REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-12541/2019-66
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice IN iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), koju zastupa Roberta Gottwald, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika SGZ STANOGRAD u stečaju, Zagreb, Ilica 109 (OIB: 48821947982), kojeg zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Filip Gradišek i Ante Omazić iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 27. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka, dana 29. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se osnovanost novčane tražbine tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 190.658,68 eura kao tražbine drugog višeg isplatnog reda.
Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici parnični trošak od 18.875,00 eura sa zateznom kamatom od 30. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 5.5.2010. podnijela tužbu protiv tuženika tvrdeći da je s njime 19.3.2004. zaključila kupoprodajni ugovor kojim je utvrđeno da mu je prodala svoj suvlasnički dio nekretnine po cijeni od 812,080,00 kn, da je u istom ugovoru navedeno da će tuženik do 31.12.2005. tužiteljici cijenu isplatiti zamjenskom nekretninom, i to stanom koji će biti dovršen do 31.12.2005., da nakon višekratnih poziva na izvršenje tuženik nije odgovarao, nije predao stan niti ga počeo graditi, a ne želi niti vratiti iznos od 812,080,00 kn, unatoč tome što je nekretninu upisao na svoje ime. Zbog navedenog tužiteljica predlaže donijeti presudu citiranu u izreci.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev i sve tvrdnje tužiteljice, osim one da su stranke 19.3.2004. sklopile kupoprodajni ugovor. Neosnovan je zahtjev tužiteljice koja traži da joj tuženik vrati iznos od 812,080,00 kn jer nije jasno kada je tuženik od nje taj novac uopće primio. Općenito je nejasno kakva obveza plaćanja po priloženom ugovoru postoji na strani tuženika. Tuženik, osim toga, osporava da mu se tužiteljica ikada obratila sa zahtjevom za isplatu ili predaju stana. Na ročištu 7.3.2017. ističe prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći da je tužiteljica u međuvremenu, 19.4.2011. s drugom pravnom osobom sklopila ugovor o kupoprodaji stana kojim je ugovoreno da će se kupovnina za tu nekretninu isplatiti kompenzacijom sa 10/240 suvlasničkog dijela nekretnine u [adresa] koji je predmet ovog spora pa radi svega navedenog predlaže zahtjev odbiti.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19.3.2004. (list 4-9 spisa), rješenje ovog suda Z-6180/10 od 19.4.2010. (list 18), aneks ugovoru o kupoprodaji nekretnina sklopljen 19.4.2011. (list 42-43), ugovor o raskidu ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljen 19.4.2011. (list 44), zemljišnoknjižni izvadak (list 45, 55- 57, 79-80), ugovor o kupoprodaji stana od 19.4.2011. (list 46-48), informativni obračun kamata (list 169) i drugu dokumentaciju u spisu i ocjenom svih dokaza po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je zahtjev tužiteljice osnovan.
4. Nakon što je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu St-3048/2016 od 22.11.2018. otvoren stečajni postupak, došlo je do prekida postupka.
5. Tužiteljica je pred stečajnim sudom prijavila tražbinu koja je predmet ovog spora, no tražbina je osporena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu St-3048/2016 od 29.5.2019., a tužiteljica pozvana da u 8 dana od pravomoćnosti tog rješenja podnese prijedlog za nastavak parnice. Iako tužiteljica nije prijedlog za nastavak podnijela u navedenom roku, pozivajući se na opravdane razloge navedene u podnesku od 9.7.2019., predlažući da sud prihvati njezin prijedlog za povrat u prijašnje stanje, postupak je nastavljen preuzimanjem od strane stečajnog upravitelja tuženika rješenjem od 27.9.2019. (čl. 269. st. 1. Stečajnog zakona (NN: 71/15, 104/17, 36/22, 27/24 – dalje: SZ). Kako je to rješenje postalo pravomoćno 22.10.2019., sud je utvrdio da je neosnovan prijedlog tuženika za odbacivanje tužbe pozivom na čl. 269. st. 3. SZ, a o prijedlogu tužiteljice za povrat u prijašnje stanje nije odlučivao smatrajući ovo u konkretnom stanju neodlučnim.
6. Među strankama nije sporno da su 19.3.2004. sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnina niti sadržaj toga ugovora. Uvidom u isprave koje su stranke tijekom postupka dostavile u spis sud je utvrdio i da su 2.4.2004. sklopile aneks tom ugovoru (list 42-43).
7. Nije sporno, a utvrđeno je i uvidom u rješenje ovog suda Z-6180/10 od 19.4.2010. i zemljišne knjige, da je tuženik temeljem navedenog ugovora uknjižio pravo vlasništva na nekretnini tužiteljice koja se sastoji od 20/480 dijela zkč. br. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište površine 205,8 čhv ili 740 čm.
8. Ugovorom o kupoprodaji nekretnina stranke su sporazumno utvrdile kupoprodajnu cijenu za gore navedenu nekretninu od 812.080,00 kn (čl. 1. ugovora). U čl. 2. ugovora stranke su se sporazumjele da tuženik prodaje, a tužiteljica kupuje u stambeno-poslovnom objektu operativne oznake [adresa] stan koji se ima sagraditi - konkretno stan br. 12 na VI. katu, veličine 77,95 m2 sa spremištem u podrumu. Cijena ovoga stana ugovorena je u iznosu od 812.080,00 kn kao fiksna i nepromjenjiva, a isplata je za obje nekretnine prema ugovoru imala biti plaćena kompenzacijom nekretnina (čl. 5.). U čl. 6. tuženik se obvezao nekretninu iz čl. 2. dovršiti do 31.12.2005.
9. Tužiteljica tvrdi da joj tuženik nije predao stan prema ranije navedenom ugovoru, a ovo potvrđuje i okolnost da su stranke 19.4.2011. sklopile ugovor o raskidu ugovora o kupoprodaji nekretnina od 19.3.2004. Uvidom u taj ugovor na listu 44 spisa sud je utvrdio da je do raskida ugovora došlo sporazumno, zbog promijenjenih okolnosti. Stranke su se u čl. 2. toga ugovora sporazumjele da će tuženik tužiteljici osigurati sklapanje novog ugovora o kupnji nekretnine odgovarajuće vrijednosti kao naknadu za 10/240 suvlasničkog dijela nekretnine u njenom vlasništvu (kojeg je tuženik prenio na svoje ime).
10. Odredba čl. 2. Ugovora o raskidu ugovora o kupoprodaji nekretnina, kojim se tuženik obvezao „osigurati tužiteljici kao kupcu sklapanje novog ugovora o kupnji nekretnine, odgovarajuće vrijednosti, kao naknadu za 10/240 suvlasničkog dijela nekretnine u njenom vlasništvu, upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu izgrađene na kč. br. [katastarska čestica]-276, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]“ neprecizna je i neodređena u odnosu na obvezu tuženika (omogućavanje sklapanja ugovora), vrijednost nekretnine, a nije niti određen rok u kojem bi tuženik bio dužan po toj obvezi postupiti, što onemogućava tužiteljicu u traženju ispunjenja te obveze. Kada je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je (u konkretnom slučaju odredba čl. 2. ugovora o raskidu) po čl. 47. ZOO ništav.
11. Tuženik je na ročištu 9.3.2017. iznio prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tužiteljica u međuvremenu, 19.4.2011., s drugom pravnom osobom - SG Sjever 1978 d.o.o. iz Zagreba sklopila ugovor o kupoprodaji stana, držeći da je time spor među parničnim strankama riješen.
12. Uvidom u ugovor o kupoprodaji stana između SG Sjever 1978 d.o.o. iz Zagreba kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca te izvadak iz zemljišnih knjiga za nekretninu koja je predmet prodaje po tom ugovoru sud je utvrdio da su točni navodi tužiteljice: ugovor o kupoprodaji stana kojeg je zaključila 19.4.2011. s trećom pravnom osobom nije moguće realizirati prije svega jer opis nekretnine u ugovoru ne odgovara opisu nekretnine u zemljišnim knjigama. Pored toga, nekretnina na koju se odnosi taj ugovor višestruko je opterećena, a iz sadržaja ugovora ne proizlazi da je tužiteljica na to pristala. Tuženik nije time dokazao da je ispunio svoju obvezu prema tužiteljici, a prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan je.
13. Kako je ugovor o kupoprodaji nekretnine kojeg su parnične stranke sklopile 19.3.2004.g. raskinut 19.4.2011., ugovorne su stranke oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu eventualne štete (čl. 132. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO 91), a ako je jedna od strana izvršila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo da joj se vrati ono što je dala (čl. 132. st. 2. ZOO 91).
14. Tuženik je temeljem ugovora od 19.3.2004. postao vlasnikom nekretnine koja se sastoji od 20/480 dijela zkč. br. [katastarska čestica], površine 205, 8 čhv, ali svoju obvezu po tom (kasnije raskinutom) ugovoru nije ispunio. S obzirom na to da je tuženik u međuvremenu navedenom nekretninom dalje raspolagao u korist SG Stanograd Koncern 1978 d.o.o. Zagreb, dakle druge pravne osobe, ne može više tu nekretninu vratiti tužiteljici. Zbog toga je dužan tužiteljici vratiti novčani ekvivalent te nekretnine, što ona tužbom i traži, pozivajući se na čl. 137. st. 1. ZOO.
15. Parnične su stranke u ugovoru o kupoprodaji od 19.3.2004. i svim kasnijim sklopljenim ugovorima utvrdile kupoprodajnu cijenu nekretnine koju je tužiteljica prodala tužitelju u iznosu od 812.080,00 kn, sada 107.781,54 eura, što među njima i nije sporno i što, prema tome, predstavlja novčani ekvivalent tužiteljičine nekretnine. Tužiteljici na navedeni iznos pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu, i to od raskida ugovora, 19.4.2011. pa do otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, 22.11.2018. Tužiteljica je tu kamatu obračunala i obračun dostavila uz podnesak od 27.5.2025. S obzirom da je kamata obračunata na točan iznos glavnice i za razdoblje za koje tužiteljici, po ocjeni suda, pripada pravo na kamate, a tuženik visinu obračuna nije osporio, sud je prihvatio i zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate od 82.877,14 eura, što ukupno iznosi 190.658,68 eura i po čl. 270. SZ donio presudu kao u izreci.
16. Tužiteljici je dosuđen parnični trošak zastupanja po odvjetniku po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zahtjevu za trošak, i to: za sastav tužbe 1.624,00 eura (tbr. 7/1), za podneske od 2.8.2010., 7.3.2017. po 1.624,00 eura, za podnesak od 27.5.2025. iznos od 2.868,00 eura (sve tbr 8/1), za zastupanje na ročištu 13.2.2018. iznos od 1.624,00 eura (tbr 9/1), za zastupanje na ročištima 26.3.2024. i 27.5.2025. po 2.868,00 eura (tbr 9/1) odnosno 15.100,00 eura, što uvećano za pripadajući PDV od 3.775,00 eura iznosi 18.875,00 eura.
Zagreb, 29. srpnja 2025.
Sudac:
Ivana Marangunić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi, koja se podnosi pisanim putem ovom sudu, odlučuje Županijski sud.
DNA:
- tužitelju po pun.
- tuženiku po pun.
