REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl.br. P-89/2024-79

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KUĆA JERKOVIĆ d.o.o., Opuzen, Ulica Poduzetnička zona 12, OIB: 78087084623, zastupanog po punomoćnici Sandri Wagner, odvjetnici u Metkoviću, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Paromlinska 2, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u OD Porobija & Porobija j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene dana 12. svibnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Zvonimira Kalember Skoko odvjetnika u OD Porobija & Porobija j.t.d. iz Zagreba, objavljene dana 29. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tuženika za delegaciju suda.

i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br.3213801241 - kojeg su tužitelj AUTO KUĆA JERKOVIĆ d.o.o., Opuzen, Ulica Poduzetnička zona 12, OIB: 78087084623, kao korisnik kredita, i tuženik ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Paromlinska 2, OIB: 92963223473, kao banka, sklopili dana 07. srpnja 2008. god. - u dijelu u kojem je određeno da se stopa redovne kamate uvećava u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"2. Utvrđuje se da su ništetni i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 1 u dijelu kojim je određeno da se korisnik kredita obvezuje iznos iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, čl. 2 u dijelu kojem je određeno da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u ratama ukupni iznos u CHF, čl. 8 u dijelu u kojem je određeno da korisnik kredita otplaćuje kredit u kvartalnim ratama, u kunskoj protuvrijednosti CHF, obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, Ugovora o kreditu br. 3213801241- kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao banka- davatelj kredita, sklopili dana 07. srpnja 2008. god., te odredba čl. 3. Dodatka tom ugovoru kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao banka, sklopili dana 15. studenog 2011. god – kojima se glavnica kredita i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF)".

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da na ime preplaćenih iznosa po osnovi ugovorene redovne kamate i ukupnog iznosa preplate po predmetnom kreditu, umanjeno za preplaćene iznose po osnovi ugovorene redovne kamate, isplati tužitelju iznos od 1.114.825,89 HRK (147.962,82 EUR), uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od uplate svakog pojedinog anuiteta pa do isplate - a koje se do 31.prosinca 2007.g. određuju po stopi od 15% godišnje, od 01.siječnja 2008.g. do 31.srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje na pojedine novčane iznose teku kako slijedi:

