Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž Ob-161/2025-2

Split, Gundulićeva 29a

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sutkinji Mirjani Rubić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Teuta Palčić, odvjetnica u Zagrebu, protiv protustranke NJO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Jasminka Biloš, odvjetnica u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po posebnoj skrbnici TJ iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Maksimir, radi osobnih odnosa, odlučujući o žalbi protustranke podnesenoj protiv rješenja Općinskog Građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1408/2025-10 od 27. lipnja 2025., dana 29. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba protustranke te se potvrđuje rješenje Općinskog Građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1408/2025-10 od 27. lipnja 2025.

II.Odbija se zahtjev predlagatelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem točkom I. odlučeno je da prestaje nadzor stručne osobe nad osobnim odnosima oca NJ i mlt. djece-NJ i JJ; a ujedno je određen i način ostvarivanja osobnih odnosa mlt. NJ i mlt. JJ, s ocem NJ i to: svaki drugi vikend od petka do ponedjeljka na način da otac preuzme mlt. djecu u vrtiću u petak poslijepodne u 16:00 sati te ih u ponedjeljak do 08:00 ujutro odvede u vrtić; u tjednu kada mlt. djeca ne provode vikend kod oca, srijedom od 16:00 do 19:00 sati na način da otac preuzme mlt. djecu po završetku vrtića, a majka ih preuzme na adresi stanovanja oca po završetku osobnih odnosa, a ukoliko mlt. djeca u navedenim terminima ne idu u vrtić, majka će djecu dovesti na adresu stanovanja oca te će ih preuzeti po završetku osobnih odnosa (točka II. izreke) te je određeno da privremena mjera iz točke II. izreke ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pokrenutog radi razvoda braka s mlt. djecom ili do drugačije odluke suda kao i da tijek proteka roka za žalbu ne odgađa provedbu iste.

2.Protiv citirane odluke žali se protustranka zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i 2. t.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući ga ukinuti s uputom da se postupak odluke o privremenoj mjeri nastavi u parničnom predmetu kako je to protustranka i predložila ili da se provedu svi predloženi dokazi.

2.1.Predlagatelj je odgovorio na žalbu predlažući je odbiti.

3.Žalba protustranke nije osnovana.

4.Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutog žalbenog razloga protustranke, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 – dalje u tekstu: ZPP), a koji se Zakon u obiteljskim predmetima primjenjuje na temelju članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, dalje: ObZ), a na koju sadržajem žalbe ukazuje protustranka jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo razloge o odlučnim činjenicama, jasno i argumentirano obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra relevantnim i na čemu temelji doneseno rješenje i ti razlozi nisu proturječni stanju spisa. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud osnovom članka 365. stavak 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

4.1.Za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjski sud je naveo jasne, iscrpne i prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a što žaliteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju.

5.Iz stanja spisa proizlazi:

-kako su stranke sklopile brak 24. studenog 2018. u kojem je rođeno dvoje zajedničke maloljetne djece, sin NJ rođen **.**.2019. i kći JJ rođena **.**.2022. te je pred Općinskom građanskim sudom u Zagrebu u tijeku postupak radi razvoda braka,

-kako je pred Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu u tijeku postupak protiv ovdje predlagatelj, tamo okrivljenika u kojem je pod brojem Pp-13309/2024 dana 5. studenog 2024. donijeta presuda kojom je predlagatelj proglašen krivim što je početkom mjeseca rujna 2024. počinio fizičko nasilje prema mljt. NJ na način da ga je otvorenim dlanom desne ruke udario u predjelu njegove podlaktice čime je počinio prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu je izrečena novčana kazna, dok je za prekršaj od 27. listopada 2024. (u nazočnosti djeteta psihičko nasilje prema supruzi) te s tim u svezi zaštitnu mjeru zabrane približavanja postupka u tijeku (budući je u tom dijelu prvostupanjska odluka ukinuta rješenjem Visokog prekršajnog suda RH poslovni broj Ppž-1682/2025),

