REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž R-12/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović-Terzić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Andreju Gariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege, Zagreb, Vlaška 40A/4, Pisarnica u Slavonskom Brodu, Stjepana pl. Horvata 36, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 28. ožujka 2024., poslovni broj: 10 Pr-74/2023- 12. i žalbu tuženice protiv rješenje istog suda od 31. listopada 2024., poslovni broj: Pr- 74/2023-16., 29. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice Republike Hrvatske djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Karlovcu od 28. ožujka 2024., poslovni broj: 10 Pr-74/2023-12.:

a) potvrđuje pod točkom I. izreke u cijelosti;

b) preinačava pod točkom II. izreke u odluci o troškovima parničnog postupka tako da se nalaže tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju BI nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.495,78 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka. r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženice Republike Hrvatske, te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu od 31. listopada 2024., poslovni broj: Pr-74/2023-16 i sudi:

a) Utvrđuje se da je tužitelj BI povukao tužbu za iznos od 753,62 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

b) Odbija se tuženica Republika Hrvatska sa zahtjevom za nadoknadu troškova postupka za povučeni dio tužbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupanja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od srpnja 2012. do kolovoza 2016. iznos od 539,02 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za srpanj 2012.g. na iznos od 31,88 EUR počev od 16. kolovoza 2012.g. do isplate,

- za svibanj 2013.g. na iznos od 6,24 EUR počev od 16. lipnja 2013.g. do isplate,

- za srpanj 2013.g. na iznos od 8,02 EUR počev od 16. kolovoza 2013.g. do isplate,

- za kolovoz 2013.g. na iznos od 15,23 EUR počev od 16. rujna 2013.g. do isplate,

- za listopad 2013.g. na iznos od 1,59 EUR počev od 16. studenog 2013.g. do isplate,

- za siječanj 2014.g. na iznos od 8,91 EUR počev od 16. veljače 2014.g. do isplate,

- za srpanj 2014.g. na iznos od 29,01 EUR počev od 16. kolovoza 2014.g. do isplate,

- za kolovoz 2014.g. na iznos od 63,55 EUR počev od 16. rujna 2014.g. do isplate,

- za prosinac 2014.g. na iznos od 43,52 EUR počev od 16. siječnja 2015.g. do isplate,

- za siječanj 2015.g. na iznos od 39,03 EUR počev od 16. veljače 2015.g. do isplate,

- za lipanj 2015.g. na iznos od 78,07 EUR počev od 16. srpnja 2015.g. do isplate,

- za srpanj 2015.g. na iznos od 37,33 EUR počev od 16. kolovoza 2015.g. do isplate,

- za prosinac 2015.g. na iznos od 14,93 EUR počev od 16. siječnja 2016.g. do isplate,

- za siječanj 2016.g. na iznos od 50,49 EUR počev od 16. veljače 2016.g. do isplate,

- za srpanj 2016.g. na iznos od 42,07 EUR počev od 16. kolovoza 2016.g. do isplate,

- za kolovoz 2016.g. na iznos od 69,15 EUR počev od 16. rujna 2016.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.870,78 eura sa zateznom kamatom tekućom od 28. 3. 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja od 31. listopada 2024. odlučeno je:

"Prijedlog tuženika od 4. 4. 2024. za donošenje dopunskog rješenja odbija se kao neosnovan."

