REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-1351/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I-tuženika JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Alanu Gredelju, odvjetniku iz Zagreba i II- tuženika M.S.M. Mirna j.d.o.o. iz [adresa], OIB: 31003617411, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika I-tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog II-tuženika, 29. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670, koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu od dana 24.5.2024. godine, a kojeg su sklopili prvotuženik JČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženik M.S.M. MIRNA j.d.o.o., [adresa], OIB: 31003617411, ništetan. "

II./ Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670 da I-tuženiku SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 187,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je uvidom u službene evidencije Zavoda utvrđeno da je I-tuženik sklopio ugovor o radu sa II-tuženikom u razdoblju od 24.05.2024. do 24.05.2024. I-tuženik i II-tuženik zasnovali su radni odnos dana 24.05.2024. samo da bi I-tuženik ostvario prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Članak 122 stavak 4 Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Člankom 8. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Članak 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Stoga sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku, tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe. Slijedom navedenoga, tužbenim zahtjevom u podnesku od 5.11.2024. predlaže da sud utvrdi da je Ugovor o radu od dana 24.5.2024. kojeg su sklopili I. i II. tuženik ništetan.

2. I-tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te se pridružuje svim navodima odgovora na tužbu II-tuženika. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te naloži tužitelju da I- tuženiku naknadi troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. II-tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da je radni odnos zaista zasnovan i to poštujući sve odredba Zakona o radu. Navodi da se II-tuženik bavi ugostiteljskim uslugama u istoimenom restoranu M.S.M. Mirna j.d.o.o. na adresi [adresa], da su I-tuženik JČ i vlasnica II-tuženika KČ članovi šire obitelji. Dalje navodi da uslijed povećane potrebe za radnom snagom uzrokovane odlaskom postojećeg osoblja na bolovanje, te činjenicom da se navedenog datuma u večernjim satima u ugostiteljskom obrtu II- tuženika održala svečana večera za veći broj gostiju, II-tuženik je angažirao JČ na pomoćnim poslovima na šanku. Za predmetni posao je sklopljen Ugovor o radu na određeno radno vrijeme i sa unaprijed definiranim datumom isteka ugovora, čime se nedvojbeno ukazuje da nije bilo namjere sklapanja prividnog ugovora nego se radi o transparentno iznesenoj činjenici. Naime, da su stranke imale namjeru sklapati prividan pravni posao, ugovor o radu bi se sklopio na duži vremenski period uz naknadni otkaz ugovora. Ugovor o radu na određeno vrijeme i to u nepunom radnom vremenu je jedini pravni instrument koji je II-tuženik mogao primijeniti u navedenoj situaciji. Alternativa za kratkotrajni angažman radne snage bi eventualno mogao biti ugovor o djelu, ali ovim putem ističe bitne razlike spomenutih ugovora. Naime, kod ugovora o djelu, izvođač radi samostalno i neovisno, bez uputa poslodavca/naručitelja, prima naknadu za točno određeno djelo i u prostoru koji sam odredi. S obzirom da poslovni odnos između tuženika nema navedene elemente, jedini mogući pravni posao je ugovor o radu sklopljen u obliku i na rok kao što je provedeno. II-tuženik kao pravna osoba koja ima potrebu za kratkotrajnim i povremenim angažmanom radne snage je primijenilo jedini ispravni ugovorni odnos, poštujući pri tome sve propise Zakona o radu, Zakona o porezu na dohodak i Zakona o doprinosima. Sukladno navedenom, nema osnove za tumačenjem predmetnog Ugovora o radu kao prividnog pravnog posla koji je realiziran isključivo u svrhu ostvarivanja prava na zdravstveno osiguranje. Također, ukazuje na pogrešno iskazani navodi u tužbu koji se referira na nepostojeći Ugovor o radu od 12.4.2024. (pogrešan datum). Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Otkaz ugovora o radu na određeno vrijeme od 24.5.2024. (list 3 spisa), Očitovanje II tuženika od 25.6.2024. (list 4 spisa), Prijavu i odjavu sa HZMO-a od 24.5.2024. (list 5-6 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 24.5.2024. (list 7-8 spisa), izlist iz baze podataka HZZO-a (list 13-15 spisa), Dopis Porezne uprave (list 30 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu od dana 24.5.2024. kojeg su sklopili I-tuženik JČ i II-tuženik M.S.M. Mirna j.d.o.o., time da u činjeničnim navodima tužbe tužitelj navodi da su I. i II. tuženik zasnovali radni odnos isključivo kako bi I-tuženik ostvario pravo na obvezno zdravstveno osiguranje, a ne radi obavljanja rada sukladno sklopljenom ugovoru o radu, iz čega proizlazi da se radi o prividnom ugovoru.

8. Među strankama nije sporno da su I. i II. tuženik zaključili ugovor o radu dana 24.5.2024. i da je I-tuženik stekao status osigurane osobe kod HZZO, a sporno je da li je ugovor o radu kojeg su sklopili I. i II. tuženik dana 24.5.2024. ništetan.

9. Prema čl. 322. st. 1.. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

10. Tužitelj tvrdi da je predmetni ugovor prividan, a time i ništetan. Člankom 285. st. 1. ZOO-a propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (čl. 285. st. 2. ZOO-a).

