom, tužiteljica podnosi ovu tužbu te predlaže da sud usvoji postavljeni tužbeni zahtjev. Tužiteljica kao predlagateljica osiguranja radi osiguranja svoje nenovčane tražbine i prestanka samovlasnog smetanja njenog posjeda od strane tuženika kao protivnika osiguranja predlaže i određivanje privremene mjere kojom će se naložiti tuženiku da uspostavi posjedovno stanje koje je prethodilo smetanju posjeda na nekretnini uklanjanjem postavljenog cilindra uz izricanje novčane kazne u slučaju ne postupanja po rješenju o osiguranju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti se osporava tužba i tužbeni zahtjev. Nesporno je da je tuženik 2.7.2021. kupio česticu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja dijeli predmetni zajednički zid sa nekretninom tužiteljice. Tuženik osporava da bi taj zid bio od tužiteljice. U vrijeme kupnje kč. [katastarska čestica] na ulazu u nekretninu tuženika nalazila su se crvena metalna vrata čiji nosač je bio uzidan u spornom zidu s unutarnje strane nekretnine tuženika. U prilogu fotografija vrata i vertikalnog nosača koji je i danas na terenu. Tuženik je zamijenio postojeća dvorišna crvena metalna vrata na način da se uvukao s novim vratima cc 20 cm u svoje dvorište, a na predmetnom međašnom zidu postavio samo prihvatnik brave. Dakle na isti način vrši posjed kao od kad je kupio nekretninu. Sadašnji prihvatnik je u odnosu na prijašnja vrata uvučen unutar dvorišta tuženika te tužiteljica do tog dijela nije nikada mogla doći jer su ispred bila vrata. Neistinit je navod tužiteljice da ona i suprug redovito obilaze međašnim zid s unutarnje strane tuženikove nekretnine i da to više ne mogu zbog navedenog nosača prihvata brave. To je prije svega nemoguće zbog dvorišnih vrata koja su postojala i prije nego je tuženik kupio kuću pa ni prije nije mogla ulaziti, ali i činjenice da tuženik ima psa u dvorištu te tužiteljica sasvim sigurno nije nikada ulazila u dvorište tuženika, osim kao gost, ali nikad kao posjednik. Tuženiku nije poznato da je predmetni zid od tužiteljice niti mu je prethodni vlasnik to ikada rekao, smatra da je zajednički. Shodno navedenom kako tužiteljica nije sigurno od kad je tužitelj vlasnik dakle od 2.7.2021. posjedovala zid kako tvrdi s obje strane, već je samo izvršavala posjed s svoje strane to je tužba podnesena van roka te se predlaže da je sud odbaci. Nije jasno ni kako bi to tuženik stavljanjem prihvatnika brave sa svoje strane zida smetao tužiteljicu u posjedovanju njezine nekretnine kako navodi tužbom, pa je tužba neosnovana i predlaže se da ju sud odbije kao i privremenu mjeru. Naime tužiteljica ima izravan ulaz s ceste u svoju nekretninu. Tužba je dakle neosnovana jer se radi o zajedničkom zidu kojeg tužitelj posjeduje na isti način kao i njegovi prednici te stavljanjem prihvatnika brave na mjesto na kojem je do sada bio nosač vrata nije dodatno ili na drugi način izvršavao posjed u odnosu na dotadašnji posjed čime nije mogao smetati tužiteljicu. Vrata koja je tuženik zamijenio su bila preko 20 godina stara, a time i nosač koji je stavljen u predmetni zid. Tuženik je samo stavio nova vrata. Tuženik ukazuje tužiteljici da je ista prije oko dvije godine obnavljala fasadu svoje zgrade prilikom čega je tuženik bez problema dozvolio istoj da postavi skelu u njegovom dvorištu kako bi tu fasadu obnovila te da je prilikom izvođenja radova sama tužiteljica nakon što su radovi izvedeni obavijestila tuženika da je greškom navučen deblji sloj od dotadašnjeg. Time je tužiteljica postavljanjem nove fasade zahvatili i dio zračnog prostora tuženikove nekretnine čime uznemirava tuženika u vlasništvu njegove nekretnine. Tužitelj je nakon primitka tužbe ukazao tužiteljici na navedeno činjenje s njezine strane, da ima dvostruke kriterije s obzirom na predmetnu tužbu te je dobio odgovor da mu je prošao posjedovni rok za tužbu prema njoj. Međutim ukazujemo tužiteljici da rok nije prošao jer se radi o uznemiravanju vlasništva te da ukoliko tužitelj podnese tužbu ista će morati uklonit fasadu. Predlaže se da sud odbije tužbeni zahtjev i naloži tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnične troškove. Nadalje navodi da tužiteljica nije dokazala odnosno učinila vjerojatnim niti jednu pretpostavku za određivanje privremene mjere. Je li na spornom zidu s unutarnje strane nekretnine tuženika nosač vrata koji postoji od kad i kuća ili je nosač prihvata brave sasvim je svejedno za tužiteljicu i ne mijenja izvršavanje posjeda njezine nekretnine kao ni dosadašnje izvršavanje posjeda od strane tuženika. Stoga predlaže da sud odbije privremenu mjeru jer se izvršenjem privremene mjere, kako je zatražena ustvari ispunjava tužbeni zahtjev za što nema osnove jer iz same tužbe proizlazi da tužiteljica nije ometana u posjedu svoje nekretnine već traži da se izvedu radnje na nekretnini tuženika s njegove unutarnje strane.

3. Tužiteljica u podnesku od 28. ožujka 2024. navodi da je tuženik počinio novo smetanje posjeda postavljanjem senzora na zid u posjedu tužiteljice o čemu je tužiteljica došla do saznanja 27. ožujka 2024., a u podnesku od 16. travnja 2024. to dodatno obrazlaže i postavlja tužbeni zahtjev kojim obuhvaća i novo smetanje posjeda, a koji glasi kao u izreci ovog rješenja. U tom podnesku u navodi da su tužiteljica i njen suprug kuću, zid i dvorišnu ogradu počeli graditi 1994., a radovi su bili završeni 1996. kada se tužiteljica sa suprugom uselila u kuću. Prema tadašnjem urbanističkom planu u ulici su bile predviđene za gradnju kuće u nizu pa je i kuća tužiteljice trebala biti građena na način da vanjski rub temelja bude postavljen do međe, ne na međi. Susjedna zgrada je trebala biti građena tako da temelji zgrade budu do temelja kuće tužiteljice, odnosno zid zgrade do zida kuće tužiteljice. U produžetku kuće prema ulici izgrađen je vanjski predmetni zid koji je pomaknut od međe i izgrađen je na nekretnini tužiteljice. Naime, zid je u liniji ulične ograde pomaknut oko 30 cm što je vidljivo kada se usporedi tlocrt prizemlja stare kuće iz procjembenog elaborata izrađenog 1994. radi utvrđenja vrijednosti nekretnine. Predmetni zid je izgrađen sa pomakom u desno u odnosu na liniju kuće, dok je linija stare kuće bila sa pomakom ulijevo. Kao dokaz da je zid pomaknut udesno i izgrađen potpuno na nekretnini tužiteljice mogu poslužiti i crvena metalna dvorišna vrata, velika i mala, koja je bivši vlasnik nakon rušenja stare kuće tužiteljice, pomaknuo s ulične linije kuće prema unutra oko 5 metara. Kada je ponovno postavio mala i velika dvorišna vrata ograda mu je bila prekratka pa je zavario oko 30 cm lima, a što je vidljivo na fotografiji označenoj s 1. Stoga je tuženik postavljanjem cilindra za bravu koji se još naziva graničnik pa će se i dalje koristiti taj naziv na zid tužiteljice osim što je smetao posjed, napravio i zadiranje u nekretninu tužiteljice. U gradnji kuće, ograde i vanjskog zida 1994-1996. nije sudjelovao susjed tužiteljice, već ju je financirala isključivo tužiteljica i ista je izgrađena na nekretnini tužiteljice, a ne na međi i ne može se govoriti o zajedničkoj ogradi. Stoga je predmetni zid vlastiti, a ne zajednički. Odredbom čl. 102. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da ograda koja se nalazi isključivo na nekretnini jednoga vlasnika nije u suvlasništvu susjeda, nego u vlasništvu onoga čije je zemljište, da je svaki je vlasnik dužan s desne strane svojega glavnoga ulaza, gledano s puta, ograditi svoj prostor i razdvojiti ga od susjedova prostora, ako nije drukčije propisano, niti je drugi mjesni običaj te da je vlasnik ograde dužan održavati u dobrom stanju svoju ogradu ako postoji opasnost da bi nanijela štetu susjedu, no u pravilu nije dužan ponovo graditi svoj srušeni zid, osim ako to od njega traži odredba stavka 2. tog članka. Upravo tako i tužiteljica i njen suprug već gotovo 30 godina održavaju vanjski zid s obje strane, financiraju njegovo bojanje, tužiteljica mete lišće koja opada s javora i reže grane kada prijeđu liniju zida i tako obilazi zid te ako utvrdi potrebu sanacije opet ona i njen suprug snose te troškove, a nikad u gradnji i održavanju zida nije sudjelovao susjed. U vrijeme kad je tuženik izvodio građevinske radove na svojoj nekretnini, tužiteljica i njen suprug su češće obilazili svoju nekretninu i pazili da radnici koje je angažirao tuženik ne bi bagerom oštetili predmetni zid kao i da nagib tlakavaca ne bude napravljen ukoso prema nekretnini tužiteljice, a u ljetu 2022. tužiteljica je sa suprugom bojala kompletnu fasadu kuće i predmetni zid. Inače tužiteljica je fasadu bojala u pravilu svakih 10 godina, a zid češće i redovito iz razloga jer su gornje ploče na zidu bijele i podložne prljanju. U ljetu 2022. na nekretninu tuženika je postavila skele radi bojanja fasade u skladu s čl.107. ZV-u. Tuženik samo površno navodi da je ograda zajednička bez obrazloženja zakonskom odredbom koja u čl.101. propisuje kada se zid smatra zajedničkom ogradom. Odredbom čl.101. ZV- u propisano je da je ograda između susjednih nekretnina (zidovi, plotovi, ograde, živice i druge prepreke) kao i stvari koje služe kao međni znakovi, zajedničke su ograde i u suvlasništvu su susjeda s obje strane međe, osim ako se dokaže (naročito znacima, natpisima, grbovima ili drugim dokazima) da su vlasništvo jednoga susjeda. Troškove održavanja zajedničke ograde snose njezini suvlasnici na jednake dijelove i solidarno odgovaraju za štetu koja bi trećima nastala zbog toga što ograda nije održavana u stanju kakvo je uobičajeno s obzirom na namjenu ograde i ograđene nekretnine, te na mjesne prilike. Stoga kada se pravilno tumači ZV-u ograda tužiteljice koju je izgradila i koju redovito održava u cijelosti o svom trošku njena je vlastita ograda i nije predmet suvlasništva ni su posjedovanja. Tuženik iznosi neistine kada navodi da je nastavio posjedovanje kao i prijašnji vlasnik od kojeg je kupio susjednu nekretninu. Prijašnjem vlasniku nekretnine je tužiteljica dozvolila postavljanje nosača ograde-crveni dio-na svoj zid, ali tuženik sada novu ogradu nije postavio na postojeći nosač što bi značilo nastavljanje posjedovanja, nego je bahatim ponašanjem bez odobrenja tužiteljice odlučio smetati njen posjed i zadirati u njeno vlasništvo postavljanjem graničnika na zidu iza postojećeg crvenog nosača, a nakon podnošenja tužbe zbog neprihvaćanja privremene mjere, nastavio je sa svojim nasiljem i daljnjim smetanjem postavljanjem na vlastiti zid tužiteljice, senzor za otvaranje vratiju, a što je tužiteljica primijetila 27.3.2024. i odmah 28.3.2024. o navedenom obavijestila sud. Uvidom, u snimku stare kuće, vidljivo je da ni tada vrata dvorišne ograde nisu bila direktno pričvršćena na zid stare kuće već su bila na nosaču koji je susjed nakon rušenja stare kuće stavio na zid tužiteljice uz njeno odobrenje i taj crveni nosač još uvijek postoji. Dvorišna vrata prijašnjeg susjeda tužiteljice, od kojeg je tuženik kupio nekretninu, sastojala su se od velikih i malih vratiju, a prilikom ulaska na nekretninu otvarala su se mala vrata koja su bila pričvršćena na zid susjeda, a velika vrata koja su bila pričvršćena na nosač na zidu tužiteljice otvarala su se samo prilikom prolaska osobnog vozila. Tuženik nije nastavio posjedovanje kao njegov prethodnik, nego je ulaz u dvorište postavio na strani zida tužiteljice te kod svakog prolaska vrata udaraju u graničnik na zidu čiji se zvuk prenosi preko zida na kuću tužiteljice. Daljnji navodi tuženika da bi ga tužiteljica obavijestila o pogrešnom postavljanju debljeg sloja fasade pa da bi time zahvatila zračni prostor tuženikove nekretnine, su potpuno neistiniti jer tužiteljica o tome nikad nije razgovarala s tuženikom. Prilikom bojanja zida u ljeto 2022. na zid je zajedno s bojom nanijet sloj tekućeg pluta za izolaciju u debljini od 3 mm, a što se nikako ne može smatrati zadiranjem prema sudskoj praksi. Bojanje zida odvijalo se u dvorištu tuženika tako da su i kante bile vidljive tuženiku i članovima njegove obitelji. Tuženik stalno nešto naslanja na zid kuće pa ga tužiteljica i njen suprug opominju i nakon opominjanja makne, ali opet stavlja nešto drugo, stoga je tužiteljica i morala raditi izolaciju jer se stalno čulo lupanje i grebanje. Zadiranje u zračni prostor počinio je jedino tuženik kada je krovom vrtne kućice prešao među i ušao zračni prostor nekretnine tužiteljice, a što će biti predmetom drugog postupka po vlasničkoj tužbi. Naime i dvorišni zid sa betonskim parapetom je građen od 1994-1996. i isto ga je izgradila tužiteljica sa suprugom na svojoj nekretnini , a vanjska linija parapeta prati liniju međe. Tuženik je sada krov svoje vrtne kućice postavio tako da zadire u zračni prostor tužiteljice. Slijedom svega navedenog evidentno je smetanje posjeda tuženika prema tužiteljici koja nije imala problema s prošlim vlasnikom susjedne nekretnine i gotovo 30 godina mirno posjeduje svoju nekretninu, a sada je smetana zbog nasilnog ponašanja tuženika zbog čega je osnovan i prijedlog za privremenu mjeru. Tuženik radi dobro susjedskih odnosa predlaže mirno rješenje spora pa tužiteljica ističe da pristaje na mirno rješenje spora ukoliko tuženik makne graničnik za bravu i senzor za otvaranje vrata s njenog zida te zid vrati u stanje prije smetanja i makne krov svoje vrtne kućice do međe bez zadiranja u zračni prostor tužiteljice u kojem slučaju svaka strana može snositi svoje troškove postupka. Ukoliko do mirnog rješenja ne dođe, s obzirom na novo smetanje posjeda za koje je tužiteljica saznala 27.3.2024. tužiteljica tužbenim zahtjevom obuhvaća i novo smetanje.

4. Tuženik se u podnesku od 23. travnja 2024. protivi specifikaciji i preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 16.4.2024. te predlaže da sud prvo odluči o navedenom pitanju. Ukoliko sud unatoč protivljenju tuženika prihvati preinaku predlaže da se tužba odbaci, jer je podnesena izvan roka. Naime, predmetni senzor kojeg sada spominje postavljen je prije podnošenja tužbe, a to nije moglo biti nepoznato tužiteljici koja tvrdi da je u posjedu, da redovno prati stanje na terenu te je u konačnici senzor postavljen ispred dvorišnih vrata i vidljiv je s ceste. Tužiteljica navodi da je tuženik bahat, da čini nasilje kada je na predmetni zid s svoje strane unutar dijela koji oduvijek i isključivo posjeduje postavio vanjski senzor dakle zid nije kopan ili oštećen već je postavljen senzor na jednom vijku, ali je tužiteljici istovremeno u redu navući novi sloj izolacije i ući u nekretninu tuženika s novom izolacijom fasade, a dobila je kako sama navodi dozvolu tuženika postaviti skelu radi bojenja postojeće fasade. Ponovno ukazuje da od podnošenja tužbe nije izvodio nikakve radove pa tako ni postave senzora kojeg sada spominje tužiteljica, jer je isti postavljen prije podnošenja tužbe te tužiteljica isto tek sada navodi isključivo radi uspjeha u sporu s obzirom na promašen rok, kao i radi donošenja privremene mjere. Tuženik se sa svoje strane ponaša korektno i susjedski, te ne vidi svrhu vođenja ovakvih postupaka. Predlaže se da sud odbije zahtjev za donošenje privremene mjere te odbaci tužbu u cijelosti.

5. Sud je na temelju čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku dopustio preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 16. travnja 2024. jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, kako bi se izbjeglo vođenje druge parnice u povodu novog smetanja posjeda na istoj lokaciji.

6. U dokaznom postupku pročitana je dokumentacija u spisu predmeta: izvadak iz zemljišnih knjiga za nekretninu tužiteljice na str. 10-11 spisa, razgledane su fotografije na str. 6-9, 19-22 i 45-46 spisa te fotografija na str. 24 spisa, pročitani su Procjembeni elaborat od 11. ožujka 1994. na str. 32-39 spisa, proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, pročitani su Nalaz vještaka Hrvoja Ramušćaka od 29. rujna 2024. na str. 67-69 spisa i dopuna nalaza vještaka od 11. studenoga 2024. na str. 85-87 spisa, razgledana je skica na str. 93 spisa, saslušani su svjedoci JR, UR, AR, ŠR, TR, HR i LR, saslušan je vještak geodetske struke Hrvoje Ramuščak te su saslušane i stranke u svrhu dokazivanja.

7. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/23-dalje: ZPP), u vezi s čl. 221.a. ZPP-a sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je smetanje posjeda, pa u ovoj parnici treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014). Prema čl. 10. tog zakona posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. Prema čl. 20. st. 1. tog zakona samovlast je zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, a prema st. 2. tog članka tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Prema čl. 21. st. 1 tog zakona koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, a prema st. 3. tog članka pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Predmet raspravljanja mora biti usmjeren na to da se utvrdi činjenica posljednjeg mirnog posjeda tj. posljednjeg stanja posjeda na mjestu prijepora te da li je i kako počinjen čin smetanja posjeda, a u vezi s tim sud treba i po službenoj dužnosti utvrditi da li je tužitelj pravovremeno zatražio posjedovnu zaštitu unutar propisanog prekluzivnog roka iz čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

9. U odnosu na procesni element, sud je utvrdio da je tužiteljica pravodobno zatražila posjedovnu zaštitu, kako za prvo smetanje postavljanjem graničnika brave, tako i za drugo smetanje koje se odnosi na postavljanje senzora. Među strankama nije sporno, a to proizlazi i iz provedenih dokaza, pa i iskaza tuženika proizlazi da je graničnik za bravu na spornu zidanu gradu postavljen krajem mjeseca veljače 2024. Među strankama je sporno kad je postavljen senzor za otvaranje vratiju, tužiteljica tvrdi da je postavljen 27. ožujka 204., a tuženik tvrdi da je bio postavljen kad i graničnik za bravu krajem mjeseca veljače 2024. Iz provedenih dokaza proizlazi da je semzor za otvaranje vratiju postavljen na zidanu ogradu 27. ožujka 2024. kao što tužiteljica navodi u svom iskazu, a tuženik tijekom postupka nije dokazao da je postavljen krajemm veljače 2024., kao što se to dodatno obrazlaže u nastavku obrazloženja ovog rješenja. S obzirom na to da je tužba za prvo smetanje podnesena 6. ožujka 2024., a tužbeni zahtjev kojim je obuhvaćeno i drugo smetanje je postavljen 16. travnja 2024., zaštita posjeda je u skladu s gore citiranim propisom za oba smetanja zatražena unutar subjektivnog roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja te unutar objektivnog roka od godinu dana od dana nastaloga smetanja.

10. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica je vlasnica i posjednica nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, zemljišno knjižni odjel [adresa] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi DVORIŠTE površine 76 m2, DVORIŠTE površine 318 m2, KUĆA, VARAŽDIN, ANINA ULICA 17, površine 147 m2, ukupne površine 541 m2.

- da je tuženik vlasnik susjedne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 274 m2, kuća [adresa] površine 235 m2, garaža površine 35 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je tuženik postavio graničnik za bravu i senzor za otvaranje vratiju na zid koji dijeli nekretnine stranaka,

11. Sporno je da li je tuženik postavio graničnik za bravu i senzor za otvaranje vratiju na zid koji dijeli nekretnine stranaka smetao tužiteljicu u njezinom posjedu navedenog zida, za koji tužiteljica tvrdi da je u njezinom posjedu, dok tuženik tvrdi da je riječ o zajedničkom zidu koji je u posjedu obje stranke te da nije samovlasno smetao njezin posjed.

12. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio:

- čitanjem dokumentacije u spisu predmeta da je tužiteljica vlasnica i posjednica nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, zemljišno knjižni odjel [adresa] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi DVORIŠTE površine 76 m2, DVORIŠTE površine 318 m2, KUĆA, VARAŽDIN, ANINA ULICA 17, površine 147 m2, ukupne površine 541 m2, a tuženik je vlasnik susjedne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 274 m2, kuća [adresa] površine 235 m2, garaža površine 35 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 331325 [adresa]

- razgledavanjem priloženih fotografija kakve radnje na predmetnoj ogradi je poduzeo tuženik i kakvo je stanje predmetnih nekretnina bilo prije i nakon izgradnje nove kuće i zida koji dijeli nekretnine stranaka i kakvo je bilo stanje nekretnine tuženika prije izgradnje nove ugrade s ulične strane njegove nekretnine,

- na temelju iskaza svjedoka JR sud je utvrdio da je tužiteljica kao vlasnica kuće i dvorišta u [adresa] u [adresa] u našem posjedu i zidana ograda koja dijeli njihov posjed od susjedne nekretnine tuženika, da je tuženik u mjesecu ožujku 2024. bez njihovog znanja i suglasnosti na njihovu zidanu ogradu postavio graničnik za vrata i senzor za otvaranje vrata čime je izvršio čin smetanja posjeda, da je 1994. zajedno sa suprugom sudjelovao u gradnji kuće koja je dovršena 1996., a u nastavku kuće je izgrađena i predmetna zidana ograda koja ide malo u koso jer je prilikom izgradnje odmaknuta od međe na nekretninu tužiteljice, a znalo se gdje je međa jer je geodet postavio međašnu oznaku u obliku kolca, da supruga i on održavaju zid dvorišne zgrade i zidanu ogradu koja se nastavlja na zgradu sa svoje i sa suprotne strane pa je do sada bila bojana tri puta, da tuženik kao vlasnik susjedne nekretnine nije sudjelovao u troškovima održavanja predmetne ograde, da je prijašnjim vlasnicima nekretnine koja je sada u vlasništvu tuženika tužiteljica dozvolila da na ogradi postave crveni stup, koji je i sada vidljiv, da je u vrijeme kada se kuća gradila tada važećim prostornim planovima bilo određeno da ograda mora biti postavljena do međe, a predmetna ograda je izgrađena još malo dalje od međe na nekretnini tužiteljice, da od međe na stranu tužiteljice nije pomaknuta cijela ograda već samo ulični dio, a kod same kuće ograda je postavljena do međe, da je crveni stup postavio prijašnji vlasnik 1995. kad se je gradila predmetna ograda, da je predmetna ograda sagrađena istovremeno kad se gradila kuća, da su prijašnji vlasnici V imali otvoreno dvorište bez ograde, ali ne može reći koliko dugo, možda godinu dana, da je tuženik pustio gospodina UR kad je bojao ogradu na strani koja je okrenuta prema nekretnini tuženika, da su vrata dvorišne ograde na nekretnini tuženika su u to vrijeme bila crvene boje, a između je bila kanta kojom su se zatvarala vrata, da je moguće je da su tom zgodom razgovarali od novoj ogradi i kuda će ona ići, ali je tada smatrao da će nova ograda ići na postojeći crveni stup, da je crvena lesa stajala između stare srušene kuće i pomaknuta je 5 metara prema natrag i kada je montirana ostalo je oko 30 cm praznog prostora, a prijašnji vlasnik je došvasao još oko 30 cm lima kako bi spojio nastali prolaz.

- na temelju iskaza svjedoka UR sud je utvrdio da je isti kao vlasnik sam obrta 1996. godine sudjelovao u gradnji obitelji JR kao kooperant tvrtke Mipcro Ivanec d.o.o. koja je bila glavni izvođač radova, tada sam izvršio radove unutarnjeg krečenja i vanjskog bojanja fasade koja je prebojana u zeleno, da je nakon 10 godina drugi puta prebojao fasadu, osvježio u je, a 2022. godine su postavili skelu na susjednom dvorištu u vlasništvu tuženika i ponovno bojali fasadu kuće obitelji JR, s time da smo ju prethodno pošpricali materijalom, tekućim plutom debljine 3 mm i prebojali opet u zelenu boju, da su tom zgodom bojali i predmetnu ogradu koja se nastavlja na kuću sve do ulice, da je u vrijeme kad su prvi puta 1994. bojali fasadu već bila sagrađena ograda koja se nastavlja na kuću pa su tada u zelenu boju prebojali i fasadu kuće i tu ogradu, da su nakon 10 godina kad su ponovno radili osvježili i fasadu kuće i predmetnu ogradu koja se na nju nastavlja, a tako je bilo i 2022., da su ga angažirali supružnici JR, a ne tuženik, a izvođači radova kod tuženika su mu rekli da će mu oni posuditi skelu, pa da nije trebao donositi svoju, da su radove izvodili njegovi zaposlenici, ali je on dolazio svakodnevno na gradilište kako bi vršio nadzor.

- na temelju iskaza svjedokinje AR sud je utvrdio da je prije tri godine kad se doselila kod tuženika tada bio dugački crveni stup koji se i sada tu nalazi i ne može se izvaditi jer bi se oštetio zid, da je tuženik kad je postavljao novu ogradu postavio sporni graničnik i senzor na dnu ograde za daljinsko otvaranje vrata, a graničnik je postavljen kako bi se ograda mogla zatvoriti s one strane na kojoj je crveni stup, da su graničnik i senzor postavljeni vjerojatno u proljeće prije postavljanja tlakavaca, da nije pratila događanja u vezi s tim pa ne može točno reći kada je što napravljeno jer je sve prepustila tuženiku, da tijekom tri godine koliko tu živi nije vidjela da bi tužiteljica ulazila u njihovo dvorište i kontrolirala svoj zid niti da pljevi puzavce na tom zidu koje je ona pljevila, da puzavci koje je ona pljevila ne rastu iz zida nego uz zid koja je na nekretnini tuženika, da se tuženik koji je njezin sin doselio na navedenu nekretninu nešto prije nje, možda pola godine prije nje, da je isti dozvolio tužiteljici pristup na svoju nekretninu radi postavljanja skele u svrhu bojanja fasade njezine kuće te da tuženik nije nikoga angažirao za bojanje fasade kuće tužiteljice i ograde koja se na nju nastavlja.

- na temelju iskaza svjedokinje HR sud je utvrdio kako ista ima saznanje da su graničnik i senzor postavljeni prije postavljanja tlakavaca, da su dugo imali kantu za smeće umjesto vrata kao dodatak dvorišne ograde, da je s tuženikom razgovarala o tome da tužiteljici neće naplatiti postavljanje skele zbog dobrosusjedskih odnosa, da nikada nije vidjela tužiteljicu da ulazi na njihovo dvorište i kontrolira ogradu koja dijeli njihove posjede te da tuženik i ona žive tu oko tri godine, a kroz to vrijeme nisu nikoga angažirali da boji predmetnu ogradu.

- na temelju iskaza svjedoka ŠR sud je utvrdio da je kao bivši vlasnik predmetne nekretnine istu prodao tuženiku u srpnju 2021., da se tužiteljica sa suprugom doselila šest godina nakon što su se oni doselili u njihovu bivšu kuću, a doselili su se 1988., da su kad je tužiteljica srušila staru kuću morali pomaknuti njihovu ogradu koja je prije išla do stare kuće i držala se za nju, jer se više nije imala za što držati i tada su postavili i crveni stup za koji se ograda koju smo pomaknuli držala, da ne zna što se događalo nakon toga, jer više nisam dolazio na tu lokaciju, da je tuženiku rekao da je zidanu ogradu koja dijeli posjede, sagradila tužiteljica, da su nakon što je tužiteljica 1994. počela graditi novu kuću i čim je napravljen zid njezine kuće morali pomaknuti svoju staru ogradu kao što je prethodno opisao, jer se nije imala za što držati, a to su učinili između 1994. i 1996., da je stup koji je postavio da se za njega drži ograda koju je pomaknuo zbog rušenja stare kuće postavljen prije nego je tužiteljica sagradila zidanu ogradu, da je taj crveni stup bio postavljen na nekretnini koja je tada bila u njihovom vlasništvu i posjedu pa nisu tražili niti su trebali tražiti dozvolu od tužiteljice da ga postave, da su tada vršili posjed do kraja tog stupa, a ne može reći koliko taj stup širine oko 10 cm zadire u ogradu, da je crveni stup koji je postavio da bi se ograda koju je morao pomaknuti imala za što držati ubetoniran u zemlju, da nije farbao stranu kuće tužiteljice niti bilo koji dio ograde, da je tužiteljici dozvolio pristup na svoju nekretninu kad je izvodila radove farbanja fasade svoje kuće i ograde koja se na nju nastavlja, da je znao da je crveni stup koji je postavio radi pomicanja ograde na dijelu nekretnine koji je tada bio u njegovom posjedu, jer je postavljen na mjestu gdje je bio ulaz prije rušenja stare kuće na njihovom dijelu ulaza, da je tuženiku prilikom prodaje nekretnine rekao da je taj stup od njihove ograde, da tuženiku prilikom prodaje kuće nije rekao da je ograda koja dijeli posjed zajednička, da dok je bio vlasnik i posjednik predmetne nekretnine prije tuženika, na zidanu ogradu koja dijeli posjed i na zid kuće nije postavljao ljestve, naslanjao tačke ili neke druge stvari, da tužiteljica nije ulazila u njegovo dvorište dok je bio vlasnik istog, kako bi kontrolirala dvorišnu ogradu, te da djeca nisu nabijala loptu u tu dvorišnu ogradu.