-na iznos od 3.434,00 HRK / 455,77 EUR počevši od 01.srpnja 2010.g.,

-na iznos od 17.236,09 HRK/ 2.287,62 EUR počevši od 1.listopada 2010.g.,

-na iznos od 16.886,05 HRK/ 2.241,16 EUR počevši od 1.siječnja 2011.g.,

-na iznos od 18.810,27 HRK/ 2.496,55 EUR počevši od 1.travnja 2011.g.,

-na iznos od 27.977,86 HRK/ 3.713,30 EUR počevši od 1.srpnja 2011.g,

-na iznos od 5.964,68 HRK/ 791,64 EUR počevši od 1.prosinca 2011.g.,

-na iznos od 6.393,93 HRK/ 848,62 EUR počevši od 2.siječnja 2012.g.,

-na iznos od 6.935,28 HRK/ 920,46 EUR počevši od 1.veljače 2012.g.,

-na iznos od 6.949,45 HRK/ 922,35 EUR počevši od 01.ožujka 2012.g.,

-na iznos od 3.117,01 HRK/ 413,69 EUR366 počevši od 2.travnja 2012.g.,

-na iznos od 6.772,68 HRK/ 898,88 EUR počevši od 2.svibnja 2012.g.,

-na iznos od 6.950,27 HRK/ 922,45 EUR počevši od 01.lipnja 2012.g.,

-na iznos od 6.758,82 HRK/ 897,04 EUR počevši od 02.srpnja 2012.g.,

-na iznos od 6.791,70 HRK/ 901,41 EUR počevši od 01.kolovoza 2012.g.,

-na iznos od 6.615,06 HRK / 877,96 EUR počevši od 01.rujna 2012.g.,

-na iznos od 6.288,19 HRK/ 834,58 EUR počevši od 01.listopada 2012.g.,

-na iznos od 6.606,11 HRK/ 876,78 EUR počevši od 2.studenog 2012.g.,

-na iznos od 6.868,91 HRK/ 911,66 EUR počevši od 01.prosinca 2012.g.,

-na iznos od 6.692,81 HRK/ 888,28 EUR počevši od 02.siječnja 2013.g.,

-na iznos od 6.112,32 HRK / 811,24 EUR počevši od 01.veljače 2013.g.,

-na iznos od 6.514,69 HRK / 864,64 EUR počevši od 01.ožujka 2013.g.,

-na iznos od 12.256,31 HRK/ 1.626,69 EUR počevši od 1.travnja 2015.g.,

-na iznos od 10.541,69 HRK/ 1.399,12 EUR počevši od 2.svibnja 2015.g.,

-na iznos od 11.177,94 HRK/ 1.483,56 EUR počevši od 1.lipnja 2015.g.,

-na iznos od 10.959,10 HRK/ 1.454,52 EUR počevši od 1.srpnja 2015.g.,

-na iznos od 10.399,34 HRK/ 1.380,23 EUR počevši od 1.kolovoza 2015.g.,

-na iznos od 9.398,64 HRK / 1.247,41 EUR počevši od 01.rujna 2015.g.,

-na iznos od 9.512,33 HRK/ 1.262,50 EUR počevši od 01.listopada 2015.g.,

-na iznos od 9.430,25 HRK/ 1.251,60 EUR počevši od 2.studenog 2015.g.,

-na iznos od 9.424,90 HRK/ 1.250,89 EUR počevši od 1.prosinca 2015.g.,

-na iznos od 9.728,89 HRK/ 1.291,24 EUR počevši od 2.siječnja 2016.g.,

-na iznos od 8.929,09 HRK/ 1.185,09 EUR počevši od 1.veljače 2016.g.,

-na iznos od 9.402,53 HRK/ 1.247,93 EUR počevši od 01.ožujka 2016.g.,

-na iznos od 8.813,43 HRK/ 1.169,74 EUR počevši od 1.travnja 2016.g.,

-na iznos od 8.556,44 HRK/ 1.135,63 EUR počevši od 2.svibnja 2016.g.,

-na iznos od 8.324,09 HRK/ 1.104,79 EUR počevši od 01.lipnja 2016.g.,

-na iznos od 9.045,95 HRK/ 1.200,60 EUR počevši od 01.srpnja 2016.g.,

-na iznos od 8.937,63 HRK/ 1.186,22 EUR počevši od 01.kolovoza 2016.g.,

-na iznos od 8.569,65 HRK / 1.137,38 EUR počevši od 01.rujna 2016.g.,

-na iznos od 9.009,04 HRK/ 1.195,70 EUR počevši od 01.listopada 2016.g.,

-na iznos od 9.100,92 HRK/ 1.207,89 EUR počevši od 2.studenog 2016.g.,

-na iznos od 9.344,62 HRK/ 1.240,24 EUR počevši od 1.prosinca 2016.g.,

-na iznos od 9.646,04 HRK/ 1.280,24 EUR počevši od 2.siječnja 2017.g.,

-na iznos od 9.536,58 HRK/ 1.265,72 EUR počevši od 1.veljače 2017.g.,

-na iznos od 9.350,95 HRK/ 1.241,08 EUR počevši od 01.ožujka 2017.g.,

-na iznos od 9.303,08 HRK/ 1.234,73 EUR počevši od 1.travnja 2017.g.,

-na iznos od 8.923,11 HRK/ 1.184,30 EUR počevši od 2.svibnja 2017.g.,

-na iznos od 8.493,73 HRK/ 1.127,31 EUR počevši od 01.lipnja 2017.g.,

-na iznos od 8.325,18 HRK/ 1.104,94 EUR počevši od 01.srpnja 2017.g.,

-na iznos od 6.968,02 HRK/ 924,81 EUR počevši od 01.kolovoza 2017.g.,

-na iznos od 6.712,53 HRK/ 890,90 EUR počevši od 01.rujna 2017.g. , te

-na iznos od 480.544,66 HRK/ 63.779,23 EUR počevši od 27.rujna 2017.g. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

V. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u visini od 27.511,56 sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe dok se za razliku od više zatraženih 15.893,68 eur tuženik odbija u svom zahtjevu.

O b r a z l o ž e n j e

1.Tužitelj je protiv uvodno označenog tuženika podnio naslovnome sudu tužbu za utvrđenje ništetnosti dijela ugovora. U tužbi navodi da je s tuženikom sklopio dana 7. srpnja 2008. godine Ugovor o kreditu broj: 3213801241, a temeljem kojeg Ugovora da je tužitelju odobren kredit za projektno financiranje u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 870.000,00 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Stranke da su dana 15. studenog 2011.g. sklopile dodatak spomenutom ugovoru kojim je promijenjen članak 3. 6. i 8 osnovnog ugovora. U članku 2. Ugovora o kreditu da je navedeno da se na naprijed navedeni iznos kredita obračunava kamatna stopa 6,53% promjenjiva. Isto tako da je odredbom čl. 1. predmetnog Ugovora određeno da Banka - tuženik odobrava Korisniku kredita - tužitelju kredit za projektno financiranje u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 870.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan isplate kredita. Ukazuje na odredbu čl. 2. Ugovora o kreditu kojom je navedeno da se na naprijed navedeni iznos kredita obračunavaju promjenjiva godišnja kamatna stopa od 6,53%. Nadalje navodi da je odredbom čl. 8. odredeno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 21.750,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja. Tužitelj u ovom postupku predlaže, dakle, utvrditi ništetnom ugovornu odredbu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika, te dijelove ugovornih odredbi kojima se glavnica kredita i otplata anuiteta (dakle, i otplata redovne kamate) veže uz valutu CHF pa – temeljem odredbe čl. 323. Z00/05 - od tuženika potražuje preplaćene iznose po tim osnovama. Prema mišljenju tužitelja, radi utvrdenja visine preplaćenog iznosa treba primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu, te kupovni tečaj za CHF tečajne liste tuženika koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita. Nastavno navodi da je odredbom čl. 22. Ugovora o kreditu za sve sporove iz istoga ugovorena je mjesna nadležnost suda u Metkoviću, međutim, stvarno je nadležan Trgovački sud u Dubrovniku, obzirom da se radi o pravnim osobama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu. Ističe prigovor mjesne nenadležnosti Trgovačkog suda u Dubrovniku. Ukazuje da deklaratorni zahtjevi tužitelja na utvrđenje ništetnosti nisu podobni za raspravljanje zbog nepreciziranosti ugovornih odredbi na koje se odnose. Ističe prigovor neurednosti kondemmatornog zahtjeva jednokratne isplate utuženog iznosa od 1.535.000,00 kuna u okolnostima kada se plaćanje tužitelja i primanje tih isplata odvijalo sukcesivno kroz vrijeme (kvartalna otplata), Ističe prigovor zastare utužene novčane tražbine tužitelja u odnosu na sve iznose koji su dospjeli prije 13. lipnja 2016. godine podredno u odnosu na sve iznose koji su dospjeli prije 13. lipnja 2014. godine. Nadalje, vezano za valutnu klauzulu navodi kako je korisnik kredita upoznat s valutnim rizikom i to da je jasno navedeno u članku 1. ugovora, kao i u članku 24 Ugovora gdje se navodi da pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaci iz promjena tečajnih odnosa za vrijeme postojanja predmetnog ugovora o kreditu. Nadalje navodi da je valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Nadalje navodi da, nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata. Ugovorom da je ugovorena početna kamata od 6,53%. Osnovna obveza korisnika kredita da je sukladno clanku 1021. ZOO platiti redovnu kamatu. Kamata određena ugovorom o kreditu je stoga zakonita i da ne premašuje zakonom odredene maksimalne iznose. Banka da nije znala niti mogla/morala znati za rast tečaja CHF, a u nastavku navodeći o kretanju tečaja predmetne valute CHF i razlozima moguće predvidivosti takvog kretanja. Protivi se da treba primjenjivati

kupovni

tečaj

za

CHF

prilikom izračuna tečaja kada je u ugovoru (cl. 1. d. 2) odredena isplata kredita prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, te otplata kredita prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja kredita. Tuženik navodi kako je kamatna topa koja se primjenjivala na konkretan ugovor tokom cijelog perioda otplate konstantno padala. U odnosu na način promjene kamatne stope, tuženik ističe kako se ista počevši od 1. siječnja 2013. godine mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra, a sve s obzirom na zakonom predviđene zahtjeve. Uprava banke da je na svojoj 688. sjednici, održanoj dana 11. prosinca 2012. godine donijela Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. koji su u primjeni od 1. siječnja 2013. (u daljnjem tekstu.OUP/2013"), kojim je implementirala zakonsku obvezu iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodnenovine" br. 127/12) iz odredbe čl. 11.a, koja je u stavku 1. i 2. propisala obveze vjerovnika ako su ugovorene promjenjive kamatne stope. U odredbama poglavlja 3. OUP/2013, naslovljenog Krediti - načini određivanja visinepromjenjive kamatne stope, pod a) Promjenjivi elementi kamatne stope i fiksni dio kamatne stope, navedeno je: Kamatne stope na kredite sastavljene su od varijabilnog i fiksnog dijela varijabilni (promjenjivi) dio kamatne stope na krediteda je ugovoreni parametar, ili više njih, čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, koji je jasan i poznat Klijentima. Fiksni (nepromjenjivi) dio kamatne stope je odredeni ugovoreni broj postotnih poena, koji se ne mijenja tijekom korištenja, odnosno otplate kredita. U odnosu na CHF kredite, navedeno je da će se u usklađenju zatečenih kamatnih stopa ugovorenih ugovorima o stambenom kreditu, ugovorima o kreditu s namjenom različitom od stambene namjene, te o kreditu bez određene namjene, ugovorenima s valutnom klauzulom izraženom u kunskoj protuvrijednosti iznosa izraženog u CHF, primijenit će se šestomjesečni LIBOR za CHF." Tužena banka da je korisnika kredita o tome uredno obavijestila obaviješću od 8.1.2013. Tuženik navodi da se počevši od 1.1.2013. godine kamatna stopa mijenja u skladu s promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju: 6M LIBOR za CHF), a čija promjena da je neovisna o volji ugovornih strana, i fiksnog dijela kamatne stope. Tuženik se poziva na odredbu članka 2. st. 1. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno kako će kamatna stopa biti obračunavana sukladno važećoj Odluci o kamatnim stopama Kreditora, a u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, te se poziva na članak 24. 1 Ugovora o kreditu, kojim da je ugovoreno kako opći uvjeti čine sastavni dio ugovora o kreditu, dok da je tužitelj potpisom ugovora potvrdio primitak istih.

3. U odnosu na prijedlog tuženika iz podneska zaprimljenog u ovome sudu 17. studenog 2022.g. da se od Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske zatraži da za postupanje u ovom predmetu odredi drugi stvarno nadležni trgovački sud takav prijedlog je neosnovan. Naime, kao razloge za delegaciju tuženik je naveo da je punomoćnica tužitelja bila sutkinja Općinskog suda u Dubrovniku. U smislu odredbe iz članka 68. stavak 2. ZPP ovaj prvostupanjski sud odlučuje o prijedlogu stranke odrediti da u ovom predmetu postupi drugi stvarno nadležni sud s njegova područja ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi. Okolnost da je punomoćnica tužitelja bila sutkinja Općinskog suda u Dubrovniku po ocjeni ovog suda nije važan razlog za delegaciju drugog stvarno nadležnog suda. Slijedom iznesenog sud je sukladno članku 68. stavak 2. ZPP-a odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

4. Predmet spora je utvrditi ništetnom ugovornu odredbu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika, te dijelove ugovornih odredbi kojima se glavnica kredita i otplata anuiteta kao i otplata redovne kamate veže uz valutu CHF nakon čega tužitelj potražuje preplaćene iznose po tim osnovama.

5. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 14. travnja 2023. godine u ovoj pravnoj stvari donio presudu posl. br. P- 175/19 kojom je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je utvrdio da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 3213801241 - kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao banka, sklopili 18. lipnja 2008.(odnosno 7.7.2008. kako je taj podatak ispravio tužitelj podneskom od 18. ožujka 2025. godine) - u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika, dok su odbijeni tužbeni zahtjevi da se utvrdi da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 1., čl. 2., čl. 8. Ugovora o kreditu broj 3213801241 od 18. lipnja 2008. (pravilno 7.7.2008.) i odredba čl. 3. Dodatka tom ugovoru od 15. studenog 2011. kojim se glavnica kredita i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF), da se naloži tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime preplaćenih iznosa po osnovi ugovorene redovne kamate i ukupnog iznosa preplate po ugovoru o kreditu iznos od 147.962,82 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne glavnice (točka III. izreke) i zahtjev za naknadu, te odbija u dijelu troškova parničnog postupka (točka IV. izreke).

6. Na navedenu presudu obje parnične stranke su izjavile žalbu.

7. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 2114/2023-2 od 5. lipnja 2024. godine ukinuta je presuda ovog suda posl. br. P-175/19 od 14. travnja 2023. godine i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. U ponovljenom postupku sukladno čl. 377. st.1. Zakona o parničnom postupku (N.n. broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23; dalje: ZPP) ovaj sud bio je dužan provesti novu glavnu raspravu bez provođenja novog prethodnog postupka budući prvostupanjska presuda nije ukinuta iz razloga počinjene povrede do koje bi došlo u tijeku prethodnog postupka.

9. Ispitujući tužbeni zahtjev kako ga je prvotno postavio tužitelj Visoki trgovački sud Republike Hrvatske svojim rješenjem posl. br. Pž-2114/2023-2 od 5. lipnja 2024. godine ukazao je na nejasnoću koji dio ugovorne odredbe u čl. 2. Ugovora o kreditu je ništetan, a koji dio je ostao na snazi, te slijedom navedenog ocijenio da deklaratorni tužbeni zahtjev kako ga je u svojoj tužbi postavio tužitelj, nije bio podoban za raspravljanje ukazujući na nužnost preciznog označavanja odredbe na koju se odnosi ništetnost.

10. Isto tako drugostupanjski sud je u istoj odluci zauzeo pravni stav da je deklaratorni tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnim i da su bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 1., čl. 2. i čl. 8. Ugovora o kreditu i odredba čl. 3. Dodatka tom ugovoru kojima se glavnica kredita i otplata anuiteta vežu za valutu CHF također nepodoban za raspravljanje jer da je nejasan budući da se zahtijeva utvrđenje djelomične ništetnosti pojedinih odredbi ugovora, a da se ne može utvrditi kako bi te odredbe glasile u situaciji kad bi se postavljeni tužbeni zahtjev prihvatio.

11. Ovaj sud je raspravnim rješenjem posl.br. P-89/2024 od 13.ožujka 2025. godine, a sukladno uputama iz ukidne odluke drugostupanjskog suda pozvao tužitelja urediti svoj tužbeni zahtjev, imajući u vidu da ugovorna odredba čl. 2.

Ugovora o kreditu glasi;

„Korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u ratama ukupan iznos kredita od 870.000,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 6,53% godišnje, interkalarnu kamatu po jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Stopa redovne kamate uvećava se u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora ukoliko korisnik kredita ne podmiri dospjelu tražbinu po ovom ugovoru, odnosno ne ispuni uredno bilo koju svoju drugu obvezu prema kreditoru. Na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu nenaplaćenu kamatu, primjenjuje se kamatna stopa po dospijeću koja se utvrđuje u visini stope važeće zakonske zatezne kamate te će kreditor obračunati i naplatiti tako utvrđenu kamatu od dospijeća u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja ako je redovna kamatna stopa veća od kamatne stope po dospijeću primjenjuje se redovna kamatna stopa...“.

12. Postupajući po nalogu iz raspravnog rješenja ovoga suda posl.br. P- 89/2024 od 13.ožujka 2025. godine, tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev i to podneskom od 18. ožujka 2025. godine na način da isti sada glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br.3213801241 - kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao banka, sklopili dana 07. srpnja 2008. god. - u dijelu u kojem je određeno da se stopa redovne kamate uvećava u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

II. Utvrđuje se da su ništetni i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 1 u dijelu kojim je određeno da se korisnik kredita obvezuje iznos iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, čl. 2 u dijelu kojem je određeno da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u ratama ukupni iznos u CHF, čl. 8 u dijelu u kojem je određeno da korisnik kredita otplaćuje kredit u kvartalnim ratama, u kunskoj protuvrijednosti CHF, obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, Ugovora o kreditu br. 3213801241-kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao banka-davatelj kredita, sklopili dana 07. srpnja 2008. god., te odredba čl. 3.Dodatka tom ugovoru kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao banka, sklopili dana 15. studenog 2011. god – kojima se glavnica kredita i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF)".

12.1. U istom podnesku tužitelj napominje da u ostalom dijelu tužba i tužbeni zahtjev ostaju nepromijenjeni sukladno podnesku tužitelja od 05. prosinca 2022.g., u predmetu koji se vodio pod brojem P-175/19.

13. Ovako uređenim tužbenim zahtjevom tužitelja, koji je sada podoban za raspravljanje, može se utvrditi kako bi ugovorna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu glasila u situaciji kad bi se postavljeni tužbeni zahtjev iz točke I. tužbenog zahtjeva prihvatio. Ista bi glasila;

"Korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u ratama ukupan iznos kredita od 870.000,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 6,53% godišnje, interkalarnu kamatu po jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

Stopa redovne kamate uvećava se u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora ukoliko korisnik kredita ne podmiri dospjelu tražbinu po ovom ugovoru, odnosno ne ispuni uredno bilo koju svoju drugu obvezu prema kreditoru. Na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu nenaplaćenu kamatu, primjenjuje se kamatna stopa po dospijeću koja se utvrđuje u visini stope važeće zakonske zatezne kamate te će kreditor obračunati i naplatiti tako utvrđenu kamatu po dospijeću u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja. Ako je redovna kamatna stopa veća od kamatne stope po dospijeću, primjenjuje se redovna kamatna stopa...“.

14. Među strankama nije sporno;

- da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 7. srpnja 2008. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 3213801241 kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 870.000,00 CHF,

- da su ugovorne strane dana 15. studenog 2011.g. sklopile dodatak spomenutom ugovoru o kreditu kojim je promijenjen članak 3. 6. i 8 osnovnog ugovora,

- da je u članku 2. Ugovora o kreditu ugovoreno da se na naprijed navedeni iznos kredita obračunava redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva, a na dan sklapanja ovog ugovora da iznosi 6,53% godišnje u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja. Stopa redovne kamate da se uvećava u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

15. Ono što je među strankama sporno je pitanje osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela Ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u dijelu koji se odnosi na uvećanje stope redovne kamate u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora kao i utvrđenje ništetnosti dijela Ugovora kojim je ugovoreno da se glavnica kredita, otplata anuiteta kao i otplata redovne kamate veže uz valutu CHF, dakle ugovorena valutna klauzula.

16. Budući je između stranaka sporno da li je odredba članka 2. Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, u dijelu koji se odnosi na uvećanje stope redovne kamate u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, ništetna kako to tvrdi tužitelj, te zavisno od toga sporna je i osnovanost kao i visina tužbenog zahtjeva tužitelja na povrat razlike između ugovorenih i stvarno otplaćenih zakonskih zateznih kamata. Isto tako i u odnosu na utvrđenje ništetnosti dijela Ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula prema valuti švicarski franak.

17. U tijeku postupka provedeni su dokazi čitanjem i pregledanjem svih isprava priloženih spisu kao i dokaz vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke. Druge dokaze sud nije izvodio kao nepotrebne.

18. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela Ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u vidu da se stopa redovne kamate uvećava u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja na povrat razlike između ugovorenih i stvarno otplaćenih zakonskih zateznih kamata i utvrđenje ništetnosti dijela Ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula prema valuti švicarski franak, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

19. Prije svega u odnosu na tuženikov prigovor nedostatka na strani tužitelja pravnog interesa za isticanja deklaratornog tužbenog zahtjeva; U smislu odredbe čl. 187. st. 1. i 2. ZPP tužba kojom se od suda traži da utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave može se podići, između ostaloga, kad je to posebnim propisima predviđeno. Budući je tužitelj ugovorna stranka s tuženikom sklopljenim Ugovorom o kreditu broj: 3213801241 od 7. srpnja 2008. godine, to pravni interes istoga za isticanje deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe iz spomenutog ugovora proizlazi iz odredbe čl. 327. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje u tekstu ZOO) u smislu koje se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a to je svakako tužitelj kao jedna od ugovornih strana Ugovora o kreditu. Isto tako, tužitelj u ovom postupku kondemnatornim zahtjevom traži isplatu novčanog iznosa koji je posljedica ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu kojim je ugovoreno uvećanje stope redovne kamate u skladu s Odlukom banke (tuženika) i primjena valutne klauzule u CHF. Budući da se uz postavljene deklaratorne tužbene zahtjeve traži i novčana isplata razvidno je da postoji tužiteljev konkretni pravni interes u smislu čl. 187. st. 2. ZPP-a.

19.1. Također tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda nije osnovan. Odredbom čl. 22. predmetnog Ugovora o kreditu za sve sporove koji mogu proizaći iz istoga ugovorena je mjesna nadležnost suda u Metkoviću, međutim, stvarno je nadležan Trgovački sud u Dubrovniku, obzirom da se radi o pravnim osobama. Intencija ugovornih strana bila je ugovoriti nadležnost suda koji je po svojoj mjesnoj nadležnosti bio najbliži sjedištu korisnika kredita - tužitelja, a budući je najbliži tužitelju ovaj stvarno nadležni sud isti je ujedno i mjesno nadležan postupati u predmetnoj pravnoj stvari.

20. U smislu čl.322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO), koji se ima primijeniti na ovaj obveznopravni odnos, ništetni ugovori su oni koji su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

21. Člankom 2. Ugovora o kreditu broj : 3213801241 (l.s. 7-9) sklopljenog među parničnim strankama 7. srpnja 2008.g. ugovoreno je da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u ratama ukupni iznos kredita od 870.000,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja toga Ugovora iznosi 6,53% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Nadalje je ugovoreno da se stopa redovne kamate uvećava u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora ukoliko korisnik kredita ne podmiri dospjelu tražbinu po ovom Ugovoru odnosno ne ispuni uredno bilo koju svoju drugu obvezu prema Kreditoru. Na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu nenaplaćenu kamatu, primjenjuje se kamatna stopa po dospijeću koja se utvrđuje u visini stope važeće zakonske zatezne kamate, te će kreditor obračunati i naplatitii tako utvrđenu kamatu po dospijeću, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja. Ako je redovna kamatna stopa veća od kamatne stope po dospijeću, primjenjuje se redovna kamatna stopa. Obračun i naplata kamate vrši se kvartalno na način da se kredit vodi u ugovorenoj valuti.

21.1. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, u članku 2. Ugovorile promjenjivost kamatne stope i način obračuna tako ugovorenih kamata.

22. Iz odredbe članka 2. Ugovora o kreditu proizlazi da su stranke ugovorile promjenjivu ugovornu kamatu, što predstavlja valjanu ugovornu odredbu kojom se definira cijena koju će korisnik kredita platiti kreditoru za odobreni kredit od 870.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita. Tako je ugovoreno je da je visina kamatne stope vezana za promjenu tržišnih uvjeta koja na dan sklapanja toga Ugovora iznosi 6,53% godišnje. Ova ugovorna odredba u dijelu promjenjive ugovorne kamate je jasna, a činidba je moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Poglavito imajući u vidu da je zakonom propisan gornji limit visine takve kamatene stope. Naime, ZOO poznaje promjenjivu kamatnu stopu pa se tako konkretno u čl. 26. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/05 i 41/08) propisuje da stopa ugovornih kamata između trgovaca ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka, uvećane za polovinu te stope (stavak 2.), a ako su ugovorene više kamate od dopuštenih da će se primijeniti najviša dopuštena kamatna stopa.

23. Međutim, iz Ugovora o kreditu proizlazi da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, u članku 2. ugovorile ujedno i način obračuna promjenjivih ugovornih kamata. Tuženik prema odredbi iz članka 2 predmetnog Ugovora o kreditu ima ovlaštenje promijeniti visinu i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama odnosno da tijekom trajanja Ugovora promjeni ugovorenu kamatnu stopu od 6,53% i obračuna kamatu po promijenjenoj stopi u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika, što je nesporno među parničnim strankama, tuženik i učinio.

24. Ugovoreno ovlaštenje tuženika kao kreditora iz članka 2. Ugovora o kreditu da bi isti svojom jednostranom odlukom mijenjao način obračuna ugovornih kamata nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obvezno pravnih odnosa, koji nastaju suglasnošću volja ugovornih stranaka i u očitoj je protivnosti s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu koji je propisan odredbom članka 3. ZOO-a. Neravnopravnost stranaka predmetnog Ugovora o kreditu u njihovim pravima i obvezama proizlazi iz činjenice da kreditor (tuženik) može mijenjati ugovornu odredbu o načinu obračuna kamata bez ikakvog obrazloženja i navođenja određenih i mjerljivih kriterija koji su uvjetovali neprimjenu jasne ugovorne odredbe iz čl.2. koja se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu, a da to druga ugovorna strana bez prigovora prihvaća. Takva ugovorna odredba protivna je odredbi članka 3. ZOO-a i ništetna je sukladno odredbama članka 322. i članka 324. ZOO-a.

25. Imajući u vidu odredbu članka 2 Ugovora i to u dijelu kojim je ugovoren način obračuna ugovornih kamata, kako je tužitelj i uredio svoje tužbeno traženje, ovaj sud je utvrdio da u tom dijelu odredba članka 2 Ugovora o kreditu nije u skladu s pravnom prirodom obvezno-pravnih odnosa i to članka 3 ZOO-a po kojem su sudionici u obvezno-pravnom odnosu ravnopravni. Neravnopravnost stranaka se sastoji u tome da je kreditor mogao mijenjati ugovornu odredbu bez obrazloženja i navođenja određenih kriterija i parametara, a druga je strana to morala prihvatiti. Ugovaranjem kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama Banke nije u skladu s pravnom prirodom obvezno-pravnih odnosa, te ne zadovoljava odredbe o činidbi u pogledu kamata koja u smislu odredbe članka 269. stav 2. ZOO-a mora biti moguća, dopuštena, određena odnosno odrediva. Prema članku 272. ZOO-a činidba je odrediva ako Ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti. Prema odredbi članka 271. ZOO-a činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Ugovaranjem kamatne stope iz odredbe članka 2 Ugovora, u dijelu kako je tužitelj uredio svoje tužbeno traženje, tuženik je povrijedio odredbu članka 10. stav 3. ZOO po kojem se sudionik u obveznom odnosu dužan u ostvarivanju svog prava suzdržati od postupaka kojim bi otežao ispunjenje drugog sudionika. Tako je odredba članka 2 Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoren način obračuna ugovornih kamata protivna odredbama članka 10. stav 3., članka 269. stav 2., članka 271. i 272. ZOO-a kao prisilnim propisima. Tako je tuženik ugovaranjem načina promjene kamatne stope sukladno odredbi članka 2. Ugovora o kreditu svakako postupao nepošteno i tužitelja kao sudionika u obveznom odnosu startno doveo u neravnopravan položaj time što je tuženik kao kreditor mogao, te to i činio, jednostrano mijenjati navedeni bitni sastojak ugovora (visinu kamatne stope) budući je za takvu promjenu morao dobiti suglasnost druge ugovorne strane – korisnika kredita, ovdje tužitelja. Sud zaključuje da je navedena ugovorna odredba ništetna sukladno odredbi članka 322. stav 1. ZOO-a.

25.1. Budući da se radi o ništetnoj odredbi koja je protivna prisilnom propisu, neodlučno je da su stranke izjavile da prihvaćaju sklopljeni ugovor.

25.2. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

26. Slijedom toga, a s obzirom da je predmetna ugovorna odredba utvrđena ništetnom temeljem citirane odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora. Dakle, tuženik je dužan tužitelju vratiti iznose koje je tužitelj tuženiku platio na temelju ništavog Ugovora o kreditu.

27. Tužitelj je predložio izvođenje financijskog vještačenja radi izračuna razlike između plaćene i ugovorene kamatne stope u utuženom razdoblju.

28. Na okolnost obračuna kamata koja je stvarno naplaćena u odnosu na kamatu koja je ugovorena člankom 2. Ugovora provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenja po stalnom sudskom vještaku ovoga suda SM iz Mlina.

29. Iz nalaza i mišljenja vještaka su vidljivi (i to iz tablice koja je prilog nalazu i mišljenju na l.s. 314-315) podaci o anuitetima (glavnica i kamata) iz početnog otplatnog plana i otplatnog plana sukladno dodatku Ugovoru o kreditu 15.11.2011.god., s primjenom tečaja CHF prilikom prijenosa kredita u otplatu 01.03.2009.god. 1,00 CHF= 4,980416 HRK (Obračun prema uvjetima kod ugovaranja) i podatke o anuitetima (glavnica i kamata) iz otplatnog plana u kojem su sadržane sve promjene anuiteta nastale uslijed promjene kamatne stope i promjene tečaja (Obračun prema ugovoru o kreditu), te je vidljiv vještakov izračun razlike anuiteta u valuti HRK preračunato po tečaju na dan dospijeća tj. plaćanja anuiteta. Prikazani su i iznosi anuiteta u HRK po početnom tečaju CHF(Obračun prema uvjetima kod ugovaranja-kamatna stopa 6,46 % tj.6,42% od 01.12.2011.god. i tečaj prilikom prijenosa kredita u otplatu 01.03.2009.god. 1 CHF=4,980416 HRK) i podatke o anuitetima iz plana otplate kredita u kojem su sadržane sve promjene anuiteta nastale uslijed promjena kamatne stope i promjene tečaja CHF(Obračun prema ugovoru o kreditu),te je vještak izračunao mjesečne razlike anuiteta između ta dva otplatna plana ,u HRK preračunato po tečaju na dan dospijeća tj. plaćanja anuiteta. Tako ukupan iznos razlika između mjesečnih iznosa anuiteta naplaćenih tužitelju po Ugovoru o namjenskom kreditu br.3213801241. u razdoblju otplate kredita (uključujući i prijevremenu otplatu kredita dana 27.09.2017.god.) i mjesečnih iznosa anuiteta koji bi istom bili naplaćeni u navedenom razdoblju da je tuženik mjesečni anuitet obračunavao primjenom ugovorne odredbe o kvartalnom usklađivanju redovne kamatne stope koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 6,53%, i primjenom početnog tečaja 1 CHF=4,980416 HRK po vještaku iznosi 1.114.825,89 kn.

22. Međutim, kod utvrđenja visine preplaćenog iznosa izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem vještaku nije naloženo (rješenje od 15. veljače 2022.g.) za čitavo razdoblje otplate kredita primjeniti početni tečaj 1 CHF=4,980416 HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita iz razloga što ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli ovaj sud nije našao ništetnom (obrazloženje u daljnjem tekstu presude). Upravo navedeno učinio je vještak u svom nalazu i mišljenju. Stoga je kao jedino mjerodavna činjenica utvrđena vještačenjem uzeta činjenica koju ističe vještak kod usmenog izlaganja svoga vještva na ročištu održanom 22. rujna 2022. godine; da se kamata smanjivala, a da je isto razvidno iz tekućeg otplatnog plana i kartice uplata. Da se kamatna stopa smanjivala proizlazi i iz tablice vještva (314-315) gdje je u stupcu 7 "kamatna stopa" navedena kroz čitavo obračunsko razdoblje manja stopa od ugovorene u čl.2. Ugovora o kreditu.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka je vidljivo da je tuženik na temelju predmetnog Ugovora o kreditu tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu i to od početne kamatne stope od 6,53% godišnje vještak u obračun uzima manju kamatnu stopu od 6,46%, potom 6,42%,, te 3,23% (proizlazi i iz tablice vještva na l.s. 314-315 u stupcu 7 "kamatna stopa"). Isto tako i tužitelj tijekom postupka čini nespornim da se kamatna stopa smanjivala (ročište od 13. siječnja 2020.g.). Na istom ročištu tužitelj navodi da se pretplata stvorila uglavnom na osnovi tečajnih razlika.

