Povrv-430/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, OIB 91547293790, Zagreb, Savska cesta 64, protiv tuženika EXTRA FULL SERVIS j.d.o.o., OIB 80190840246, Zagreb, Vinogradska cesta 6, kojeg zastupa punomoćnik Frano Štura, odvjetnik iz Zagreba, Lovinčićeva 1a, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 29. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sunčice Gložinić iz Zagreba, Francesca Tenchinija 2a, poslovni broj Ovrv-16443/2024 od 8. travnja 2024. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 4.898,80 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. studenog 2020. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te mu naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 845,44 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 7. ožujka 2024. i javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 4.898,80 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je naveo da nije sporno kako je tuženik bio korisnik državnih potpora za podršku gospodarstvu tijekom pandemije Covid19, ali iz tog odnosa ne proizlazi nikakvo dugovanje prema tužitelju. Ugovor o dodjeli sredstava nije raskinut jer tražbina čije ispunjenje tužitelj zahtijeva nije nikada nastala. Osporava valjanost raskida ugovora. Navodi da tuženik nikada nije dobio nikakvu obavijest o kršenju ugovornih obveza. Ističe prigovor zastare.

3. Tužitelj je u tijeku postupka naveo da je tužitelj 20. travnja 2020. zaprimio zahtjev za mjeru potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Covid19 virusom. Nastavno na podneseni zahtjev, 19. lipnja 2020. sklopljen je ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom. Temeljem podnesenog zahtjeva tuženiku je automatskom isplatom isplaćen iznos od 41.000,00 kn. Naknadnom revizijom predmeta i provjerom isplate sredstava utvrđeno je kako tuženik nije dostavio potrebne dokaze o isplaćenim plaćama za mjesece za koje mu je potpora odobrena (JOPPD obrasce i izvode sa žiro računa s vidljivim isplatama plaća) unatoč tužiteljevim upitima za dostavu istih. Navodi da je 31. ožujka 2020. donesena odluka kojom je obzirom na okolnosti koje je pandemija koronavirusa uzrokovala na tržištu rada uređeno postupanje tužitelja po podnesenim zahtjevima. Tako je u cilju očuvanja radnih mjesta privremeno promijenjeno poslovanje tužitelja na način da su se sredstva za potpore za očuvanje radnih mjesta automatski isplaćivala po zaprimljenim zahtjevima, a sve uz pravo njihove naknadne revizije. Tuženik je dobrovoljno vratio iznos od 757,48 eura, a nije vratio ostatak duga. Navodi da je tužitelj valjano raskinuo ugovor jer tuženik nije ispunio ugovornu obvezu. Navodi da je ispunjenje obveze dostave dokaze o isplaćenoj plaći u određenom roku bitan sastojak ugovora, ugovor se smatra raskinutim po samom zakonu pa tužitelj nije obvezan dostaviti tuženiku obavijest o raskidu ugovora.

4. Tuženik je u tijeku postupka istaknuo prigovor nenadležnosti suda navodeći da ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom predstavlja upravni ugovor pa su nadležni upravni sudovi. Navodi da je jedna ugovorna strana javni subjekt, ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske, a cilj i predmet ugovora je javnopravnog karaktera, očuvanje radnih mjesta od poslodavaca kojima je zbog posebne okolnosti uvjetovane koronavirusom narušena gospodarska aktivnost. Za sklapanje ugovora i realizaciju prava i obveza vrijede posebni uvjeti unaprijed određeni upravnim aktom. Prilikom sklapanja ugovora javnopravno tijelo je obvezno sklopiti ugovor upravo s onim ugovarateljem koji ispunjava unaprijed postavljene kriterije. Navodi da se upravni ugovor raskida rješenjem protiv kojeg se može pokrenuti upravni spor. Navodi da ugovor nije raskinut i da obveza dostave dokaza o isplaćenoj plaći u određenom roku nije bitan sastojak ugovora. Da bi rok ispunjenja bio bitan sastojak ugovora potrebno je ne samo da stranke u ugovoru navedu rok ispunjenja obveze, nego i da izrijekom ugovore tako da bude jasno i izričito izražena volja stranaka da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u tom roku.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao izvod otvorenih stavki (list 39 spisa), obračun kamata (list 40 spisa), izvadak HFZR (list 41, 87-88 spisa), ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom (epidemijska bolest – Covid19) (list 78-79 spisa), dopise (list 80-82, 114 spisa), odluku (list 83-86 spisa), e-mail korespondenciju (list 89-90, 100-102, 108-113 spisa), izvatke Zagrebačke banke d.d. (list 103-107 spisa).

6. Nakon ocjene svih dokaza i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 4.898,80 eura.

8. Nije sporno da je tuženik podnio tužitelju zahtjev za dodjelu potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom. Iz odluke tužitelja od 31. ožujka 2020. proizlazi da je tužitelj donio odluku kojom je odredio da se zahtjevi za korištenjem potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom (Covid19) smatraju valjanima po zaprimanju cjelokupne dokumentacije pod pretpostavkom naknadne provjere. Točkom 2. te odluke određeno je da po utvrđenju valjanosti podnesenog zahtjeva, savjetnik Hrvatskog zavoda za zapošljavanje dostavlja središnjem uredu zahtjev za rezervaciju sredstava. Točkom 3. odluke određeno je da na temelju zaprimljenog zahtjeva za rezervaciju sredstava i naloga za isplatu središnji ured Hrvatskog zavoda za zapošljavanje vrši isplatu sredstava podnositelju zahtjeva.

9. Nije sporno da su povodom zahtjeva za dodjelu potpora tužitelj i tuženik sklopili ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom (epidemijska bolest – Covid19) od 19. lipnja 2020.

10. Čl. 1. st. 2. tog ugovora ugovoreno je da zavod (tužitelj) prihvaća zahtjev poslodavca (tuženika) za dodjelu potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom i odobrava isplatu za 4 radnika u vremenskom razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. svibnja 2020. u ukupnom iznosu od 39.375,00 kn.

11. Čl. 1. st. 3. tog ugovora određeno je da će tužitelj iznose iz st. 2. ugovora isplaćivati u mjesečnim obrocima za priznato razdoblje, najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec.

12. Čl. 2. st. 1. ugovora ugovoreno je da se tuženik obvezuje radniku za kojeg je isplaćena potpora isplatiti plaću sukladno ugovoru o radu, kolektivnom ugovoru ili posebnom propisu. Čl. 2. st. 2. ugovora ugovoreno je da se tuženik obvezuje tužitelju dostaviti dokaze o isplaćenoj plaći za prethodni mjesec najkasnije do 5-og u tekućem mjesecu u kojem dospijeva isplata potpore. Čl. 2. st. 3. ugovora ugovoreno je da se pod dokazima o isplati plaće iz stavka 2. tog članka smatra oznaka izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (JOPPD obrazac) i oib svakog radnika za kojeg je isplaćena potpora. Čl. 2. st. 4. ugovora određeno je da u svrhu dokaza o isplati plaće kao i kontrole ostalih ugovornih obveza zavod od poslodavca može tražiti i drugu potrebnu dokumentaciju.

13. Čl. 4. ugovora ugovoreno je da ako tužitelj nakon sklapanja ugovora naknadno dođe do saznanja o činjenicama koje bi imale utjecaj na ostvarivanje potpore iz ovog ugovora, a te činjenice tužitelj nije znao niti mogao znati u trenutku sklapanja ugovora, raskinut će ugovor te poduzeti aktivnosti naplate potraživanja od poslodavca.

14. Neosnovano tuženik smatra da je predmetni ugovor upravni ugovor pa je stoga neosnovan i njegov prigovor nenadležnosti suda s obzirom na to da se ne radi o sporu o kojem bi se odlučivalo u upravnom postupku. Prema odredbi čl. 150. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. 110/21) javnopravno tijelo i stranka sklopit će upravni ugovor o izvršenju prava i obveza utvrđenih u rješenju kojim je riješena upravna stvar, ako je zakonom propisano sklapanje takvog ugovora. Sukladno navedenoj odredbi, da bi se radilo o upravnom ugovoru nije dovoljno samo to da je ugovor sklopljen između javnopravnog tijela i privatnopravnog subjekta, već je nužno i to da je doneseno rješenje kojim je riješena upravna stvar i da je ugovor sklopljen o izvršavanju prava i obveza iz tog rješenja. U konkretnom slučaju tužitelju nije donio nikakvo rješenje kojim bi bila riješena upravna stvar pa da bi onda ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom (epidemijska bolest – Covid19) od 19. lipnja 2020. bio sklopljen u izvršavanju prava i obveza iz tog rješenja. Stoga, taj ugovor nije upravni ugovor.

15. U konkretnom slučaju radi o mjeri aktivne politike zapošljavanja i očuvanja radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Covid-19, a koju provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje. Odredbom čl. 7. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“ broj: 118/18) taksativno su utvrđena prava koja se ostvaruju na temelju toga Zakona, a o kojima se odlučuje u upravnom postupku, među kojima nisu potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Covid-19. Iz spisa ne proizlazi da je tužitelj o tuženikovom zahtjevu za dodjelu potpora odlučivao u upravnom postupku. Tuženik niti ne iznosi činjenicu sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a da bi tužitelj donio rješenje kojim je riješena upravna stvar, a kako je već obrazloženo da bi se radilo o upravnom ugovoru nužna pretpostavka je da je doneseno rješenje koje predstavlja upravni akt, odnosno kojim je riješena upravna stvar i da je potom sklopljen ugovor o izvršavanju prava i obveza iz tog rješenja. Niti tuženik iznosi činjenicu da je takvo rješenje doneseno, a niti to proizlazi iz isprava u spisu.

16. Slijedom navedenog, u ovom postupku radi se o sporu koji se odnosi na povrat činidbe nakon raskida ugovora o čemu se odlučuje u parničnom postupku sukladno odredbi čl. 1. ZPP-a, koji spor se vodi između pravnih osoba, pa postoji nadležnost trgovačkog suda sukladno odredbi čl. 34.b st. 1. ZPP-a.

17. Nije sporno da je tužitelj ukupno isplatio tuženiku iznos od 41.000,00 kn na ime potpora za očuvanje radnih mjesta. Tuženik ne osporava tu činjenicu. Iz izvatka HFZR proizlazi da je tužitelj izvršio plaćanje iznose od 13.000,00 kn 2. travnja 2020., 14.000,00 kn 29. svibnja 2020. i 14.000,00 kn 10. studenog 2020.

18. Iz dopisa s dostavnicom proizlazi da je tužitelj dostavio tuženiku dopis od 12. travnja 2022. u kojem je naveo da kontrolom zahtjeva za dodjelu potpore tužitelj je utvrdio kako tuženik nije dostavio kompletnu financijsku dokumentaciju (JOPPD obrasce i izvode sa žiro računa s vidljivim isplatama plaća) te je zatražio povrat iznosa od 41.000,00 kn.

19. Iz odredbe čl. 2. st. 2. ugovora o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom (epidemijska bolest – Covid19) od 19. lipnja 2020. proizlazi da se tuženik obvezao dostaviti tužitelju dokaz o isplaćenoj plaći za prethodni mjesec najkasnije do 5-og u tekućem mjesecu u kojem dospijeva isplata potpore.

20. Odredbom čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

21. Prema odredbi čl. 361. st. 2. ZOO-a vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora. Prema odredbi čl. 361. st. 3. ZOO-a kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor.

22. Iz formulacije odredbe čl. 2. st. 2. ugovora proizlazi da je ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora s obzirom na to da su stranke ugovorile kako je tuženik dužan najkasnije do 5-og u tekućem mjesecu dostaviti dokaze o isplati plaće, odnosno formulacija najkasnije do tog datuma ukazuje da se rok ne može prekoračiti, odnosno da je bitan sastojak ugovora.

23. Iz e-mail korespondencije proizlazi da je tužitelj u e-mailu od 11. ožujka 2022. pozvao tuženika da mu u roku od 2 dana dostavi JOPPD obrasce za ožujak, travanj i svibanj 2020. godine te izvode sa žiro računa s vidljivim isplatama plaća za ožujak, travanj i svibanj 2020. godine. Iz e-maila tuženika od 17. ožujka 2022. proizlazi da je u tom e-mailu poslanom tužitelju naveo kako dostavlja tražene JOPPD obrasce. Iz e-maila tužitelja od 24. ožujka 2022. proizlazi da je tim e-mailom tužitelj naveo kako potvrđuje primitak JOPPD obrazaca i pozvao tuženika još samo da dostavi i izvatke sa žiro računa s vidljivim isplatama plaća za ožujak, travanj i svibanj 2020. godine. Iz e- maila od 28. ožujka 2022. proizlazi da je tužitelj tim e-mailom ponovno zatražio od tuženika da mu dostavi dokumentaciju te naveo da ako ju ne dostavi u roku od 2 dana, da će pokrenuti postupak povrata plaćenih sredstava. Iz e-maila tuženika od 29. travnja 2020. proizlazi da je tim e-mailom dostavio izvatke sa žiro računa. Potom je tužitelj u e-mailu od 29. travnja 2020. naveo kako u dostavljenoj dokumentaciji nedostaju izvodi računa s vidljivom isplatom plaća za ožujak i travanj 2020. godine za osobu za koju je isplaćena potpora – ČF. U e-mailu od 4. travnja 2020. tužitelj je zatražio od tuženika da mu do sutra u 12.00 sati proslijedi izvadak koji nedostaje.

24. Iz navedene korespondencije proizlazi da je tužitelj nakon isteka roka iz čl. 2. st. 2. ugovora zahtijevao ispunjenje ugovora jer je zahtijevao od tuženika da mu dostavi dokaze o isplate plaće radniku u vidu JOPPD obrazaca i izvadaka sa žiro računa te mu ostavio i naknadni razumni rok za ispunjenje – 2 dana u e-mailu od 11. ožujka 2022. i potom još jednom u e-mailu od 4. travnja 2022. do sutradan u podne. Time je ugovor održan na snazi i nakon proteka roka iz čl. 2. st. 2. ugovora sukladno odredbi čl. 361. st. 2. ZOO-a. Iz navedene korespondencije proizlazi da tuženik nije dostavio svu traženu dokumentaciju jer nije dostavio izvatke sa žiro računa za osobu za koju su isplaćene potpore, a koju dokumentaciju tužitelj može zatražiti sukladno odredbi čl. 2. st. 4. ugovora. Tuženik niti ne iznosi činjenicu da je dostavio svu dokumentaciju koju je tužitelj zatražio.

25. Kako je ugovor održan na snazi time što je tužitelj zahtijevao ispunjenje, do raskida ugovor više ne dolazi po samom zakonu, već je tužitelj dužan dati izjavu o raskidu u smislu odredbe čl. 361. st. 3. ZOO-a. Iz e-mail korespondencije proizlazi da je tužitelj u e-mailu od 12. listopada 2022. poslanom tuženiku naveo kako tuženik nije dostavio svu traženu dokumentaciju, na što ga je tužitelj pozivao e-mailovima od 11. ožujka 2022., 24. ožujka 2022., 28. ožujka 2022., 29. ožujka 2022. i 4. travnja 2022., pa da je slijedom toga pokrenut proces raskida ugovora i povrata isplaćenih sredstava jer tuženik nije dostavio kompletnu financijsku dokumentaciju potrebnu za pravdanje isplaćenih sredstava potpore.

26. Također, iz dopisa tužitelja datiranog 12. travnja 2022. (list 80 spisa) s dostavnicom proizlazi da je taj dopis dostavljen tuženiku 10. listopada 2022. U dopisu je tužitelj zatražio povrat isplaćenih sredstava.

27. E-mail od 12. listopada 2022. u kojem tužitelj navodi da je pokrenut postupak raskida ugovora i povrata isplaćenih sredstava zbog neispunjenje obveze dostave dokumentacije te dopis dostavljen tuženiku 10. listopada 2022. sadržajno predstavljaju izjavu o raskidu ugovora. Stoga, do raskida ugovora je došlo sukladno odredbi čl. 361. st. 3. ZOO-a. Valja istaknuti, da čak i da ispunjenje u roku nije bitan sastojak ugovora, i dalje bi ugovor bio raskinut jer je tužitelj u gore navedenoj korespondenciji pozvao tuženika ispuniti obvezu te mu ostavio naknadni razumni rok za ispunjenje, a tuženik niti u naknadnom roku nije ispunio obvezu. Dakle, i da ispunjenje u roku nije bitan sastojak ugovora, i dalje bi ovim radnjama ugovor bio raskinut sukladno odredbi čl. 362. st. 1., 2. i 3. ZOO-a.

28. Čl. 368. st. 1. ZOO-a propisano je da raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Prema odredbi čl. 368. st. 2. ZOO-a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

29. Nije sporno da je tužitelj na temelju ugovora isplatio tuženiku iznos od 41.000,00 kn, što sada iznosi 5.441,64 eura. Kako je ugovor raskinut, tužitelj ima pravo na povrat tog iznosa. Pri tome, tužitelj zahtijeva plaćanje iznos od 4.898,80 eura pa je o tome odlučeno u granicama postavljenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

30. Tuženik je dužan platiti i zatezne kamate od dana kada je primio isplatu sukladno odredbi čl. 368. st. 5. ZOO-a. Iz izvatka HFZR proizlazi da je tužitelj platio iznose od 13.000,00 kn 2. travnja 2020., 14.000,00 kn 29. svibnja 2020. i 14.000,00 kn 10. studenog 2020. Tužitelj na cjelokupan iznos potražuje zatezne kamate od 11. studenog 2020. pa je o tome odlučeno u granicama postavljenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose s obzirom na to je ugovor raskinut pa se sadržajno radi o tražbini stjecanja bez osnove, a ne o tražbini iz trgovačkog ugovora ili ugovora trgovca i osobe javnog prava.

31. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. Tražbina zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer nije propisan poseban zastarni rok. Ne radi se o tražbini iz ugovora o međusobnom prometu roba i usluga u smislu odredbe čl. 228. ZOO-a, već o ugovoru kojem je predmet dodjela potpora za zapošljavanje tuženiku. Stoga, ne primjenjuje se zastarni rok od tri godine propisan odredbom čl. 228. ZOO-a.

32. Tuženik je izgubio parnicu pa je dužan nadoknaditi troškove ovršnog postupka tužitelju sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

33. Tužitelju su priznati troškovi ovršnog postupka koji se odnose na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 eura.

Zagreb, 29. srpnja 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku