REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž Ovr-86/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. iz Zagreba, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupan po punomoćnici Ermini Abdić Klisović, odvjetnici u Zagrebu, protiv ovršenika VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, od 27. studenog 2024., poslovni broj: Ovr-2653/2024-4, te rješenja od 19. ožujka 2025., poslovni broj: Ovr-2653/2024-15, 29. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, od 27. studenog 2024., poslovni broj: Ovr-2653/2024-4, u pobijanom odbijajućem dijelu točke II izreke.
II Odbija se ovrhovoditelj sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe protiv rješenja od 27. studenog 2024., poslovni broj: Ovr-2653/2024-4.
III Odbija se žalba ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, od 19. ožujka 2025., poslovni broj: Ovr- 2653/2024-15.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda od 27. studenog 2024., odlučeno je: „I. Nalaže se ovršeniku VA naknaditi ovrhovoditelju A1 HRVATSKA d.o.o. trošak postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 93,75 € (devedesettrieuraisedamdesetpetcenti), u roku od 8 (osam) dana.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 62,50 € (šezdesetdva eura i pedeset centi) kao neosnovan.“
2. Rješenjem prvostupanjskog suda od 19. ožujka 2025., odlučeno je:
„Odbija se prigovor ovrhovoditelja od 13. ožujka 2025. godine uložen protiv rješenja naslovnog suda od 3. ožujka 2025. godine, kao neosnovan.“
3. Protiv rješenja od 27. studenog 2024. u odbijajućem dijelu pod točkom II izreke ovrhovoditelj je pravovremeno izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP), u vezi s člankom 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; - dalje: OZ).
3.1. U žalbi navodi da je stajalište prvostupanjskog suda zbog kojega mu ne priznaje trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti protivno važećim materijalnim propisima i sudskoj praksi posebno ukazujući na pravno stajalište iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023. Navodi i da prvostupanjski sud na konkretni odnos nije primijenio odredbu članka 14. stavka 4. OZ-a, te da sukladno članku 32. točke 2. i 3. Tarife, ima pravo za navedenu radnju zatražiti odvjetničku nagradu.
3.2. Predlaže drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu, odnosno preinačiti rješenje pod točkom II izreke. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV, u iznosu od 62,50 eura.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje primjenom članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavka 1. OZ-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova pribave pravomoćnosti i ovršnosti.
6. Predmet postupka je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe koji se sastoji od troška sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi FINI, troška sastava zahtjeva za naknadu troškova i troška pribave pravomoćnosti i ovršnosti, sve sa pripadajućim PDV-om.
7. Prvostupanjski sud je na temelju članka 14. stavka 4. OZ-a, uvažavajući odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; - dalje Tarifa), te vrijednost predmeta spora (371,18 eura), dosudio ovrhovoditelju kao osnovan trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave FINI, te trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova sve sa pripadajućim PDV-om, u ukupnom iznosu od 93,75 eura, a kao neosnovan odbio je trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 62,50 eura koji je ovrhovoditelj u zahtjevu za naknadu troškova postupka zatražio pozivom na Tbr. 36 stavka 2. Tarife koji propisuje da za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.
7.1. U obrazloženju rješenja koje se odnosi na odbijeni dio zahtjeva za naknadu troška prvostupanjski sud navodi da ovrhovoditelj nema pravo na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti jer javni bilježnik po službenoj dužnosti dostavlja klauzule zainteresiranoj stranci.
8. Člankom 14. stavka 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.
8.1. Člankom 283. stavka 1. i 4. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju.
8.2. Člankom 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 9/21, 18/22, 154/22) propisan je način utvrđivanja naknada za radnje javnog bilježnika koje između ostalog uključuju i radnju za izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.
8.3. Dakle, prema navedenim zakonskim odredbama obveza je javnog bilježnika da u slučaju ako ne zaprimi prigovor, bez zahtjeva ovrhovoditelja izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, te rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostavi ovrhovoditelju, iz čega proizlazi da je poduzimanje radnje pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti od strane odvjetnika kao punomoćnika stranke posve nepotrebno za vođenje ovršnog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a. To posebno i iz razloga što se uvidom u predmetni spis može utvrditi da je javni bilježnik u konkretnom slučaju postupio na način propisan člankom 283. stavka 1. i 4. OZ-a, te da ovrhovoditelj niti ne navodi da je potvrda pravomoćnosti izdana na njegov zahtjev. Činjenica što je nagrada za izdavanje potvrde propisana Tarifom, nije dovoljna da ovrhovoditelj imao pravo na trošak u situaciji kada radnja nije poduzeta.
9. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu zatraženog troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, jer ovrhovoditelju taj trošak nije niti nastao.
10. Neosnovano se ovrhovoditelj poziva na pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023., jer u konkretnom slučaju isto nije primjenjivo. Naime, u navedenoj odluci izraženo je shvaćanje da Tarifa ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njezin punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, odnosno da taj trošak pripada stranci (ovrhovoditelju) bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. U navedenoj odluci činjenično nije bilo sporno da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti pribavljena na inicijativu ovrhovoditelja, dok u ovom postupku citirana zakonska odredba članka 283. stavka 1. i 4. OZ-a, isključuje inicijativu ovrhovoditelja, pri čemu ovrhovoditelj niti ne tvrdi da je na njegov zahtjev izdana potvrda. Ovrhovoditelj se neosnovano poziva i na raniju sudsku praksu županijskih sudova iz koje proizlazi drugačije pravno shvaćanje u odnosu na shvaćanje izneseno u ovome rješenju.
11. Na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a, žalba ovrhovoditelja izjavljena protiv rješenja od 27. studenog 2024. u odbijajućem dijelu pod točkom II izreke, odbijena je kao neosnovana, te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanoj točki II izreke.
12. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a, ovrhovoditelju koji nije uspio sa žalbom, ne pripadaju troškovi žalbenog postupka.
13. Protiv rješenja od 19. ožujka 2025. ovrhovoditelj je također pravovremeno izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
13.1. U žalbi navodi da je stajalište prvostupanjskog suda prema kojem ovrhovoditelj nije dužan platiti sudsku pristojbu na rješenje o trošku izvansudske ovrhe, a da je dužan platiti sudsku pristojbu na žalbu, u cijelosti neosnovano obzirom da nije dužan dokazivati oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi za rješenja za koje je zakonom propisano neplaćanje sudske pristojbe. Navodi i da rješenje o naknadi troškova izravne naplate ne podliježe plaćanju sudske pristojbe, kao niti žalba na to rješenje pri čemu se poziva na Zakon o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18), te Uredbu o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19, 92/21), za koju navodi da se radi o važećoj Uredbi, i to na Tar. br. 2. članak 9. točka 62. , a prema kojoj da se na odluku (rješenje) suda o trošku izvansudske ovrhe ne plaća pristojba kao ni na žalbu protiv rješenja obzirom da ista nije propisana navedenim propisima, što da potvrđuje i sudska praksa.
13.2. Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu i ukinuti rješenje o pristojbi.
14. Žalba nije osnovana.
15. Ispitujući i ovo pobijano rješenje po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavka 1. OZ-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nisu osnovani niti žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je rješenjem od 19. ožujka 2025. odbio kao neosnovan prigovor ovrhovoditelja podnesen protiv rješenja o pristojbi od 3. ožujka 2025.
16. Ukazuje se ovrhovoditelju da u vrijeme donošenja rješenja o pristojbi od 3. ožujka 2025. kojim je pravilno pozvan na plaćanje sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura izjavljene protiv rješenja o troškovima postupka, na snazi nije bila Uredba o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19, 92/21), već Uredba o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23; - dalje Uredba) koja je stupila na snagu 8. travnja 2023. te da je danom stupanja na snagu te Uredbe prestala važiti Uredba o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19, 92/21), tako da na snazi nije bio niti Tar. br. 2. članak 9. točka 62. na koji se poziva u žalbi, niti je ta odredba uopće postojala.
17. Tar. br. 3. stavka 4. važeće Uredbe propisano je da se za žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda plaća pristojba samo ako se žalbom pobija rješenje koje podliježe plaćanju pristojbe po Tar. br. 2. ili ako se pobija rješenje o troškovima postupka.
18. Obzirom da je ovrhovoditelj žalbom od 13. studenog 2024. pobijao rješenje od 27. studenog 2024. kojim je odlučeno o troškovima, na ovrhovoditelja se primjenjuje drugi dio odredbe Tar. br. 3. stavka 4. Uredbe kojom je propisano da se pristojba na žalbu plaća ukoliko se pobija rješenje o troškovima postupka, kao što je u konkretnom slučaj.
19. Neosnovano se stoga ovrhovoditelj poziva na sudsku praksu koju dostavlja uz žalbu obzirom da se ista ne odnosi obvezu plaćanja pristojbe na žalbu kojom se pobija rješenje o trošku, već na nespornu činjenicu da prijedlog i rješenje o dosudi troškova izvansudske ovrhe, ne podliježu obvezi plaćanja pristojbe, a što nije predmet pobijanog rješenja.
20. Stoga je na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a, žalba ovrhovoditelja izjavljena protiv rješenja od 19. ožujka 2025., odbijena kao neosnovana, te je potvrđeno pobijano rješenje.
Slavonski Brod, 29. srpnja 2025.
Sutkinja
Mirjana Šebalj Meglajec