-kako je u tijeku ovog postupka donijeto rješenje R1 Ob-2529/2024 od 19. prosinca 2024. kojim je određena je privremena mjera prema kojoj će zajednička djeca stranaka stanovati s majkom NJO na adresi njezinog aktualnog boravišta (točka I.); određeno je da će se osobni odnosi mlt. djece s ocem NJ ostvarivati pod nadzorom stručne osobe, jednom tjedno, srijedom od 16:30 do 18:00 sati u kućanstvu oca ili na mjestu prikladnom za djecu, a na način da otac preuzima djecu u vrtiću, a majka posredstvom voditelja mjere preuzima djecu po završetku osobnih odnosa; a ujedno je rješenjem ocu određena i obveza doprinositi za uzdržavanje mlt. djece u iznosu od po 200,00 eura mjesečno, a mjera nadzora nad osobnim odnosima određena je u trajanju od 3 mjeseca od kada nadležni Područni ured imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa, dok je privremena mjera u dijelu odluke o tome s kojim će roditeljem djeca stanovati i o uzdržavanju određena u trajanju do okončanja postupka opravdanja iste ili do drugačije odluke suda; pa kako je voditelj mjere nadzora nad osobnim odnosima imenovan s danom 19. prosinca 2024., to je mjera nadzora po tom rješenju (nad osobnim odnosima) istekla s danom 19. ožujka 2024.;

-kako je rješenjem R1 Ob-608/2025 od 20. ožujka 2025., produljena je mjera nadzora nad osobnim odnosima za daljnja tri mjeseca, time da su osobni odnosi određeni srijedom od 16:00 do 18:00 sati u kućanstvu oca ili na mjestu prikladnom za djecu te svaku drugu subotu od 10:00 do 12:00 sati na način da majka dovede djecu na mjestu osobnih odnosa (kućanstvo oca ili drugo prikladno mjesto) i preuzme ih na istom mjestu po završetku osobnih odnosa, time da je žalba protustranke (koja je upirala da je sud mjeru nadzora neosnovano odredio u trajanju od tri mjeseca te da je bilo potrebno istu odrediti na vrijeme od šest mjeseci), rješenjem Županijskog suda u Splitu Gž Ob- 86/2025 od 24. travnja 2025. odbijena kao neosnovana te je potvrđeno citirano rješenje R1 Ob-608/2025-7 od 20. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I.I. izreke (u pogledu trajanja mjere);

-kako je prema mišljenju Stručnog tima Hrvatskog Zavoda za socijalni rad Područni ured Maksimir (dalje HZSSR) od 9. lipnja 2025. a na temelju dosadašnjih saznanja dobivenih mjerom nadzora i razgovorom u Zavodu, zamijećeno kako otac ne predstavlja prijetnju sigurnosti za mlt. djecu, razvidno je da se teškoće u obitelji odvijaju na relaciji međusobnog odnosa roditelja, što se odražava u dogovaranju i komunikaciji koja u potpunosti izostaje, a uz to je prisutan utjecaj počinjenog nasilja u obitelji od strane oca prema majci i mlt. djetetu zbog čega majka i dalje nema povjerenja u istoga te se u razgovoru učestalo osvrće na prethodne događaje; prema izviješćima voditelja mjere nadzora nad osobnim odnosima, otac ima adekvatan kontakt s djecom, za vrijeme susreta, kojima su ponekad prisustvovali baka i teta uočen je blizak roditeljski odnos oca s djecom, kao i adekvatan odnos djece s ostalim članovima obitelji, otac je neprekidno prisutan, aktivno i organizirano sudjeluje u zajedničkim igrama i aktivnostima, priprema ručak, po potrebi djevojčici presvlači pelene te poklanja djeci poklone; mišljenje je voditelja mjere nadzora nad osobnim odnosima da nisu zamijećene odgojne manjkavosti ili neprikladne reakcije na ponašanja djece; voditelj izvještava da je kod oba roditelja primijećen pozitivan pomak u situacijama kada je jedan od roditelja objektivno spriječen u terminu održavanja osobnih odnosa te su putem voditelja mjere uspjeli postići dogovor, a zaključno je mišljenje voditelja mjere nadzora nad osobnim odnosima da je s roditeljima potreban intenzivan stručni rad u postizanju adekvatne roditeljske suradnje i dogovora te da otac ne predstavlja opasnost za dobrobit djece;

-kako je Stručni tim Zavoda bio mišljenja (9. lipnja 2025.) da bi se osobni odnosi oca i djece trebali ostvarivati bez nadzora jer je praćenjem kroz proteklo razdoblje zamijećeno kako otac ne predstavlja prijetnju sigurnosti za djecu, kod oca je primijećen pozitivni pomak u odnosu na ranije razdoblje, on više u Područnom uredu ne spominje partnerski odnos, fokusiran je na djecu i njihove zajedničke aktivnosti, uspostavlja adekvatnu komunikaciju s voditeljicom mjere, voditeljem mjere nadzora, stručnim radnicima Zavoda, ali i u tretmanima s institucijama u koje se uključio, a svojim interesom da se uključi u psihosocijalni tretman Škole za roditelje i Obiteljski centar je pokazao da je spreman raditi na svojim roditeljskim kompetencijama i biti adekvatan roditelj koji upotrebljava adekvatne metode, slijedom čega je predloženo da se osobni odnosi djece i oca ostvaruju bez nadzora stručne osobe i to: svaki drugi vikend od petka do ponedjeljka na način da otac u petak poslijepodne preuzme djecu u vrtiću i u ponedjeljak ujutro ih odvede u vrtić; u tjednu kada djeca ne provode vikend kod oca-u srijedu nakon vrtića na način da otac preuzme djecu iz vrtića, a majka ih u 19:00 sati preuzme na mjestu stanovanja kod oca, a u slučaju da djeca u navedenim terminima ne idu u vrtić, majka će djecu dovesti na adresu stanovanja oca te će ih po završetku susreta preuzeti, sa kojim mišljenjem i prijedlogom se u cijelosti suglasila i posebna skrbnica djece navodeći da isto smatra životnim, logičnim i provedivim.

6.Slijedom gornjih utvrđenja sud prvog stupnja donio je odluku u sadržaju kako je ranije navedeno, u bitnom pozivom na rezultate postupka, osobito prihvaćanjem prijedloga i mišljenja stručnog tima HZSSR-a te s tim u svezi ispunjenju uvjeta za prestanak nadzora nad osobnim odnosima oca i mljt. djece.

7.Ovakva činjenična utvrđenja i zauzeti stav prvostupanjskog suda u potpunosti kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su utemeljena na rezultatima provedenog dokaznog postupka, a protustranka žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključka suda prvog stupnja o tome da je u najboljem interesu maloljetne djece održavati osobne odnose s ocem na način i u opsegu kako je to izloženo.

8.Naime, iz stanja spisa proizlazi kako je praćenjem ostvarivanja osobnih odnosa oca i djece od strane voditelja mjere nadzora (u odnosu na razdoblje kada je donesena prva odluka o nadzoru nad susretima) utvrđeno da je odnos oca i djece pozitivan i primjeren, da je otac bio redovit u preuzimanju djece u vrtiću, uočena je njegova emocionalna usmjerenost na djecu, kvalitetna međusobna veza, a voditelj mjere je izvještavao da se otac uvijek potrudio da susrete organizira kvalitetno i djeci je često darovao poklone, a sadržaj druženja je opisan kao adekvatan tako da je mišljenje voditelja mjere bilo da je potreban dodatan stručni rad, ali i proširenje opsega osobnih odnosa.

8.1.Također je utvrđen (u daljnjem tijeku provedbe mjere nadzora ali i mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djeci) blizak odnos oca i djece, adekvatan kontakt; opservirano je da je otac prisutan i da otac priprema ručak, po potrebi presvlači djevojčici pelene, aktivno i organizirano sudjeluje u zajedničkim aktivnostima; voditelj mjere na strani djelovanja oca nije našao manjkavosti ili neprikladnih reakcija na ponašanje djece, a u odnosu prisutnost bake i tete s očeve strane nije navedeno da bi ograničavale oca u ostvarivanju skrbi za djecu. Otac je u tom razdoblju uspješno završio Školu za roditelje u koju je upućen od strane Zavoda te je uspješno završio psihosocijalni tretman u Obiteljskom centru u koji se samoinicijativno uključio, a pozitivne pomake te prikladnost djelovanja oca zamijetile su i osobe čija je primarna struka prosudba psihičkih procesa i ponašanja osoba, odnosno psiholog Obiteljskog centra glede savjetodavnog tretmana, psiholog Udruženja djeca prva i voditelj mjere, a voditeljica mjere stručne pomoći također ne iznosi o ikakvim neprikladnim reakcijama oca spram djece.

9.Stoga i po nalaženju ovog suda naprijed utvrđene okolnosti koje žaliteljica nije s uspjehom dovela u pitanje opravdavaju odluku suda o osobnim odnosima oca i mljt. djece bez nadzora jer se upravo u razdoblju od šest mjeseci, koliko je mjera trajala pokazalo da je otac angažiran i zainteresiran za ostvarivanje adekvatne roditeljske skrbi te su se osobni odnosi odvijali redovito, čime su i po nalaženju ovog suda ostvarene pretpostavke za ostvarivanje osobnih odnosa bez nadzora stručne osobe.

10. Također je prvostupanjski sud razložno odlučio ne uzimati mišljenje djeteta, kako je to detaljno i prihvatljivo obrazloženo pod točkom 13.2. odluke na koje su žaliteljica upućuje, što se odnosi i na odbijanje njezinog prijedloga za saslušanje odgajateljice vrtića, a kod svega je imati u vidu i da se posebna skrbnica djece suglasila sa mišljenjem i prijedlogom HZSSR.

11.Prema članku 124. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20,49/23,156/23, dalje:ObZ) sud može u odluci iz članka 413. stavka 1. ovoga Zakona ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja, ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad odrediti da se osobni odnosi djeteta s roditeljem ostvaruju pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad.

12.Mjera kojom je određeno da se osobni odnosi djeteta s roditeljem ostvaruju pod nadzorom stručne osobe može se odrediti samo privremeno, u trajanju do 6 mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalnu skrb imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa, time da se trajanje takve mjere može produžiti za još 6 mjeseci, ali samo u iznimno opravdanim okolnostima (članak 124. stavak 4. Obiteljskog zakona).

13.Ovdje je reći i kako stručna osoba koja obavlja nadzor, osim dužnosti pratiti napredak i razvoj osobnog odnosa djeteta s roditeljem te dostavljanja jednom mjesečno Zavodu izvješća o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem (čl. 125. st. 2. ObZ-a) dužna je, ako ustanovi da ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom predstavlja za dijete intenzivan psihološki stres ili da su ugroženi djetetov tjelesni ili mentalni razvoj, bez odgode o tome izvijestiti Zavod koji je dužan bez odgode predložiti sudu u izvanparničnom postupku izmjenu odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom, odnosno zabranu ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom i prije isteka roka na koji je nadzor određen (čl. 125. st. 4. ObZ-a), do čega u konkretnom slučaju nije došlo.

14. Dosljedno, s pravom je prvostupanjski sud kod donošenja odluke prihvatio mišljenje i prijedlog HZSSR Područni ured Maksimir jer je isto stručno, argumentirano i detaljno obrazloženo, pa je na temelju tog mišljenja i ostalih provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u ovom postupku, koji zaključak žalbenim prigovorima nije doveden u pitanje kod ranije izloženih utvrđenja prema kojima je rezultat mjera koje su se provodile da otac ne predstavlja ugrozu za djecu koja, jednako kao i on imaju pravo na međusobno društvo bez ograničenja sustava.

15.Ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je s jedne strane pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo i dužnost djeteta. To pravo i dužnost djeci i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti i to Konvencija o pravima djeteta UN-a iz 1989. (Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991., zatim Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine MU 18/97, 4/02) i Europska konvencija o kontaktima s djecom iz 2003. (Narodne novine MU 7/08).

16.Ovi pravni akti, jednako kao i ObZ, ograničavaju pravo roditelja na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja u slučajevima u kojima je ugrožena dobrobit ili zdravlje djeteta, a i štite najbolji interes djeteta.

17.Tako i Konvencija o pravima djeteta u čl. 9. st. 3. jamči djetetu koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima kada mu je ugrožena dobrobit.

18.Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u čl. 8. jamči pravo na obiteljski život, koje pravo uključuje i pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom, a to podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava osim ako je to potrebno, među ostalim, radi zaštite zdravlja. Konvencija o ostvarivanju dječjih prava na općenit način štiti najbolji interes djeteta u postupcima odlučivanja o susretima i druženjima u skladu s čl. 1. st. 3.

19.Osobna prava djeteta su propisana člankom 84. ObZ-a tj. da dijete ima pravo živjeti sa svojim roditeljima, a u slučaju da dijete ne stanuje s oba roditelja da ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljima i drugim bliskim osobama s kojima ne stanuje. Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja temeljem čl. 91. i 92. ObZ-a, a temeljni sadržaji roditeljske skrbi su pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na: zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa i određivanje mjesta stanovanja, te pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom kao i zastupanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa.

20.Sud prvog stupnja je pravilno pobijanim rješenjem odlučio da će se osobni odnosi oca i mal. djece odvijati bez nadzora te u opsegu kako je navedeno.

21.Naime, kod odlučivanja o susretima i druženju djeteta s roditeljem s kojim dijete ne živi vrhovno načelo koje sud mora imati u vidu je dobrobit djeteta. U interesu je, naime, djeteta da ima dobre i tijesne veze s oba roditelja i redovite kontakte s onim roditeljem s kojim ne živi. Svrha je susreta i druženja u tome da dijete sačuva osjećaj povezanosti, prihvaćenosti i pripadnosti s roditeljem s kojim ne živi i da roditelj koji ne živi s djetetom može utjecati na djetetov razvoj. Kako to proizlazi iz odredbe članka 18. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“, Međunarodni ugovor, broj 12/93 i 20/97, dalje: Konvencija) oba roditelja su zajednički odgovorna za odgoj i razvoj djeteta. Roditelji imaju najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna skrb.

22.Donoseći odluku o načinu i vremenu ostvarivanja osobnih odnosa predlagatelja s maloljetnom djecom prvostupanjski je sud imao u vidu sve utvrđene okolnosti, pravo djece na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje, pravo i dužnost roditelja ostvarivati osobne odnose s djetetom s kojim ne stanuje, dosadašnji način i vrijeme održavanja osobnih odnosa djece i oca u većem obujmu pravilno ocijenivši kako je u interesu i za dobrobit mlljt. djece ostvarivati neposredne, osobne, kontinuirane, sadržajne osobne odnose s ocem s kojim ne stanuju u većem obujmu nego je to određeno rješenjima od 19. prosinca 2024. i 20. ožujka 2025. a uz činjenicu da su djeca u dobi kada mogu provoditi s ocem više sati i noćiti kod oca više dana, da djeca izražavaju ponašanjem interes ostvarivati češća druženja s ocem.

23.Pri tome je prvostupanjski je sud dao valjane, argumentirane i prihvatljive razloge zbog kojih je odlučio da se osobni odnosi predlagatelja i maloljetne djece stranaka odvijaju na način određen pobijanom odlukom, a koji je utemeljen na rezultatima dokaznog postupka pri čemu je vodio računa o najboljem interesu maloljetne djece, pa se u žalbi neutemeljeno osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke ukoliko se odnosi na ovaj dio odluke.

24.Kod toga su izneseni sasvim prihvatljivi razlozi i glede načina ostvarivanja tih susreta i druženja.

25.Žaliteljici valja navesti da je predmetna privremena mjera odluka privremenog karaktera koja je donesena radi zaštite interesa i u skladu s dobrobiti maloljetne djece stranaka, a u slučaju promjene bitnih okolnosti moguće je zahtijevati izmjenu takve odluke sukladno odredbama članka 534. ObZ-a.

26.Osim toga, privremena mjera traje najdulje do pravomoćnog okončanja postupka u kojem se odlučuje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava i u kojem postupku će biti donesena druga, meritorna odluka, a nakon provođenja cjelokupnog postupka i pribavljanja svih podataka koji se odnose na osobne i obiteljske prilike djece i stranaka u postupku.

27.Slijedom navedenog, žalbu protustranke valjalo je odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijano rješenje (članak 380. stavak 2. ZPP), uz odbijanje zahtjeva predlagatelja za nadoknadu troškova odgovora na žalbu kao nepotrebnog (članak 166. u svezi sa člankom 155. ZPP).

U Splitu, 29. srpnja 2025.

SUTKINJA

Mirjana Rubić