- na temelju iskaza svjedokinje TR sud je utvrdio da su ona i njezin suprug ŠR bili vlasnici nekretnine koju su prodali tuženiku 2021., a doselili su se 1988. godine, da je na susjednoj nekretnini koja je sad u vlasništvu tužiteljice bila stara kuća, da je tužiteljica došla na susjednu nekretninu 1994. i tada je srušena stara kuća i sagrađena nova koja je i sada tu, da je kad je srušena stara kuća srušena i njihova ograda s prednje strane prema ulici, jer se nije imala za što držati, pa neko vrijeme zbog toga nisu niti imali ogradu s ulične strane, da su novu ogradu postavili kad je izgrađena nova kuća i to tako što je postavljen crveni stup koji i sada postoji za koji se držala njihova ograda, da su taj stup postavili kad je kuća bila gotova, da bi se ograda mogla primiti za zid nove kuće, da tužiteljica dok su oni tu živjeli nije ulazila u njihovo dvorište kontrolirati zidanu ogradu koju je sagradila, da ne zna da li se lopta, kad su se djeca igrala, odbijala od zida dvorišne ograde, ali zna da u vezi s tim nije bilo nikakvih prigovora, da je zidanu ogradu koja se proteže od kuće tužiteljice do ulice, sagradila tužiteljica sa svojim suprugom, da su tužiteljici kad je izvodila radove bojanja fasade kuće i dvorišne ograde, dozvolili pristup na njihovu nekretninu radi izvođenja tih radova.

- na temelju iskaza svjedoka FR sud je utvrdio da je isti po narudžbi tuženika na ogradi za koju mu je tuženik rekao da je njegova, kao obrtnik montirao uređaj za automatsko otvaranje vrata, a postavio ga je gledajući s dvorišne strane s desne strane ograde.

- tijekom očevida na licu mjesta sud je sa strankama i vještakom pregledao mjesto prijepora te utvrdio da se isto nalazi na nekretninama tužitelja i tuženika i to nekretnini tužiteljice upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, zemljišno knjižni odjel [adresa] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] u naravi DVORIŠTE površine 76 m2, DVORIŠTE površine 318 m2, KUĆA, VARAŽDIN, ANINA ULICA 17, površine 147 m2, ukupne površine 541 m2. te nekretnini tužitelja kč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 274 m2, kuća [adresa] površine 235 m2, garaža površine 35 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 331325 [adresa]

- na temelju Nalaz i mišljenja vještaka Hrvoja Ramušćaka, nakon što je isti u povodu primjedbi stranaka dopunjen i ispravljen te osobno obrazložen saslušanjem vještaka na ročištu održanom 23. lipnja 2025., a koji sadrži skicu izmjere i fotografije mjesta prijepora, sud je utvrdio da zidana ograda dijeli nekretnine stranaka, da su graničnik za bravu i senzor za otvaranje vratiju postavljeni na toj zidanoj ogradi na manjoj udaljenosti od crvenog stupa koji predstavlja dio starih vratiju, da vještak nije utvrdio dubini ugrađenih senzora i graničnika s obzirom na dubinu crvenog stupa jer u tu svrhu nije provodio mjerenja, da se međa proteže prema stanju u katastru, što je utvrđeno izmjerama koje je po službenoj dužnosti proveo katastar, a stranke su sa time bile upoznate jer su bile pozvane kad su se izmjere radile te na isto nisu imale primjedbe, jer da jesu to bi bilo vidljivo na katastarskom planu, pa se imajući u vidu tako određenu među, ograda nalazi na čestici u vlasništvu tužiteljice. Napominje se da je sud nalaz vještaka nakon što je ispravljen i dodatno usmeno obrazložen od strane vještaka prihvatio kao stručan i objektivan te kao takav podoban za donošenje odluke u ovom sporu.

13. Do saznanja o odlučnim činjenicama sud je došao i na temelju iskaza stranaka.

- tužiteljica u svom iskazu navodi da su se početkom veljače 2024. suprug i ona vratili s puta u inozemstvo, a po povratku s puta je primijetila da je susjed, ovdje tuženik postavljanjem preinaka na krovištu prešao na moj dio dvorišta, na što nije reagirala jer je čekala da padne kiša, da vidi hoće li se zbog toga slijevati voda na njezino dvorište ili ne, da je 28. veljače dok je sjedila u dnevnoj sobi čula da je nešto zalupilo, i to više puta, a kad je izašla van vidjela je da je tuženik na zid njezine ograde postavio graničnik za bravu, na što je reagirala, jer se od toga stvarala velika buka svaki puta kada bi se vrata otvorila i zatvorila pa je sljedećeg dana razgovarala s tuženikom i predložila mu da to riješe mirnim putem, rekla mu je da da nije smio bez pitanja postaviti graničnik na zid njezine ograde koja je sastavni dio kuće, da joj je tuženik rekao da je pravnik, da je proučio Zakon o vlasništvu i da je imao pravo postaviti graničnik jer je zid njegov, na što mu je rekla da zid nije zajednički već njezin i zatražila da makne graničnik ili da si sam napravi stup na svojem zemljištu, na koji može postavi što želi, da kako to nije učinio 1. ožujka je bila kod svoje odvjetnice te je podnesena tužba, da su fotografije snimljene putem mobitela, dostavljene u spis predmeta uz tužbu koja je predana 6. ožujka 2024. dokaz da je graničnik postavljen 1. ožujka 2024., kada sam je bila kod odvjetnice i potpisala joj punomoć za zastupanje te joj je tada dala navedene fotografije, koje su snimljene 1. ožujka 2024. u 11:32 sati, da je 27. 3. 2024. primijetila prvo da je postavljena bijela cijev uz zid njezine ograde, a nakon toga je vidjela da je postavljen i senzor, kojeg nije odmah primijetila jer ga zaklanja crveni stup, o čemu je obavijestila svoju odvjetnicu, koja je potom postavila tužbeni zahtjev za novo smetanje posjeda postavljanjem senzora, da su kuću njezin suprug i ona gradili od 1994. do 1996., a predmetni zid je napravljen nešto kasnije, 1995. u produžetku zida kuće, a u izgradnji istoga nije sudjelovao vlasnik susjedne nekretnine, da su zid održavali suprug i ona, a kad su bojali i uređivali kuću ujedno su bojali i popravljali taj zid, u čemu također nije sudjelovao vlasnik susjedne nekretnine, da su zid do sada bojali tri puta, svakih 10 godina su bojali predmetni zid i zid koji ide prema ulici, a nakon što joj je predočena fotografija na str. 7 spisa, na pitanje da li je to fotografija koja je dostavljena uz tužbu i na kojoj je vidljivo da nema žica i senzora, odgovorila je to ta fotografija na kojoj se vidi da nema žica i senzora.

- tuženik u svom iskazu navodi da mu je kad je kupio kuću bivši vlasnik rekao da je desna ograda njegova, pa je dakle kupnjom postala njegova, da mu rekao i da je tužiteljica srušila sve ograde, time da je ogradu od kraja njezine kuće do kraja terena srušila jer je rekla da joj se ne sviđa i da bi napravila novu, s čime se bivši vlasnik TR složio, da je provjerio te navode i utvrdio da je sporna ograda zajednička, odnosno da su sve ograde zajedničke, da je tužiteljica kad je srušila staru kuću bila dužna prema građevinskim i općim propisima nadomjestiti ogradu bivšem vlasniku, kao i nadomjestiti nosač za staru lesu koja je tada bila, lesa njegove kuće je oduvijek bila okačena na ogradu koja je sporna, što ona očito nije napravila, oštetivši time bivšeg vlasnika za vrijednost crvenog stupa koji je on sam postavio prije nego se izgradila sporna ograda, da je utvrdio i da je prilikom gradnje tužiteljica fasadom prešla među te da je suprotno građevinskim propisima na međi sagradila prozor i odvod za kondenzat od klime, što nije smjela, da su kad su kod njega bili radovi na fasadi naručili i novu lesu stoga što stara nije mogla ostati zbog tehničkih problema vezanih uz debljinu izolacije koju su stavili na kuću, da je ta nova ograda trebala doći najkasnije u toku mjeseca srpnja 2022., da su uslijed tih radova susjedi Ž tj. tužiteljica pristupili da bi oni iskoristili priliku i pofarbali zidove i svoju fasadu, na što joj rekao da nema problema, da mogu slobodno postaviti skelu na njegovo dvorište, a dok su se radovi izvodili pokušavao je odgovoriti supruga tužiteljice JR da ne boje tu ogradu, jer kada dođu nova vrata bi trebalo izvaditi taj ružni crveni stup, da je JR je inzistirao da svejedno oboje kad su već tamo, a on mu je rekao da ostave malo zelene boje da oboje na istu boju nakon što ja izvadi taj crveni stup van i zakrpaju rupu koja će ostati nakon toga, da nije tražio dopuštenje da to napravi već je obavijestio JR što će se desiti i ponudio opcije o tome kako ćemo postupiti da se to napravi, da je JR rekao da nema problema, pričat ćemo o tome kada dođe do toga, međutim čovjek koji je ogradu ili mu vrati novce, što smo konačno uspjeli riješiti tek krajem 2023. te je našao drugog izvođača da mi dovrši novu lesu, pa je zbog toga od razgovora s JR prošlo skoro dvije godine, da je bez obzira na to imao namjeru nastaviti s radovima kako je planirano, u siječnju 2024. su imali radove na dvorištu, gdje su srušili staru garažu i postavili tlakavce sukladno dogovoru s gospodinom koji je radio vrata i s gospodinom I, ovdje svjedokom, su postavili ujedno i potrebne preduvjete za lesu i automatiku koja je ugrađena na lesu, da je dakle bužir je bio postavljen u siječnju, ne zna točno kad jer su ga postavili usput, što je očito istina budući da se postavlja ispod tlakavaca, bilo bi apsurdno raskrivati dvorište zbog toga i taj bužir je stajao tamo do kraja mjeseca veljače kada je g. FR spojio tu žicu na ranije spomenuti senzor, da ne zna, jer nije obraćao pažnju, kad je točno FR instalirao senzor, zna samo da je senzor postavljen najkasnije 1. 3. u petak, zato što je zaboravio ispiliti pant sa crvenog stupa te je u ponedjeljak morao moliti FR da skine senzor kako bi otpilio pant, jer se senzor nalazi iza stupa točno u visini panta, pa se zbog toga senzor ne vidi na slici koju spominje tužiteljica, isti se nalazi točno iza panta, koji se jasno na slici može razaznati, da je kad je tužiteljica došla k njemu da ga pita tko mu je dao dozvolu da postavim graničnik, istoj rekao da je ograda zajednička i da ja on svoje strane može raditi što želi u okviru pravno dopuštenog, a do kuda bi se zid mogao smatrati njegovim svjedoči onaj stup koji je njegov prethodnik tamo postavio, a on sa tim šarafima sigurno nije zašao dublje u zid nego je postojeći stup.

14. Nakon pomne analize iskaza saslušanih svjedoka sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka JR, UR, AR, ŠR, TR i HR koji su o predmetu spora iskazivali uvjerljivo sigurno i suglasno, detaljno opisavši događaje te je na temelju njihovih iskaza zaključio da predmetna ograda nije zajednička ograda u čijem posjedu su obje stranke, kako to tvrdi tuženik, već je ista već dugi niz godina u posjedu tužiteljice koja je je izgradila nakon rušenja stare kuće i potom redovito održavala. Sud je kao vjerodostojan prihvatio i dio iskaza svjedoka FR u kojem isti navodi da je kao obrtnik po narudžbi tužitelja kao montirao uređaj za automatsko otvaranje vrata, postavivši ga s desne strane ograde, ali nije prihvatio kao vjerodostojan i dio iskaza tog svjedoka da je senzor na ogradu postavio krajem veljače 2024. To iz razloga što je taj dio iskaza svjedoka u proturječju s dokumentacijom u spisu predmeta, fotografijama dostavljenima uz tužbu podnesenu 6. ožujka 2024. iz kojih je razvidno da je do tada na ogradi bio postavljen samo graničnik za bravu, a ne i senzor za otvaranje vratiju. Taj zaključak potkrepljuje i činjenica da je taj svjedok na traženje punomoćnice tužiteljice potvrdio da mu je neposredno prije ovog ročišta pred vratima sudnice tuženik objašnjavao zbog čega ga je predložio kao svjedoka, cijeli predmet ovog spora i posebno datum 27. 3., za koji tužiteljica navodi da je saznala za senzor te da je o tome s njim razgovarao i prije ročišta, što je očito utjecalo na svjedoka da o vremenu postavljanja senzora iskazuje u korist tuženika. Sud je kao vjerodostojan prihvatio i iskaz tužiteljice budući da se slaže s iskazima svjedoka koji su u cijelosti ocijenjeni vjerodostojnima kao što je prethodno obrazloženo, a i sa dokumentacijom u spisu predmeta te očitovanjem geodetskog vještaka da se sporna ograda nalazi unutar međe prema stanju u katastru, koje stanje je bilo prihvaćeno prilikom izmjera od strane tužiteljice i bivšeg vlasnika nekretnine tuženika, prema kojem je predmetna ograda odmaknuta od međe i nalazi se na nekretnini tužiteljice. Stoga sud iskaz tuženika u dijelu u kojem isti navodi da je sporna ograda zajednička, da je u su posjedu obje stranke te da je senzor postavljen krajem mjeseca veljače 2024., a u kom dijelu je proturječan iskazima onih svjedoka koje je sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne te iskazu tužiteljice koji je također prihvaćen kao vjerodostojan, nije prihvatio kao vjerodostojan.

15. U odnosu na tvrdnje tuženika iz odgovora na tužbu da tužiteljica nije pravovremeno zatražila posjedovnu zaštitu, treba reći da je prema iskazu tužiteljice, tužiteljica do saznanja o tome da je tuženik postavio graničnik za bravu došla 28. veljače 2024., a do saznanja o tome da je tuženik postavio i senzor za otvaranje vratiju je došla 27. ožujka 2024., da je tužiteljica u svom iskazu detaljno i uvjerljivo opisala na koji način je to saznala, da su ti njezini navodi potkrijepljeni i dostavljenim fotografijama iz kojih je razvidno da senzora na ogradi nije bilo prije podnošenja tužbe koja je podnesena 6. ožujka 2024., da tuženik nije dokazao da je ta saznanja imala prije tih datuma, pa niti iskazom svjedoka FR čije navode da je senzor na ogradi postavio krajem veljače 2024. opovrgavaju fotografije mjesta prijepora dostavljene uz tužbu 6. ožujka 2024. te činjenica da je to izjavio nakon što je neposredno prije ročišta na kojem je bio saslušan o tome razgovarao s tuženikom koji mu je tijekom razgovora spomenuo taj datum i time mu sugerirao da u svom iskazu izjavi da je to učinio toga dana.

16. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka dakle proizlazi da je tužiteljica u posjedu zidane ograde koja dijeli nekretnine stranaka, a koja nije zajednička kao što to tvrdi tuženik, da je tuženik postavljanjem graničnika za bravu krajem mjeseca veljače 2024. i senzora za otvaranje vratiju 27. ožujka 2024., dakle radovima opisanima u tužbi samovlasno smetao tužiteljicu u njezinom posjedu predmetne ograde i to oduzimanjem dijela njezinog posjeda te uznemiravanjem njezinog posjeda.

17. Slijedom svega navedenog, budući da je tužiteljica provedenim dokazima dokazala bitne pretpostavke za posjedovnu zaštitu, postojanje njezinog posljednjeg mirnog posjeda predmetne nekretnine te da ju je tuženik u tužbi opisanim radnjama smetao i uznemirio u tom posjedu, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan, pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

18. Tužiteljica je uz tužbu podnijela i prijedlog da se radi osiguranja nenovčane tražbine tužiteljice kao predlagateljice osiguranja i radi prestanka samovlasnog smetanja njenog posjeda od strane tuženika kao protivnika osiguranja donese privremena mjera navedena u toč. V. izreke ovog rješenja. Prema čl. 346. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 ) radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. U konkretnom slučaju tužiteljica je učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine dokazima priloženima uz tužbu, ali po stavu ovog suda nije učinila vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili da je ta mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. U ovom slučaju nema opasnosti da bi se bez privremene mjere spriječilo ostvarenje tražbine, budući da je riječ o manjim zahvatima na zidanoj ogradi kojima se ne mijenja u većoj mjeri postojeće stanje iste, nije dostavljen dokaz da je došlo do nasilja koje bi određivanjem privremene mjere trebalo spriječiti, a šteta nastala radnjama postavljanja graničnika za bravu i senzora sa otvaranje vratiju koji se bez većih poteškoća mogu ukloniti sa zida na trošak tuženika koji raspolaže određenom imovinom, nije nenadoknadiva. Budući da nisu ostvarene propisane pretpostavke za određivanje privremene mjere, taj prijedlog tužiteljice je odbijen, odnosno odlučeno je kao u toč. V. izreke ovog rješenja.

19. Napominje da dokazi koji se ne analiziraju u ovoj odluci nisu od značaja za rješavanje ovog spora pa ih sud stoga posebno ne obrazlaže.

20. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Nadalje, prema st. 5. tog članaka sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Sud je tužiteljici koja je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u uspjela u parnici, a nije uspio u samo u pogledu prijedloga za određivanje privremene mjere , dakle nije uspjela samo razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu niti nastali posebni troškovi, priznao i dosudio trošak postupka, a u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio mu joj samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužiteljici je tako priznat trošak u visini jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak koji obuhvaća najviše do četiri radnje od 500,00 EUR (250 bodova) prema tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23 - dalje OT), pored toga joj je priznat trošak za sedam poduzetih daljnjih radnju u postupku i to: trošak zastupanja na četiri ročišta održana 9.5.2024., 25.9.2024., 21.2.2025., 3.4.2025 i 23.6.2025., za svako ročište po 100,00 EUR (50 bodova) na temelju Tbr. 7. toč. 2. OT, trošak sastava dva obrazložena podneska od 25.10.2, koji iznos parničnog troška je tuženik dužan isplatiti tužiteljici, a kako je to odlučeno u toč. II. izreke ovog rješenja. Tužiteljici nije priznat ukupan iznos zatraženog troška prema troškovniku, jer istim potražuje i trošak privremene mjere, a njezin prijedlog za određivanje privremene mjere je odbijen ta za svaku od sedam poduzetih daljnjih radnji potražuje po 125,00 EUR, a prema Tbr. St. 2. OT u postupcima za smetanje postupka za svaku daljnju radnju odvjetniku pripada nagrada od 50 bodova, dakle 100,00 a ne 125,00 EUR. Na dosuđene troškove sud nije dosudio i zakonsku zateznu kamatu u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, o čemu sud odlučuje na zahtjev stranke, budući da takav zahtjev u ovom slučaju nije podnesen.

21. Tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova odbijen je kao neosnovan ,jer tuženik u ovoj parnici nije uspio.

U Varaždinu 29. srpnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Orlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u Varaždinu,

2. Tuženiku po punomoćniku Darku Vrbanecu, odvjetniku u Puli,