REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-1072/2019-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SGE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Krešimiru Pencinger, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupana po Branimiru Iveković, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 1. srpnja 2025., u nazočnosti tužiteljice i zamjenika punomoćnika tužiteljice SG, odvjetničke vježbenice, i zamjenika punomoćnika tuženika Višnje Babić, odvjetnice iz Slavonskog Broda, 29. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici SGE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime stečenog bez osnove iznos od 1.764,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca. 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 15,67 € počevši od 30.11.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,50 € počevši od 31.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,68 € počevši od 31.01.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,75 € počevši od 29.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,91 € počevši od 31.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,42 € počevši od 30.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 45,27 € počevši od 31.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 45,55 € počevši od 30.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,46 € počevši od 31.07.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,23 € počevši od 31.08.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,43 € počevši od 30.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,74 € počevši od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 45,04 € počevši od 30.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,77 € počevši od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,91 € počevši od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,80 € počevši od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,91 € počevši od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,69 € počevši od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 45,50 € počevši od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,55 € počevši od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,40 € počevši od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,39 € počevši od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,03 € počevši od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,37 € počevši od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,63 € počevši od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,77 € počevši od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,10 € počevši od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,58 € počevši od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,12 € počevši od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,58 € počevši od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,54 € počevši od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,16 € počevši od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 37,90 € počevši od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,71 € počevši od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,68 € počevši od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,46 € počevši od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,93 € počevši od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,63 € počevši od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,93 € počevši od 30.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,55 € počevši od 28.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,41 € počevši od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,77 € počevši od 30.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,64 € počevši od 31.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,30 € počevši od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,53 € počevši od 31.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,32 € počevši od 31.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,10 € počevši od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,34 € počevši od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,60 € počevši od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,08 € počevši od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,50 € počevši od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,78 € počevši od 29.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,94 € počevši od 31.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,25 € počevši od 30.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,55 € počevši od 31.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,72 € počevši od 30.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,98 € počevši od 31.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,18 € počevši od 31.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,33 € počevši od 30.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,65 € počevši od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,90 € počevši od 30.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,11 € počevši od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,25 € počevši od 31.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,53 € počevši od 28.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,75 € počevši od 31.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,94 € počevši od 30.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,15 € počevši od 31.05.2013. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, naknaditi tužiteljici SGE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.628,09 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu kao neosnovan.

II. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženim 21. veljače 2007. zaključila Ugovor o kreditu 918-50-3932433 u iznosu od 67.600,00 CHF, kojim ugovorom se obvezala plaćati kamate po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, na temelju odluke banke, a koja na je dan sklapanja ugovora iznosila 3,95 % godišnje.

1.1. Ističe da se kamatna stopa jednostrano mijenjala u tijeku otplate kredita te da tužiteljica nije imala nikakva saznanja što sve utječe na njezinu promjenu.

1.2. Poziva se na pravomoćnomu presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. u kojoj je u točki II. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, ovdje tužena, u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Navedeno stajalište je potvrdio Vrhovni sud RH svojom revizijskom presudom i rješenjem br. Revt-249/14- 2 od 9.4.2015. i revizijskom odlukom Rev- 2245/17-2

1.3. Poziva se i na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda br.Pž-7129/2013 od 13 lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 kao i na odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. kojima je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i da su takve odredbe potrošačkih kredita ništetne.

1.4. Postavlja tužbeni zahtjev na iznos od 12.695,69 kn, sada 1.685,00 eura, s tim da zadržava pravo uskladiti tužbeni zahtjev nakon provođenja dokaza financijskim vještačenjem, navodeći da joj tuženik prije pokretanja ovog postupka nije dostavio dokumentaciju potrebnu za postavljanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti pozivom na Ugovor o kreditu broj 918-50-3932433 u kojem se u članku 12. navodi da je u slučaju spora nadležan sud mjesta sjedišta Kreditora, što je u konkretnom slučaju Općinski građanski sud u Zagrebu.

2.1. Navodi da je netočna tvrdnja tužitelja da se u pogledu kamatne stope iz Ugovora o kreditu nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, odnosno da činidba u tom smislu nije bila moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Ističe da su kriteriji bili jasno definirani, da je kamata bila definirana kao promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, da su kriteriji o promjenama kamatne stope utvrđeni u pravilnicima o obračunu kamata i naknada tuženika koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja u smislu odredbe čl. 295. Zakona o obveznim odnosima i kao takvi obvezuju ugovorne strane na isti način kao i same ugovorne odredbe.

2.2. Ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 potvrđen dio izreke prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i da je izrekom navedene presude utvrđeno da su takve odredbe potrošačkih kredita ništetne. Premda se u čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača navodi kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, to niti u kojem slučaju ne znači da se gore navede izreka presude može automatski i izravno primijeniti na Ugovor o kreditu. Naime, premda se u izreci gore navedene presude navodi kako je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. koristio nepoštene odredbe u pogledu izmjene kamatne stope, takva izreka je apstraktna i ne može se izravno odnositi na sve ugovore koji su sklapani u tom vremenskom razdoblju. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju tek treba utvrditi i dokazati nalaze li se nepoštene odredbe u tom smislu i u samom Ugovoru o kreditu.

2.3. Smatra da bi u ovom postupku trebalo utvrditi jesu li promjene kamatne stope učinjene od strane tuženika bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja ili ne, sve iz razloga što bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na način kako je isti postavljen, time bi se u cijelosti stavila izvan snage odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, što ni u kojem slučaju nije u skladu s zaključcima i obrazloženjima, kako gore navedenih presuda tako i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14, kojom je isti potvrdio gore navedenu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

2.4. Navodi da nije sporno da tužitelj i tuženik prilikom sklapanja Ugovara o kreditu nisu imali namjeru ugovarati fiksnu kamatnu stopu, niti je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu istu mogao ugovoriti pod financijskim uvjetima koji bi nastupili kao posljedica poništavanja promjenjive kamatne stope u Ugovoru o kreditu, kako je to zatraženo u petitu tužbe. Slijedom, tuženik smatra da tužbeni zahtjev ne može biti usvojen na način kako je postavljen u tužbi, budući da je isti u suprotnosti kako s voljom ugovornih strana i sa samom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13.

2.5. Ističe da promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, nego objektivnih tržišnih okolnosti, da je ista mijenjana zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i zakonito dostupnim općim aktima. U nastavku pojašnjava što je sve utjecalo na promjenu kamatne stope i zaključno navodi da je u konkretnom slučaju potpuno jasno kako promjenjiva kamatna stopa u Ugovoru o kreditu i općim aktima tuženika nije određena na način da se radilo o nejasnim parametrima.

2.6. Tuženik smatra da tužitelj u svom tužbenom zahtjevu traži isplatu u cijelosti neodređenog iznosa na ime naknade štete. Tužitelj cijeli svoj tužbeni zahtjev iz tužbe temelji isključivo na utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13, s time da u isto vrijeme propušta predložiti sve potrebne dokaze i činjenice koji su po samoj toj presudi bitni da bi se takav zahtjev mogao usvojiti.

2.7. Tuženik ističe i prigovor zastare po općem zastarnom roku na dio potraživanja koji se odnosi na razdoblje prije 5 godine prije podnošenja tužbe i predlaže sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U nastavku postupka parnične strane su u bitnome ostale kod svojih navoda.

4. Među strankama nije sporno da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 918-50-3932433 od 21. veljače 2007. temeljem kojeg je tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici iznos od 67.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Nije sporno da je ugovor sklopljen na vrijeme od 120 mjeseci s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 3,95% godišnje. Također, tuženik nije sporio činjenicu da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti.

