Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj: Gž Ovr Ob-8/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u građanskopravnoj stvari predlagateljice osiguranja NM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Perenčević Habeković, odvjetnica u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja LM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika "[obrt]" proizvodno uslužnog obrta, [adresa], radi osiguranja privremenom mjerom, odlučujući o žalbi predlagateljice osiguranja protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob-28/25-3 od 13. svibnja 2025., dana 29. srpnja 2025.,

r i j e š i o j e:

I. Odbija se žalba predlagateljice osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob-28/25-3 od 13. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev predlagateljice osiguranja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I Odbija se prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere predlagateljice osiguranja od 11. veljače 2025.

II Odbija se zahtjev predlagateljice osiguranja za naknadu troškova postupka osiguranja.“

2.Protiv tog prvostupanjskog rješenja žali se predlagateljica osiguranja, pobijajući rješenje u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu ZPP), a u svezi s člankom 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20, 114/22, dalje u tekstu OZ), predlažući pobijano rješenje preinačiti, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3.U odgovoru na žalbu, protivnik osiguranja se usprotivio žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti kao neutemeljenu.

4.Žalba nije utemeljena.

5.Predmet odlučivanja i u ovom žalbenom stadiju postupka je odluka o zahtjevu predlagateljice osiguranja radi donošenja privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, koja tražbina proizlazi iz zajedničke imovine kao bračne stečevine stranaka.

6.Člankom 346. stavak 1. OZ-a propisano je kako se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. U smislu članka 347. stavka 1. OZ-a radi osiguranja nenovčanih tražbina može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja.

7. Prema stanju u spisu predmeta, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće:

-kako je predlagateljica osiguranja podnijela Trgovačkom sudu u Zagrebu predmetni prijedlog za osiguranje protiv protivnika osiguranja određivanjem privremene mjere, a rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-24/25 od 10. ožujka 2025. navedeni se sud oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio prvostupanjskom sudu kao stvarno nadležnom sudu,

-kako u predmetnom prijedlogu, koji je podnijet uz tužbu radi utvrđenja bračne stečevine stranaka, predlagateljica u bitnom navodi da su stranke sklopile brak 17. travnja 1999., a koji je brak razveden rješenjem istog suda poslovni broj R1 Ob- 1364/24 od 2. srpnja 2024., da je za vrijeme trajanja braka, 4. rujna 2009. iz imovine stečene radom stranaka, protivnik osiguranja osnovao "[obrt]" proizvodno uslužni obrt, kako je u obrtni registar formalnopravno protivnik osiguranja unesen kao jedini vlasnik, jer se pretežno bavio registriranim djelatnostima obrta, dok je predlagateljica bila drugdje zaposlena, a u obrtu je, bez naknade, tijekom trajanja braka obavljala knjigovodstvene poslove, osiguravajući uredno poslovanje obrta te pridonoseći vrijednosti istog,

-kako predlagateljica navodi i da je protivnik osiguranja, kao vlasnik spomenutoga obrta, evidentiran i kao vlasnik četiri motorna vozila, marke Volvo XC60 2.0. D4 R-Design, Honda CB50XA, Volkswagen UP! 1.0 i BMW serija F 650 GS, a koji kao vlasništvo obrta i predmeti koji služe za obavljanje djelatnosti obrta su bračna stečevina stranaka, kako postoji opasnost da će protivnik osiguranja, s ciljem onemogućenja ili znatnog otežavanja utvrđenja, a potom i ostvarenja tužbenog zahtjeva s osnove bračne stečevine, otuđiti i opteretiti motorna vozila uslijed čega postoji opasnost da će predlagateljici osiguranja nastati nenadoknadiva šteta, da je komunikacija stranaka otežana i nekonstruktivna te odaje opći dojam eskiviranja, a protivnik osiguranja načelno izražava spremnost na dogovor, ali nije voljan s predlagateljicom postići pravični dogovor o podjeli njihove bračne stečevine,

-kako je, prema navodima predlagateljice, protivnik osiguranja visokoobrazovana osoba s relativno visokim primanjima, zaposlen u spomenutom obrtu, a osim predmetnih motornih vozila i vlasnik voćnjaka u Zagrebu, koji također predstavlja bračnu stečevinu stranaka te se u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje motociklom marke Honda nesmetano koristi zajednički punoljetni sin stranaka,

-kako predlagateljica osiguranja smatra da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, no i kako se, umjesto predložene privremene mjere, zadovoljava polaganjem iznosa od 28.500,00 EUR-a na ime jamstva od strane protivnika osiguranja, a koji iznos predlaže jer u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje ukupna tržišna vrijednost predmetnih motornih vozila iznosi oko 57.000,00 EUR-a te predlaže sudu određivanje privremene mjere zabranom protivniku osiguranja otuđenja, opterećenja ili na bilo koji način raspolaganja navedenim motornim vozilima, uz zabilježbu te zabrane kolju će provesti Ministarstvo unutarnjih poslova, koja privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi utvrđenja bračne stečevine ili drukčije odluke suda,

-kako iz sadržaja tužbe i prijedloga te priložene dokumentacije proizlazi da su stranke bile u braku od 17. travnja 1999., a koji je brak razveden pravomoćnim rješenjem suda poslovni broj R1 Ob-1364/24 od 2. srpnja 2024., da je za vrijeme trajanja braka stranaka, točnije 4. rujna 2009. osnovan obrt "[obrt]" i kao vlasnik istoga upisan protivnik osiguranja,

-kako je navedeni obrt počeo poslovati 1. listopada 2009. te su motorna vozila u odnosu na koje je predloženo određivanje privremene mjere upisana kao vlasništvo obrta i služe obavljanju djelatnosti obrta, a time i predstavljaju bračnu stečevinu stranaka sukladno odredbi članka 36. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona.

8.Temeljem ovakvih utvrđenja prvostupanjski sud je smatrao kako je predlagateljica osiguranja učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine, no i da nije navodima iz prijedloga niti ispravama podnesenima uz prijedlog, učinila vjerojatnom postojanje druge pretpostavke propisane odredbom članka 346. st. 1. OZ-a, odnosno nije učinila vjerojatnim i postojanje opasnosti da bi protivnik osiguranja bez određivanja predložene mjere svojim radnjama spriječio ili znatno otežao ostvarenje njezine nenovčane tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, kao niti da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Prvostupanjski sud navodi kako je, da bi navedena pretpostavka bila ispunjena, predlagateljica dužna učiniti vjerojatnim da protivnik osiguranja poduzima konkretne radnje usmjerene na sprječavanje ili onemogućivanje predlagateljičinog namirenja nenovčane tražbine, a koje se radnje mogu spriječiti određivanjem predložene privremene mjere, što predlagateljica ne dokazuje jer nije utvrđeno da bi protivnik osiguranja poduzeo bilo kakvu radnju s ciljem promjene postojećeg stanja, kao niti da bi vršio bilo kakvo nasilje ili da bi njegovim djelovanjem nastajala nenadoknadiva šteta predlagateljici osiguranja. Naposljetku, kako predlagateljica nije dokazala postojanje okolnosti iz odredbe članka 346. st. 2. OZ-a, da bi određivanjem predložene privremene mjere protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, a uzimajući u obzir kako je riječ o imovini, motornim vozilima koja služe obavljanju djelatnosti obrta te da za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom sukladno članku 36. st. 1. Zakona o obrtu (Narodne novine broj 143/13, 127/19, 41/20) te je prijedlog odbijen kao neutemeljen.

9.Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupaka u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako pobijano rješenje nije opterećeno bitnom povredom odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba, kao niti kojom drugom povredom na koju sud pazi po službenoj dužnosti tako da se zakonitost i pravilnost rješenja može ispitati.

10.Prije svega potrebno je navesti kako predlagateljica u ovom postupku svoj zahtjev za osiguranje određivanje privremene mjere temelji na tomu da je riječ o imovini koja predstavlja bračnu stečevinu koju su stranke stekle za vrijeme trajanja bračne zajednice radom ili potječe iz te imovine, da su stranke sklopile brak 17. travnja 1999., a koji je brak razveden 2. srpnja 2024., kako je za vrijeme trajanja braka, 4. rujna 2009., iz imovine stečene njihovim radom, protivnik osiguranja osnovao proizvodno uslužni obrt i u obrtni registar formalnopravno protivnik osiguranja unesen kao jedini vlasnik, kao i da se radi o imovini koja služi za potrebe obrta. Predlagateljica pritom tvrdi kako postoji realna opasnost da bi protivnik osiguranja mogao raspolagati imovinom bez njezine suglasnosti. Ovakve navode predlagateljice i utvrđenja suda u pogledu postojanja odlučnih činjenica koje se odnose na trajanje bračne zajednice, na identitet i samo stjecanje imovine, kao i zaključke o vjerojatnosti tražbine prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Dakle, u takvom stanju stvari postoji i zakonska presumpcija prema kojoj je sva imovina stečena radom bračnih drugova za vrijeme trajanja bračne zajednice njihova zajednička imovina i samim time je predlagateljica dokazala vjerojatnost postojanja svoje tražbine. Međutim i preostala utvrđenja prvostupanjskog suda koja se odnose na postojanje okolnosti iz odredbe članka 346. st. 2. OZ-a potvrđuju utemeljenost zaključka prvostupanjskog suda kako predlagateljica nije dokazala da bi bez donošenja privremene mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje predlagateljičine tražbine odnosno nije dokazala vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

11.Pritom ovdje valja navesti i kako se, imajući u vidu navedena utvrđenja i sada dijelom nesporne činjenice, u konkretnom slučaju sukladno članku 551. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20. i 49/23. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 156/23, 103/15, u daljnjem tekstu ObZ) primijenjuju zakonske odredbe koje su vrijedile u razdoblju stjecanja imovine koja je predmet spora, odnosno primjenjuju se i ranije važeće zakonske odredbe.

12.Člankom 248. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 35/13, dalje: ObZ/03) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Iz članka 249. stavak 1. ObZ/03 proizlazi kako su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

13.Dakle, s obzirom na sve citirane zakonske odredbe, predlagateljica osiguranja je dokazala kako se radi o imovini koja može predstavljati bračnu stečevinu stranaka, no nije dokazala i postojanje svih zakonskih pretpostavki prema kojima bi bili ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje privremene mjere u smislu citiranih odredaba OZ-a, jer predlagateljica nije učinila vjerojatnim i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine, odnosno da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, a teret dokaza tih činjenica leži na predlagateljici. Ovo iako nije sporno da su stranke bivši bračni drugovi i kako su njihovi odnosi sada poremećeni, ali u postupku nije dokazano da bi protivnik osiguranja osporavao predlagateljici suvlasništvo (dijela) imovine ili da bi otuđio ili pokušao otuđiti tu imovinu, odnosno da bi on mogao raspolagati imovinom bez suglasnosti predlagateljice.

14.Glede žalbenih navoda treba istaći kako predlagateljica osiguranja u žalbi u bitnom osporava navedene zaključke prvostupanjskog suda, ukazujući na poremećene odnose između stranaka koji bi sami po sebi ukazivali i na postojanje navedenih zakonskih razloga za donošenje privremene mjere, međutim gubi iz vida kako je radi osiguranja tražbine moguće odrediti svaku mjeru kojom se postiže svrha takva osiguranja, ali nakon što se ostvare kumulativno zakonski razlozi iz citiranih odredaba OZ-a. Što se, pak, tiče ostalih žalbenih navoda, prema shvaćanju ovog suda radi se i o činjenicama koje će sud raspraviti kod odluke o tužbenom zahtjevu i te činjenice ne utječu na navedene zaključke o ostvarenju zakonskih razloga za donošenje privremene mjere. Privremena mjera je po prirodi stvari uvijek mjera privremenog karaktera i odluka o tom prijedlogu ne utječe na obvezu suda zakonito odlučiti o tužbenom zahtjevu meritornom odlukom nakon provedenoga dokaznog postupka, a takva mjera može se i ponovno zahtijevati, kao i izmijeniti u tijeku postupka ako dođe do bitne promjene okolnosti temeljem kojih je o prijedlogu ranije odlučeno.

15.Naposljetku, neutemeljeno predlagateljica ističe prigovor dvostruke litispendencije u ovoj pravnoj stvari, s obzirom kako je prvostupanjski sud pobijanu odluku donio dana 13. svibnja 2025. i to u odnosu na prijedlog predlagateljice osiguranja od 11. veljače 2025. Osim toga, nije uobičajeno da predlagateljica koja je pokrenula postupke ističe takav prigovor u okolnostima kada je ona pokrenula oba postupka na koja se poziva, a prvostupanjski sud je predmetnu pobijanu odluku donio imajući u vidu stanje u spisu predmeta u trenutku odlučivanja i postupajući sukladno odredbama OZ-a i odredbama ZPP-a. Predlagateljica u žalbi navodi i uz žalbu dostavlja poziv za ročište određeno pred prvostupanjskim sudom za dan 9. listopada 2025., pored ostaloga i za odlučivanje o prijedlogu za donošenje privremene mjere, međutim ne dostavlja i dokaze o kakvom se prijedlogu radi, a i prema podatcima u spisu predmeta nije jasno o kojem prijedlogu za osiguranje bi se radilo u tom pšredmetu. Stoga i vođenje postupka na koji se žaliteljica poziva pod poslovnim brojem POb-535/2025 pred istim prvostupanjskim sudom ni na koji način ne utječe na zakonitost pobijanog rješenja, odnosno vođenje tog postupka i možebitna odluka u tom postupku ne može predstavljati procesnu prepreku za odluku o ovom predmetnom prijedlogu za osiguranje, kako to neutemeljeno drži predlagateljica.

16.Iz svega navedenog vidljivo je kako je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje u pobijanom rješenju pravilno primijenio navedene odredbe OZ-a kada je prijedlog za donošenje privremene mjere odbio te je, postupajući temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, žalbu predlagateljice osiguranja trebalo odbiti kao neutemeljenu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

17.Zahtjev predlagateljice za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer žaliteljica nije uspjela u žalbenom stadiju postupka. Zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

18.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 29. srpnja 2025.

Sudac

Marko Pribisalić