24. Budući je utvrđeno da se ugovorena kamatna stopa od 6,53% kroz otplatno razdoblje nije povećavala, upravo suprotno da se ista smanjivala (proizlazi i iz tablice vještva na l.s. 314-315 u stupcu 7 "kamatna stopa") to ne postoji obveza tuženika za povratom razlike između ugovorenih i stvarno otplaćenih zakonskih zateznih kamata jer te razlike nije ni bilo. Razlika više naplaćenih iznosa anuiteta od 1.114.825,89 kuna do koje je vještak došao u svome vještvu posljedica je izračuna kada je vještak mjesečni anuitet obračunavao osim primjenom ugovorne odredbe o kvartalnom usklađivanju redovne kamatne i primjenom početnog tečaja 1 CHF=4,980416 HRK za čitavo otplatno razdoblje, a što isti nije dobio u svoj zadatak. Zadatak vještaka iz rješenja ovoga suda posl.br. P-175/2019 od 15. veljače 2022. godine je bio da vještak izračuna pretplatu između iznosa anuiteta naplaćenih tužitelju u otplatnom razdoblju Ugovora o kreditu broj: 3213801241, sklopljenom 7. srpnja 2008. godine i iznosa anuiteta koji bi tužitelju bili naplaćeni da je tuženik kamatu u otplatnom razdoblju obračunavao primjenom ugovorne odredbe o kvartalnom usklađivanju visine redovne kamatne stope koja je na dan sklapanja spomenutog Ugovora iznosila 6,53%. U zadatku vještaka nije bilo računanje razlike tečaja. Navedeno iz razloga što ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli ovaj sud nije našao ništetnom, o čemu u nastavku.

25. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

26. Dakle, u odnosu na zahtjev tužitelja utvrditi ništetnim dijelove ugovornih odredbi kojima se glavnica kredita, otplata anuiteta i otplata redovne kamate veže uz valutu CHF takav zahtjev tužitelja utvrđen je neosnovanim. Radi se o dijelu odredaba sadržanih u čl. 1, čl. 2, čl. 8 Ugovora o kreditu br. 3213801241- kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao banka-davatelj kredita, sklopili dana 18. lipnja 2008. god., te odredbi čl. 3. Dodatka tom ugovoru kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao banka, sklopili dana 15. studenog 2011. god - kojima se glavnica kredita i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF), a koje dijelove ugovornih odredbi je tužitelj označio uređujući svoje tužbeno traženje podneskom od 18. ožujka 2025.

27. Upravo kako to tijekom postupka navodi tuženik; valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti, u predmetnom valuti švicarskog franka, tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Uporište ovakvom navodu tuženika nalazi se u odredbi čl. 22. ZOO- a.

28. Iz činjeničnih navoda tužitelja vidljivo je da tužitelj smatra da je ugovaranje valutne klauzule u valuti CHF u suprotnosti sa čl. 22. ZOO-a odnosno da je ugovaranje takve činidbe protivno čl. 269. ZOO-a odnosno ništetno u skladu sa čl. 272. ZOO-a.

29. Prema čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) određeno je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. U čl. 269. st. 1. ZOO-a određeno je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, dok je u st. 2. određeno da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. U čl. 272. ZOO-a, na kršenje kojega se poziva tužitelj u ovom ugovornom odnsu, određeno je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi dok je u čl. 270. st. 1. ZOO-a određeno da kad je činidba neodrediva ugovor je ništetan.

30. Ono što iznova treba naglasiti je činjenica da je ugovaranje valutne klauzule zakonski dopušteno u Republici Hrvatskoj i to čl. 22. st. 1. ZOO-a u kojem je određeno da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. U konkretnom predmetu to znači da su ugovorne odredbe iz predmetnog Ugovora o kreditu kojim su stranke ugovorile da je tužitelj kao korisnik kredita dužan otplaćivati mjesečne anuitete koji su određeni u CHF, te se otplaćuju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja zakonite.

31. Po svojoj prirodi valutna klauzula je instrument zaštite kojom se iznos neke ugovorene veličine veže uz tečaj strane valute, a u ugovorima s kreditnom institucijom znači da se odobreni iznos (kredit) kunskih sredstava tijekom ugovornog odnosa korigira za promjenu vrijednosti tečaja strane valute (uz koju je valutna klauzula vezana) u odnosu na domaću valutu. U ugovorima o kreditu koji su ugovoreni s valutnom klauzulom vezanom uz neku stranu valutu iznos odobrenoga kredita nominiran je u stranoj valuti, ali se sva plaćanja po takvom kreditu obavljaju u domaćoj valuti. Tako se pri odobravanju kredita nominiranog u stranoj valuti iznos kredita isplaćuje u kunama primjenom tečaja strane valute u odnosu na kunu koji vrijedi na dan isplate, a na isti način dužnici izračunavaju svoju obvezu plaćanja pri dospijeću konkretne

rate/anuiteta po kreditu. Kod ugovora s valutnom klauzulom obveza se dužnika povećava ako se poveća vrijednost strane valute (u kojoj je nominiran kredit) u odnosu na domaću valutu, a obrnuta je situacija ako dođe do smanjenja vrijednosti strane valute u odnosu na vrijednost domaće valute, odnosno tada se obveza dužnika smanjuje. Sve se to očekivalo znati od tužitelja pravne osobe s registriranim predmetom poslaovanja u rasponu od kupnje I prodaj erobe do zastupanje inozemnih tvrtkipreko poslovanja nekretninama i dr.

32. S obzirom na to da valutna klauzula u ugovorima o kreditu može znatno utjecati na promjenu iznosa obveze koju plaća dužnik pri njezinu dospijeću, o tome je potrebno voditi računa i pri utvrđivanju samog iznosa kredita koji se ugovara s valutnom klauzulom, jer i neznatno naknadno povećanje iznosa obveze, kao posljedica povećanja vrijednosti tečaja strane valute, može utjecati na smanjenu mogućnost redovitoga izmirivanja ugovorenih obveza. Dakle, institut valutne klauzule je opće prihvaćen od svih subjekta i njegovo je ugovaranje uobičajena praksa u sklapanju pravnih poslova te je tužitelj kao pravna osoba morao biti svjestan ekonomskih posljedica ugovaranja valutne klauzule odnosno normalno je i uobičajeno da osoba koja je ugovarala kredit vezan uz klauzulu sa švicarskim frankom je svjesna prednosti i nedostataka vezanja kredita uz bilo koju pa i tu tu valutu i to je uobičajeni rizik kod ugovaranja takvog pravnog posla. Svaki trgovac obavlja djelatnost radi ostvarenja profita, kako tužitelj tako i ovdje tuženik koji je banka. Predmetni Ugovor o kreditu predstavlja trgovački ugovor iz čl. 14. st. 2. ZOO-a te je tužitelj kao pravna osoba morao biti svjestan svih ranije nabrojanih rizika ugovaranja otplate kredita koja je vezana za valutnu klauzulu u CHF. Dakle, tužitelj je kao pravna osoba koja posluje na tržištu u okviru svojih registriranih djelatnosti morao biti upoznat sa općim rizikom valutne klauzule tako i s posebnim rizikom izbora pojedine valute (kao u predmetnom u odnosu na CHF) jer se od njega kao poslovnog subjekta očekuje razumna mjera propitivanja, pažljivosti i opreza (čl. 252. st. 1. u vezi sa čl. 430. Zakon o trgovačkim društvima).

33. Imajući sve ovo u vidu ovaj sud smatra da ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojim su stranke regulirale otplatu kredita primjenom valutne klauzule u CHF ne predstavljaju nedopuštenu niti neodredivu činidbu koju bi tužitelj kao korisnik kredita trebao izvršiti odnosno takve odredbe nisu ništetne u smislu čl. 322. st. 1. i čl. 270. st. 1. ZOO-a. Posljedično tome sud je u izreci presude odbio kao neosnovan deklaratorni tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti dijelova odredbe koja se odnosi na primjenu valutne klauzule u CHF tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu. Isto tako odbijen kao neosnovan i kondemnatorni tužbeni zahtjev u kojem se traži isplata po ovoj osnovi, o čemu više u nastavku.

34. Slijedom svega prethodno navedenog bilo je nepotrebno izvoditi dokaz saslušanjem parničnih stranaka predloženog od strane tužitelja na okolnost obaviještenosti tužitelja iz razloga što je tužitelj kao gospodarstvenik bio dužan prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupati s povećanom pažnjom (čl. 10. st.1. ZOO-a),

35. Stoga, nije postojala potreba veće obaviještenosti tužitelja od strane kreditora niti je time došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

35.1. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

36. U odnosu na visinu i ovog dijela tužbenog traženja koji se odnosi na ugovaranje kredita u odnosu prema stranoj valuti švicarski franak CHF za istaknuti je da je i o ovom kondemnatornom zahtjevu za isplatu novčanog iznosa koji je postavio tužitelj kao posljedicu ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu kojim je ugovorena primjena valutne klauzule u CHF odlučeno također u točki III. izreke presude budući tužitelj u svome tužbenom traženju nije razdvojio iznose preplate po kamati i valuti.

37. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

38. Kako je tužitelj u izgubio spor u pretežitom dijelu svoga zahtjeva, to mu temeljem čl.154. st.5. ZPP-a ne pripada niti pravo na naknadu troškova parničnog postupka pa je i ovaj njegov zahtjev u cijelosti odbijen.

38.1. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.

39. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stav 5. ZPP-a budući tuženik kao protivna stranka nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva odnosno tužitelj je uspio samo u tom razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva i VPS-u do 3.11.2022.g. (l.s. 337) u visini od 203.743,03 EUR/1.535,000,00 kuna, te od 3.11.2022.g. nadalje u visini od 147.962,82 EUR/ 1.114.825,89 kuna, pa je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak, koji se odnosi na; sastav odgovora tužbu po Tbr. 7. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje OT) u iznosu od 3.055,94 EUR/23.025,00 kn, sastav podneska od 13.1.2020.g. po Tbr. 8. stav 1.OT u iznosu od 3.055,94 EUR/23.025,00 kn, sastav podneska od 20.4.2022.g.po Tbr. 8. stav 3. OT u iznosu od 99,55 EUR/750,00 kn, sastav podneska od 30.6.2020.g. po Tbr. 8. stav 3.OT u iznosu od 99,55 EUR/750,00 kn, sastav podneska od 17.11.2022.g.po Tbr. 8. stav 3. OT u iznosu od 99,55

EUR/750,00 kuna, pristup na ročišta od 13.1.2020.g., te 22.9.2022.g., u iznosu od 3.055,94 EUR/23.025,00 kn po ročištu Tbr. 9. stav 1. OT, pristup na ročište od 15.12.2022.g. u iznosu od 2.219,79 EUR/16.725,00 kn, pristup na ročište od 13.3.2022.g. u iznosu od 2.219,79 EUR, pristup na ročište od 12.5.2025.g. u iznosu od 2.219,79 EUR, za sastav žalbe od 24.4.2023. Tbr. 10. stav 1. OT u iznosu od 2.785,00 eur, PDV (25%) 5.491,69 EUR što ukupno iznosi 27.458,47 EUR, što uz sudsku pristojbu na žalbu u visini od 53,09 eur sveukupno iznosi 27.511,56 eur.

40. Za razliku od više zatraženih 15.893,68 eura tuženik se odbija u svom zahtjevu kao neosnovanom iz razloga što je podneske zaračunavao po Tbr. 8. stav 1. OT, a trebao je po Tbr. 8. stav 3. OT. Trošak odgovora na žalbu od 17.5.2023. i pristojbe na istoga nije bio potreban za vođenje ove parnice. Tuženik je podnesak od 5.3.2025. povukao na ročištu glavne rasprave održanom 13.3.2025.

41 Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki V. izreke presude.

U Dubrovniku, dana 29. srpnja 2025.

S u d a c :

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana primitka prijepisa presude, pozivom na gornji poslovni broj spisa.

DN-a:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika.