Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1186/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TEHNOPLAST d.o.o. za upravljanje nekretninama i graditeljstvo, Split, OIB: 70676517267 iz Splita, Ulica Slobode 5 kao upravitelja zgrade [adresa] zastupanog po direktoru AB, a ovaj po punomoćniku Matku Bratiću, odvjetniku u Splitu protiv tuženice ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. zastupane po punomoćniku Draženu Vukoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vuković i Lalić d.o.o. u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv- 1985/2021 od 21. lipnja 2024., dana 29. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1985/2021 od 21. lipnja 2024. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tea Karabotić-Milovca iz Splita poslovni broj Ovrv-2081/2018 od 20. prosinca 2018. kojim je naloženo tuženici platiti tužiteljima tražbinu u iznosu od 127,60 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose od 5,80 EUR-a s dospijećem od 21. veljače 2017. do 21. studenoga 2018.

r i j e š i o  j e

Djelomično se prihvaća žalba tuženice kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1985/2021 od 21. lipnja 2024. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tea Karabotić-Milovca iz Splita poslovni broj Ovrv-2081/2018 od 20. prosinca 2018. kojim je naloženo tuženici platiti tužiteljima tražbinu u iznosu od 1.159,39 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 21. siječnja 2018., kao i u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljima trošak postupka i u tom se ukinutom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je pod točkom I. izreke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tea Karabotić-Milovca iz Splita poslovni broj Ovrv-2081/2018 od 20. prosinca 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženici kao ovršenici platiti tužiteljima kao ovrhovoditeljima tražbinu u iznosu od 1.286,99 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate, te naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 714,05 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog bitnih povreda parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR/10.000,00 kn, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje dospjelog nepodmirenog doprinosa sredstava zajedničke pričuve za stambeni prostor tuženice u zgradi na adresi [adresa] za razdoblje od veljače 2017. do studenoga 2018. te troška legalizacije.

7. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tea Karabotić-Milovca iz Splita poslovni broj Ovrv-2081/2018 od 20. prosinca 2018. određena ovrha općenito na imovini tuženice kao ovršenice, te da je povodom prigovora tuženice, kojim je u cijelosti osporila predmetno rješenje o ovrsi navodeći da ništa ne duguje tužitelju kao ovrhovoditelju jer u utuženom razdoblju nije bila vlasnica nekretnine u predmetnoj zgradi, rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-1985/2021 od 17. studenoga 2022. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-2081/2018 od 20. prosinca 2018. u dijelu u kojem je određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

8. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da iz izvatka iz evidencije poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da je tuženica na dan 11. prosinca 2018. za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 20. studenoga 2018. bila u obvezi platiti zajedničku pričuvu za garažu u iznosu od 9.696,81 kn/1.286,99 EUR-a u mjesečnim iznosima od po 43,70 kn/5,80 EUR-a,

- da nije osnovan tuženičin prigovor promašene pasivne legitimacije jer, iako formalno nije upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica garažnog mjesta površine 21,85 m2 oznake G6 u zgradi anagrafske oznake Vinkovačka (ispravno [adresa] u [adresa] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sama činjenica da je tuženica dana 20. siječnja 2017. predala prijedlog za upis prava vlasništva na predmetnoj garaži na svoje ime, zaprimljenim pod poslovnim brojem Z-2154/2017, koji prijedlog je odbijen uz zabilježbu odbijanja iz krajnje formalnih razloga, a što je utvrđeno uvidom u priloženi zemljišnoknjižni izvadak, ne negira njezinu obvezu namirenja potraživanja s osnova pričuve,