11. Tužitelj, dakle, kao razlog ništetnosti navodi prividnost, koja podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njenog očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volje ugovornih strana o sklapanju određenog obveznopravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje, pri čemu prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama (čl. 285 st. 1 ZOO), što dovodi do ništetnosti u smislu čl. 322 st. 1 ZOO-a, ističući da je prava volja stranaka iz ugovora o radu bila da I-tuženik ostvari prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

12. Prividan (simuliran ili fiktivan) je ugovor kod kojeg postoji prividna (neistinita) glavna namjera, cilj ili osnova, s obzirom na postojanje svjesnog nesklada volja ugovornih strana u trenutku sklapanja takvog ugovora. Takav ugovor nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, već je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se samo stvori privid o sklapanju ugovora. Takav ugovor nema učinka među ugovornim stranama jer između njih nije postignuta suglasnost volja.

13. Prvenstveno, valja reći da sukladno odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama (kako je to naprijed već navedeno). Stoga prema pravnom shvaćanju ovoga suda posljedica prividnog ugovora u smislu odredbe čl. 285. ZOO-a nije njegova ništetnost, već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, pa je on pravno nepostojeći pravni posao i takav ugovor kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinaka među strankama i ne može biti „protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva“, pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a, koja odredba posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti.

14. Identično pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: Rev-3586/2018 od 21.1.2020., Rev-175/2024 od 11.6.2024., Rev-12/2020 od 14.4.2021. i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci poslovni broj. Gž R-3638/21 od 29.6.2022.

15. Dakle, već zbog toga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Podredno, ovaj sud je na temelju dokumentacije u spisu i navoda stranaka ocijenio da su I. i II. tuženik zaključili ugovor o radu na određeno vrijeme sa nepunim radnim vremenom za radnom mjesto pomoćni konobar sa svrhom da I-tuženik obavi rad kod tuženika i to jednostavnije poslove na šanku i pranje suđa, uklanjanje otpada, punjenje boca i sl. zbog manjka radnika u restoranu, te je II-tuženik prijavio tužitelja na HZZO i HZMO te je platio propisane isplate, kako to proizlazi iz podataka Porezne uprave, za rad koji je I-tuženik obavio. Tome valja dodati da je II-tuženik objasnio zbog čega je sklopio ugovor o radu, a ne neki drugi ugovor, a to iz razloga što bi u konkretnom slučaju eventualno mogao sklopiti ugovor o djelu, ali kod ugovora o djelu izvođač radi samostalno i neovisno, bez uputa poslodavca/naručitelja, prima naknadu za točno određeno djelo i u prostoru koji sam odredi, a obzirom da poslovni odnos između tuženika nema navedene elemente, jedini mogući pravni posao je ugovor o radu sklopljen u obliku i na rok kao što je provedeno.

17. Tužitelj u tužbi tvrdi da su tuženici sklopili ugovor o radu sa svrhom koja nije obavljanje poslova u skladu s ugovorom o radu već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Međutim, ovaj sud je utvrdio da su tuženici slobodnom voljom zasnovali radni odnos radi izvršavanja ugovorom o radu određenih poslova te je II-tuženik za obavljeni rad I-tuženika izvršio propisane isplate. Stoga ovaj sud smatra da predmetni ugovor o radu nije protivan Ustavu RH, prisilnim propisima niti moralu društva.

18. Također, tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao da je postojao svjesni nesklad između volje ugovornih strana prilikom zaključenja ugovora o radu, odnosno da su l. i II. tuženik prilikom sklapanja ugovora o radu sklopili neki drugi ugovor, odnosno da ugovor o radu zapravo prikriva neki drugi ugovor, niti koji ugovor taj posao zapravo prikriva, odnosno zašto je zaključen, a niti da su na taj način oštetili tužitelja. Navodi tužitelja da je I-tuženik prije zasnivanja radnog odnosa kod II-tuženika ostvarivao status u obveznom zdravstvenom osiguranju u razdoblju od 1.4.2023. do 29.9.2023. (što dokazuje izlistom iz baze podataka kod tužitelja) nisu odlučni, te niti isti ne dokazuju ništetnost predmetnog ugovora.

19. Zbog svega navedenog, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovanim. pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. Sud je odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem I-tuženika kao nepotreban, te je ovaj prijedlog tužitelja ocijenio usmjerenim isključivo na odugovlačenje s postupkom. Naime, sud je pozvao I-tuženika na ročište 9.7.2025. radi saslušanja, ali isti na navedeno ročište nije pristupio te je njegov punomoćnik ispričao njegov nedolazak jer je isti na liječenju za koje je neizvjesno do kada će trajati te je predao Izjavu Zajednice Cenacolo kojom to potvrđuje. Kako je činjenično stanje u ovom predmetu dovoljno utvrđeno, a zapravo se radi samo o pravnom pitanju, to saslušanje I-tuženika niti nije bilo potrebno, te bi daljnje odgađanje ročišta i ponovno pozivanje I- tuženika (ne zna se kada bi mogao završiti liječenje i doći na sud) bilo protivno načelu ekonomičnosti i načelu suđenja u razumnom roku.

21. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je isti dužan I-tuženiku naknaditi parnični trošak temeljem čl. 154. st 1. ZPP i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) te prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi 132,72 eura. Tako je I-tuženiku priznat zatraženi trošak odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 – 25 bodova te ročište 5.3.2025. i 9.7.2025. po Tbr. 9/1 – po 25 bodova za svako, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 150,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 187,50 eura. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 29. srpnja 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana.

DNA:

1. Tužitelju

2. I tuženiku po pun.

3. II tuženiku

4. Spis