REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-594/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Ivani Marangunić, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužiteljice ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreba, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku po zaposlenju, TŽ, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja AŽ, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika Tomislava Radelića u Zagrebu, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika 29. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplati tužiteljici ĆŽ iznos od 1.340,50 eura (slovima: tisuću tristo četrdeset eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama koje teku od 21. studenoga 2019. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužiteljici ĆŽ troškove parničnog postupka u iznosu od 2.028,71 EUR (slovima: dvije tisuće dvadeset osam eura i sedamdeset jedan cent) sa zateznom kamatom koja teče od 29. srpnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 26. veljače 2019. stradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Zagrebu, a prouzročila ju je OŽ upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika pod brojem police [broj police]. U navedenoj prometnoj nezgodi tužiteljica je kao putnik u vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] zadobila tjelesne ozljede slijedom čega je tužiteljica potražila liječniku pomoć u nadležnoj liječničkoj ustanovi te je daljnje liječenje nastavila sukladno uputama liječnika. Tužiteljici su dijagnosticirane tjelesne ozljede koje su detaljno opisane u liječničkoj dokumentaciji. Slijedom čega tužiteljica je pretrpjela kako imovinsku tako i neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, a nakon završenog liječenja tužiteljica će ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega bližnjih. Tužiteljica ističe da se obratila tuženiku u mirnom postupku odštetnim zahtjevom kojeg je tuženik zaprimio 20. studenoga 2019., nakon čega je tuženik tužiteljici isplatio iznos od 5.405,00 kn s osnova naknade štete, no isti iznos ne može predstavljati pravičnu novčanu naknadu, zbog čega tužiteljica od tuženika potražuje isplatu daljnjih novčanih iznosa u visini od 10.100,00 kuna s osnova imovinske i neimovinske štete zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 21. studenoga 2019. do isplate, uvećano za troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost svog osiguranika i pravo tužiteljice na naknadu neimovinske i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege koju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju. Čini nespornim i da se tužiteljica u mirnom postupku obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom te da joj je tuženik isplatio nesporni iznos od 5.405,00 kn od čega je iznos od 405,00 kn isplaćen s osnove naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege. Tuženik osporava isključivo visinu tužbenog zahtjeva kao i tijek zatraženih zateznih kamata.

3. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica je u cijelosti ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva, s time da je iznos glavnice od 10.100,00 kn iskazala u eurima, slijedom čega specificiranim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 1.340,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. studenoga 2019. do isplate.

4. U tijeku postupka sud je pročitao potvrdu II. postaje prometne policije od 25. srpnja 2019. (list 6-7 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 8-13 spisa), zahtjev za naknadu štete (list 14-15 spisa), ponudu od 16.12.2019. (list 16 spisa), liječničku potvrdu (list 33 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dr. Daniela Rajačića (list 38-42 i 45- 49 spisa) te je sud izvršio uvid u izvornike medicinske dokumentacije te utvrdio da su istovjetni preslikama (list 56 spisa).

5. Preostale dokazne prijedloge stranaka sud nije provodio s obzirom da je tijekom postupka u bitnome bila sporna samo visina tužbenog zahtjeva. Nije proveden dokaz saslušanjem tužiteljice jer su stranke učinile nespornim da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani, dok su preostale okolnosti na koje je predloženo saslušanje tužiteljice utvrđene iz spisu priležeće dokumentacije i provedenih dokaza.

6. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), sud je našao tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

7. Među strankama nije sporna osnova tužbenog zahtjeva, aktivna i pasivna legitimacija, da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 717,37 eura, od čega 53,75 eura s osnova tuđe pomoći i njege, a iznos od 663,62 eura s osnove neimovinske štete. Također nije sporno da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

8. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, odnosno, opravdavaju li težina povrede i okolnosti slučaja dosudu pravične novčane naknade u iznosu koji se tužbom potražuje, kao i tijek zatraženih zateznih kamatama.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete s osnova povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao i naknada štete s osnova tuđe pomoći i njege kao posljedica štetnog događaja od 26. veljače 2019. u ukupnom iznosu od 1.340,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. studenoga 2019. do isplate.

10. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Danielu Rajačiću. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica predmetnog štetnog događaja 26. veljače 2019. zadobila trzajnu ozljedu vrata i natučenje lijevog ramena i nadlaktice. Liječena je konzervativno cervikalnom imobilizacijom i medikamentoznom terapijom te je u kasnijem tretmanu uredno kontrolirana po kirurgu i fizijatru. Realne postraumatske tegobe evidentirane su nalazima kirurga i fizijatra (str.8/9/10 spisa), zbog kojih je u daljnjem tijeku liječenja ordinirano 10 ciklusa fizikalne terapije. Po provedenoj rehabilitaciji u srpnju 2019. ozljeda je sanirana (str. 11 spisa završni nalaz fizijatra od 13.9.2019.), a liječenje tužiteljice je završeno. Navedene pretrpljene ozljede rezultirale su bolnošću i ograničenjem pokretljivosti vratne kralježnice/lijevog ramena i regredirale su na primijenjenu terapiju. Kliničkim pregledom ustanovio se uredan opseg kretnji vratom i gornjim ekstremitetima. Ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju nisu kod tužiteljice ostavile trajne posljedice zbog kojih bi morala ulagati pojačane napore u daljnjem životu. Izdana je liječnička potvrda iz koje proizlazi da tužiteljica prije štetnom događaja nije bolovala od sličnih bolesti niti je prethodno pretrpila ozljede koje bi korelirale s predmetnom ozljedom. Rezultati zadobivenih ozljeda su sljedeći: Fizički bolovi: zadobivene ozljede rezultirale su bolovima jačeg intenziteta sumacijski tijekom 2 dana u neposrednoj akutnoj fazi po ozljedi, bolovima srednjeg intenziteta sumacijski tijekom 6 dana, te u subakutnoj fazi ozljede bolovima blažeg intenziteta sumacijski tijekom 40 dana, vezano uz postupno povećanje tjelesne aktivnosti i razgibavanje rigidne vratne muskulature. Strah: u aktualnom događaju tužiteljica je pretrpjela primarni strah koji je u trenutku ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan. Iza toga trpjela je sekundarni strah za svoje zdravlje i ishod liječenja koji je bio jakog intenziteta u trajanju kumulativno od 2 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 6 dana i blagog intenziteta u trajanju od kumulativno 20 dana. Smanjenje životnih aktivnosti: navedene pretrpljene ozljede nisu ostavile trajne posljedice zbog kojih bi tužiteljica morala ulagati pojačane napore u daljnjem životu. Tuđa pomoć i njega: nakon pretrpljenog traumatskog događaja, za obavljanja svakodnevnih primjerenih obaveza (npr. uobičajeni kućanski poslovi, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično) tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u opsegu od 2 sata dnevno tijekom 15 dana, a potom od jednog sata dnevno tijekom daljnjih 15 dana. Liječenje tužiteljice po predmetnoj ozljedi završeno je. Aktivno liječenje predmetne ozljede u vidu provođenja medicinske rehabilitacije u zdravstvenoj ustanovi dovršeno je 26. srpnja 20219. (fizioterapijski karton).

11. Na ovako sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale prigovora, a i sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio stručnim, objektivnim i zasnovanim na priležećoj medicinskoj dokumentaciji kao i na dugogodišnjem iskustvu vještaka. Vještak je odgovorio na sva pitanja slijedom čega nalaz i mišljenja vještaka sud prihvaća u cijelosti.

12. Slijedom provedenih dokaza, sud je utvrdio da je zadobivenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2 u vezi s čl. 1046. ZOO-a. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1 ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove i strah. One su u smislu čl. 1100 st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

13. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100. st. 1 i 2 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 1.950,00 eura. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud cijenio činjenicu životne dobi tužiteljice rođene **.**.1999., koja u vrijeme štetnog događaja nije imala niti 20 godina, činjenicu da će se tužiteljica predmetnog štetnog događaja još dugo sjećati. Također, sud je uzeo u obzir da tužiteljica od prije nije bolovala od sličnih bolesti ili ozljeda, a da je sada zbog predmetnog štetnog događaja u tako ranoj dobi morala provoditi fizikalne terapije. Sud cijeni nalaz i mišljenje vještaka da kod tužiteljice zbog zadobivenih ozljeda nije nastalo smanjenje životne aktivnosti, međutim, svaka povreda na tijelu, logično je i životno da u kasnijoj dobi rezultira određenim tegobama, odnosno, doprinosi nastanku određenih smetnji. Slijedom navedenog, sud smatra da je kod osoba koje su životne dobi kao tužiteljica, nužno voditi računa i o navedenoj okolnosti prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla i biti ovisan o pomoći drugih osoba. Također, sud je uzeo u obzir i inflatorne učinke koji su nastali u međuvremenu od podnošenja tužbe do donošenja odluke. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 1.950,00 eura.

14. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć druge nestručne osobe u trajanju od 15 dana po 2 sata dnevno te još 15 dana po 1 sat dnevno, dakle, ukupno 45 sati.

15. Sud nalazi da tužiteljici za jedan sat tuđe pomoći i njege pripada iznos od 4,00 eura po satu koji se ukazuje primjerenim s obzirom na cijene na tržištu, a imajući na umu da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani. Slijedom navedenog, tužiteljici je s osnova tuđe pomoći i njege dosuđen iznos od 180,00 eura, pozivom na čl. 1095 st. 1 ZOO-a.

16. Slijedom navedenog, cjelokupna naknada koja pripada tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu iznos 2.130,00 eura, međutim, kako je tuženik prije podnošenja tužbe dobrovoljno uplatio iznos od 717,37 eura (53,75 eura s osnova tuđe pomoći i njege, a iznos od 663,62 eura s osnove neimovinske štete), tužiteljici pripada razlika od ukupno 1.412,63 eura i to s osnova neimovinske štete iznos od 1.286,38 eura te s osnova imovinske štete iznos od 126,25 eura.

17. S obzirom da tužiteljica potražuje manji iznos od onog koji je sud utvrdio u tijeku postupka, sud je utvrdio da tužiteljici zatraženi iznos od 1.340,50 eura, pripada u cijelosti, primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, a kako je odlučeno u točki I. izreke presude.

18. Na ovako utvrđeni iznos štete tužiteljica je zatražila kamatu od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno, od 21. studenoga 2019., pa kako je nalazom vještaka utvrđeno da je liječenje tužiteljice završeno 26. srpnja 2019. (dakle, prije podnošenja odštetnog zahtjeva), sud je našao osnovanim zahtjev tužiteljice za dosudom zateznih kamata na iznos neimovinske štete od 21. studenoga 2019. Naime, tuženik je u to vrijeme imao na uvid cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice te su mu bili poznati razmjeri štete koju tužiteljica trpi. Slijedom navedenog, tužiteljici su na dosuđeni iznos neimovinske štete u visini od 1.286,38 eura priznate zatezne kamate od 21. studenoga 2019. do isplate, sve u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a.

19. Na dio zahtjeva za tuđu pomoć i njegu također je dosuđena kamata od 21. studenoga 2019. jer u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku potreba za tuđom pomoći i njegom već prestala. Naime, u smislu čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tuđa pomoć i njega izvorno je novčani imovinski zahtjev koji kao novčana obveza dospijeva danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, pa tuženik upravo od toga dana kasni s ispunjenjem svoje obveze.

20. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO.

21. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 138/23., dalje u tekstu OT), tužiteljici su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetnika i to za trošak sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 7./1. OT) - 100 bodova, sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) - 100 bodova, sastava podnesaka od 19. rujna 2022. i 3. studenoga 2023. (omaškom u pisanju naznačen kao 3. studeni 2022.) 2 x 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), trošak zastupanja na ročištima održanim 10. listopada 2022., 6. studenoga 2023. i 1. srpnja 2025. 3 x 100 bodova (Tbr. 9./1. OT) - što sve ukupno iznosi 700 bodova, a što uvećano za vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT), iznosi 1.750,00 EUR. Također, tužiteljici je priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR i na presudu u iznosu od 53,09 eura EUR, što sveukupno iznosi 2.028,71 EUR.

24. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a.

25. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 8. ožujka 2022., 24. listopada 2022. i 13. prosinca 2022. jer u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a nisu bili nužni za vođenje postupka. Naime, tužiteljica navedenim podnescima obavještava sud o uplati sudske pristojbe na tužbu, predujam za vještačenje te požuruje rad suda. Također, tužiteljici nije dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu preko dosuđenog iznosa jer je uvidom u e-spis utvrđeno da je tužiteljica uplatila iznos od 26,54 eura, a ne 53,09 eura.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu 29. srpnja 2025.

Sutkinja

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljici uz pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 eura.

2. pun. tuženiku