REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2405/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Marangunić, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužiteljice GA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Ražnjeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Bačić i Partneri iz Zadra, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Sandri Pleša, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić i Partneri iz Zagreba i umješača ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave i javne rasprave zaključene 17. lipnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika i umješača osobno, 29. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d. Zagreb isplatiti tužiteljici GA iznos od 12.885,73 eura (slovima: dvanaest tisuća osamsto osamdeset pet eura i sedamdeset tri centi) sa zateznom kamatama koje teku od 31. lipnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice GA za isplatom zateznih kamata koje teku na iznos od 12.885,73 eura od 30. ožujka 2017. do 20. lipnja 2023. kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d. Zagreb naknaditi tužiteljici GA trošak parničnog postupka u iznosu od 1.887,98 eura (slovima: tisuću osamsto osamdeset sedam eura i devedeset osam centi) sa zateznim kamatama koje teku od 29. srpnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 20. svibnja 2007. pretrpjela stradala u prometnoj nesreći. Radi ostvarivanja naknade imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjela u prometnoj nezgodi bila je maloljetna stoga je zakonska zastupnica i majka VA, opunomoćila za zastupanje ZA, odvjetnika iz [adresa]. ZA kao nalogoprimac obvezao se skrbiti o interesima tužiteljice prema pravilima struke i običaja u okviru svoje profesionalne djelatnosti. Odvjetnik ZA, (dalje: osiguranik tuženika) podnio je tužbu pred Općinskim sudom u Zadru protiv Hrvatskog ureda za osiguranje. Osiguranik tuženika je u tužbi postavio tužbeni zahtjev radi naknade imovinske i neimovinske štete proizašle iz prometne nezgode u zbirnom iznosu od 948.950,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Ističe da prije podnošenja tužbe osiguranik tuženika nije zatražio mišljenje liječnika vještaka oko realne visine tužbenog zahtjeva niti je tužiteljicu upoznao sa pravnim posljedicama eventualnog kasnijeg smanjenja tužbenog zahtjeva. Tijekom parničnog postupka poslovni broj P- 2510/08, Općinskog suda u Zadru, suprotna strana je izvršila isplatu nespornog iznosa naknade štete u iznosu od 102.032,00 kn. Osiguranik tuženika je nakon provedenog medicinskog vještačenja povisio tužbeni zahtjev na iznos od 952.950,00 kn, od čega se iznos od 870.000,00 kn odnosio na naknadu neimovinske štete, iako je iz nalaza i mišljenje vještaka, primjenom Orijentacijskih kriterija VSRH 2002, bilo razvidno da je već prilikom podnošenja tužbe tužbeni zahtjev postavljen nerealno visoko. Po dopuni vještačenja, osiguranik tuženika je podneskom od 27. rujna 2012. smanjio tužbeni zahtjev na zbirni iznos od 652.050,00 kn, neimovinska šteta u iznosu od 605.000,00 kn, imovinska šteta u iznosu od 52.050,00 kn, koji je umanjio za iznos od 102.032,00 kn, isplaćen tužiteljici 7. listopada 2008. Tako je tužbeni zahtjev radi naknade imovinske i neimovinske štete postavljen u zbirnom iznosu od 550.017,88 kn, dakle uređen je protivno specifikaciji isplate suprotne strane te protivno zakonskim pravilima uračunavanja. Presudom Općinskog suda u Zadru, posl. br. P- 2510/08, od 12.10.2012., usvojen je tužbeni zahtjev u iznosu od 320.400,00 kn, dok je u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan. Odlukom Županijskog suda u Zadru, posl. br. Gž 1288/13-3 od 11.11.2015., ukinuta je prvostupanjska odluka i predmet je vraćen na ponovno rješavanje zbog nužnog provođenja med. vještačenja i po vještaku kirurgu. Citiranom ukidnom odlukom je utvrđen doprinos tužiteljice nastanku štete u iznosu od 20% i u tom smislu je dana uputa prvostupanjskom sudu prilikom izračuna pripadajuće naknade. U ponovljenom postupku, po provedenom medicinskom vještačenju po vještaku kirurgu, dr. UA, osiguranik tuženika je podneskom od 21. prosinca 2016. uredio tužbeni zahtjev na zbirni iznos od 632.050,00 kn, neimovinska šteta u iznosu od 585.000,00 kn i imovinska šteta u iznosu od 47.050,00 kn, koji je umanjio za iznos nesporno isplaćene naknade štete. Tužbeni zahtjev radi naknade imovinske i neimovinske štete tako je postavljen u zbirnom iznosu od 530.017,88 kn, dakle ponovno je uređen protivno specifikaciji isplate suprotne strane te protivno zakonskim pravilima uračunavanja. Presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pn-14/16, odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 4.000,00 kn do utuženog iznosa od 530.017,88 kn i naloženo je tužiteljici naknaditi suprotnoj strani troškove parničnog postupka, budući da je uspjela u neznatnom dijelu svog zahtjeva (0,75%). Presudom Županijskog suda u Zadru, Gž-555/17-3, djelomično je preinačena odluka o parničnom trošku, prema kojoj je tužiteljica dužna naknaditi suprotnoj strani parnični trošak u ukupnom iznosu od 97.087,50 kn. U konačnici je tužiteljici presudom VSRH broja Rev 501/2019-2 od 30.11.2022. dosuđen daljnji iznos od 14.000,00 kn na ime naknade štete dok je revizija tužiteljice u pogledu preostalog pobijanog dijela preko konačno dosuđenog iznosa od 18.000,00 kn do iznosa od 530.017,88 kn, dakle za iznos od 512.017,88 kn kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka odbijena kao neosnovana. Citiranim presudama je utvrđeno da je osiguranik tuženika počinio niz greški u zastupanju. Tužbeni zahtjev radi naknade neimovinske i imovinske štete postavljen je u nerealno visokom iznosu, a potom nije niti pravilno usklađen sa rezultatima medicinskog vještačenja, orijentacijskim kriterijima VSRH, djelomičnim udovoljenjem tužbenom zahtjevu tijekom postupka te utvrđenim doprinosom tužiteljice nastanku štete u omjeru od 20%. Osiguranik tuženika je opisanim pogreškama u zastupanju u parničnom postupku, posl. br. P-2510/08; kasnije Pn-14/16, Općinskog suda u Zadru, počinio štetu i to na način da je tužiteljica gotovo u cijelosti izgubila u sporu i posljedično bila dužna podmiriti parnični trošak suprotnoj strani u iznosu od 97.087,50 kn. Odvjetnik ZA ima kod tuženika sklopljenu policu obveznog osiguranja od odgovornosti za štetu počinjenu trećima obavljanjem odvjetništva od 1. siječnja 2012. nadalje u kontinuitetu. Tužiteljica se obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom, tada zastupana po zz i majci VA, ali je tuženik otklonio zahtjev kao neosnovan uz istaknuti prigovor zastare potraživanja. Ističe da je tužiteljica je za štetu najranije mogla saznati 15. studenog 2018., kada joj je dostavljena drugostupanjska odluka, pa zastrani rok od 5 godina za povredu obveze iz ugovora o nalogu nije protekao. Tužiteljica potražuje zakonske zatezne kamate od 30.03.2017. kao dana donošenja prvostupanjske presude Općinskog suda u Zadru Pn-14/16 pa sve do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu u cijelosti, kako u pogledu osnove tako i njegove visine te ističe prigovor zastare. Poriče postojanje bilo kakve protupravnosti u postupanju osiguranika tuženika. Navodi da tužiteljica potražuje štetu koja joj nije niti nastala budući da nije dostavila dokaz da bi podmirila iznos parničnog troška od 97.087,50 kn. Slijedom prednje izloženog tuženik predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave odbije tužbu u cijelosti i obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Umješač ZA je u tijeku postupka naveo da su roditelji tužiteljice u tijeku cijelog postupka bili detaljno upoznati sa postupkom, kao i sa odštetnim i tužbenim zahtjevom. Smatra da je tužiteljicu zastupao odgovorno, profesionalno i u skladu s dugogodišnjim iskustvom u zastupanju u takvim pravnim stvarima. Ističe da je stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske bio glede tada važećih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske da se kod dosude štete ide i preko kriterija kada je u pitanju osobito teško oštećenje zdravlja, kao što je to ovdje slučaj. Pridružuje se navodima tuženika te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za naknadu štete iz automobilske odgovornosti (list 9-11 spisa), presliku dijela spisa Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-2510/08, novi broj Pn-14/16 (list 12-63), dopis od 14.12.2018. (list 64 spisa), dopis od 10.12.2018. (list 65-66 spisa), dopis od 14.01.2019. (list 67 spisa), dopis od 4.05.2022. (list 68 spisa), dopis od 27.05.2022. (list 69-70 spisa), Uvjete za osiguranje odgovornosti odvjetnika (list 77-80 i 84-87 spisa), potvrdu o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika (list 117 spisa), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate za tužiteljice (list 118 spisa) i priklopljeni spis Općinskog suda u Zadru, posl. br. Pn14/16 (stari broj P-2510/08).

5. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 dalje ZPP) sud je našao tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

6. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija. Nije sporno da je tužiteljicu u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru, u predmetu poslovnog broja: P-2510/08, kasnije Pn-14/16 zastupao odvjetnik ZA, ovdje umješač i osiguranik tuženika, radi naknade štete protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje.

7. Sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara. Dakle, sporno je, je li zastupanjem tužiteljice osiguranik tuženika, ZA počinio propuste u zastupanju što je za posljedicu imalo počinjenje štete tužiteljici.

8. Predmet spora je potraživanje tužiteljice s osnova naknade štete zbog nesavjesnog zastupanja odvjetnika ZA u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru, pod poslovnim brojem P-2510/08, kasnije Pn-14/16, iznosu od 12.885,73 eura.

9. Sud je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja pročitao spis Općinskog suda u Zadru, poslovnog broja: P-2510/08 (kasnije Pn-14/2016) iz kojeg je utvrdio da je osiguranik tuženika ZA, u svojstvu punomoćnika tada maloljetne tužiteljice, podnio tužbu Općinskom sudu u Zadru 11. rujna 2008. protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje. Tužbom je zatražio naknadu imovinske i neimovinske štete s osnova štetnog događaja koji se dogodio 20. svibnja 2007., a u kojem je stradala tada mlt. tužiteljica. Vrijednost predmeta spora osiguranik tuženika naznačio je na iznos od 948.950,00 kn. Sud je nadalje utvrdio da je tuženik, Hrvatski ured za osiguranje, u tijeku postupka isplatio tužiteljici nesporni iznos od 102.032,00 kn 7. listopada 2008., a kako to proizlazi iz potvrde o izvršenoj transakciji s lista 95 spisa Općinskog suda u Zadru. Sud je također utvrdio da je 19. studenoga 2009. provedeno medicinsko vještačenje po vještaku neuropsihijatru, dr. Anti Galiću nakon čega je osiguranik tuženika uvećao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 952.950,00 kn (list 84 spisa Općinskog suda u Zadru). Čitanjem vještačkog nalaza dr. Ante Galića sud je utvrdio da je vještak utvrdio da je mlt. tužiteljica trpjela teške fizičke bolove u trajanju od 10 dana, lakše fizičke bolove u trajanju od još 2 tjedna po izlasku iz bolnice. Primarni strah nije osjećala, niti je osjećala sekundarni strah poradi težeg invaliditeta. Međutim, javio se separacijski strah vrlo velikog intenziteta u trajanju od 3 mjeseca, potom srednje jaki do slabiji strah daljnjih godinu dana. Tužiteljica je trebala pojačanu, prilagođenu prehranu u trajanju od 2-3 mjeseca. Tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna u trajanju od mjesec dana 6 sati dnevno, potom sljedećih mjesec dana u trajanju od 3 sata dnevno, dakle, sveukupno 270 sati. Smanjenje životne aktivnosti i naruženosti vještak procjenjuje na 30%. Na ročištu održanom 21. travnja 2011. osiguranik tuženika, odvjetnik ZA naveo je da je "već davno pisanim putem" učinio nespornim uplatu iznosa od 102,032,00 kn, slijedom čega ovaj sud zaključuje da je osiguranik tuženika prilikom specifikacije iznosa od 952.950,00 kn vodio računa o prethodnoj nespornoj uplati, a shodno čemu sud utvrđuje da bi bez te uplate tužbeni zahtjev glasio na iznos od 1.054.982,00 kn. Na istom ročištu, kao i više puta tijekom postupka, tuženik se protivio visini tužbenog zahtjeva, upozoravajući da ista "oko 10 puta premašuje uobičajenu sudsku praksu". Nadalje, sud je utvrdio da je provedeno kombinirano prometno-medicinsko vještačenje po vještacima Srećku Hlišću i dr. NA iz kojih vještačkih nalaza proizlazi da mlt. tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom jer da bi u tom slučaju bilo onemogućeno polijetanje njenog tijela prema naprijed i udesno, a time bi bilo izbjegnuto ozljeđivanje glave tužiteljice opisanim mehanizmom ozljeđivanja koji se dogodio. Na ročištu održanom 18. svibnja 2012. osiguranik tuženika je smanjio tužbeni zahtjev s iznosa od 952.950,00 kn na iznos od 850.917,88 kn navodeći da umanjuje za nesporno isplaćeni iznos od 102.032,12 kn premda je već na ročištu održanom 21. travnja 2011. naveo da je taj iznos učinio nespornim "već davno". Na ročištu održanom 19. rujna 2012. osiguranik tuženika, odvjetnik ZA usuglasio se da cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 25,00 kn po satu, što pomnoženo sa 270 sati koje je utvrdio vještak dr. Galić iznosi 6.750,00 kn. Međutim, unatoč tome, osiguranik tuženika podneskom od 27. rujna 2012. uređuje tužbeni zahtjev na način da s osnova tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 30.000,00 kn, odnosno sveukupno s osnova imovinske i neimovinske štete iznos od 652.050,00 kn, a kada se od navedenog iznosa oduzme iznos od 102.032,12 kn koji je nesporno isplaćen, dobije se iznos od 550.017,88 kn koliko osiguranik tuženika, (tada punomoćnik tužiteljice) potražuje tužbenim zahtjevom. U navedenom podnesku osiguranik ne iznosi razloge za navedeno drastično smanjenje tužbenog zahtjeva, međutim, sud utvrđuje da je najveće smanjenje učinjeno s osnova trajnih posljedica i to na način da s prethodno traženih 800.000,00 kn tako uređenim tužbenim zahtjevom sada potražuje 500.000,00 kn. Navedenom djelomičnom povlačenju tužbe tuženik, Hrvatski ured za osiguranje, usprotivio se na ročištu održanom 28. rujna 2012. Čitanjem presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-2510/2008 od 12. listopada 2012. ovaj sud je utvrdio da je naloženo tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje isplatiti tužiteljici GA iznos od 324.400,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 10. rujna 2008. do isplate. Iz obrazloženja navedene presude vidljivo je da sud nije uzeo u obzir protivljenje djelomičnom povlačenju već da je odlučivao o naknadi štete kako je to osiguranik tuženika postavio posljednjom specifikacijom u iznosu od 550.017,88 kn. Međutim, navedeno ne umanjuje činjenicu da je osiguranik tuženika postavljanjem previsokog tužbenog zahtjeva kao i činjenicom da nije ispravno naznačio iznos tuđe pomoći i njege prema cijeni sata koju je učinio nespornim, učinio propust u zastupanju jer je postavljanjem nerealno visokog tužbenog zahtjeva tužiteljicu izravno izložio riziku da u gotovo 50% ne uspije sa visinom tužbenog zahtjeva ako se takvom smanjenju tuženik usprotivi, a sud takvom protivljenju udovolji. Nadalje, ovaj sud je utvrdio da je citirana presuda Općinskog suda u Zadru ukinuta presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž-1288/13-3 od 11. studenoga 2015. te da je predmet vraćen na ponovni postupak s uputom da se provede medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu, te da prilikom odmjeravanja visine štete sud uzme u obzir utvrđeni omjer suodgovornosti tužiteljice zbog činjenice nevezivanja sigurnosnim pojasom u omjeru od 20%. Također, drugostupanjski sud je ocijenio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 25.000,00 kn, a kada se odbije doprinos mlt. tužiteljice od 20% i isplaćeni iznos po ovoj osnovi od 20.000,00 kn, proizlazi da je tužiteljici po kriteriju straha isplaćen iznos koji predstavlja pravičnu novčanu naknadu u cijelosti. U odnosu na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti po drugim kriterijima (pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog naruženosti i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti) drugostupanjski je sud u tom dijelu ukinuo presudu i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje jer da činjenično i pravno stanje nije u potpunosti utvrđeno. Slijedom navedenog, u daljnjem tijeku postupka, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Robertu Karlo koji je u svom mišljenju naveo da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 2 tjedna, bolove srednjeg intenziteta trpjela je iduća 2 tjedna, a bolove slabog intenziteta trpjela je još mjesec dana. Tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna šest sati dnevno mjesec dana, te još mjesec dana po tri sata dnevno, dakle ukupno 270 sati, kako je to izvještačio i dr. Galić. Naruženje je vještak ocijenio blagog stupnja zbog ožiljka uz vanjski rub oka, a zbog blagog uvučenja očne jabučice lijevog oka nastalo je naruženje srednjeg stupnja. Naruženja se nalaze na licu, teško se mogu prekriti šminkom, a kako se radi o mladoj osobi, dodatno izaziva duševne tegobe. Zbog ozljeda lica i čeljusti, tužiteljici je bila potrebna prilagođena prehrana u trajanju od 2 mjeseca. Smanjenje tjelesne aktivnosti vještak je procijenio na 27% u koje ulaze i tjelesne i duševne posljedice, a s čime se osiguranik tuženika usuglasio. Vještak je također naveo da tužiteljica pohađa prvi razred srednje ekonomske škole, da se tužiteljica žali na učestale glavobolje i da povremeno pije analgetike, dok druge lijekove ne troši. Smeta ju ožiljak kod oka i što joj je jedno oko manje, stoga taj dio lica često prekriva kosom. Nakon ovako sačinjenog nalaza i mišljenja vještaka dr. UA, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da s osnova neimovinske štete (uzimajući kao kriterij fizičke boli, trajne posljedice, strah i nagrđenje) potražuje 585.000,00 kn, a s osnova imovinske štete: za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 30.000,00 kn, za pojačanu ishranu 7.000,00 kn, za troškove liječenja 2.050,00 kn i za prijevozne troškove 8.000,00 kn, sveukupno 632.050,00 kn, a kada se od navedenog iznosa oduzme iznos od 102.032,12 kn koji je tuženik nesporno isplatio 7. listopada 2008., ukupni iznos naknade štete iznosi 530.017,88 kn.

10. Ovaj sud utvrđuje da osiguranik tuženika nije uvažio utvrđenja koje proizlazi iz obrazloženja drugostupanjske presude, odnosno, nije umanjio zatraženi iznos štete za 20%, niti je iz računice izostavio naknadu štete s osnova pretrpljenog straha o kojem je Županijski sud u Zadru pravomoćno odlučeno. Također, tuđu pomoć i njegu nije računao prema cijeni sata koju je učinio nespornom, 25kn/h, nego je s tog osnova zatražio 30.000,00 kn, što podijeljeno s brojem sati tuđe pomoći i njege koje su jednoglasno utvrdili i vještak dr. UA i dr. G od 270 sati, iznosi 111,11 kn/h koliko osiguranik tuženika potražuje, što se dakako ukazuje neprimjerenim s obzirom na cijene na tržištu 2016. godine te imajući na umu da su tužiteljici njegu pružale nekvalificirane osobe, odnosno članovi obitelji.

11. Nadalje, čitanjem spisa Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pn-14/2016 proizlazi da je prvostupanjski sud presudom od 30. ožujka 2017. naložio tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje isplatiti tužiteljici GA iznos od 4.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 10. rujna 2008., dok je tužbeni zahtjev odbijen preko dosuđenog iznosa od 4.000,00 kn pa sve do utuženog iznosa od 530.017,88 kn, tj. za iznos od 526,017,88 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Istom presudom naloženo je tužiteljici GA naknaditi tuženiku parnični trošak od 118.812,50 kn. Protiv navedene presude žalbu je izjavila mlt. tužiteljica zastupana po majci i zakonskoj zastupnici VA. Presudom Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž-555/17-3 od 28. rujna 2018. odbijena je žalba tužiteljice GA i potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru u pogledu dosuđenog iznosa glavnice i troškova parničnog postupka do iznosa od 97.087,50 kn koje je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku, dok je u odnosu na razliku troška do iznosa od 118.812,50 kn tj. za iznos od 21.725,00 kn preinačena presuda prvog stupnja Naposljetku, sud je utvrdio da je mlt. tužiteljica po punomoćniku OA podnijela reviziju, da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-501/2019-2 od 30. studenoga 2022. revizija tužiteljice prihvaćena kao djelomično osnovana, preinačena je presuda Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž-555/2017-3 od 28. rujna 2018. i presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pn-14/16 od 30. ožujka 2017. u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa od 14.000,00 kn sa zateznim kamatama od 10. rujna 2008. do isplate. Revizija tužiteljice sa zahtjevom za isplatu preko konačno dosuđenog iznosa od 18.000,00 kn do iznosa od 530.017,88 kn, odnosno za iznos od 512.017,88 kn kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, odbijena je kao neosnovana.

12. Slijedom ovako analiziranog spisa Općinskog suda u Zadru, sud utvrđuje da je konačan uspjeh tužiteljice u tom sporu, nakon presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznosio 2,64%, što se i nadalje ukazuje neznatnim s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev. Navedeni omjer bi bio još manji da je prvostupanjski sud primijenio pravilo prema kojem se tuženik može protiviti djelomičnom smanjenju tužbenog zahtjeva, a u kojem bi se slučaju uspjeh stranaka odmjeravao prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu koji je u konkretnom slučaju iznosio gotovo milijun kuna. S navedenom mogućnošću osiguranik tuženika je morao biti upoznat, a isto tako, bio je dužan na navedeno upozoriti i roditelje tužiteljice.

13. Također, sud je utvrđenja da je osiguranik tuženika učinio niz propusta prilikom višestrukih specifikacija tužbenih zahtjeva, međutim, kada se sagleda isključivo konačno specificirani tužbeni zahtjev od 21. prosinca 2016. razvidno je da se osiguranik tuženika u cijelosti oglušio na uputu drugostupanjskog suda jer nije umanjio zatražene iznose za utvrđeni doprinos od 20%, kao i da je ponovno s osnova pretrpljenog straha postavio zahtjev premda je drugostupanjski sud o tome već donio odluku i dosudio naknadu štete s te osnove. Nadalje, tuđu pomoć i njegu iskazao je u nerealno visokom iznosu, zanemarujući činjenicu da je na ročištu održanom 19. rujna 2012. učinio nespornim cijenu sata nemedicinske pomoći koju su mlt. tužiteljici pružali ukućani po cijeni sata od 25,00 kn.

14. Također, osiguranik tuženika nije imao na umu niti orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojima ovaj sud utvrđuje da bi tužiteljici pripadala naknada štete s osnova fizičkih bolova, a prema nalazu i mišljenju vještaka dr. UA, u iznosu od oko 15.000,00 kn. Nadalje, po nalazu i mišljenju vještaka dr. UA, tužiteljici je naruženje trebalo suditi u iznosu od oko 22.000,00 kn, dok su trajne posljedice za utvrđenih 27% smanjenja životne aktivnosti cijenjene s oko 20.000,00 kn. U konačnici, ovdje nije bilo mjesta dosuđivanju neimovinske štete s osnova pretrpljenog straha jer je o navedenom pravomoćno odlučeno presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž-1288/2013-3 od 11. studenoga 2015., a kako je to prethodno obrazloženo, a osiguranik tuženika je unatoč tome i po navedenoj osnovi potraživao naknadu neimovinske štete.

15. Međutim, uzimajući u obzir da je tužiteljica u vrijeme štetnog događa bila starosti svega 6,5 godina, prilikom odmjeravanja naknade neimovinske štete valjalo je voditi računa da će posljedice štetnog događaja tužiteljica osjećati dugi niz godina i da će one predstavljati svojevrsno ograničenje u njezinom privatnom i kasnije poslovnom životu. Stoga je ovaj sud mišljenja, da uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, granica razumnog tužbenog zahtjeva bila bi oko 150.000,00 kn, pa kada se od tog iznosa oduzme utvrđeni doprinos nastanku štetnog događaja od 20%, iznos koji bi s osnova neimovinske štete tužiteljica mogla potraživati, utuženo potraživanje iznosilo bi oko 120.000,00 kn, međutim, kada se oduzme nesporno isplaćeni iznos s osnova naknade neimovinske štete, naknada koja tužiteljici pripada iznosila bi upravo iznos koji se kreće u okvirima onog kojeg su u konačnici utvrdili Općinski sud u Zadru, Županijski sud u Zadru i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, nikako se ne može prihvatiti kao razuman iznos konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 585.000,00 kn s osnova neimovinske štete.

16. Sud smatra da je i u odnosu na imovinsku štetu pogrešno postavljen tužbeni zahtjev i to ne samo iz razloga prethodno navedenih, da je osiguranik tuženika zatražio iznos od 30.000,00 kn s osnova tuđe pomoći i njege, a učinio je nespornim iznos od 25,00 kn po satu što daje iznos od 6.750,00 kn, već i jer je s osnova preostalih stavki (pojačane prehrane, za troškove liječenja i za troškove prijevoza) potraživao nerazumno visoke iznosa pritom sud ima na umu cijene na tržištu u vrijeme kad su ti troškovi nastali, što samo doprinosi stavu suda da osiguranik tuženika iznose nije uskladio sa cijenama na tržištu. Nadalje, nastale troškove u većoj mjeri nije niti dokazao prilaganjem računa, zbog kojeg razloga je također tužbeni zahtjev u jednom dijelu odbijen. Osiguranik tuženika kao osoba koja se odvjetništvom bavi kao svojom profesionalnom djelatnošću morao je znati da svako potraživanje koje ne dokaže, sud će odbiti, stoga se i u tom dijelu očituje propust u zastupanju osiguranika tuženika, odvjetnika ZA. Jednako tako, i od zatraženog iznosa s osnova imovinske štete osiguranik tuženika je propustio oduzeti 20% s osnova utvrđenog doprinosa.

17. Osiguranik tuženika je od ukupno zatraženog iznosa od 632.050,00 kn oduzeo isključivo iznos od 102.032,12 kn koji je nesporno isplaćen, stoga potražuje iznos od 530.017,88 kn. Prema mišljenju ovog suda, čak i kada bi odvjetnik htio malo uvećati potraživanje svoje stranke, taj iznos je i u tom slučaju mogao i morao biti u granicama između 20.000,00 kn do 50.000,00 kn nakon što se oduzme doprinos, nesporno isplaćeni iznos od 102.032,12 kn, te kada se prouče orijentacijski kriteriji, sagledaju nalazi vještaka i kada se objektivno i razumno postavi tužbeni zahtjev. Čak kada bi se uzeo u obzir prigovor osiguranika tuženika, umješača u ovom postupku, ZA, da sudovi nisu uzeli u obzir da je tužiteljica uspjela sa osnovom tužbenog zahtjeva, sud je i nadalje mišljenja da navedeno ne bi u znatnoj mjeri utjecalo na činjenicu da osiguranik tuženika nije postavio visinu tužbenog zahtjeva sukladno pravilima struke i mjerodavnoj sudskoj praksi u sličnim predmetima, čime je prouzročio štetu tužiteljici.

18. Ukazuje se osiguraniku tuženika (umješaču) da predmet ovog postupka nije preispitivanje pravomoćnih sudskih odluka donesenih u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru, posebno imajući na umu da je zakonitost i pravilnost nižestupanjskih sudova utvrđena i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev 501/2019-2 od 30. studenoga 2022., stoga se u tom dijelu sud neće očitovati na navode umješača niti ih smatra odlučnim za rješenje ovog spora.

19. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog i pravnog stanja, sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice GA, svjedoka ZA i svjedokinje VA, majke tužiteljice.

20. Saslušan u svojstvu svjedoka, osiguranik tuženika i umješač u ovom postupku, ZA, u svom je iskazu naveo da je posao zastupanja tada mldb. tužiteljice GA dogovarao s roditeljima tužiteljice, da su roditelji tužiteljice bili upoznati s vrijednošću predmeta spora, a da je on bio upoznat s ozljedama tužiteljice. Istaknuo je da se radilo o izuzetno teškim po život opasnim ozljedama glave, fraktura lubanje, kontuzija mozga, da je tužiteljica bila starosti 6,5 godina te da joj je prijetio trajni invaliditet, a da je visinu tužbenog zahtjeva odredio na temelju medicinske dokumentacije koja mu je bila predočena, razgovora s roditeljima, kao i na temelju prethodnog dugogodišnjeg iskustava u takvim predmetima. Nije siguran je li vidio tužiteljicu tijekom predmetnog postupka. Pojašnjava da je nakon provedenog medicinskog vještačenja smanjio tužbeni zahtjev na oko 500.000,00 kn, a da je prvostupanjski sud dosudio oko 320.000,00 kn, a nakon što je odbijen iznos s osnova dobrovoljno plaćenog iznosa od oko 102.000,00 kn, što upućuje na zaključak da je ispravno postavio visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je i u ono vrijeme postojao stav VSRH da u osobito teškim slučajevima sud može dosuditi naknadu štete s osnova neimovinske štete preko iznosa utvrđenih orijentacijskim kriterijima, a čime se u tom postupku i vodio. Svjedok ZA naveo je da je u predmetima naknade štete zastupao Croatiu osiguranje 10 godina prije nego li je preuzeo posao zastupanja tužiteljice. Ističe da sukladno sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava nije bilo osnove obvezati tužiteljicu na platež ovdje spornih parničnih troškova, već je tuženika prema postotku uspjeha tužiteljice trebalo obvezati na plaćanje. Svjedok je naveo da nije zatražio mišljenje vještaka u pogledu ozljeda tužiteljice prije nego li je podnio tužbu sudu jer da nije postajala niti tada obveza da se prije podnošenja tužbe konzultira sa vještakom medicinske struke. Nije imao stručnih znanja u području neurokirurgije i oftalmologije, ne sjeća se je li tražio usuglašavanje vještaka kirurga i neuropsihijatra u pogledu utvrđenih trajnih posljedica. Na upit je li roditelje tužiteljice upozorio na rizike postavljanja visokog tužbenog zahtjeva u odnosu na naknadu parničnih troškova tuženika svjedok je naveo da nije niti sanjao da ishod spora može biti nepovoljan za tužiteljicu, međutim, da su o svemu razgovarali.

21. Sud nije povjerovao iskazu svjedoka ZA u dijelu u kojem je naveo da su roditelji tužiteljice bili upoznati s rizicima postavljanja previsokog tužbenog zahtjeva jer upravo iz iskaza svjedoka i umještača ZA proizlazi da nije niti slutio da ishod spora može biti nepovoljan za tužiteljicu stoga nije logično, a ukazuje se i kontradiktornim da bi unatoč svom uvjerenju da će uspjeti u sporu, upozoravao roditelje tužiteljice o rizicima. Također, sud nije prihvatio dio iskaza svjedoka u kojem navodi da je u ono vrijeme postojao stav Vrhovnog suda da u osobito teškim slučajevi sud može dosuditi naknadu štete s osnova neimovinske štete preko iznosa utvrđenim orijentacijskim kriterijima. Naime, takav stav postoji i sada, ali uzimajući u obzir da je tužba podnesena 2008. godine kada su ekonomske prilike u Republici Hrvatskoj bile znatno niže nego danas nije pravno niti životno uvjerljivo da se tužbeni zahtjev postavi na gotovo deset puta više nego li to orjentacijski kriteriji predviđaju. Također, osiguranik tuženika je imao na uvid medicinsku dokumentaciju, međutim, sud koji ne raspolaže stručnim znanjem, baš kao niti odvjetnik, utvrđuje da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe nije imala znatnih tjelesnih i psihičkih oštećenja koja bi upućivala na bojazan za smrtnu posljedicu ili da je u tom trenutku tužiteljica bila nefukncionalna i u potpunosti ovisna o drugoj osobi, upravo suprotno, tužiteljica je u vrijeme podnošenja tužbe uredno završila 1. razred osnovne škole s izvrsnim uspjehom. Stoga, sud nalazi da je tužbeni zahtjev u iznosu od 948.950,00 kn suviše visoko postavljen već u tužbi čime je odvjetnik ZA izravno riskirao da se tuženik u daljnjem tijeku postupka protivi djelomičnom povlačenju, a posljedično i da njegova stranka izgubi spor. Sud smatra iracionalnim navod svjedoka u dijelu u kojem govori da bi ponovno postavio identičan tužbeni zahtjev, imajući u vidu da orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske čak niti za slučaj smrti djeteta ili za najteži oblik invaliditeta, niti sada kada su se orijentacijski kriteriji povećali za 50%, a pogotovo u vrijeme podnošenja tužbe u predmetu Pn-14/2016, ranije P-2510/08, nije bila predviđena naknada od gotovo milijun kuna, a niti 530.017,88 kn koliko konačno specificiranim tužbenim zahtjevom potražuje nakon što je oduzeo nesporni isplaćeni iznos od 102.032,12 kn.

22. Da je osiguranik tuženika previsoko postavio sve vidove štete, ukazuje i stav izražen u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 655/12 od 23. listopada 2013. u kojem predmetu je tamo tužitelj tražio naknadu neimovinske štete kod vještačenih 73% smanjenja životnih aktivnosti u ukupnom iznosu od 950.000,00 kn, ali Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je stav da tužitelju pripada iznos od 390.000,00 kn. Također, upućuje se i na stav izražen u presudi Županijskog suda u Varaždinu Gž-934/2005 od 16. veljače 2026. u kojoj je mlt. 11-godišnjoj tužiteljici za utvrđenih 35% smanjenja životne aktivnosti cijenjena neimovinska šteta sa 154.000,00 kn, slijedom navedenog, sud zaključuje da osiguranik tuženika nije savjesno i profesionalno obavljao svoju odvjetničku djelatnost jer je bio dužan barem istražiti stavove Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najvišeg suda u Republici Hrvatskoj prije podnošenja ovakve tužbe.

23. Svjedokinja VA, majka tužiteljice, je u svom iskazu navela da je bila zakonska zastupnica kćeri GA koja je u to vrijeme bila maloljetna. Do odvjetnika ZA došla je preko preporuke, godinu dana nakon završetka liječenja tužiteljice. Odvjetnik ZA došao je k njima doma, razgovarali su o tužiteljičinom stanju, pokazala je odvjetniku medicinsku dokumentaciju, na što je odvjetnik ZA rekao da savršeno zna o čemu se radi. Tom prilikom odvjetnik ZA vidio je tužiteljicu. Tužiteljica je u to vrijeme imala vidljiv problem sa okom i veće ispupčenje na čelu, ali drugih vidljivih fizičkih nedostataka nije bilo. S odvjetnikom nisu razgovarali o tome da bi tužiteljica mogla imati nekakvih ozbiljnih trajnih posljedica već je odvjetniku dala na uvid medicinsku dokumentaciju. Tužiteljica je imala politraumu, frakturu lubanje, orbite kosti nosa, čeone kosti te krvarenje u mozgu. Od majci vidljivih posljedica predmetne prometne nesreće tužiteljica je imala odsustvo i manjak koncentracije te je zbog naruženja lica patila od manjka samopouzdanja. Svjedokinja je nadalje navela da s odvjetnikom ZA nije razgovarala o tome kolika će biti vrijednost predmeta spora, koliki iznos naknade štete mogu ostvariti, niti u kojem pravcu će se odvijati postupak već je odvjetnik rekao da misli da će to uspješno riješiti. Svjedokinja je istaknula da nije davala upute odvjetniku kako da zastupa u tom postupku, nije pravne struke pa je zastupanje prepustila odvjetniku. Odlučila je otkazati punomoć odvjetniku ZA na posljednjem ročištu kada je postala svjesna da moraju platiti. Nazvala je odvjetnika i pitala kako je to moguće, kako je došlo do toga da sve pođe po krivu, na što je odvjetnik ZA rekao "tužit ćemo i dalje", ali odlučila je da to više nema smisla pa je zastupanje u tom predmetu povjerila drugom odvjetniku. Na poseban upit suda svjedokinja je navela da iznos parničnog troška naložen po presudi Općinskog suda u Zadru nije plaćen, ali je blokiran račun njezinoj kćeri ovdje tužiteljici. Svjedokinja je navela da je bila upoznata da se provode određena vještačenja i kakav je rezultat vještačenja, ali nije znala je li nakon njih odvjetnik ZA povećavao ili snižavao tuženi zahtjev. Ističe da je odvjetnik ZA komentirao da je zadovoljan rezultatima vještačenja te da su oba vještaka približno isto izvještačila. Odvjetnik ZA nije ju upozoravao na moguće rizike postavljanja tužbenog zahtjeva u navedenoj visini niti o mogućim troškovima koje će imati prema tuženiku. Ističe da su u tom predmetu plaćali samo predujmove za vještačenje, da su od tuženika dobili oko 102.000,00 kn, od čega su odvjetniku ZA isplatili 20% tog iznosa.

24. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu svjedokinje ocijenivši ga životno logičnim, istinitim i uvjerljivim. Sud je iz iskaza svjedokinje utvrdio da osiguranik tuženika, odvjetnik ZA nije upozoravao na moguće rizike postavljanja tužbenog zahtjeva u visokom iznosu, niti je prije postavljanja tužbenog zahtjeva upoznao majku tužiteljice sa mogućim posljedicama takvog tužbenog zahtjeva. Također, sud smatra životno logičnim i uvjerljivim navod svjedokinje da nije davala upute odvjetniku ZA kako da zastupa jer nije pravne struke, kao i dio iskaza da je svjedokinja bila upoznata sa rezultatima vještačenja, ali ne i sa intervencijom odvjetnika ZA u tužbeni zahtjev, odnosno, je li povećavao ili snižavao tužbeni zahtjev.

25. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je u vrijeme zastupanja odvjetnika ZA bila maloljetna pa nema neposrednih saznanja o okolnostima zastupanja. Ne sjeća se odvjetnika ZA niti ga je prije vidjela. Na ročišta koja su se održavala pred Općinskim sudom u Zadru nije pozivana. Nije sigurna do koje godine se vodio postupak pred sudom, jedino zna da je imala 6,5 godina kada je stradala. Sjeća se da je prvih godinu dana od nezgode pila neku terapiju, a poslije nije ništa pila od lijekova. Imala je problem s vidom utoliko što je morala nositi naočale i ponekad je imala glavobolje. Nedugo nakon prometne nesreće krenula je u prvi razred osnovne škole, a uspjeh u školi joj je bio odličan. Prije godinu dana je saznala da ima određeno dugovanje prema Hrvatskom uredu za osiguranje, odnosno onda kada je dobila obavijest da se vodi ovršni postupak i da joj je račun blokiran. Iznos za koji se vodi postupak prisilne naplate je oko 18.000,00 eura. Kao student nema stalnih primanja međutim zbog duga što god bi zaradila skinulo bi joj sa se računa.

26. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice te ga je ocijenio istinitim i životno logičnim. Iz iskaza tužiteljice sud je nedvojbeno utvrdio da tužiteljica nije izvršila uplatu po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pn-14/16 od 30. ožujka 2017., preinačene u dijelu troška presudom Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž-555/17-3 od 28. rujna 2018. prema kojoj je dužna isplatiti parnični trošak u iznosu od 97.087,50 kn, a što primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 12.885,73 eura. Međutim, sud je također utvrdio da joj je račun blokiran i da iznos dosuđenog parničnog troška čeka na naplatu.

27. Čitanjem potvrde o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika izdane od strane FINE, sud je utvrdio da su računi i novčana sredstva tužiteljice blokirana zbog neizvršenih osnova za plaćanje evidentiranih u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje u iznosu od 17.424,86 eura.

28. Čitanjem očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate sud je utvrdio da s osnova troška tužiteljica duguje iznos od 13.018,45 eura koji predstavlja zbroj glavnice i kamata.

29. S obzirom da je sud utvrdio visinu tužbenog zahtjeva čitanjem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pn-14/16 od 30. ožujka 2017., preinačene u dijelu troška presudom Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž-555/17-3 od 28. rujna 2018., a da tužiteljica potražuje upravo iznos iz presude, bez obračunatih kamata, sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva upravo u zatraženom iznosu od 12.885,73 eura.

30. U odnosu na prigovor tuženika i umješača da šteta nije nastala jer da tužiteljica nije izvršila uplatu predmetnog iznosa, valja navesti da je u konkretnom slučaju tužiteljici šteta nastala pravomoćnošću, odnosno ovršnošću presude kojom se nalaže tužiteljici isplatiti tuženiku iznos od 12.885,73 eura, a koji stav je zauzet i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev 485/2006-2 od4. srpnja 2006.

31. Sama činjenica što tužiteljica zbog maloljetnosti i zbog svojih godina do sada nije isplatila iznos koji joj je dosuđen presudom, ne znači da joj šteta nije nastala. Šteta je nastala samim time što osiguranik tuženika nije savjesno i profesionalno obavljao svoju odvjetničku djelatnost, a kako je to sud u ovom postupku utvrdio. Naime, prema stavu ovog suda, šteta ne mora biti u svim slučajevima isplaćena da bi oštećenik mogao tražiti naknadu, dovoljno je da je ona izvjesna i da je pravni temelj njezina nastanka jasan i utvrđen.

32. U odnosu na prigovor zastare valja navesti da je tužiteljici u konkretnom slučaju šteta nastala kada je pravomoćno presuđeno da je dužna naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.885,73 eura, stoga od toga dana počinje teći zastarni rok od 5 godina, tako i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: 485/2006-2 od 4. srpnja 2006.

33. Budući da je iz stanja spisa Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pn-14/16 razvidno da je zakonska zastupnica tada mlt. tužiteljice, VA, presudu Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž-555/17-3 od 289. rujna 2018. zaprimila 15. studenoga 2018., a da je svojstvo ovršnosti presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pn-14/16 stekla 20. lipnja 2023., sud je utvrđenja da nije protekao petogodišnji zastrani rok jer je tužiteljica tužbu u ovom predmetu podnijela 27. rujna 2023.

34. Naime, sukladno članak 215. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, dalje: ZOO) zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok sukladno članku 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

35. Slijedom navedenog, vjerovnik je imao pravo zahtijevati isplatu iznosa od 12.885,73 eura u trenutku kada je presuda postala ovršna, pa kada bi se restriktivno tumačile zakonske odredbe, za tužiteljicu bi nastupila pravna nesigurnost jer bi u međuvremenu do isplate predmetnog iznosa od 12.885,73 eura, nastupila zastara na njezino potraživanje prema ovdje tuženiku. Sud smatra da se u konkretnom slučaju sud ne smije voditi strogim načelom formalizma imajući u vidu da će iznos dosuđen ovom presudom, u svakom slučaju biti ustegnut s računa tužiteljice zbog dospjelog,a neisplaćenog potraživanja koje ima po presudi donesenoj u predmetu Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pn-14/16.

36. Što se tiče odvjetničkog zastupanja, sukladno članku 763. stavku 1. ZOO-a, isto valja razmatrati u sklopu ugovora o nalogu, kojim se odvjetnik obvezuje i ovlašćuje poduzimati za račun nalogodavca (stranke koju zastupa) određene poslove pri čemu je nalogoprimac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama s pažnjom dobrog gospodarstvenika. Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka), sve sukladno članku 10. stavku 2. ZOO-a.

37. Nadalje, prema odredbi članka 7. stavka 2. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine, broj: Narodne novine 9/1994, 117/2008, 50/2009, 75/2009 i 18/2011, dalje: Zakon o odvjetništvu) odvjetnici imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć.

38. Na temelju iskaza svjedokinje VA, čiji je iskaz sud u cijelosti prihvatio, sud je utvrdio da je potpisala punomoć za zastupanje odvjetniku ZA, ali odvjetniku nije dala nikakve upute u vezi zastupanja niti u pogledu određivanja visine tužbenog zahtjeva. Naime, do odvjetnika ZA, svjedokinja je došla preko preporuke stoga je očito imala povjerenja u njega kao u stručnu osobu, a tako se i sam odvjetnik prikazivao, a što potvrđuje navod svjedokinje u kojem navodi da je pokazala odvjetniku medicinsku dokumentaciju, na što je odvjetnik ZA rekao da savršeno zna o čemu se radi.

39. Nadalje, sam svjedok ZA (osiguranik tuženika) jasno je iskazao da je deset godina radio na predmetima radi naknade štete, stoga svjedokinja VA nije imala razloga sumnjati u njegovu stručnost i poznavanje prakse sudova vezano za područje kojim se bavi. Jednako tako, sud je iz iskaza svjedoka ZA zaključio da isti nije niti razmatrao da se prije podnošenja tužbe sačini nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke u svrhu lakšeg postavljanja tužbenog zahtjeva, već je nepoduzimanje navedene radnje pravdao na način da nije u vrijeme podnošenje tužbe postojala takva obveza. Nesporno je da takva obveza nije postojala niti tada, kao što ne postoji niti sada, ali odvjetniku s toliko iskustva koliko tvrdi, nije mogla ostati nepoznata mogućnost gubitka spora u tako previsoko postavljenom tužbenom zahtjevu, slijedom čega bi medicinsko vještačenje dakako ublažio negativne posljedice koje su nastale za stranku. Navedeno posebno iz razloga što i sam osiguranik tuženika u svom iskazu navodi da nema stručnih znanja u području neurokirurgije i oftamologije, stoga je stvarne razmjere štete procijenio isključivo pukim čitanjem medicinske dokumentacije dostavljene uz tužbu u predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Zadru, bez da je tužiteljicu uopće vidio (osiguranik tuženika navodi da se ne sjeća da je vidio tužiteljicu). Suprotno navodima svjedoka ZA, svjedokinja VA je navela da je odvjetnik ZA prilikom prvog sastanka vidio tužiteljicu, pa kada bi se uzeo kao utvrđen navedeni navod svjedokinje, ukazuje se krajnje nerazumno da odvjetnik ZA na temelju tužiteljičinog izgleda koje je bilo promijenjeno isključivo u pogledu problema s okom i zbog ispupčenja na čelu zaključiti da su posljedice toliko ozbiljne da postavi tužbeni zahtjev na iznos od skoro milijun kuna.

40. Da je u vrijeme podnošenja tužbe, kao i u daljnjem tijeku postupka, cjelokupno potraživanje koje je postavio odvjetnik ZA bilo previsoko odmjereno, potvrđuje i sama tužiteljica u svom iskazu u kojem navodi da je godinu dana nakon nesreće pila tablete, a da nakon toga nije trošila nikakvu terapiju. Slijedom navedenog, u trenutku podnošenja tužbe (rujan 2008.) tužiteljica više nije trošila nikakvu terapiju, a također se ukazuje na dio iskaza tužiteljice u kojem navodi da je nedugo nakon nesreće krenula u prvi razred osnovne škole te da joj je uspjeh u školi bio odličan. Dakle, kako je nesreća nesporno bila 20. svibnja 2007., i da je tužiteljica tada imala 6,5 godina, sud zaključuje da je tužiteljica u rujnu 2007. krenula u prvi razred, a što zasigurno ne bi mogla da su posljedice prometne nesreće bile toliko ozbiljne da je bilo opravdano postaviti visinu tužbenog zahtjeva od skoro milijun kuna.

41. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je jasnog stava da odvjetnik ZA, kao osiguranik tuženika u konkretnom slučaju, u zastupanju tužiteljice nije postupao s povećanom pažnjom koja se od njega očekuje niti je postupao sukladno pravilima struke i običajima, već je zastupao tužiteljicu nesavjesno i neprofesionalno. Drugim riječima, tužiteljici je takvim postupanjem, opisanim pogreškama u zastupanju pred Općinskim sudom u Zadru, u predmetu radi naknade štete, poslovnog broja P-2510/08, kasnije Pn-14/16, nanio štetu i to na način da je tužiteljica zbog previsoko postavljenog tužbenog zahtjeva dužna platiti trošak parničnog postupka u iznosu od 12.885,73 eura, a za koju odgovara tuženik tužiteljici sukladno članku 44. Zakona o odvjetništvu, a vezi s člankom 1045. stavkom 1. , člankom 1046. i člankom stavkom 1. 1089. ZOO-a.

42. U odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos, tužiteljica je kamate zatražila od 30. ožujka 2017. kao dana donošenja presude Općinskog suda u Zadru, Pn-14/16, što ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, navedena presuda postala je ovršna 20. lipnja 2023., kako to proizlazi iz žiga otisnutog na prvoj stranici presude, stoga je tuženik tek tada mogao tražiti izvršenje svoje obveze. Slijedom navedenog, prema mišljenju ovog suda, tužiteljica ima pravo potraživati zatezne kamate na utuženi iznos od idućeg dana od dana izvršnosti, dakle od 21. lipnja 2023. do isplate, sukladno čl. 1086. ZOO-a.

43. Slijedom navedenog, sud je na dosuđeni iznos od 12.885,73 eura dosudio zatezne kamate od 21. lipnja 2023. do isplate po stopi određenoj člankom 29. ZOO- a.

44. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a pa kako tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, sud je odlučio da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka u cijelosti. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 - dalje OT), za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (32/1 OT), za sastav podneska od 13. lipnja 2024. i 19. prosinca 2024. 2 x 100 bodova (Tbr.8/1 OT), za sastav podneska od 22. listopada 2024. i 22. 5. ožujka 2025. 2 x 25 bodova (Tbr. 8/4 OT) te za zastupanje na ročištima održanim 28. kolovoza 2024. i 17. lipnja 2025. 2 x 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle, ukupno 650 bodova, a što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54 OT) i uvećano za PDV od 25% (Tbr.46 OT) iznosi 1.625,00 eura. Priznat je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 87,66 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 175,32 eura.

45. Slijedom navedenog, konačno utvrđeni trošak koji pripada tužiteljici iznosi 1.887,98 eura, a na koji iznos teku zatezne kamate od donošenja presude do isplate, sukladno čl. 30. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje OZ), a kako je odlučeno u točki III. izreke presude.

46. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. srpnja 2025.

Sutkinja

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

3. umješaču