- da je uvidom u dostavljeni Međuvlasnički ugovor za zgradu u [adresa] utvrđeno da su istim u smislu odredbe čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/1996, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 129/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2009, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012 i 152/2014, dalje: ZV) uređeni uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem zgrade, u kojoj ima 8 stanova i 3 podrumska prostora, s popisom posebnog dijela zgrade čiji suvlasnici sudjeluju u odnosu na čitavu zgradu s potpisima suvlasnika, što je sve sastavni dio ugovora, te da su čl. 6. istog suvlasnici ugovorili plaćanje pričuve u mjesečnom iznosu za stan 2,00 kn/m2, a za podrumski prostor 1,16 kn/m2, čiji sastavni dio su potpisi suvlasnika stanova i podrumskog prostora,

- da su Aneksom Međuvlasničkog ugovora potpisanim 30. svibnja 2017. suvlasnici predmetne zgrade u sastav pričuve uvrstili i sedam garaža smještenih ispod zgrade s obvezom plaćanja pričuve od 1. siječnja 2017. od po 2,00 kn/m2, te su istim Aneksom u čl. 2. izmijenili Međuvlasnički ugovor na način da je utvrđeno da ''suvlasnici utvrđuju da se u smislu ovog ugovora zgradom na navedenoj označenoj čestici smatra stambena zgrada sa 8 stanova, 3 podrumska prostora i 7. garaža'', te da je Međuvlasnički ugovor i njegov Aneks potpisalo jedanaest suvlasnika od ukupno osamnaest suvlasnika, dok ih sedam suvlasnika, uključujući i tuženicu, nije potpisalo,

- da je pregledom potraživanja prema propisanom koeficijentu obuhvaćena komunalna naknada za garaže i ostave, te vodna naknada za garaže i ostave,

- da je nesporna aktivna legitimacija tužitelja, jer je upravitelj pravna osoba koja je u ime i za račun suvlasnika zgrade na adresi [adresa] u [adresa] ovlaštena voditi parnice radi naplate zajedničke pričuve (tako i tumačenje Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U-III-3671/2003. od 28. lipnja 2006.)

pozivajući se na odredbe čl. 86. st. 5., čl. 89. st. 2., čl. 90. st. 2., čl. 93. st. 1. i čl. 375. st. 1. i 3. ZV,

zaključuje da je tužitelj izvodom iz poslovnih knjiga te prethodno sklopljenim Međuvlasničkim ugovorom i njegovim Aneksom dokazao postojanje i visinu svoje tražbine prema tuženici, koja je kao vlasnica predmetne garaže obvezna plaćati zakonom propisanu zajedničku pričuvu u visini od 5,80 EUR-a mjesečno, koji iznos je prihvatila i svojim potpisima osnažila većina suvlasnika, pa isti obvezuje i tuženicu neovisno što ista nije potpisala Međuvlasnički ugovor i njegov Aneks, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

9. Tuženica, osporavajući pobijanu presudu, u žalbi prvenstveno ističe počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da u pobijanoj presudu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te da je izreka presude kontradiktorna obrazloženju presude jer je zaključak prvostupanjskog suda da je ona kao vlasnica predmetne garaže dužna plaćati zajedničku pričuvu proturječan priloženom zemljišnoknjižnom izvatku iz kojeg jasno proizlazi da ona u utuženom razdoblju nije bila vlasnica nekretnine niti je bila upisana u zemljišnoj knjizi niti je dužna plaćati pričuvu, a na što sve je ukazivala i tijekom postupka, ali prvostupanjski sud je u potpunosti zanemario sve njezine prigovore te pogrešno zaključio da je ona pasivno legitimirana u ovom postupku. Ističe da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz na navode bilo kakvog postojanja njezinog izvanknjižnog vlasništva predmetne garaže, već se isključivo paušalno pozvao na odbijeni prijedlog za uknjižbu, a koji je sve samo ne dokaz o postojanju vlasništva. Navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio razloge zbog kojih bi bila u obvezi platiti trošak legalizacije, koji čini većinski dio utužene tražbine, a koji su sukladno zakonskim propisima dužni podmiriti suvlasnici nekretnine odnosno podnositelji zahtjeva, a što ona zasigurno nije, da tužitelj nije niti dokazao osnovu troška legalizacije, te da pobijana presuda nema razloge ni o istaknutom prigovoru zastare, pa je i time počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju povredu ističe tuženica u svojoj žalbi, jer u odnosu na potraživanje tužitelja s osnova neplaćenih dospjelih iznosa zajedničke pričuve pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi imaju uporišta u stanju spisa i nisu u proturječju sa provedenim dokazima. Prvostupanjski sud nije počinio niti ijednu drugu bitnu povredu na koje osnovom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

11. Protivno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim prigovor tuženice o promašenoj pasivnoj legitimaciji. Naime, imajući u vidu činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu (u koje ovaj sud ne može ulaziti s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti), a iz kojeg proizlazi da je tuženica predmnijevana vlasnica predmetne garaže smještene ispod zgrade na adresi [adresa] jer se sama tuženica tako deklarirala podnošenjem prijedloga za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj garaži na svoje ime (isti je zaprimljen kod zemljišnoknjižnog odjela istog suda pod poslovnim brojem Z-2154/2017, te tuženica niti tijekom prvostupanjskog postupka niti sada u žalbi ne osporava da je smatrajući se vlasnicom predmetne garaže podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva iste na svoje ime u zemljišnim knjigama), da je u posjedu i korištenju predmetne garaže, te da je i u Aneksu Međuvlasničkog ugovora od 24. studenoga 2017. naznačena kao vlasnica garaže G6, to je i prema ocjeni ovog suda tuženica pasivno legitimirana u ovom sporu radi isplate zajedničke pričuve i u obvezi je isplatiti sredstva zajedničke pričuve za utuženo razdoblje od veljače 2017. do studenoga 2018. , jer ta njezina obveza proizlazi iz njezinog statusa izvanknjižne vlasnice i posjednice predmetne garaže, a koji status su joj priznali i svi suvlasnici stambene zgrade uvrštenjem u Aneks Međuvlasničkog ugovora. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-322/2020-4 od 7. prosinca 2021.

12. Tuženica je u prvostupanjskom postupku osporavala osnov i visinu potraživanja s osnova troška legalizacije te glede tog troška istaknula i prigovor zastare, te isto osporava i u žalbenoj stadiju, pa kako pobijana presuda uopće nema razloga o osnovanosti i visini tražbine s osnova troška legalizacije, niti je prvostupanjski sud ocijenio istaknuti prigovor zastare, to je u tom dijelu počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a koju povredu obrazlaže tuženica u svojoj žalbi tvrdnjom da u tom dijelu pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, jer se radi o nedostatku zbog kojeg ovaj sud ne može ispitati presudu.

13. Slijedom iznijetih razloga valjalo je žalbu tuženice djelomično odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tea Karabotić- Milovca iz Splita poslovni broj Ovrv-2081/2018 od 20. prosinca 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužiteljima tražbinu u iznosu od 127,60 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose od 5,80 EUR-a s dospijećem od 21. veljače 2017. do 21. studenoga 2018., dok je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a žalbu tuženice valjalo djelomično prihvatiti kao osnovanu te ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je održan na snazi citirani platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužiteljima tražbinu u iznosu od 1.159,39 EUR-a s osnova troška legalizacije s pripadajućom zateznom kamatom od 21. siječnja 2018., a posljedično tome i odluku o trošku te u tom ukinutom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, vodeći računa o žalbenim navodima tuženice, otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te provesti sve predložene dokaze u svrhu utvrđivanja činjenica odlučnih za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja s osnova troška legalizacije. Prvostupanjski sud je dužan u novoj odluci iznijeti sve činjenice odlučne za predmet spora, koje će utvrditi ocjenom predloženih i provedenih dokaza na način određen čl. 8. ZPP-a, te istu obrazložiti jasnim i određenim razlozima, kako bi se ista, povodom eventualne žalbe mogla ispitati. Novom odlukom će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

U Varaždinu, 29. srpnja 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović