REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-281/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivane Dubravke Kovačević, predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Božidara Horvata, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Goršeta, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆI i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavaka 1. i 3. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika ĆI i okrivljenika OI, protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov-203/2025 od 8. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalbe okrivljenih ĆI i OI odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podizanja optužnice protiv okrivljenog ĆI i okrivljenog OI i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke je na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) produljen okrivljenicima ĆI i OI istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je određeno da se u istražni zatvor okrivljenicima ĆI i OI uračunava vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. travnja 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli okrivljeni ĆI i okrivljeni OI.

2.1. Okrivljeni ĆI je žalbu podnio putem branitelja Darka Vrljića, odvjetnika iz Zagreba, zbog „povrede odredbe čl. 123. st 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku, povrede odredbe čl. 124. st. 2. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku i povreda odredbe čl. 133. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku“, s prijedlogom ukinuti pobijano rješenje o produljenju pritvora i naložiti prvostupanjskom sudu da donese novo rješenje kojim „u cijelosti respektira i primjenjuje prisilne odredbe Zakona o kaznenom postupku i Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji“.

2.2. Okrivljeni OI se žali putem branitelja Petra Barbira, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje Općinskog suda Novom u Zagrebu na način da se odbije prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu za produljenjem istražnog zatvora, podredno da se ukine pobijano rješenje te odredi jedna ili više mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08, podredno da se odredi okrivljeniku istražni zatvor u domu jer su ispunjeni uvjeti propisani članka 119. stavka 1. ZKP/08.

3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Okrivljeni ĆI smatra da je povrijeđena odredba članka 2. stavka 1. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ("Narodne novine" broj 143/12, 165/15, 32/17 i 53/22) jer da se pravne posljedice ranije pravomoćne presude mogu cijeniti samo pri odmjeravanju kazne u smislu prijašnjeg načina života počinitelja kaznenog djela, a da odredbom članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 nije propisano određivanje istražnog zatvora zbog ranije osuđivanosti. Također, smatra da je pobijanim rješenjem povrijeđena odredba o obveznom sadržaju izreke rješenja o produljenju istražnog zatvora jer, protivno odredbi članka 124. stavka 2. točke 3. ZKP/08, nije određen rok trajanja produljenog istražnog zatvora.

6. U odnosu na istaknute prigovore okrivljenog ĆI treba istaknuti da treba razlikovati pravne posljedice osude od razloga za primjenu mjere istražnog zatvora u svrhu prevencije iteracijske opasnosti i pogrešno se taj žalitelj poziva na gore navedeni zakon. Nesporno je da se osuđivanost ili neosuđivanost cijeni kod odluke o kazni, no žalitelj zanemaruje da se pri procjeni postojanja iteracijske opasnosti, između ostaloga, cijeni ličnost okrivljenika te njegov raniji način života u smislu poštivanja pozitivnih propisa. Dakle, u smislu gore navedenog se cijenila ranija osuđivanost okrivljenog ŽI koja ukazuje da je činio kaznena djela i nije svoje ponašanje uskladio s opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja. Naime, taj je okrivljenik višestruko kazneno osuđivana osoba zbog raznih kaznenih djela imovinskog karaktera u vremenu od 2007. do 2020. s time da je presudom o objedinjavanju kazni zatvora Županijskog suda u Zagreb Kv I-Us- 53/2022, pravomoćne 20. listopada 2022., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora devet godina i dva mjeseca. Stoga je promašen prigovor žalitelja vezano za raniju osuđivanost jer upravo navedeno, uz ostale utvrđene okolnosti koje se žalbom ne osporavaju, je utvrđeno postojanje iteracijske opasnosti, kao što je promašen prigovor da izreka rješenja trpi nedostatak jer da nije naveden rok do kojeg traje istražni zatvor. Naime, nije povrijeđena odredba članka 124. ZKP/08 jer se jedino do podizanja optužnice mora naznačiti točan datum do kada traje istražni zatvor, a odredbom članka 131. stavka 1. ZKP/08 je propisano do kada traje istražni zatvor nakon podizanja optužnice i nije nužno u izreci rješenja navoditi tekst te odredbe. Stoga se neosnovano prigovara da je i nezakonit prijedlog državnog odvjetnika za produljenje istražnog zatvora do pravomoćnosti presude budući da je to određeno gore navedenom odredbom, pri čemu sud vodi računa o maksimalnom trajanju istražnog zatvora sukladno odredbi članka 133. ZKP/08.

7. Okrivljeni OI smatra da je pogrešno primijenjena odredba članka 123. ZKP/08 jer je produljen istražni zatvor iako nije ispunjen opći uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora i da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. Jednako tako smatra da su izostali razlozi u odnosu na to zbog čega se istražni zatvor ne može zamijeniti istražnim zatvorom u domu pa je počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 pri čemu se poziva na odluku Županijskog suda u Bjelovaru.

7.1. Istaknute bitne povrede nisu počinjenje. Naime, to što žalitelj ne prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda o kumulativnom postojanju općeg i posebnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora su prigovori činjenične naravi, a ne za istaknutu bitnu povredu kao što je promašen prigovor da je prvostupanjski sud propustio dati razloge zbog čega smatra da se ne može u odnosu na tog okrivljenika primijeniti istražni zatvor u domu. Naime, u točki 11. obrazloženja pobijanog rješenja je prvostupanjski sud, pozivajući se na sve utvrđene okolnosti vezano za postojanje iteracijske opasnosti, naveo da se zbog svih utvrđenih okolnosti svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može ostvariti niti jednom zakonom propisanom blažom mjerom, što uključuje i mjere opreza i istražni zatvor u domu neovisno od toga što nisu poimence navedene. Pritom je u pravu žalitelj da je pogrešno navedeno da se istražni zatvor ne može zamijeniti jamstvom jer primjena jamstva se razmatra samo kod istražnog zatvora iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

8. Stoga nisu počinjene istaknute bitne povrede, a ispitujući pobijano rješenje na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon.

9. Osporavajući postojanje osnovane sumnje na počinjenje terećenih kaznenih djela okrivljeni OI ističe da niti iz jednog od 80 dokaza poimence navedenih u optužnici ne proizlazi da bi bio počinitelj terećenih kaznenih djela, da se sud poziva na sve dokaze iako većina se uopće ne odnosi na njega, da se navode potvrde o privremenom oduzimanju predmeta iako se radi o oduzimanju peći na kruta goriva a on se tereti za krađu automobila, detaljno analizira svako pojedino kazneno djelo i ukazuje da pojedini dokazi na koje se poziva državni odvjetnik dokazi ne upućuju na njega kao počinitelja pri čemu ističe da kod njega nisu pronađeni automobili niti bilo kakav alat, a jedini koji ga djelomično tereti je okrivljeni FI. U odnosu na postojanje posebnih okolnosti smatra da se zaključak o postojanju iteracijske opasnosti ne može temeljiti samo na njegovoj ranijoj osuđivanosti.

9.1. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv obojice okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U odnosu na prigovor okrivljenog OI vezano za pojedine dokaze, za ukazati je da su tijekom prethodnog postupka prikupljeni dokazi koji se odnose na sve okrivljenike, pa tako i na okrivljenog OI, a to što ih je sud sve pobrojao, pozivajući se na optužnicu, ne utječe na pravilnost zaključka o postojanju osnovane sumnje za počinjenje kaznenih djela koja se stavljaju na teret okrivljenom OI. Pritom se ukazuje žalitelju da u ovoj fazi postupka, gdje se odlučuje o istražnom zatvoru, optužno vijeće, kao niti ovaj sud, nisu ovlašteni vrednovati dokaze, već ih procjenjuju po sadržaju kakav jest, a na vrijednosnu ocjenu dokaza je ovlašteno raspravno vijeće nakon kontradiktornog raspravljanja.

9.2. Nadalje, protivno i tim prigovorima okrivljenog OI, okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela prvenstveno proizlaze iz podataka kaznene evidencije jer je okrivljeni OI u razdoblju od 2005. do 2018. u čak trinaest navrata pravomoćno osuđen zbog počinjenih raznih kaznenih djela, također u većini kaznenih djela čiji je zaštitni objekt imovina. Razvidno je, dakle, kako je riječ o istovrsnim kaznenim djelima koja se i aktualno stavljaju na teret okrivljenicima. Ove okolnosti treba promatrati povezano s okolnošću da taj okrivljenik nema stalni posao niti redoviti izvor prihoda, što upućuje na to da činjenjem kaznenih djela protiv imovine pribavlja sredstva za život. Ovakav kontinuitet činjenja kaznenih djela, imajući u vidu i brojnost kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv, upućuje na upornost okrivljenog OI u protuzakonitom postupanju, a time i na postojanje veće kriminalne količine u njihovom protupravnom ponašanju. Stoga je, i po ocjeni drugostupanjskog suda, očito da sve dosadašnje osude zbog počinjenih kaznenih djela, a tako niti izrečene kazne, nisu utjecale na okrivljenika da svoje postupke usklade s društvenim normama.

10. Sve navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, upućuju na postojanje vjerojatnosti da će okrivljeni OI, boravkom na slobodi, ponoviti istovrsno ili slično kazneno djelo.

10.1. Neosnovani su prigovori okrivljenog OI kako se nije razmotrila primjena ne samo mjera opreza već i istražnog zatvora u domu, pri čemu se poziva na rizičnu trudnoću supruge, potrebe osiguranja materijalnih sredstava i na brigu o slijepom ocu. Kao i u prethodnom rješenju izvanraspravnog vijeća ovog suda, ponovno se ističe ovom žalitelju kako je notorno da mjera oduzimanja slobode ima često nepovoljne implikacije na ispunjavanje roditeljskih i obiteljskih obveza istražnog zatvorenika. Međutim, to su okolnosti koje u pravilu prate istražne zatvorenike, ali nisu od utjecaja na osnovanost pobijanog rješenja i o njima će biti moguće voditi računa u daljnjem tijeku postupka.

11. Jednako tako je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da se zbog svih okolnosti koje su utvrđene kod svakog od okrivljenika ponaosob, a posebno cijeneći broj kaznenih djela za koja su osnovano sumnjivi i izraženu upornost te raniju višestruku osuđivanost, svrha koja se želi postići istražnim zavorom ne može ostvariti niti jednom blažom mjerom propisanom ZKP/08.

11.1. S tim u svezi se posebno ukazuje okrivljenom OI koji smatra da se umjesto istražnog zatvora može odrediti i istražni zatvor u domu, da i drugostupanjski sud nije našao postojanje iznimnih okolnosti koje bi opravdavale određivanje istražnog zatvora u domu. Naime, odredbom članka 119. stavkom 1. ZKP/08 je propisano da kad postoje okolnosti iz članka 123. stavkom 1. točaka 1. do 4. tog Zakona, sud može odrediti istražni zatvor u domu protiv trudne žene, osobe s tjelesnim nedostacima koje joj onemogućuju ili bitno otežavaju kretanje, osobe koja je navršila 70 godina života te u onim slučajevima kada to sud ocijeni iznimno opravdanim, ako je za ostvarenje svrhe istražnog zatvora dovoljna zabrana okrivljeniku da se udaljuje iz doma. U konkretnom slučaju nisu utvrđene iznimne okolnosti koje bi opravdale određivanje istražnog zatvora u domu, a istaknute okolnosti po tom žalitelju nisu takve okolnosti.

12. Neosnovan je i prigovor okrivljenog OI da se istražni zatvor, u kojem se nalazi već tri mjeseca, pretvorio u izdržavanje kazne zatvora i da je povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja povrede ovog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08, vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovo vijeće ocjenjuje da, za sada, nije došlo do povrede načela razmjernosti.

13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 29. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević