Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj Pr-70/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužiteljice VS OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], (boravište: [adresa]), zastupana po punomoćniku Marini Pezer, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika L.P.C. d.o.o., OIB 96732908032, Velika skela 24, 32000 Vukovar, zastupanog po punomoćniku odvjetniku Marko Cvrković, radi isplate iz radnog odnosa, nakon održane glavne i javne rasprave 18. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a presude javno objavljene 29. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku L.P.C. d.o.o., Velika skela 24, Vukovar, OIB: 96732908032 isplatiti tužiteljici VS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neisplaćenih plaća za razdoblje od 01.05.2024. do 09.09.2024. godine isplatiti bruto iznos od 7.520,83 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa prema članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koje za razdoblje do 31.12.2022. teku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a za razdoblje od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, a tekućim na iznose od:

- za svibanj 2024. na iznos od 2.288,95 EUR počev od 15.06.2024.g. do isplate,

- za srpanj 2024. na iznos od 2.288,95 EUR počev od 15.08.2024.g. do isplate,

- za kolovoz 2024. na iznos od 2.288,95 EUR počev od 15.09.2024.g do isplate,

- za rujan 2024. na iznos od 653,98 EUR počev od 15.10.2024.g. do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku L.P.C. d.o.o., Velika skela 24, Vukovar, OIB: 96732908032 isplatiti tužiteljici VS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neisplaćenih plaća na ruke za razdoblje od 01.05.2024. do 09.09.2024. godine isplatiti neto iznos od 4.191,73 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa prema članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koje za razdoblje do 31.12.2022. teku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a za razdoblje od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, a tekućim na iznose od:

- za svibanj 2024. na iznos od 978,07 EUR počev od 15.06.2024. do isplate,

- za lipanj 2024. na iznos od 978,07 EUR počev od 15.07.2024. do isplate,

- za srpanj 2024. na iznos od 978,07 EUR počev od 15.08.2024. do isplate,

- za kolovoz 2024.na iznos od 978,07 EUR počev od 15.09.2024. do isplate,

- za rujan 2024. na iznos od 279,45 EUR počev od 15.10.2024. do isplate,

a sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku L.P.C. d.o.o., Velika skela 24, Vukovar, OIB: 96732908032 isplatiti tužiteljici VS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor isplatiti bruto iznos od 1.307,97 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa prema članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koje za razdoblje do 31.12.2022. teku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a za razdoblje od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, a sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku L.P.C. d.o.o., Velika skela 24, Vukovar, OIB: 96732908032 isplatiti tužiteljici VS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime troškova prijevoza isplati neto iznos od 401,15 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa prema članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koje za razdoblje do 31.12.2022. teku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a za razdoblje od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, a sve to u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku L.P.C. d.o.o., Velika skela 24, Vukovar, OIB: 96732908032 da tužiteljici VS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 EUR na koje troškove teku zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj navodi kako su parnične stranke su dana 15. travnja 2024. godine sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za obavljanje građevinskih poslova iz VIII. grupe poslova Tarifnih stavova – voditelj građenja – u punom radnom vremenu. Tužiteljica je temeljem Ugovora o radu obavljala rad od kuće s povremenim odlascima na gradilišta. Mjesto rada tužiteljice bilo je na adresi [adresa]. Člankom 9. Ugovora o radu ugovorena je mjesečna bruto plaća u iznosu od 2.288,95 EUR. Pored navedenog tuženik je s tužiteljicom usmeno ugovorio i plaćanje dijela plaće na ruke i to u iznosu od 978,07 EUR. Tako je tuženik s tužiteljicom ugovorio plaću u neto iznosu od 2.555,00 EUR, od čega iznos 1.576,93 EUR je tužiteljica trebala primati na račun, a iznos od 978,67 EUR na ruke. Za vrijeme trajanja radnog odnosa, tuženik tužiteljici nije isplaćivao plaće, točnije isti je za vrijeme trajanja radnog odnosa tužiteljici isplatio neto iznos plaće za travanj i lipanj 2024. godine. Kako tuženik nije isplaćivao plaću tužiteljici, ista je dana 12. kolovoza 2024. godine izvanredno otkazala ugovor o radu. Po navedenom otkazu tuženik se u potpunosti oglušio. Stoga je tužiteljica ponovno dana 03. rujna 2024. godine izvanredno otkazala ugovor o radu, na koji otkaz se tuženik ponovno oglušio. Tužiteljica je ponovno i 09. rujna 2024. godine putem pošte preporučeno izvanredno otkazala ugovor o radu, koje pismeno je tuženik zaprimio dana 10. rujna 2024. godine, a na koji dopis se tuženik ponovno oglušio. Obzirom da je tuženik zanemarivao i odbijao otkaz dan od strane tužiteljice, te je istu odbijao odjaviti, a istoj je uredno davao radne zadatke, koje je tužiteljica uredno ispunjavala, tužiteljica je dana 09. rujna 2024. godine pristupila u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured u [adresa], te izvijestila nadležne da ju tuženik ne želi odjaviti. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured u [adresa] izvršio je odjavu tužiteljice s danom 09. rujna 2024. godine. Nakon navedene prijave tuženik je tužiteljici dostavio prijedlog Otkaza ugovora o radu, koji otkaz je sastavio u ime tužiteljice, i to na način da ista daje otkaz zbog osobnih razloga, te da radni odnos prestaje dana 09. rujna 2024. godine. Ovakav otkaz tužiteljica nije potpisala. Tužiteljica je poslove svoga radnog mjesta obavljala zaključno do dana 09. rujna 2024. godine. Tako tuženik, tužiteljici do današnjeg dana nije isplatio plaće za svibanj, srpanj, kolovoz i rujan 2024. godine, niti je tužiteljici dostavio isprave o isplati plaće (obračun plaće), niti je tužiteljici isplatio dio plaće na ruke kako je ugovorio, osim u mjesecu travnju 2024. godine, kada je tužiteljici isplatio neto iznos plaće na račun i na ruke.

Tužiteljica je obavljala rad od kuće, te je sukladno obvezi odlazila na gradilište u Vukovaru. Tako je tužiteljica imala trošak cestarine u ukupnom iznosu od 54,10 EUR, a koje troškove joj je tuženik dužan naknaditi, i to kako slijedi: - 17.05.2024. – relacija SB-VU 9,00 EUR - 23.05.2024. – relacija SB- VU 9,00 EUR - 11.06.2024. – relacija SB-VU 9,00 EUR - 18.06.2024. – relacija SB-VU 9,00 EUR - 26.06.2024. – relacija SB-VU 7,90 EUR - 11.07.2024. – relacija SB-OS 10,20 EUR Ukupno: 54,10 EUR Tužiteljica je imala i trošak goriva, a koje račune je sukladno uputi tuženika osobno gotovinski plaćala, te za tuženika tražila R1 račun. Tako je tužiteljica imala trošak u ukupnom iznosu od 347,05 EUR, a koje troškove joj je tuženik dužan naknaditi, i to kako slijedi:

Tužiteljica za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika nije koristila godišnji odmor, niti je tuženik tužiteljici isplatio razmjeni dio godišnjeg odmora. Tako tuženik nije tužiteljici isplatio naknadu za 12 dana neiskorištenog godišnjeg odmora, u iznos od 1.307,97 EUR. IV. Prema čl. 7. st. 1. i 90. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Iz Ugovora o radu slijedi da tužitelj ima pravo na naknadu plaće za svaki mjesec rada u bruto iznosu od 2.288,95 EUR, a koju se tuženik obvezao platiti najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik čini nespornim da je tužiteljica kod njega bila u radnom odnosu te da joj duguje dio neisplaćenih neto plaća koji su predmet toč. I tužbenog zahtjeva. Doprinose na plaću tužiteljici su uredno i na vrijeme plaćeni. Tuženik osporava da je pored plaće sa tužiteljicom bilo što drugo dogovarao, a posebice isplatu plaće na ruke. Tuženik nema evidenciju da je tužiteljica imala troškove dolaska na gradilište. Predlaže da sud po provedenom postupku odbije tužbu u cijelosti.

3. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju navedenom u tužbi, te da joj duguje dio neisplaćenih neto plaća koji su predmet toč. I tužbenog zahtjeva. Među strankama je sporno je li pored iznosa plaće koja je ugovorena u ugovoru o radu, ugovorena i isplata dijela plaće na ruke, je li plaća tužiteljici isplaćena za mjesece svibanj, srpanj, kolovoz i rujan, je li tuženik dužan platiti troškove dolaska na gradilište, kao i naknadu za godišnji odmor.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao i izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 15. travnja 2024., izvanredni otkaz ugovora o radu od 12. kolovoza 2024., e mail korepsodenciju tužiteljice i tuženika, izvanredni otkaz ugovora o radu od 3. rujna 2024., potvrdu o isporuci od 10. rujna 2024., poziv za isplatu plaća od 30. rujna 2024., potvrda o primitku ,e mail korepsodencija punomoćnice tužiteljice i tuženika od 8. listopada 2024., prijavu Državnom inspektoratu od 22. listopada 2024., dopis HZZO od 19. ožujka 2025., dopis HZMO od 25. ožujka 2025., Rješenje HZMO, Središnja služba, klasa: UP/II 140-10/25-03/03475706999, ur.broj: 341-99-11/2-25- 1139 od 27. ožujka 2025., Dokumentacija dostavljena od Državnog inspektorata od 8. travnja 2025., saslušana je tužiteljica i saslušana je svjedokinja JS.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj:53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Uvidom i čitanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. travnja 2024. utvrđeno je da se istim zasniva radni odnos na neodređeno vrijeme za obavljanje građevinskih poslova iz VII grupe poslova – voditelj građenja između tužiteljice i tuženika, te je u čl. 9. ugovoreno da radnik ima pravo za obavljeni rad u punom vremenu na mjesečnu osnovnu bruto plaću u iznosu od 2.288,95 EUR, a za čl. 11. ugovoreno je da za obavljeni rad poslodavac radniku isplaćuje plaću jedanput mjesečno u pravilu do 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

7. Uvidom i čitanjem izvanrednog otkaza ugovora o radu od 12. kolovoza 2024. utvrđeno je da je tužiteljica tuženiku dala izvanredni otkaz ugovora o radu u kojem je navela kao razlog otkaza neisplatu plaće za mjesec svibanj 2024., a uvidom u izvanredni otkaz ugovora o radu od 3. rujna 2024. utvrđeno je kako je tužiteljica tuženiku dala izvanredni otkaz ugovora o radu u kojem je navela kao razlog otkaza neisplatu plaće za mjesec svibanj 2024. i srpnja 2024.

8. Uvidom i čitanjem poziva za isplatu plaća od 30. rujna 2024. utvrđeno je kako je tužiteljica tuženiku uputila poziv za isplatu plaća za mjesece svibnja, srpanj, kolovoz i rujna 2024. niti su joj uručene isprave o plaći, te da poziva poslodavaca da isto isplati u roku od 3 dana.

9. Uvidom i čitanjem dopisa HZZO od 19. ožujka 2025. utvrđeno je da je tužiteljica u vremenskom razdoblju od 17. travnja 2024. do 9. rujna 2024. bila osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju osnovom radnog odnosa kod poslodavca – tuženika. Od 10. rujna 2024. je osigurana osnovom radnog odnosa kod poslodavca Domum gradnja d.o.o.

10. Uvidom i čitanjem dopisa HZMO od 25. ožujka 2025. utvrđeno je da prema evidencijama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da je tužiteljica bila prijavljena kod poslodavca tuženika u razdoblju od 17. travnja 2024. do 9. rujna 2024. u radni odnos na neodređeno puno radno vrijeme.

11. Uvidom i čitanjem Rješenja HZMO, Središnja služba, klasa: UP/II 140-10/25- 03/03475706999, ur.broj: 341-99-11/2-25-1139, od dana 27. ožujka 2025. godine, utvrđeno je da se tužiteljici utvrđuje mirovinski staž u periodu od 17. travnja 2024. godine pa sve do 09. rujna 2024. godine, kod tuženika.

12. Tužiteljica je dala svoj iskaz u postupku pred sudom u kojem je u bitnome navela da je sredinom travnja 2024. sklopila Ugovor o radu sa tuženikom na neodređeno radno vrijeme. Sve uvjete rada, plaće i ostalo vezanog za posao dogovarala je sa HS. Dogovoreno je da jedan dio plaće će se isplaćivati na račun i to kako je navedeno u Ugovoru o radu, a pored toga usmeno je dogovoreno s HS da će joj dio plaće isplatiti i na ruke i to iznos od 978,00 eura, a to znam jer je dogovoreno da će joj ukupna neto plaća iznositi 2.555,00 eura. Za travanj je isplaćena plaća u svibnju. Za svibanj jo nije isplaćena plaća iako je u JOOP obrascu navedeno da mi je plaća isplaćena. Napominje kako je ponovno provjeravala te je naknadno priložen novi obrazac u kojem je navedeno da plaća nije isplaćena. Za lipanj joj je plaća isplaćena krajem srpnja. Ona je uporno zvala HS i slala mu poruke i tražila da joj isplati plaće koje mi nisu isplaćene. Sredinom kolovoza poslala mu je e-mail u kojem je navela da daje otkaz zbog neisplate plaće. Nakon toga on je zamolio da ostane raditi do 31. kolovoza i ona je pristala na to da se tada zaključi radni odnos, te da joj se isplati sve što nije isplaćeno. Isto tako tražila je da je s tim datumom odjavi s mirovinskog. Kada je uvidjela početkom 9. mjeseca da nema svrhe te da joj i dalje nije isplatio plaće, tražila je savjet od odvjetnice te je ponovno poslala e-mail u kojem daje otkaz, te je i preporučenom poštom poslala izvanredni otkaz zbog neisplate plaće. Također je otišla u HZMO te se savjetovala što da radi budući da je poslodavac nije odjavio, a ona je dala otkaz, te je na njihov savjet napisala pisani zahtjev za odjavu 9. rujna, a budući da je od 10. rujna bila zaposlena u drugoj firmi. Pojašnjava da kada je predala zahtjev u HZMO, oni su prvi put donijeli rješenje da je odjavljuju s 31. lipnjem 2024. i to na temelju dokumentacije koju je predao poslodavac, na što sam se žalila, te je doneseno novo rješenje da me odjavljuju s 31. kolovoza, nakon čega se ponovno žalila te je konačno doneseno rješenje da sam odjavljena s 9. rujna 2024. Cijelo vrijeme je obavljala svoje radne obveze i izvršavala posao do zadnjeg dana. Za potrebe posla koristila je svoj osobni automobil, a s HS bilo je dogovoreno usmeno da će joj isplatiti sve troškove koje bude imala i to cestarinu i gorivo. Ona je posao obavljala u mjestu gdje prebiva, a nekad je trebala ići do Vukovara gdje je sjedište firme, nekad je išla do Virovitice gdje su imali gradilište. Za troškove cestarine priložila je potvrde te je imala ukupno troškova kako je navedeno u tužbi, a za troškove goriva priložila je račune (R1), a navedeni troškovi nisu joj nikada isplaćeni. Za vrijeme trajanja radnog odnosa nije koristila godišnji odmor, a poslodavac joj nije isplatio naknadu za korištenje godišnjeg odmora. Vezano za račune za gorivo, da navela je kako je iste dala administrativnom radniku kod poslodavca. Usmeno je dogovoreno da ukupni neto iznos plaće iznosi 2.555,00 eura, dio neto iznosa je naveden u Ugovoru o radu, tj. izračuna se iz tog dijela ugovorene plaće, a ostatak je dogovoren na ruke i to znam da se radi o iznosu od 978,00 eura i još nekoliko centi. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika koje su bile njezine obveze u firmi, odgovara kako je bila zaposlena kao inženjer građevinarstva, te je radila kao voditelj gradilišta, javnu nabavu, vodila građevinski dnevnik, radila obračun, prikupljala ponude kooperanata, analizirala ponude, vodila građevinsku knjigu, radila je gradilište u Virovitici (Centar za socijalnu skrb) te za gradilište Hruševec kod Zagreba i Primorski Dolac, za zadnja dva radila je dokumentaciju, međutim nije putovala do gradilišta, a za što niti ne traži trošak. Poslodavac joj nije dostavio obračunske liste plaća niti kada sam ih je zatražila putem e-maila, a niti potvrdu o neisplati plaća.

13. Svjedok JS je dala svoj iskaz u postupku pred sudom u kojem je u bitnome navela da je bila zaposlena u LPC d.o.o. na poslovima administratora te je radila prijave i odjave radnika, primala račune i druge poslove. U svezi Ugovora o radu za tužiteljicu ona je napravila taj ugovor u suradnji sa HS te knjigovođom. Sjeća se da je za VS dogovoreno da ima iste uvjete kao u prethodnoj firmi, tj. da joj plaća bude ista. Koliko je njoj poznato plaća joj je trebala biti oko 2.500,00 eura neto. Poznato joj je da se VS jedan iznos plaće trebao isplatiti na ruke i to iznos oko 1.000,00 eura to joj je rekla VS, a misli da joj je to jedanput HS spomenuo u razgovoru. Poslodavac je od svibnja neredovito isplaćivao plaće na račun. Njoj je isplatio neki dio plaće na ruke, a za VS zna da nije isplatio, a to zna jer je ona rekla. Ona je o tome razgovarala s HS i rekla mu da treba to da se riješi, da joj se isplati plaća koja nije isplaćena i da ju se odjavi sa HZMO. Vezano za putne troškove koje bi imali zaposlenici u svezi obavljanja posla, gorivo se uvijek uzimalo na R1 račun te bi se to refundiralo zaposlenicima, takav je bio dogovor sa svima. Ona je primala račune od zaposlenika vezano za troškove goriva, te bi ih prosljeđivala u knjigovodstvo na knjiženje. Poznato joj je da VS nisu isplaćeni putni troškovi za gorivo kao ni cestarina, a misli da nisu isplaćeni niti drugim zaposlenicima. Na poseban upit ima li saznanja o godišnjim odmorima radnika te da li je VS koristila svoj godišnji odmor, odgovara kako je ona vodila evidenciju godišnjih odmora, te VS nije koristila godišnji odmor, niti joj je isplaćena naknada za godišnji odmor.

14. Sud prihvaća iskaze tužiteljice i svjedokinje te je iste ocijenio da su pouzdani i isitniti, te u skladu jedan s drugim i sa ispravama u spisu.

15. U postupku je bilo predloženo i provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja od tužiteljice, međutim iz očitovanja tuženika isti ne osporava da tužiteljici duguje neisplaćene neto plaće. Tuženik nije dokazao tijekom postupka da je doprinose na plaći isplatio. Nadalje, tuženik nije dostavio u spis isprave ni dokumentaciju temeljem kojih bi se i moglo provesti financijsko vještačenje, stoga je sud rješenjem na glavnoj raspravi od 18. srpnja 2025. odbio navedeni dokazni prijedlog iz razloga ekonomičnosti postupka.

16. Tuženik je predložio saslušanje odgovorne osobe tuženika HS, međutim isti nije došao niti se odazvao pozivu na dvije glavne rasprave, stoga je sud rješenjem na glavnoj raspravi od 18. srpnja 2025. odbio navedeni dokazni prijedlog iz razloga ekonomičnosti postupka.

17. Odredbom članka 7. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22, dalje: ZR) propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

18. Prema čl. 90. ZR, u smislu Zakona, je primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu. Poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću iz stavka 1. ovoga članka, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Plaća iz stavka 1. ovoga članka može se sastojati od: osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka. Dodaci iz stavka 3. točke 2. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnoga staža i sl.), odnosno koje u skladu s propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima i visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima poslovanja i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.). Poslodavac je dužan dodatke iz stavka 3. točke 2. ovoga članka obračunati u iznosu i na način koji je utvrđen posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje plaće iz članka 94. stavka 1. ovoga Zakona ne smije obračunati na iznos manji od iznosa minimalne plaće u skladu s posebnim propisima. Ostali primici radnika iz stavka 3. točke 3. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, su primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu. Plaća iz stavka 1. ovoga članka je plaća u brutoiznosu koji se sastoji od iznosa za isplatu radniku i javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima.

19. Prema čl. 90 b ZR plaća mora biti ugovorena, utvrđena ili propisana u brutoiznosu. Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu, a poslodavac koji nije u obvezi donošenja pravilnika ili pravilnikom o radu osnove i mjerila nije utvrdio, dužan ih je ugovoriti ugovorom o radu sklopljenim s radnikom. Ako plaća nije određena posebnim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću. Pod primjerenom plaćom iz stavka 3. ovoga članka smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

20. Kako je u konkretnom slučaju tužiteljica radila kod tuženika od 15. travnja 2024. do 9. rujna 2024. s kojim danom je iz iskaza tužiteljice, kao i iz potvrda HZMO i HZZO utvrđeno da je s tim danom prestao radni odnos, u smislu citiranih odredbi ZR, tuženik je dužan tužiteljici isplatiti plaću za utuženo razdoblje. U konkretnom slučaju sud nije provodio financijsko vještačenje, kako je već obrazloženo, već je visinu plaće utvrdio na temelju isparav u spisu i iskaza tužiteljice i svjedokinje JS prema kojima je plaća tužiteljice bila ugovore u iznosu od 2.555,00 EUR netto.

21. Tužiteljica, u smislu odredbe članka 433.a ZPP ima pravo na isplatu plaće u bruto iznosu, pa joj je sud za utuženo razdoblje dosudio bruto iznos od 7.520,83 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to za svibanj 2024. na iznos od 2.288,95 EUR počev od 15.06.2024.g. do isplate, za srpanj 2024. na iznos od 2.288,95 EUR počev od 15.08.2024.g. do isplate, za kolovoz 2024. na iznos od 2.288,95 EUR počev od 15.09.2024.g do isplate, za rujan 2024. na iznos od 653,98 EUR počev od 15.10.2024.g. do isplate.

22. Nadalje, sud je dosudio i neto iznos od 4.191,73 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to za svibanj 2024. na iznos od 978,07 EUR počev od 15.06.2024. do isplate, za lipanj 2024. na iznos od 978,07 EUR počev od 15.07.2024. do isplate, za srpanj 2024. na iznos od 978,07 EUR počev od 15.08.2024. do isplate, za kolovoz 2024.na iznos od 978,07 EUR počev od 15.09.2024. do isplate, za rujan 2024. na iznos od 279,45 EUR počev od 15.10. 2024. Navedene iznose sud je dosudio kao razliku između iznosa plaće koji je određen ugovorom i iznosa koji je dogovoren između tužiteljice i poslodavca usmeno.

23. Tužiteljici je dosuđen i iznos od bruto iznos od 1.307,97 EUR na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor. Naime, sukladno članka 82. ZR u kojem je navedeno da u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Naknada iz stavka 1. ovoga članka određuje se razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora. Iz navedene odredbe proizlazi da bi tužiteljica imala pravo na isplatu naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora samo budući da je došlo do prestanka ugovora o radu.

24. Tužiteljici je dosuđen neto iznos od 401,15 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog, a ime troškova prijevoza, a sve sukladno utvrđenom stanju da su troškovi stvarno i nastali, a iste je poslodavac dužan snositi prema utvrđenom dogovoru, a što proizlazi iz iskaza tužiteljice, kao i saslušane svjedokinje.

25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako prema čl. 90. st. 4. Zakona o radu plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, Ugovorom o radu određeno je čl. 11. ugovoreno je da za obavljeni rad poslodavac radniku isplaćuje plaću jedanput mjesečno u pravilu do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, tako je kao datum početka tijeka kamata određen 15. datum slijedećeg mjeseca na iznose utvrđenih razlika plaće za pojedine mjesece.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.). Tužiteljica je uspjela u cijelosti, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023) Stoga je sud kao opravdan i potreban tuženiku priznao trošak sastava opomene pred tužbu u iznosu od 500 EUR, trošak sastava tužbe u iznosu od 500 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 6. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 5. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 8. srpnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 1. travnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr 8. toč. 1. i pdv u iznosu od 875,00 EUR. Tuženiku je dakle ukupno priznat trošak u iznosu od 4.375,00 EUR

Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 29. srpnja 2025.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljica po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku