REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Povrv-2173/2025-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo Lozo & Partneri d.o.o., OIB: 03919089153, Zagreb, Varšavska ulica 16, protiv tuženika ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik dr.sc. Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. srpnja 2025. u prisutnosti direktora tužitelja ŽČ i direktorice tužitelja FČ, tuženika i zamjenice punomoćnika tuženika Ivone Krstanović, odvjetnice u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 29. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti Javnog bilježnika Ivana Jurića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-41938/2022 od 15. rujna 2022. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 6.843,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova zastupanja na ročištu 25. listopada 2023.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak u iznosu 142,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. srpnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelj, u ranijem ovršnom postupku ovrhovoditelj, podnio je 20. travnja 2021. prijedlog za ovrhu navodeći da mu tuženik duguje iznos od 51.562,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2021., te je vršitelj dužnosti Javnog bilježnika Ivan Jurić iz Zagreba donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 41938/2022 od 15. rujna 2022. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tražbinu tužitelja, te trošak ovršnog postupka u iznosu 27,48 eura.

2. Tuženik je pravodobno podnio prigovor u kojem navodi da ne postoji nikakvo dugovanje te iz dostavljenog računa broj 089/PP01/01 od 9. srpnja 2021. nije vidljivo o poduzimanju kojih radnji se radi, koliko radnji, koje sve radnje je poduzeo ovrhovoditelj, a kako bi se uopće utvrdila visina potraživanja. Tužitelj nije dostavio nikakvu specifikaciju nastalih troškova, niti je dostavio ugovor o pružanju odvjetničkih usluga iz kojeg bi se vidjelo na koji način je ugovoreno plaćanje za pružene odvjetničke usluge. Ističe da ne postoji njegovo dugovanje vezano za zastupanje u predmetu poslovni broj K-275/2018 budući je za svako ročište isplatio na ruke odvjetniku bez izdanog računa iznos od 2.500,00 kuna te je odvjetniku na ime dijela poduzetih radnji dao ručni sat vrijednosti 12.500,00 kuna. Ističe se prigovor zastare, jer potraživanje teče za svaku pojedinu radnju od trenutka kada je obavljena. Predlaže u cijelosti staviti izvan snage rješenje o ovrsi te postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga uz naknadu troškova postupka.

3. Na temelju članka 58. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje: OZ) ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv- 2694/2022-2 od 6. listopada 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje, te odredio da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (stranica 27-28 spisa).

4. U nastavku postupka tužitelj navodi da je ovršni postupak pokrenuo radi naplate tražbine koju ima prema tuženiku s naslova ugovornog odnosa između odvjetnika i klijenta na temelju Ugovora o zastupanju od 22. siječnja 2014. , a za obranu tuženika u kaznenom postupku pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem KO-1093/2010, a kasnije K-275/2018. Tuženik je prije dolaska u ured tužitelja imao odnos s drugim odvjetnikom koji je bio njegov branitelj, a koji je raskinut, pa je tuženik molio tužitelja da preuzme njegovu obranu u tom kaznenom postupku. Zbog navodne teške financijske situacije u kojoj je bio tuženik dogovoreno je da će se sklopiti ugovor u kojem će odvjetnik usluge obrane naplaćivati po satu, a ne prema nagradi koja je propisana Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelj je pristao na ovakav aranžman isključivo iz razloga što je dugi niz godina bio zastupnik svih trgovačkih društava koja su bila u vlasništvu obitelji ČČ, te je u brojnim kaznenim postupcima zastupao članove obitelji ČČ. Tuženik je rekao da ne može plaćati obranu zbog čega je i morao prekinuti suradnju s odvjetnikom koji ga je do tada u tom postupku branio, pa je dogovoreno da će se u slučaju uspješnog okončanja kaznenog postupka, trošak koji država u takvim slučajevima priznaje okrivljenicima isplatiti branitelju. Člankom 3. Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga ugovoreno je da će se odvjetničke usluge plaćati na temelju satnice, ali je člankom 5. ugovoreno da će se trošak kaznenog postupka koji u slučaju uspjeha pada na teret proračunskih sredstava umjesto tuženiku isplatiti tužitelju. Tužitelj tvrdi da je tuženik bio zadovoljan što je tužitelj uopće preuzeo njegovu obranu i što neće morati plaćati odvjetničke usluge prema obavljenim radnjama. Kazneni postupak završio je s uspjehom za tuženika, pa je tužitelj zatražio od Općinskog kaznenog suda u Zagrebu da odobri i isplati trošak odvjetničkog zastupanja, te je određena isplata ukupnog odvjetničkog troška od 88.437,50 kuna. Nakon što je tužitelj zaprimio sudsko rješenje o trošku, ispostavio je tuženiku račun za obavljene usluge broj 89 od 9. srpnja 2021. i uz račun dostavio specifikaciju svih radnji koje je obavio tijekom kaznenog postupka te u dopisu posebno naglasio da potražuje samo naknadu troška za one radnje koje je obavio tužitelj. Tuženik je odgovorio da ne želi platiti jer da je svaku raspravu plaćao tužitelju bez računa i ponudio mu je plaćanje samo iznosa od 17.500,00 kuna. Također je tuženik naveo da je dio obveze već platio kroz vrijednost poklonjenog sata od 12.500,00 kuna. Budući je tuženik odbio platiti predmetni odvjetnički trošak, tužitelj predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, te naloži tuženiku da mu nadoknadi daljnji parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

5. U nastavku postupka tuženik navodi da su stranke dogovorile plaćanje usluge obrane po satu, pa je obveza tužitelja dostaviti specifikaciju usluga po satima, kao i da sukladno točki IV. Ugovora svaki mjesec ispostavi račun za obavljene usluge. Zastupanje članova obitelji ČČ nisu od utjecaja na ovaj postupak, jer su za svako zastupanje dogovarani posebni uvjeti. Nejasno je na koji način bi se naplatili troškovi zastupanja prema članku 5. Ugovora na koji se poziva tužitelj u slučaju da tuženik nije bio oslobođen kaznene odgovornosti. Ponavlja da je tužitelju za zastupanje u postupku poslovni broj K-275/2018 za pristup na svako ročište isplatio na ruke bez izdanog računa iznos od 2.500,00 kuna i dao mu ručni sat vrijednosti 12.500,00 kuna, a čime je u cijelosti podmirio odvjetničke troškove. Stoga tuženik predlaže da sud ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i naloži tužitelju da mu nadoknadi troškove postupka.

6.Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 2694/2022-21 od 22. ožujka 2024. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti Javnog bilježnika Ivana Jurića iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 41938/2022 od 15. rujna 2022. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 6.843,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana. Rješenjem je pod točkom I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova zastupanja na ročištu 25. listopada 2023., točkom II. izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak u iznosu 142,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova.

6.1. Sud polazeći od utvrđenja da su odvjetnik EČ i tuženik **.**.2014. sklopili Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga, kojim je ugovoren način plaćanja obrane tuženika u kaznenom postupku pred Općinskom kaznenim sudom u Zagrebu poslovni broj K-275/2018, u čl. III. Ugovora ugovoreno da će tuženik kao naručitelj za pružanje odvjetničkih usluga plaćati naknadu na bazi satnice sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore (Tbr. 39. t.1.) pri čemu naknada za utrošeni sat iznos 400,00 kn uvećano za PDV, što iznosi ukupno 500,00 kn, u čl. IV. Ugovora dogovoreno da će za obavljene odvjetničke usluge biti ispostavljen svaki mjesec račun kojeg će naručitelj platiti u roku 8 dana od dana zaprimanja računa, u čl. V. Ugovora stanke su dogovorile da ukoliko naručitelj u kaznenom postupku bude pravomoćno oslobođen optužbe, odvjetniku (tužitelju) pripada pravo na naknadu troškova kaznenog postupka na teret proračunskih sredstava, da je odvjetnik (tužitelj) zastupao tuženika u tom postupku i da je tuženik pravomoćno oslobođen, da je rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. srpnja 2021. poslovni broj K-275/18-36 tužitelju priznat trošak u iznosu od 88.437,50 kn, da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate troškova odvjetničkih usluga u predmetu K-275/2018 Općinskog kaznenog suda u Zagrebu prema ugovoru od 22. siječnja 2014. u iznosu od 51.562,50 kn, da je odvjetnik EČ iskazao kako je odredba čl. III. unesena u Ugovor samo iz formalnih razloga i da nije izdao niti jedan račun, niti je tuženik bilo što platio osnovom čl. III. Ugovora, da je tuženik iskazao kako je u cijelosti platio troškove obrane odvjetniku Lozi, i to isključivo na ruke i nije dobio nikakav račun, ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan, jer je tužitelj branio tuženika u navedenom kaznenom postupku, da je poduzeo sve radnje specificirane u računu, da je s tuženikom sklopio Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga, ali da je čl. III. Ugovora formalne naravi i nije realiziran, nisu izdavani računi, niti je tuženik plaćao obranu po satnici.

7.Povodom žalbe tuženika protiv presude Županijski sud u Osijeku je rješenjem poslovni broj Gž-736/2024-3 od 19. prosinca 2024. pod točkom I. izreke uvažio žalbu tuženika kao osnovanu, ukinuo presudu i rješenje u točki II. i III. izreke Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 22. ožujka 2024. poslovni broj Povrv- 2694/2022-21 i u tom dijelu predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje dok je točkom II. izreke odredio da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci. Sud drugog stupnja smatra da tuženik osnovano ističe kako sud prvog stupnja nije pravilno i potpuno utvrdio odlučnu činjenicu što su to stranke ugovorile glede plaćanja odvjetničke naknade, obzirom na to da je tuženik oslobođen optužbe i da je tužitelj naplatio nagradu od države, a po tvrdnji tužitelja, proizlazi da su u tom slučaju stranke ugovorile da tuženik ne plati ništa tužitelju za zastupanje. Stoga je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje uz uputu da je u nastavku postupka potrebno utvrditi pravu volju ugovornih stranaka glede plaćanja usluga odvjetnika za zastupanje te je s tim u vezi ukinuta i odluka o troškovima postupka.

8. U ponovnom postupku u kojem je zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava počela iznova u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) sud je u skladu s uputom drugostupanjskog suda u smislu odredbe čl. 377. ZPP izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju.

9. Uz suglasnost stranaka sud je izvršio uvid u već izvedene dokaze i to uvidom u račun broj 089/PP01/01 od 9.7.2021. (stranica 6 spisa), Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga od 22.1.2014. (stranica 36-37 spisa), rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-189/2017-60 od 15.12.2021. (stranica 38-40 spisa), rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Kov-417/2020-20 od 27.10.2020. (stranica 41-43 spisa), punomoć izdanu tužitelju od strane tuženika za obranu u postupku K-189/2017 (strana 44 spisa), specijalnu punomoć izdanu odvjetniku Boženku Lozi od tuženika za uplatu dosuđenih troškova u kaznenom postupku Kov- 417/2020 (stranica 45 spisa), rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K- 275/18-36 od 6.7.2021. (stranica 46-48 spisa), dopis tužitelja od 9.6.2021. upućen tuženiku uz račun (stranica 49-51 spisa), dopis tužitelja od 29.7.2021. upućen punomoćniku tuženika (stranica 55 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3605/2017-29 od 18.10.2017. (stranica 66-70 spisa), pročitao iskaz svjedokinje UČ (stranica 95-96 spisa), direktora tužitelja EČ (stranica 96-98 spisa), tuženika ČČ (stranica 98-99 spisa), izvršio je uvid u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-278/2018 (prilog spisu) te je izveo dokaz dopunskim saslušanjem svjedokinje UČ, direktora tužitelja ŽČ i tuženika (stranica 149-155 spisa).

10.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

11.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom odvjetničkog troška za radnje koje je poduzeo odvjetnik EČ braneći tuženika u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod brojem K-275/2018 (ranije KO-1093/2010).

12.Među strankama nije sporno da su odvjetnik EČ i tuženik **.**.2014. sklopili Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga kojim je ugovoren način plaćanja obrane tuženika u kaznenom postupku pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem KO-1093/2010 (kasnije K-275/2018) kao i da je odvjetnik EČ branio tuženika u navedenom kaznenom postupku.

13.Dakle, riječ je o ugovoru na nalogu te se na pravni odnos stranaka primjenjuju odredbe ugovora o nalogu iz članka 763. - 784. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23-dalje: ZOO). Odredbom članka 775. ZOO-a propisano je da je nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu u uobičajenoj visini, a ako o tome nema običaja, onda pravičnu naknadu.

14.Tužitelj, odnosno odvjetnici u odvjetničkom društvu sukladno članku 18. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11. i 126/21.) imaju pravo na nagradu za svoj rad te naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) koja je bila u primjeni u trenutku izdavanja računa.

15. Uvidom u Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga utvrđeno je da je člankom III. Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga ugovoreno da će tuženik (kao naručitelj) odvjetniku Boženku Lozi za pružanje odvjetničkih usluga plaćati naknadu na bazi satnice sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tbr. 39. toč. 1.) pri čemu naknada za utrošeni sat iznosi 400,00 kuna uvećano za PDV što iznosi ukupno 500,00 kuna, člankom IV. Ugovora ugovoreno je da će odvjetnik za obavljene odvjetničke usluge ispostavljati svaki mjesec račun kojeg će tuženik uredno plaćati u roku 8 dana od dana zaprimanja računa, dok je člankom V. Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga ugovoreno da ukoliko tuženik bude pravomoćno oslobođen u kaznenom postupku, da odvjetniku pripada pravo na naknadu troškova kaznenog postupka na teret proračunskih sredstava, kao i pravo na naknadu materijalnih troškova vođenja predmetnog kaznenog postupka (troškovi kopiranja spisa, poštarine i slično).

16.Uvidom u račun broj 089/PP01/01 utvrđeno je da je isti izdan 9. srpnja 2021. s danom dospijeća 17. srpnja 2021. od strane Odvjetničkog društva Lozo & Partneri d.o.o. za trošak odvjetničkih usluga u predmetu K-275/2018 kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu u ukupnom iznosu od 51.562,50 kuna. Računu je priložena specifikacija izvršenih usluga (stranice 50-51 spisa).

17.Tuženik ne osporava da ga je odvjetnik EČ branio u kaznenom postupku, ali tvrdi da je usluge obrane platio izravno nakon održavanja svake rasprave isplatom na ruke odvjetniku iznosa od 2.500,00 kuna i davanjem ručnog sata u vrijednosti 12.500,00 kuna.

18. Radi utvrđivanja spornih okolnosti odnosno prave volje ugovornih stranaka tj. jesu li tužitelju plaćene odvjetničke usluge, u postupku je izveden dokaz saslušanjem svjedokinje UČ iz čijeg iskaza proizlazi da je u tri navrata, a možda i više puta, nosila s ocem (tuženikom) novac odvjetniku Boženku Lozi. Otac joj je rekao da između njega i odvjetnika postoji dogovor da mu odmah nakon rasprave da novac. Također joj je otac rekao da je on davao novac odmah nakon rasprave odvjetniku, a kada nije imao novac, onda je prvo išao zatvoriti firmu, uzeo bi novac i pozvao nju da ide s njime budući je ured odvjetnika u centru i ona ga je trebala pričekati u automobilu. Međutim, svaki od tih tri ili više puta je njih odvjetnik EČ pričekao ispred ureda i ona mu je kroz prozor automobila novac dala u koverti. U koverti je bilo 2.500,00 kuna, a to zna jer je vidjela oca kako broji novac prije nego što su krenuli. Sve ovo se događalo 2019. Ne zna u točno kojem kaznenom predmetu je odvjetnik EČ zastupao njezinog oca, ne zna je li ga zastupao u jednom ili više kaznenih predmeta te ne zna je li odvjetnik EČ zastupao trgovačko društvo njezinog oca CASA TRGOVINA d.o.o.

18.1. U dopunskom iskazu svjedokinja UČ (stranica 149 spisa) iskazala je da zna da su njezin otac i odvjetnik EČ imali dogovor u vezi plaćanja za ročišta. Ne zna u koju svrhu je sklopljen Ugovor o zastupanju, odnosno zašto ga je branio, a zna da je par puta išla s ocem ispred odvjetnikovog ureda, bili bi u autu, tata bi joj dodao kuvertu i ona bi odvjetniku Lozi dala kuvertu u kojoj je bio novac. Taj novac je vidjela i od toga crpi saznanje. To je bilo prije 7-8 godina kad je bila u srednjoj školi te je prošlo dostava vremena od tada. Koliko se sjeća navedena predaja novca odvijala se u nekoliko navrata. Kako ona i otac žive u istoj kući, odvjetnik EČ bi zvao te bi ona išla s ocem u autu predati mu novac obzirom da je ispred ureda odvjetnika ŽČ visok rinzol zbog čega se teško parkirati. Nadalje, svjedokinja je iskazala da se predaja novca događala od 2017. do 2019. te je na poseban upit punomoćnika tužitelja zašto je prilikom prvog iskaza rekla da se to događalo 2019. godine, navela da je to se događalo u par navrata između 2017. - 2019. s time da se ne sjeća zašto nije tako prvi put iskazala te da je prošlo dosta vremena. Ponovila je u svom iskazu da je s ocem išla predati odvjetniku Lozi novac jer se ispred njegovog ureda nije imalo gdje parkirati, a obzirom da se ured odvjetnika ŽČ nalazio s desne strane, a ona je sjedila na suvozačevom mjestu navela je da je predala novac u kuverti koju joj je dao otac odvjetniku Lozi. Ponovila je da nije brojala novac predan u kuverti već se to brojilo doma.