5. Sporno je da li je Općinski sud u Slavonskom Brodu mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Sporno je da li je u Ugovor o kreditu inkorporirana odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, a time i ništetna, ima li sada tužiteljica pravo na isplatu na ime stečenog bez osnove. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja, da li tužiteljica ima status potrošača. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

6. Sud je odbio tuženikom prigovor mjesne nenadležnosti pozivom na odredbu čl. 49. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZŠP) i čl. 50. st. 1. istog zakona jer se radi o nepoštenoj i ništetnoj odredbi kada se o istoj nije posebno pregovaralo već je ista sastavni dio tipskog sadržaja ugovora tuženika na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaja, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana s obzirom na cijenu i vrijeme potrebno za putovanje tužiteljice u Zagreb i natrag. Nadalje, prema čl. 3. Direktive Vijeća 93/13 prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge treba se smatrati nepoštenom ako nije bilo posebnog pregovaranja, te je isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Po mišljenju ovog suda, udaljenost [adresa] od Zagreba i troškovi putovanja javnim prijevozom uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice. Zakonom o potrošačkom kreditiranju uređuju se ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje taj Zakon. Navedenim zakonom određena je i nadležnost sudova pa je tako čl. 19.l st.1. propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu, potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Radi navedenoga, kada je tužiteljica kao mjesno nadležnom sudu za spor u vezi s ugovorom o kreditu, tužbu podnijela Općinskom sudu u Slavonskom Brodu kao sudu prebivališta potrošača, postupila je sukladno odredbi čl. 19.l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju.

7. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod I. izreke rješenja.

8. U dokaznom postupku, izvršen je uvid i pročitan Ugovor o kreditu broj 918-50- 3932433 od 21. veljače 2007. (list 5-7 spisa), uvid u Informacije za klijente od 1.1.2011. (list 16 spisa), u Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom od 20.1.2009. (list 17-18 spisa), u Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom od 11.3.2005. (list 19-20 spisa), u Pravilnik o obračunu kamata i naknada od 1.4.2011. (list 21-43 spisa) u Pravilnik o obračunu kamata i naknada od siječnja 2007. (list 44-57 spisa), u izvadak iz sudskog registra ( list 64-71 spisa), u Promotivne uvjete za odobravanje RBA Flexi stambenih kredita u periodu od 1.1.2007. do 28.2.2007. (str. 90-95 spisa), , u nalaz i mišljenje vještaka Filipa Tolić od 5. veljače 2025. (str. 100-129 spisa). Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Filipu Tolić iz [adresa] i dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke.

9. Nije proveden dokaz saslušanjem vještaka pred sudom, već je prihvaćen pisani nalaz i mišljenje iz razloga ekonomičnosti postupka. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka a tužiteljica je prihvatila nalaz vještak u cijelosti i u skladu s nalazom postavila konačni specificirani tužbeni zahtjev.

10. Nje proveden dokaz saslušanjem javnog bilježnika Miroslav Bračun iz razloga što se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora, jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (pravno shvaćanje iz rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III- 4223/2021 od 1. prosinca 2021.)

11. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

12. Iz Ugovora o kreditu broj 918-50-3932433 od 21. veljače 2007. (list 5-7 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o kreditu kao stambeni kredit za kupnju bez počeka (čl. 6.) u iznosu od 67.600,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita (čl. 1.), promjenjivom kamatnom stopom (čl. 2.) i s rokom otplate od 120 mjeseca (čl. 4.).

13. Saslušana pred sudom tužiteljica je iskazala da je kredit realizirala 2007. kada je imala namjeru kupiti stan. U banku tuženika je otišla raspitati se o uvjetima kreditiranja gdje joj je rečeno da je kredit vezan uz CHF najpovoljniji zbog najniže kamatne stope. Istakla je da joj nitko u banci nije rastumačio što znači kredit vezati uz valutu CHF i što znači ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, te da se prodajni razgovor uglavnom svodio na potrebnu dokumentaciju za realizaciju kredita. Nadalje, kada je prikupila dokumentaciju ugovor ju je čekao unaprijed pripremljen za potpis. Ugovor joj je u početku odgovarao vezano uz visinu rate a isti joj je ponuđen kao najpovoljniji stambeni kredit za mlade. Istakla je da je stan kupila za privatne svrhe i nikada ga nije koristila u poslovne svrhe, odnosno da na sebi nije imala registriran obrt niti udjele u trgovačkom društvu. Rata kredita joj je u tijeku otplate kredita porasla s prvotnih 2.000 do 3.000 kn na 5.000 kn. Nije imala financijskih znanja o promjenjivoj kamatnoj stopi 14. Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio jer nitko od stranaka nije sporio njezinu vjerodostojnost. Nadalje, iz iskaza tužiteljice koji je dan logično i uvjerljivo, te mu sud u cijelosti priklanja vjeru, utvrđeno je da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu, o promjenjivoj kamatnoj stopi, nije pregovaralo. Osim toga, sud prihvaća iskaz tužiteljice istinitim u dijelu u kojem iskazuje da joj je kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF prezentiran kao najpovoljniji za nju, te da je izostalo u potpunosti pregovaranje o spornim odredbama ugovora. Nadalje, njezin je iskaz suglasan i materijalnoj dokumentaciji u spisu iz koje je utvrđeno da je tužiteljici tijekom razdoblja otplate kredita rata znatno porasla.

15. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu i iskaza tužiteljice, utvrđeno je da je kredit realizirala s namjenom kupovine stana za osobne potrebe. Uz ovakvo činjenično utvrđenje ovaj sud smatra da je tužiteljica bila u ugovornom odnosu s tuženikom sa statusom potrošača u smislu čl. 3. točka 1. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03, dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, jer je sklopila pravni posao s tuženikom, u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

16. U smislu odredbe čl. 3. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Predmetni ugovor tužiteljica je sklopila kao fizička osoba za kupnju stana za osobne potrebe te je sud zaključio da nigdje nema podataka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da tužiteljica nema status potrošača pa da se na nju ne odnose utvrđenja iz kolektivne tužbe.

17. Tuženik nije dokazao da bi korisnike kredita, niti konkretno tužiteljicu, valjano upozorio i upoznao s rizicima sklapanja ugovora s promjenjivom kamatnom stopom. Materijalna dokumentacija koju je tuženik priložio u spisu i to Informacije za klijente od 1.1.2011. (list 16 spisa), Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom od 20.1.2009. (list 17-18 spisa), Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom od 11.3.2005. (list 19-20 spisa), Pravilnik o obračunu kamata i naknada od 1.4.2011. (list 21-43 spisa) i Pravilnik o obračunu kamata i naknada od siječnja 2007. (list 44-57 spisa), od koje dokumentacije većina datira nakon dana sklapanja ugovora o kreditu, a preostala nije i ne može biti dokaz da su tužiteljici pružene valjane i cjelovite informacije o tome što sve utječe na rast kamatne stope i koji parametri utječu na jednostranu odluku banke o tome. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da dostavljena dokumentacija nije dokaz da bi u konkretnom slučaju činjenično stanje bilo drugačije od onoga utvrđenog u postupku povodom kolektivne tužbe udruge Potrošač.

18. U kontekstu svega navedenog, sud je uzeo u obzir da je tužiteljica kao potrošač bila u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu glede njezine pregovaračke moći, razine znanja, te nemogućnosti utjecaja na sadržaj odredbe. Nije u postupku dokazano da bi tužiteljica imala financijskih znanja kao tuženik, niti je mogla sa njime ravnopravno razgovarati.

19. Prema mišljenju ovoga suda, tužiteljica se vezano za utvrđenje nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, osnovano poziva na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P–1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača jer je upravo tim presudama presuđeno da je između ostalih i tuženika, u razdoblju u kojem je sklopljen i Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu na način da je nepošteno ugovorena promjena kamatne stope mijenjana jednostranim odlukama banke i na način da se o svakoj promjeni kamatne stope nije s tužiteljicom, kao potrošačem, pojedinačno pregovaralo, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača.

20. Naime, iz Ugovora o kreditu je utvrđeno da je ugovorena kamatna stopa od 3,95% godišnje, promjenjiva. Uz navedenu odredbu ne stoji o kojim će parametrima ovisiti buduće kretanje visine kamatne stope, a sud prihvaća navode tužiteljice da joj isti nisu pojašnjeni niti prilikom sklapanja Ugovora a niti prilikom svake promjene kamatne stope. Odredba ugovora kojom će kamatna stopa biti promjenjiva, a koju određuje tuženik svojom Odlukom, nije jasna niti razumljiva da bi isključivala ocjenu poštenosti.

21. Ugovaranje promjenjive kamatne stope je dopušteno i zakonito, no u konkretnom slučaju potpuno nedostaju parametri temeljem kojih će se ista mijenjati, pa je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepošteno ugovorena, što je sve pobliže obrazloženo u navedenim presudama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, za čije je stavove sud osnovom čl. 502.c ZPP-a vezan, i na koje se tužiteljica osnovano poziva. Tim više na činjenični supstrat ovog postupka, u kojem je iskazom tužiteljice utvrđeno da je sklapanjem spornog Ugovora o kreditu u potpunosti izostalo pregovaranje o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

22. Odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, na unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužiteljica kao potrošač nije dobila mogućnost pregovarati niti utjecati na njegov sadržaj. Uvidom u pregled promjena kamatnih stopa utvrđeno je da se početna kamatna stopa, ugovorena kao promjenjiva, tijekom cijelog otplatnog razdoblja povećavala, te je od 3,95% porasla do 5,00% (str. 110 spisa). Protivno je načelu savjesnosti i poštenja kada stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju obvezu koja je u trenutku sklapanja Ugovora neodrediva, a čija visina ovisi o jednostranoj odluci tuženika, čime je tuženik sebe doveo u znatno povoljni položaj od tužiteljice kao potrošača, i što je uzrokovalo neravnopravan položaj stranaka. Dakle, kako stranke nisu posebno pregovarale o odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu, kako ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i u konačnici kako je takova odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, te tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj, sud je stava da je takova odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, time i ništetna (čl. 87. ZZP/03).

23. Odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. ističe se da „iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti i valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, da činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna ni koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika.“

24. Tuženik nije dokazao da je u predugovornoj fazi oglašavanja, prvi kontakti i pružanje informacija putem osobnih bankara, te u samim ugovorima, ugovaranjem valutne klauzule vezanu uz CHF i uz promjenjivu kamatnu stopu, upozorio tužiteljicu da se u stvarnosti radilo o klauzulama koje su izrazito nepovoljne te je to i takvo upozorenje trebalo naći mjesta u ugovoru.

25. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 2. tog zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

26. Na okolnosti visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Filipu Tolić iz [adresa]. Vještak je u skladu sa zadatkom izradila nalaz i mišljenje u kojem navodi da je uslijed promjene kamatne stope, uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu na dan isplate kredita, tužiteljica više platila iznos od 1.764,84 eura. Istovremeno nisu iskazane tzv. negativne razlike, odnosno nije bilo perioda u kojem bi kamatna stopa bila niža od početno ugovorene.

27. Nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka, tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje vještaka i podneskom od 21. svibnja 2025. uredila i specificirala tužbeni zahtjev u skladu s nalazom, postavljajući tužbeni zahtjev na iznos od 1.764,84 eura.

28. Tuženik se očitovao na nalaz vještaka i istakao da nema primjedbi na matematički izračun ali ostaje kod svih prigovora vezanih uz neosnovanost traženja postavljenog tužbenim zahtjevom.

29. Konačno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 1.764,84 eura, nedvojbeno je preinačen u odnosu na prvotni tužbeni zahtjev u iznosu od 12.695,69 kn, sada 1.685,00 eura, koju preinaku je sud dopustio temeljem odredbe čl. 190. st.3. ZPP-a, jer je dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka i iz razloga što bi nedopuštanjem preinake tužbe tužiteljici bilo nametnuto ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine –Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99- pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu. U situaciji kada tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi povrata stečenog bez osnove bez prethodnog vještačenja realno nemoguće budući je teško procijeniti i odrediti iznos koji bi eventualno pripao tužiteljici, već je nužno i u pravilu potrebno provesti financijsko vještačenje nakon kojega je i tek tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane uz visinu tužbenog zahtjeva, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog financijskog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije utjecaja na dužinu i trajanje ovoga postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužiteljici ostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegovog prava na naknadu štete, čime se tužiteljici dalje nameće prekomjeran teret. Stoga, odluka kojom se ne bi dopustila preinaka tužbe ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a, čime bi bila narušena sama bit tužiteljičina prava na pristup sudu.

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod II. izreke rješenja.

31. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. iste odredbe, određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a prema st. 3. obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

32. Osnovna je posljedica ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu, ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO).

33. Međutim, to ipak ne znači da odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove samo u parnicama za naknadu štete, a ne i u parnicama u kojima je istaknut zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove. Isto bi bilo protivno svrsi odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/14) da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obligatorno primijeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Volja zakonodavca bila je da i u parničnom postupku kao što je ovaj, u kojem se traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojoj je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje sudove u deklaratornom dijelu. U prilog iznesenog govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete.

34. Tužiteljica je postavila zahtjev za isplatu na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 1.764,84 eura, što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka.

35. Tuženik je u postupku istaknuo prigovor zastare, koji prigovor sud nije cijenio osnovanim.

36. Vezano uz kondemnatorni zahtjev za isplatom iznosa stečenog bez osnove na ime promjenjive kamatne stope, sud je stava da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. godine (Trgovački sud u Zagrebu P-1401/12), u kojem je postupku u konačnici dana 13. lipnja 2014. godine donesena pravomoćna presuda Pž-7129/13, a od pravomoćnosti koje presude zastara počinje ponovno teći.

37. Navedeno je pravno shvaćanje izneseno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2245/17 od 20. veljače 2018., suglasno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. i objedinjenom pravno shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice odjela od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.".

38. Kako je tužba podnesena 12. lipnja 2019. to do podnošenja tužbe nije protekao rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima koji se za potraživanje temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi računa počev od 13. lipnja 2014.

39. Slijedom navedenog sud je primjenom čl. 1111. u vezi s čl. 323. ZOO-a prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev kako je to odlučeno pod I. izreke presude.

40. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, tako da joj sud dodjeljuje pravo na nužne i potrebne troškove ovoga postupka.

41. Tužiteljica je zatražila naknadu troška u iznosu od 1.628,09 eura. Priznat joj je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (1.764,84 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 3.10.2024. i 1.7.2025., za svako u iznosu od zatraženih 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava podnesaka od 25.10.2019. (očitovanje na odgovor na tužbu) i 21.5.2025. (očitovanje na nalaz vještaka), za svako u iznosu od 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 1.100,00 eura s pripadajućim PDV-om od 275,00 eura, ukupno 1.375,00 eura.

42. Tužiteljici je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura kao i trošak naknade za financijsko vještačenje u iznosu od 200,00 eura.

43. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 1.628,09 eura kako je to i navedeno pod II. izreke presude.

44. Na priznati trošak tužiteljici su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

Slavonski Brod, 29. srpnja 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Krešimir Pencinger, Slavonski Brod,

2. Odvj. Branimir Iveković, Zagreb.