2. Protiv presude i rješenja tuženica je pravovremeno podnijela žalbu.

3. Tuženica pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavaka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje u tekstu: ZPP), jer prvostupanjski sud nije dao jasne razloge o odlučnim činjenicama glede utvrđenja razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje nakon 8. svibnja 2014. prema osnovnoj plaći ostvarenoj u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru i uz sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje u novcu ili naravi, umjesto prema plaći za redovan rad. Ističe da je vještak sukladno zadatku suda izračun naknade plaće za godišnji odmor izvršio prema odredbama Zakona o radu, dakle uzimajući u obračun osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje u novcu ili naravi (drugi odlomak strana 8 nalaza i mišljenja). Međutim vještak je u četvrtom odlomku na strani 8 nalaza i mišljenja naveo da ukoliko se odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., tumače na način da se u navedenom razdoblju naknada za godišnji odmor obračunava kao redovan rad, bez ikakvih dodataka isključivo po satnici redovnog rada, tada se razdoblje nakon 8. svibnja 2014. nema neisplaćenih razlika naknada plaće za godišnji odmor. Tuženica tvrdi da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer da je kod izračuna razlika naknada plaća za neiskorišteni godišnji odmor trebalo primijeniti Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba. Ističe da tužitelj za vrijeme godišnjeg odmora nije radio, te da mu stoga ne pripada dodatak prema Pravilniku/08. Obzirom na navedeno osporava i odluku o troškovima parničnog postupka. Tvrdi da se u konkretnom slučaju o troškovima parničnog postupka nije moglo odlučite temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer je zatražila trošak postupka za povučeni dio tužbenog zahtjeva u skladu sa člankom 158. stavkom 1. ZPP-a. Ističe da se tužitelju nije mogao priznati niti trošak vještačenja u cijelosti, jer je dio troškova vještačenja i nastao za tražbinu koju je tužitelj povukao. Tvrdi da tužitelju nije trebalo priznati trošak sastava podneska od 19. listopada 2017., jer se radi o podnesku koji je predan u spis 4 dana prije rasprave, te za sastav podneska od 12. listopada 2018., jer niti ovaj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice. Tvrdi da je tužitelju pogrešno priznat u cijelosti trošak sastava žalbe od 11. studenog 2022., jer je s tom žalbom samo djelomično uspio. Tvrdi da je tužitelju pogrešno priznat trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 23. studenog 2023., jer je ta rasprava odgođena zbog toga što je tek tada punomoćnik tužitelja postavio pitanje za dodatno vještačenje. Mišljenja je da tužitelju nije trebalo priznati niti trošak sastava podneska od 31. siječnja 2024., jer se ne radi o obrazloženom podnesku, nego se radi o podnesku kojim se postavlja tužbeni zahtjev i djelomično povlači tužba. Ističe da je tužitelju pogrešno dosuđen i trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude, jer punomoćnik tužitelja nije pristupio na ovo ročište. Mišljenja je da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka nije vodio računa o članku 155. stavku 1. ZPP-a. Ističe da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka nije vodio računa da se radi o sporu male vrijednosti. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači u skladu sa navodima žalbe. Traži trošak žalbe.

4. Tuženica pobija prvostupanjsko rješenje zbog svih žalbenih razloga. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Tvrdi da je prvostupanjski sud morao donijeti rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe i u skladu sa člankom 158. ZPP-a za povučeni dio tužbenog zahtjeva mu nadoknaditi troškove parničnog postupka kako ih je tražio. Traži trošak žalbe.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tuženice na rješenje od 31. listopada 2024. je osnovana.

7. Žalba tuženice na presudu je djelomično osnovana.

O žalbi na presudu

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlika naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od srpnja 2012. do kolovoza 2017., u iznosu od 539,02 eura bruto.

9. Suprotno navodima žalbe tuženice, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer prvostupanjska presuda u tom dijelu sadrži dovoljno jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, a u tom dijelu nije počinio niti bitne povrede parničnog postupka točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

10. Žalbenim navodima tuženica ne osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost primjene materijalnog prava u prvostupanjskoj presudi u dijelu u kojem je dosuđena isplata razlika naknade plaća za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za srpanj 2012. u iznosu od 31,88 eura, za svibanj 2013. u iznosu od 6,24, za srpanj 2013. u iznosu od 8,02 eura, za kolovoz 2013. u iznosu od 15,23 eura, za listopad 2013. u iznosu od 1,59 eura i za siječanj 2014. u iznosu od 8,91 euro, odnosno u ukupnom iznosu od 71,87 eura bruto.

11. Po ocjeni i ovoga suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je pozivom na odredbe članka 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 68/11), a imajući u vidu nalaz i mišljenje knjigovodstveno financijskog vještaka na čiju matematičku točnost nije bilo prigovora, tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi za razdoblje od srpnja 2012. do siječnja 2014. dosudio na ime neisplaćenog dijela naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupan iznos od 71,87 eura bruto.

12. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju na ime neisplaćenog dijela naknada plaća za vrijeme korištenja godišnjega odmora dosudio iznose od 29,01 eura za srpanj 2014., 63,55 eura za kolovoz 2014., 43,52 eura za prosinac 2014., 39,03 eura za siječanj 2015., 78,07 eura za lipanj 2015., 37,33 eura za srpanj 2015., 14,93 eura za prosinac 2015., 50,49 eura za siječanj 2016., 42,07 eura za srpanj 2016., 69,15 eura za kolovoz 2016, odnosno ukupno 467,15 eura.

13. Tužitelj razliku naknade plaće za godišnji odmor u bruto iznosima potražuje na osnovi prosječne isplaćene mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

14. Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13, 75/15, 50/16 - dalje: ZSOSRH) za djelatne vojne osobe je lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o radu, pa je tako odredbom članka 1. stavka 1. propisano da se tim zakonom prvenstveno uređuje služba u Oružanim snagama Republike Hrvatske, prijam, raspored na ustrojbena mjesta, činovi i promaknuća u činove, obveze, prava i odgovornosti, izdvajanje i prestanak službe, te ostala pitanja pripadnika Oružanih snaga.

15. Odredbama ZSOSRH je propisano:

- u članku 135. stavku 1. da djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava, na način i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona;

- u članku 136. stavku 1. i 2. da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje odlukom o rasporedu;

- u članku 137. stavku 1. da je osnovna plaća djelatne vojne osobe umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža;

- u članku 139.:

(1) Dodaci na plaću su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke.

(2) Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

(3 Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe.

(4) Dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada.

(5)Dodaci iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se u postotku od osnovice za obračun plaće.

(6) Ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada, te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak;

- u članku 142. da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

16. U Glavi II. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14) propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada (kao i u članku 139. stavku 2. ZSOSRH).

17. Odredbom članka 6. stavka 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba propisano je da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe u iznosima:

- 24% vojnici, dočasnici i časnici raspoređeni u Zapovjedništvo specijalnih snaga do razine Grupe specijalnih snaga i Satniju za obuku osim u Zapovjednu satniju,

- 19% vojnici, dočasnici i časnici raspoređeni u mehanizirane, motorizirane i tenkovske satnije gardijskih brigada, zapovjednici gardijskih brigada, zapovjednik Obalne straže Republike Hrvatske, zapovjednik Flotile Hrvatske ratne mornarice, zapovjednici bojni gardijskih brigada, zapovjednici divizijuna-odreda brodova borbene namjene, zapovjednici brodova borbene namjene, zapovjednici zrakoplovnih baza, zapovjednici eskadrila, zapovjednik Zapovjedništva specijalnih snaga, zapovjednik Počasno- zaštitne bojne, zapovjednik Središnjice za obavještajno djelovanje

- 15% ostali vojnici raspoređeni u gardijske brigade i Zapovjedništvo specijalnih snaga, ostali dočasnici i časnici raspoređeni u satnije gardijskih brigada (osim raspoređenih u mehanizirane, motorizirane i tenkovske satnije), zapovjednici brodova pomoćne namjene

- 14% vojnici, dočasnici i časnici raspoređeni u Počasno-zaštitnu bojnu, Središnjicu za obavještajno djelovanje, mornari raspoređeni na brodove borbene namjene, prvi dočasnici u postrojbama razine brigade, prvi dočasnici grana, Zapovjedništva za potporu, Hrvatskog vojnog učilišta i prvi dočasnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu Oružane snage), dočasnici i časnici raspoređeni u eskadrile

- 12% vojnici raspoređeni u ostale postrojbe i mornari raspoređeni na brodove pomoćne namjene

- 11% ostali dočasnici i časnici raspoređeni u gardijske brigade

- 10% ostali dočasnici i časnici raspoređeni na brodove borbene namjene, postaje obalnog motrenja, radarske postaje, operativna središta, Zapovjedništvo specijalnih snaga, instruktori za obuku, časnici i dočasnici tehničke službe raspoređeni u postrojbe za tehničko održavanje u II. i III. stupnju tehničkog održavanja - Pomorske baze, Bojnu za opću logističku potporu, Remontni zavod i zrakoplovno-tehničke bojne

- 8% dočasnici i časnici na zapovjednim ili voditeljskim dužnostima u Oružanim snagama, Glavnom stožeru Oružanih snaga, Ministarstvu obrane te časnici i dočasnici na brodovima pomoćne namjene

- 5% dočasnici i časnici raspoređeni na ostale dužnosti u Oružanim snagama, Glavnom stožeru Oružanih snaga i Ministarstvu obrane te časnici i dočasnici izvan Oružanih snaga i Ministarstva obrane.

Stavkom 2. toga članka propisano je da djelatna vojna osoba iz stavka 1. može ostvariti pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu.

18. Odredbom članka 7. stavka 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba propisani su dodaci za otežane uvjete rada koje ostvaruju djelatne vojne osobe raspoređene na sljedećim dužnostima: 1. letačkim, 2. roniteljskim, 3. padobranskim, 4. plovidbenim, 5. pirotehničkim, 6. u specijalnim i zaštitnim postrojbama, 7. vojnopolicijskim i 8. štetnima za zdravlje.

19. Odredbom članka 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14), koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., propisano je da djelatne vojne osobe stječu pravo na korištenje godišnjeg odmora u skladu s odredbama ZSOSRH i odredbama toga Pravilnika.

20. Nadalje, člankom 4. stavkom 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a stavku 3. istog članka propisano je da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

21. Odlukom o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14), koja je donijeta na temelju odredbe članka 153. stavka 3. ZSOSRH, u točki II. je propisano da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe.

22. Odredbom točke III. Odluke o rasporedu radnog vremena određeno je da se pod radnim vremenom iz točke II. te Odluke podrazumijeva:

-redovno radno vrijeme

-radno vrijeme prema posebnom rasporedu.

23. Odredbom točke V. Odluke o rasporedu radnog vremena (koja odredba je u glavi pod nazivom „redovno radno vrijeme“) određeno je:

(1) Redovno radno vrijeme, koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka.

(2) Redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati.

(3) Iznimno od stavka 2. ove točke, zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, uz odobrenje nadređenoga, može zbog potreba službe odrediti drugačiji početak i završetak redovnoga radnog vremena. (4) Odluku o promjeni početka i završetka redovnoga radnog vremena zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine obvezan je donijeti najmanje sedam dana unaprijed.

(5) Redoviti mjesečni fond sati je umnožak broja radnih dana u mjesecu pomnožen s osam sati redovnoga radnog vremena.

24. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe. No, dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju ZSOSRH i propisima donesenim na temelju ZSOSRH.

25. Stoga, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose tog dodatka, sukladno članku 142. ZSOSRH i članku 4. stavku 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Rev-347/2023-2 od 24. travnja 2024. i Rev 151/2024 od 27. kolovoza 2024.).

26. Dakle, djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja (kolovoza 2016.) pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu službu, pa je prvostupanjski sud pravilno dosudio tužitelju razliku plaća i za razdoblje od 8. svibnja 2014.

27. Slijedom izloženog, žalba tuženice je odbijena u odnosu na glavni zahtjev i kamate (točak I. izreke presude), sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

28. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je o troškovima parničnog postupka pravilno odlučio primjenjujući odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a, jer se o troškovima parničnog postupka odlučuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (članak 154. stavak 2. ZPP-a).

29. Za povučeni dio tužbenog zahtjeva tuženica nije navela za koje radnje i u kojem iznosu potražuje trošak, sukladno članku 164. stavku 1. i 2. ZPP-a.

30. Međutim, pravilno tuženica u žalbi navodi da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka nije vodio računa o članku 155. stavku 1. ZPP-a.

31. Pravilno tuženica u žalbi navodi da podnesak tužitelja od 19. listopada 2017. nije bio potreban za vođenje postupka, jer je punomoćnik tužitelja ono što je naveo u podnesku mogao navesti i na ročištu održanom 27. listopada 2017., a isto vrijedi i za sastav podneska od 12. listopada 2018., te podneska od 31. siječnja 2024.

32. Tužitelju nije trebalo priznati niti trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu presude od 28. ožujka 2024., kao niti trošak sastava žalbe od 11. studenog 2022., jer je dio tužbe zbog kojeg je izjavljena žalba 11. studenog 2022. povukao.

33. Slijedom navedenog, po ocjeni ovoga suda, trošak koji je priznat tužitelju treba umanjiti za iznos od 300,00 eura, te za PDV od 75,00 eura na taj iznos, što iznosi 375,00 eura.

34. Slijedom navedenoga proizlazi da je tužitelju trebalo dosuditi troškove postupka u iznosu od 1.495,78 eura, pa je stoga odluka o troškovima parničnog postupka (točka II. izreke) preinačena na način da su tužitelju dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.495,78 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28. ožujka 2024. do isplate, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a.

O žalbi na rješenje

35. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog tuženice da se donese dopunsko rješenje o povlačenju djela tužbe, jer je mišljenja da tuženica nema pravo zahtijevati donošenje ovoga rješenja obzirom da joj ne pripadaju troškovi postupka za povučeni dio tužbe.

36. Ovakav pravni stav prvostupanjskog suda je pogrešan, jer se rješenje o povlačenju tužbe mora donijeti kako bi se postupak okončao i u odnosu na taj dio tužbe, pa je žalba tuženice prihvaćena i prvostupanjsko rješenje je preinačeno, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a.

37. Međutim, tuženica trošak za povučeni dio tužbe nije postavila u skladu sa člankom 164. stavkom 1. i 2. ZPP-a, pa joj navedeni trošak nije priznat.

Slavonski Brod, 29. srpnja 2025.

Sutkinja

Irena Dikanović-Terzić