19.Direktor tužitelja EČ u svom iskazu je naveo da mu je u ured došao tuženik i molio ga da preuzme njegovu obranu u jednom kaznenom postupku, jer da mu je dotadašnji odvjetnik Veljko Miljević otkazao punomoć budući ga više ne može plaćati. Pitao je tuženika kako nema novaca, a tuženik mu je odgovorio da je došao u sukob sa svojim ocem ZČ. Rekao je tuženiku da mora imati nekakav ugovor radi svoje financijske discipline i tako je sklopljen Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga te je prema članku III. ugovoreno da se plaća naknada po satu od 500,00 kuna, a članak V. govori o naknadi nakon okončanja kaznenog postupka kojim bi tuženik bio oslobođen kaznene odgovornosti. Članak III. je bio samo iz formalnih razloga, jer se radi o Ugovoru koji je vrijedio od siječnja 2015. do veljače 2021., tj. 74 mjeseca i to bi značilo da je on izdao 74 računa, ali on nije izdao niti jedan račun po tom članku, niti je tuženik bilo što platio osnovom članka III. Ugovora. Nije mogao niti pretpostaviti da bi se na ovaj način mogao završiti njegov odnos s tuženikom iako je znao za identičan slučaj u Osijeku gdje je tuženika tužio bivši odvjetnik i radilo se o potpuno istoj situaciji gdje se tuženik branio da je odvjetniku plaćao "na ruke". Neistinita je tvrdnja tuženika da je on njemu slao novce preko svoje djece te je tek na ročištu prvi puta vidio svjedokinju UČ. Što se tiče sata kojeg navodi tuženik ističe da je odvjetnički ured zastupao djeda ZČ u puno predmeta i on je imao poseban tretman od ureda te je više puta pozivao njega, ali i ostale odvjetnike iz ureda, da dođu u njegovu kuću gdje je imao velike količine satova, izabrati sebi satove budući se društvo CASA TRGOVINA d.o.o. bavila prodajom satova. Izabrao je sat koji sada ima na svojoj ruci i još jedan sat kojeg spominje tuženik, ali oba sata je dobio kao poklon i zahvalu te taj sat nije u nikakvoj vezi s troškovima zastupanja po Ugovoru, niti je tuženik rekao da bi se sat odnosio na troškove zastupanja iz kaznenog postupka. Nakon što je tuženik pravomoćno oslobođen kaznene odgovornosti zatražio je naknadu troškova i onda sukladno članku V. Ugovora izdao tuženiku račun i to samo za one radnje koje je napravio njegov ured, dok u računu nije traženo ono što je radio odvjetnik Miljević. Da tuženik nije bio oslobođen kaznene odgovornosti on troškove ne bi naplatio.

19.1.U dopunskom saslušanju direktor tužitelja (stranica 151 spisa) naveo je da u cijelosti ostaje svog iskaza danog u ranijem tijeku postupka navodeći da je u njegov ured došao tuženik pokunjen u nekakvoj zgužvanoj odjeći, gotovo plačućim glasom moleći ga da preuzme obranu u jednom vrlo ozbiljnom kaznenom postupku gdje ga je državno odvjetništvo teretilo da je oštetio državni proračun za 30 milijuna dolara. Rekao mu je da ima financijskih problema, da je pao u nemilost svog oca, poznatog tajkuna ZČ, da se razišao sa dosadašnjim braniteljem Veljkom Miljevićem, da ga otac smatra za 13 prase i da od njega traži nekakve velike milijune da mu vrati. S obzirom da je njegov ured već godinama ranije zastupao ZČ i sve njegove firme u brojnim kaznenim i trgovačkim sporovima, on je tuženiku pristao biti branitelj te je rekao da moraju sklopiti nekakav Ugovor. U tom Ugovoru u točki 3 postoji samo jedino i iz formalnih razloga je navedeno da će mu tuženik plaćati 500 kn po satu, umjesto 3.750 kn koliko je propisao odvjetničkom tarifom za obranu po radnji. Znali su i tuženik i on da tuženik neće plaćati 500 kn, niti je on ikada platio 500 kn njemu po satu, niti je ikada po čl. 4. izdao bilo koji račun jer ih je trebao izdavati svaki mjesec, a kako je Ugovor bio na snazi od 2014. – 2021. značilo bi da je trebao izdati 74 takva računa. Zato su se dogovorili na njegov prijedlog s obzirom da ga neće zastupati po tarifi i da mu neće plaćati obranu ukoliko ne bude osuđen, država mu je dužna platiti trošak za branitelja za koje se pretpostavlja da je stranka već platila branitelju, pa taj iznos neće ići tuženiku nego će ići branitelju, zato da su i stavili takvu odredbu u Ugovor u čl. 5. jer da je njemu tuženik plaćao kako je propisano odvjetničkom tarifom, niti bi on tražio da trošak koji pada na teret proračunskih sredstava bude isplaćen njemu, niti bi tuženik na takvo što pristao. Dakle suština dogovora je bila da mu tuženik neće plaćati ništa, ali ako uspije onda trošak pripada njemu kao branitelju. Nadalje iskazao je da tuženik nije plaćao svaku raspravu 2.500,00 kn jer je to u direktnoj protivnosti s točkom 3 po kojoj je morao plaćati 500,00 kn po satu jer nijedna rasprava nije trajala dulje od sat ili dva, a neke su bile odgođene i prije početka. Ako je po tarifi tuženik trebao plaćati 3.750,00 kn svaku radnju logično je postaviti pitanje zašto on plaća navodno 2.500,00 kn a ne tih 3.750,00 kuna i ako je po Ugovoru dužan samo 500,00 kn. Pojasnio je da u kaznenim predmetima kada se okrivljeniku dosuđuje trošak zastupanja pretpostavlja se da je okrivljenik taj iznos već platio svojemu branitelju, pa onda ima pravo tražiti povrat tog neosnovanog troška. To se radi na način da branitelj u ime okrivljenika zatraži od suca da odredi trošak prema priloženoj specifikaciji. Nakon što sudac donese rješenje kojim odobrava trošak, to rješenje se dostavlja računovodstvu suda na isplatu i to na račun okrivljenika. Uobičajeno je, a u ovom slučaju i na temelju toč. 5. Ugovora, taj iznos je trebao pripasti branitelju. To se moglo napraviti da okrivljenik, tj. tuženik potpiše punomoć kojom je suglasan da računovodstvo suda umjesto njemu taj iznos uplati na žiro račun branitelja. Istaknuo je da je na identičan način tuženikov otac ZČ koji je trenutno u Beogradu jer je osuđen u RH, a on ga je oslobodio u više predmeta, bez ikakvih problema dostavio punomoć na temelju čega je sud taj trošak isplatio branitelju umjesto okrivljeniku. Iz iznijetoga da proizlazi da tuženik kao okrivljenik za teške oblike kaznenih dijela iz gospodarskog kriminala nije platio svoje branitelje već se koristi njihovim radom, znanjem i trudom te je uz teške optužbe dobio 88.000,00 kn, a oslobođen je od optužbe. Nakon što je optuženik odbio potpisati punomoć i zadržao za sebe dosuđeni trošak odmah da se sjetio kolege odvjetnika Dražena Srba iz Osijeka koji je također branio tuženika u Osijeku, oslobodio ga i tuženik mu nije ništa htio platiti tvrdeći da mu je to platio u gotovini bez računa i bez ikakvih potvrda.

20.Tuženik ČČ u svom iskazu naveo je da je otišao kod odvjetnika ŽČ i tražio ga da ga zastupa, a prvo je imao branitelja Veljka Miljevića. Dogovorili su plaćanje na način da svako ročište košta 2.500,00 kuna plus PDV s time da će on njemu računati bez PDV-a, a da novac daje odmah nakon ročišta. Pridržavao se takvog dogovora i doista je odvjetniku Lozi svaki puta nakon ročišta dao 2.500,00 kuna. Nekoliko puta se dogodilo da nije imao novac, odvjetnik EČ ga je pitao kako to može biti, pa bi onda otišao kući, uzeo novac i odnio ga odvjetniku Lozi. U dva-tri navrata s njime je išla kći UČ, a nju je pozvao zato što je kod ureda nezgodno parkirati zbog visokog rinzola, pa joj je rekao da će ga sačekati u automobilu. Međutim, to nije bilo potrebno jer je svaki puta odvjetnik EČ izašao ispred ureda. On je novac dao u ruke kćerki, a ona je novac u koverti dala odvjetniku Lozi. Ističe da je u cijelosti platio troškove obrane odvjetniku Lozi, isključivo je plaćao "na ruke" i nije dobio nikakav račun. Odvjetnik EČ tražio je sat određene marke "Longines", a koji društvo CASA TRGOVINA d.o.o. ne prodaje budući prodaje satove drugih marki. Nabavio je taj sat koji je koštao 12.500,00 kuna, obračunao ga je u vrijednosti 10.000,00 kuna i za tih 10.000,00 kuna nije odvjetniku Lozi platio ročišta, niti je odvjetnik EČ tražio plaćanje budući su trošak tih ročišta odbili zbog vrijednosti sata. Ne vjeruje što je danas čuo slušajući iskaz odvjetnika ŽČ, jer je sve to laž. Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga nije pročitao, odvjetnik EČ je mogao napisati bilo što, a on bi to potpisao, jer je imao povjerenja u njega kao odvjetnika. Protiv sebe je imao dva ili tri kaznena postupka, nije ga u svim postupcima branio odvjetnik EČ, misli da ga je branio u dva predmeta. Ne zna kako je platio trošak u tom drugom predmetu, a siguran je da ga je platio.

20.1. U dopunskom iskazu tuženik je naveo da kada je dobio kazneni spis u predmetu G-sport obratio se odvjetničkom uredu Lozo za zastupanje. Bilo je odmah rečeno da može, da će ga braniti i dati mu popust te da će svako ročište plaćati po 2.500,00 kn bez PDV-a, a to mu je rekao EČ. Naveo je da je potpisao neki Ugovor, tamo su se nalazili neki članci, konkretno nije pročitao Ugovor koji je potpisao jer je imao povjerenja u odvjetnika te je taj postupak u kojem ga je zastupao trajao 10-12 godina. U nekoliko navrata nije imao novac pa mu je rekao da će mu na drugom ročištu novac, a na što je odvjetnik EČ odgovorio da ne dolazi u obzir, te je on išao u svoju firmu da bi mu nakon toga nosio novac, krenuo je iz Dubrave te je poveo kćer te se čulo u autu gdje je i da mu se žuri. Odvjetnik EČ je čekao vani ispred svog ureda te je dao kuvertu sa novcima kćeri koja je onda istu predala odvjetniku Lozi. Ne sjeća se koje godine je bilo to predavanje novca te kada je završio sud, odnosno kada je oslobođen u tom postupku u kojem ga odvjetnik EČ zastupao, isti ga je pozvao u svoj ured i rekao „evo vidiš, dobili smo“, izvadio papir da potpiše, pitao ga je što je to, te je rekao da je to papir prema kojem će sud troškove postupka platiti odvjetniku, a ne njemu. Tražio ga je da to potpiše, na što on nije pristao jer mu je rekao da je sve platio, na što da mu je odvjetnik EČ rekao da je to ništa što je on njemu platio. Izašao je iz ureda, odvjetnik je na kućnu adresu poslao račun, a koji nije podmirio. Nadalje, naveo je da Ugovor nije pročitao već da kakav je dogovor bio sa odvjetnikom toliko mu je i plaćao te da mu je plaćao koliko je odvjetnik tražio.

21.Uvidom u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-

275/2018 (ranije KO-1093/2010) utvrđeno je:

- da je tuženika prvo branio odvjetnik Veljko Miljević i to od 26. siječnja 2007. od ispitivanja tuženika kao okrivljenika pred istražnim sucem Županijskog suda u Zagrebu u predmetu Kio-2/2007 pa sve do 20. siječnja 2014. kada je odvjetnik Veljko Miljević obavijestio sud da mu je tuženik opozvao punomoć. Također je tuženik osobno obavijestio sud da je opozvao punomoć dotadašnjem branitelju Veljku Miljeviću o čemu je sud sastavio službenu bilješku od 21. siječnja 2014.,

- da je odvjetnik EČ dostavio sudu podnesak koji je na sudu zaprimljen 28. siječnja 2014. i kojim obavještava sud da ga je tuženik angažirao za branitelja te dostavlja punomoć (stranice 310-311 kaznenog spisa),

- da je odvjetnik EČ branio tuženika sve do okončanja kaznenog postupka, a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kž-91/2021-5 od 16. veljače 2021. kojom je odbijena optužba protiv tuženika (kao optuženika) za počinjenje kaznenog djela zlouporabe u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona,

- da je 1. ožujka 2021. odvjetnik EČ, sada kao član Odvjetničkog društva Lozo & Partneri d.o.o. (odvjetničko društvo je osnovano 30. ožujka 2016.), dostavio sudu zahtjev za isplatom troškova obrane tuženika sa specifikacijom obavljenih radnji te zatražio troškove u ukupnom iznosu 92.187,50 kuna (s uračunatim PDV-om),

- da je sud 6. srpnja 2021. donio rješenje poslovni broj K-275/2018-36 kojim je tuženiku ČČ dodijelio troškove kaznenog postupka koji se sastoje od nagrade i nužnih izdataka branitelja u iznosu od 88.437,50 kuna te naložio računovodstvu suda da po pravomoćnosti rješenja ovaj iznos isplati na račun tuženika.

22.Cijeneći izvedene dokaze, svaki pojedinačno i dovodeći ih u vezu, sud nalazi utvrđenim da je odvjetnik EČ preuzeo obranu tuženika u kaznenom postupku nakon što je tuženik opozvao punomoć branitelju Veljku Miljeviću, jer opoziv punomoći proizlazi iz podneska odvjetnika Veljka Miljevića u kaznenom postupku, te službene bilješke koju je sastavio sud, a u kojoj se također navodi da tuženik opoziva punomoć branitelju Veljku Miljeviću što znači da se ne radi o otkazu punomoći kako je to iskazivao direktor tužitelja EČ. Nije sporno da je odvjetnik EČ branio tuženika u kaznenom postupku sve do pravomoćnog okončanja te sud smatra utvrđenim da je poduzeo sve radnje koje je specificirao uz račun broj 089/PP01/01 budući je uvidom u kazneni spis te rješenje suda kojim su odmjereni troškovi utvrđeno da su predmetne radnje (sastavljanje podnesaka i obrane na raspravama) doista poduzete.

23. Sporno je koja je bila prava volja ugovornih stranaka obzirom na navode tužitelja da je samo iz formalnih razloga navedeno da će tuženik plaćati 500,00 kn po satu, a da je stvarni dogovor stranaka bio da tuženik neće plaćati ništa, imajući pri tome u vidu članak 5. Ugovora iz kojeg proizlazi da ukoliko naručitelj (u ovom postupku tuženik) bude u kaznenom postupku oslobođen optužbe odvjetniku pripada pravo na naknadu troškova kaznenog postupka na teret proračunskih sredstava, a da tuženik tvrdi tijekom postupka da je on za svaku poduzetu radnju u postupku platio naknadu tužitelju zbog čega da odvjetnik nema pravo na naknadu troškova postupka koji su isplaćeni tuženiku na teret državnog proračuna obzirom na to da u kaznenom postupku oslobođen optužbe.

24. I direktor tužitelja i tuženik su u svojim iskazima i dopunskim iskazima naveli da odvjetnik EČ na ime usluga zastupanja nije ispostavio ni jedan računa za naknadu po satnici, dok iz članka III. Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga proizlazi da je ugovoreno plaćanje odvjetničkih usluga na bazi satnice od 500,00 kuna (s uračunatim PDV-om) te prema članku IV. da će odvjetnik za te usluge ispostaviti svaki mjesec račun.

25.Analizirajući iskaze i dopunske iskaze svjedokinje UČ i tuženika sud smatra da isti nisu uvjerljivi odnosno ne prihvaća ih kao vjerodostojne da je tuženik nakon svakog ročišta plaćao na ruke iznos od 2.500,00 kuna. To stoga u situaciji kada je u samom Ugovoru o pružanju odvjetničkih usluga navedeno na naručitelj odvjetniku za pružanje odvjetničkih usluga plaćati naknadu na bazi satnice sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pri čemu naknada za utrošeni sat iznosi 400,00 kuna uvećano za PDV odnosno 500,00 kuna kada su i direktor tužitelja i tuženik suglasno iskazali da tužitelj tuženiku nije ispostavio ni jedan račun za usluge zastupanja prema navedenom ugovoru. Također nije životan i uvjerljiv iskaz tuženika da bi za zastupanje plaćao direktoru tužitelja veći iznos od onog koji je naveden u Ugovoru i da ni za jedno plaćanje za koje tvrdi da je izvršio nije zatražio nikakav pisani dokument odnosno potvrdu od direktora tuženika da mu je predao određeni novčani iznos s naslova troškova zastupanja. Također nije obrazložio zašto bi se radilo o iznosu od 2.500,00 kuna s obzirom da je trošak ročišta prema zatraženom i priznatom troškovniku iznosio 3.750,00 kuna. Valja pri tome istaknuti da je člankom V. ugovoreno plaćanje obrane za slučaj da tuženik bude pravomoćno oslobođen, a tuženik nije objasnio, niti obrazložio da li bi se tada radilo onda o dvostrukoj naplati, tj. primjenom članka III. prema satnici i primjenom članka V. prema uspjehu zbog povoljne odluke suda.

26.Ni iskaz i dopunu iskaza svjedokinje UČ da je tuženik neposredno nakon ročišta plaćao odvjetniku Lozi u gotovini "na ruke" iznos od 2.500,00 kuna ne ocjenjuje uvjerljivim i vjerodostojnim jer je riječ o kćeri tuženika koja je zainteresirana za uspjeh svog oca u postupku i njezina je intencija svojim iskazom pomoći ocu u jačanju njegove procesne pozicije. Riječ je o osobi koja je rođena 2001. godine, rasprave u kaznenom postupku za koje tužitelj potražuje trošak su održavane u razdoblju od veljače 2015. do prosinca 2020., a svjedokinja je iskazala da je novac predavala negdje 2019. godine, da bi u dopunskom saslušanju navela da se to događalo u razdoblju od 2017. -2019. godine kao i da se zbog proteka vremena ne sjeća svega. Stoga ostaje nejasno kako je svjedokinja u iskazu od 13.03.2024. (stranica 95-96 spisa) navela da se predaja novca događala 2019. godine, dok je u dopuni iskaza navela da se predaja novca odvjetniku Lozi događala u razdoblju od 2017. do 2019. navodeći da se ne sjeća svega zbog proteka vremena zbog čega sud njezin iskaz smatra nevjerodostojnim i neuvjerljivim. Naime, nije logičan dopunski iskaz svjedokinje da je predaja novca bila u razdoblju od 2017. do 2019. u odnosu na iskaz da se predaja novca događala tijekom 2017. obzirom na to da zbog proteka vremena dolazi do zaboravnosti.

27. Sud prihvaća iskaz i dopunu iskaza direktora tužitelja da je članak III. Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga ugovoren iz formalnih razloga, odnosno kako bi se zadovoljili zakonski propisi o obvezama odvjetnika za naplaćivanje svojih usluga, dok je članak V. zapravo predstavljao pravi dogovor stranaka o naplati troškova. Da je doista odvjetnik EČ naplaćivao troškove po članku III. Ugovora tada bi izdao i račune, a što nije učinio i tuženik tu činjenicu potvrđuje.

28.U odnosu na sat za kojeg tuženik tvrdi da je njegova vrijednost od 12.500,00 kuna predstavljala plaćanje dijela troškova valja reći da nije sporno da je odvjetnik EČ primio sat, jer to on potvrđuje u iskazu, ali pri tome naglašava da se radilo o poklonu i zahvali. Sud prihvaća uvjerljivim iskaz direktora tužitelja ŽČ da vrijednost sata nije uračunata kao dio plaćenih troškova odvjetničkih usluga budući iz dijela njegovog iskaza, a kojeg tuženik nije osporio, proizlazi da je odvjetnik EČ zastupao članove obitelji UČ u većem broju postupaka što dokazuju i rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-189/2017 i Kov-417/20 te izdane punomoći od strane ZČ (stranice 38-45 spisa). Stoga je uvjerljivo da su odvjetnik EČ, ali i drugi odvjetnici iz odvjetničkog društva, dobili od članova obitelji ZČ na poklon satove kao poklon i vid zahvale za pružene odvjetničke usluge. Tako je odvjetnik EČ iskazao da je on dobio još jedan sat na poklon kojeg je nosio na raspravi kada je saslušavan i pokazao ga sudu. Činjenica da je odvjetnik EČ dobio od tuženika sat ne može se dovesti u vezu s plaćanjem dijela troškova, jer tuženik na takve svoje tvrdnje, osim svojeg iskaza, nije predočio nikakve druge dokaze. Tako nema nikakvih dokaza, pa čak ni iskaza tuženika, da je jasno s odvjetnikom EČ iskomunicirao da mu sat daje kao dio troškova, a sama okolnost da je tuženik eventualno smatrao da vrijednost sata predstavlja dio troškova, ne dokazuje da su odvjetničke usluge plaćene na ovaj način. Također valja reći da Zakon o odvjetništvu, niti Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ne predviđa mogućnost plaćanja odvjetničkih usluga putem pokretnina.

29.Nadalje, iz Specifikacije radnji koje je u kaznenom postupku izvršio odvjetnik EČ proizlazi da se osim zastupanja na raspravama radi i o sastavljanju tri podneska (svaki po 312,50 kuna) koje je kazneni sud prihvatio kao dio troškova kaznenog postupka. Tuženik u odnosu na te troškove i pružene odvjetničke usluge nije tvrdio, niti dokazivao, da je bilo što platio, pa sud zaključuje da troškove sastavljanja tri podneska u ukupnom iznosu od 937,50 kuna tuženik svakako nije platio.

30.U odnosu na poduzete radnje u obrani tuženika i visini troškova odvjetnika ističe se da je uz račun priložena specifikacija svih poduzetih radnji te da se radi o ukupnom iznosu od 51.562,50 kuna. Sve specificirane radnje je priznao i obračunao Općinski kazneni sud u Zagrebu u rješenju poslovni broj K-275/2018-36 od 6. srpnja 2021. (stranica 46-48 spisa). Uvidom u kazneni spis utvrđeno je da su predmetne specificirane radnje poduzete od strane odvjetnika ŽČ te da se ne radi o radnjama ranijeg branitelja Veljka Miljevića. Dakle, odvjetnik EČ branio je tuženika te poduzeo radnje ukupne vrijednosti od 55.562,50 kuna te su mu te radnje i priznate od strane kaznenog suda.

31. Imajući u vidu se izneseno ovaj sud ocjenjuje da je odvjetnik EČ branio tuženika u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem K-275/2018 (ranije KO-1093/2010) te je za plaćanje odvjetničkih usluga s tuženikom sklopio Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga prema kojem Ugovoru je članak III. formalne naravi koji nije realiziran, nisu izdavani računi, niti je tuženik plaćao obranu po satnici, a što potvrđuju u svojim iskazima i direktor tužitelja i tuženik. Valja istaknuti da tuženik niti ne tvrdi da je plaćao po satnici, već da je plaćao odvjetnika EČ nakon rasprava, znači nakon obavljene obrane po raspravi, a što ne čini sadržaj članka III. Ugovora.

32.Stoga imajuću u vidu ocjenu ovog suda da prava volja ugovornih stranaka nije bila plaćanje naknade za pružanje odvjetničkih usluga zastupanja tuženika na bazi satnice već je ista unesena iz formalnih razloga već je pravi dogovor stranaka bio da će ukoliko tuženik bude pravomoćno oslobođen optužbe u kaznenom postupku naknada troškova kaznenog postupka na teret proračunskih sredstava pripasti odvjetniku.

33.Kako je tuženik oslobođen optužbe u kaznenom postupku, to je Općinski kazneni sud rješenjem broj K-275/18-36 od 06.07.2021. naložio računovodstvu suda da po pravomoćnosti isplati iznos od 88.437,50 kuna iz proračunskih sredstava suda na račun optuženog ČČ, tuženika u ovom postupku (stranica 46-47 spisa). Dakle, tužitelj nije naplatio nagradu od države već je ista odnosno naknada troškova obrane isplaćena je tuženiku. Stoga je uzimajući u obzir volju ugovornih stranaka prilikom sklapanja Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga i to čl. V. valjalo zaključiti da je tuženik dužan isplatiti tužitelju troškove prema računu broj 089/PP01/01 u iznosu 51.562,50 kuna jer je utvrđeno da je odvjetnik EČ obavio sve iskazane radnje iz specifikacije koja je priložena računu te u visini kako je to zatraženo računom.

34. U odnosu na tuženikov prigovor zastare istaknut u prigovoru protiv rješenja o ovrsi valja navesti da je ugovor o zastupanju između odvjetnika i stranke ugovor o nalogu te odvjetnik kao nalogoprimac ima pravo na naknadu za izvršeni nalog. Sukladno članku 776. ZOO-a ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nakon obavljenog posla. Imajući u vidu da su troškovi za usluge tužitelja dospjeli 16. veljače 2021. kada je donesena presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kž-92/2021 kojom je pravomoćno okončan kazneni postupak, a da prema Tbr. 48/5 Tarife propisuje da naplata odvjetničke usluge u kaznenim postupcima dospijeva pravomoćnim okončanjem postupka, opozivom punomoći, otkazom punomoći ili raskidom ugovora, to sud ocjenjuje da nije nastupila zastara tužiteljeva potraživanja. Tužitelj je ispostavio račun nakon obavljenog posla i to 9. srpnja 2021., dok je prijedlog za ovrhu podnesen je u ovom predmetu 20. travnja 2022. pa prigovor zastare istaknut po tuženiku nije osnovan.

35.Stoga je sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti Javnog bilježnika Ivana Jurića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-41938/2022 od 15. rujna 2022. kojim je naloženo platiti tuženiku iznos od 6.843,52 eura (iznos u eurima izračunat je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, "Narodne novine", broj 57/2022.).

36.Na dosuđeni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate tekuće od 18. srpnja 2021. do isplate budući je račun izdan 9. srpnja 2021., s dospijećem 17. srpnja 2021., pa je tuženik u zakašnjenju od 18. srpnja 2021. Naime, Tbr. 48/5 Tarife propisuje da naplata odvjetničke usluge u kaznenim postupcima dospijeva pravomoćnim okončanjem postupka, opozivom punomoći, otkazom punomoći ili raskidom ugovora. Troškovi usluge tužitelja prema Ugovoru o pružanju usluga zastupanja dospjeli su 16. veljače 2021. kada je donesena presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kž-92/2021 kojom je pravomoćno okončan kazneni postupak. Budući tužitelj zatezne kamate potražuje od kasnijeg datuma, naloženo je tuženiku da zatezne kamate isplati tekuće od 18. srpnja 2021. Visina stope zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a.

37.U odnosu na troškove postupka ističe se da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženici naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, te sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučuje ovom presudom kojom se postupak završava (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017.).

38. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a te je tužitelju priznat javnobilježnički trošak u iznosu 27,48 eura sukladno članku 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21. i 18/22.) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 114,89 eura, pa ukupno dosuđen trošak iznosi 142,37 eura.

39.Na dosuđeni trošak tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, a u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

40.Tužitelju nije priznat trošak zastupanja po punomoćniku, jer su radnje (zastupanja na ročištima i sastavljanje podnesaka) poduzeti od strane zaposlenih odvjetnika u tom odvjetničkom društvu, a ne izabranih punomoćnika, pa nema osnove za dosuđivanje troškova u smislu Zakona o odvjetništvu i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također sudu nije priložena punomoć tužitelja da ga zastupa odvjetnik.

41.Iz istog razloga odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova zastupanja na ročištu 25. listopada 2023. Ovaj trošak tužitelj je potraživao sukladno članku 156. stavak 1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Glavna rasprava zakazana za 25. listopada 2023. nije održana jer je tuženik ispričao nedolazak zbog poslovnog putovanja, a tužitelj je predložio da se obje stranke istovremeno saslušavaju. Točno je da rasprava nije održana zbog krivnje tuženika, ali tužitelj nema pravo na troškove zastupanja u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, jer tužitelja nije zastupao izabrani odvjetnik kao punomoćnik, niti je tužitelj izdao odvjetniku punomoć, već je tužitelja zastupao odvjetnik iz odvjetničkog društva, pa se radi o zastupanju u smislu članka 89.a stavak 2. ZPP-a za što tužitelj nema pravo naknade troškova.

42.Zahtjev tuženika je odbijen primjenom članka 154. stavak 1. ZPP.

U Zagrebu 29. srpnja 2025.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po pun.