Republika Hrvatska

P-663/2023-44

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice NH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatka Gregurića, Tatjane Figač – Gregurić i Hrvoja Mladinića, odvjetnici u Bjelovaru, protiv 1. tuženog MH, 2. tuženog VH, 3. tuženog CH, 4. tuženog DH, 5. tuženog LH, 6. tužene UH i 7. tuženog RH, svi iz [adresa], koje zastupa privremeni zastupnik OH, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 21. svibnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice i zamjenika privremenog zastupnika tuženih, primjenom čl. 335. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22; dalje: ZPP), dana 28. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica NH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 939/3 kuća, dvor i oranica Ograda površine 1 jutro i 47 čhv, što su 1. tuženi EH, 2. tuženi VH, 3. tuženi CH, 4. tuženi DH, 5. tuženi LH, 6. tužena UH i 7. tuženi RH, svi iz [adresa], dužni priznati i trpjeti da se temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižba prava vlasništva na suvlasničkom dijelu 1. tuženog MH u 9/64 dijela, 2. tuženog VH u 9/64 dijela, 3. tuženog CH u 9/64 dijela, 4. tuženog DH u 9/64 dijela, 5. tuženog LH u 9/64 dijela, 6. tužene UH u 1/64 dijela i 7. tuženog RH u 1/64 dijela, na ime i u korist tužiteljice, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

II. Odmjeravaju se troškovi rada privremenog zastupnika tuženih OH, odvjetnika u [adresa], u iznosu od 900,00 EUR.

III. Nalaže se računovodstvu ovoga suda da nakon pravomoćnosti ove odluke privremenom zastupniku tuženih OH isplati naknadu troškova rada iz toč. II. izreke na transakcijski račun odvjetnika Stefana Labana-Sabola iz Bjelovara broj IBAN [broj bankovnog računa] kod Erste & Steiermarkische bank d.d..

IV. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana na račun ovoga suda broj IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, poziv na broj 1-2-66323, uplati razliku predujma za pokriće troškova rada privremenog zastupnika tuženih u iznosu od 550,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženih podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva suvlasničkih dijelova nekretnine opisane u izreci. U tužbi tvrdi da je ona u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasnica 17/64 dijela te nekretnine, a tuženici su upisani kao suvlasnici preostalih 47/64 dijela nekretnine. Tužiteljica tvrdi da su tuženici navodno braća njezine prabake, ali ona nikoga od njih ne poznaje, ne zna gdje su i tvrdi da u [adresa] ne žive preko 30 godina. Tužiteljica tvrdi da je u neprekinutom posjedu kuće zajedno sa svojim roditeljima od svoga rođenja i da su njezini roditelji u kući stanovali od 1981.. Stoga predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev.

2. Tijekom postupka tuženicima je putem pošte na adresu iz tužbe i zemljišne knjige u Galovac 96 upućen poziv za davanje odgovora na tužbu, no uručenja nisu izvršena, uz naznake da su primatelji nepoznati. Sud nije uspio prikupljanjem podataka kojima raspolažu Matični ured Bjelovar i policijske evidencije pronaći bilo kakav podatak o sadašnjim adresama prebivališta ili boravišta tuženih. Također, prema povijesnim podacima zemljišne knjige nije bilo moguće utvrditi neke druge identifikacijske podatke o tuženicima. Stoga je sud tuženicima radi zaštite njihovih prava rješenjem od 19. veljače 2024. temeljem čl. 84. st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku postavio privremenog zastupnika u osobi OH, odvjetnika u [adresa].

3. Privremeni zastupnik tuženih u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe i predlaže da tužiteljica tijekom postupka dokaže činjenice da tuženici ne žive u [adresa] i ne posjeduju nekretninu koja je predmet spora, odnosno da tužiteljica dokaže svoj posjed nekretnine, kvalitetu posjeda i njegovo trajanje. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane i potražuje naknadu troškova rada privremenog zastupnika.

4. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem neslužbene kopije i povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvoda iz katastarskog plana, kupoprodajnog ugovora od 3. prosinca 1917. i urudžbene isprave od 24. lipnja 1930..

Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka SH, ZH, NHŠ, IH, KH, ĆH i BH.

Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice.

Nisu izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka MHŠ, uviđajem na licu mjesta i mjerničkim vještačenjem jer to nije bilo potrebno za utvrđenje spornih činjenica.

5. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da su tužiteljica i tuženici u zemljišnoj knjizi upisani kao suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 939/3 kuća, dvor i oranica Ograda površine 1 jutro i 47 čhv, i to tužiteljica u 17/64 dijela, tuženi EH u 9/64 dijela, tuženi VH u 9/64 dijela, tuženi CH u 9/64 dijela, tuženi DH u 9/64 dijela, tuženi LH u 9/64 dijela, tužena UH u 1/64 dijela i tuženi RH u 1/64 dijela.

Prema povijesnim podacima zemljišne knjige sud utvrđuje da je pravo suvlasništva tuženih na nekretnini uknjiženo na temelju kupoprodajnog ugovora od 3. prosinca 1917. i ovosudne urudžbene isprave od 26. siječnja 1930. . Suvlasnica nekretnine bila je i ĐH koju su naslijedili AH i TH (rješenje broj O-517/87 od **.**.1986.), AH naslijedila je TH (rješenje broj O-514/06 od **.**.2006.), TH naslijedio je JH (rješenje broj O-524/2014 od 15. rujna 2014.), a JH naslijedila je tužiteljica (rješenje broj O-2114/15 od 3. rujna 2015.).

8. Svjedok ŽH, tužiteljičin brat, u iskazu opisuje da je na nekretnini koja je predmet spora živio s ocem ČH od svoga rođenja pa do očeve smrti i da je na nekretnini zajedno živio s roditeljima i sestrama MHŠ i NH, a nije mu poznato kako su njegovi roditelji stekli nekretninu. Svjedok SH, koja živi u neposrednom susjedstvu u odnosu na predmetnu česticu, sjeća se da je tužiteljica s obitelji kao malo dijete nekoliko godina živjela u [adresa] na toj nekretnini. Svjedok ZH u iskazu opisuje da je kuću na predmetnoj čestici prije više od 50 godina gradio ŠH i da je u toj kući ŠH živio jedno vrijeme. Također, svjedok ZH navodi da je ŠH bio stric tužiteljičinog oca i da se sjeća da su desetak godina u spomenutoj kući živjeli i tužiteljičini roditelji ČH i GH s tužiteljicom i njezinim sestrom i bratom. Svjedok NHŠ opisuje da je tužiteljica sa svojim roditeljima, bratom i sestrom živjela u kući koja je nekada bila vlasništvo ŠH i FH, ali ne zna kako su ŠH i FH stekli tu kuću, time da je ŠH bio stric tužiteljičinog oca. Svjedok IH čula je da su u istom domaćinstvu na predmetnoj čestici živjeli ĐH, ŠH i Miloševa partnerica FH u kući koja je sagrađena poslije 1970.. ĐH imala je sinove ŠH i AH, a ŠH nije imao djece. U istoj kući kasnije su tijekom nekoliko godina zajedno živjeli tužiteljica, njezini roditelji, brat i sestra, a potom je JH, tužiteljičin otac, u kući živio sam. Svjedok KH, koji živi na susjednoj nekretnini, opisuje da su raniji vlasnici predmetne nekretnine bili ŠH i njegova supruga FH, ali nije mu poznato jesu li oni bili u braku. Nakon njihove smrti na nekretnini su živjeli tužiteljičini roditelji, brat i sestra i tužiteljica. Svjedok BH, tužiteljičina majka, u iskazu opisuje da je sa suprugom JH i troje djece u [adresa] u kuću koja je bila vlasništvo HH doselila 1986., a čula je da je na toj nekretnini s HH nekada živjela i njegova majka. Svjedok opisuje da je sa suprugom JH i djecom na predmetnoj čestici živjela sve do razvoda braka 2011., nakon čega je JH na nekretnini živio sam sve do svoje smrti, a sukladno dogovoru nasljednika njegovu imovinu naslijedila je tužiteljica. Nakon smrti ČH kuća je nenastanjena, a nekretninu održava tužiteljica koja ima ključeve kuće, povremeno obilazi nekretninu i tamo kosi travu. Tužiteljica u iskazu navodi da su objekti na nekretnini koja je predmet spora u ruševnom stanju i u njima nije moguće živjeti, a njoj nije isplativo popravljati ih. Njezin djed AH i njezin otac JH pričali su joj da je AH predmetnu česticu naslijedio od svoga brata HH, a JH nekretninu je naslijedio od svoga oca PH. Tužiteljičin otac nekretninu je ostavio tužiteljici, o čemu su nasljednici ČH u ostavinskom postupku postigli odgovarajući sporazum (nasljednici ČH bila su njegova djeca, tj. tužiteljica, tužiteljičin brat ŽH, tužiteljičina sestra MHŠ i tužiteljičina polusestra N, kćerka ČH iz prvog braka). Tužiteljica opisuje da je čula da je ŠH umro kao mlada osoba, da nije točno da je on bio u braku s izvjesnom FH i da nije točno da je FH živjela u [adresa], već je FH povremeno posjećivala ŠH. Tijekom godina umrli su i tužiteljičin djed AH i tužiteljičin otac JH. Tužiteljica je s obitelji živjela na nekretnini koja je predmet spora sve do razvoda braka njezinih roditelja 2011. kada je na nekretnini ostao živjeti njezin otac, a jedno vrijeme s ocem tamo je nakon 2011. živio i tužiteljičin brat ŽH. Tužiteljica opisuje da o nekretnini brine koliko može s obzirom na svoje zdravstveno i obiteljsko stanje, jer je više puta operirana i ima dvoje male djece, tako da povremeno očisti i pokosi oko nekretnine, a zemlju iza kuće dala je u zakup.

Svi saslušani svjedoci i tužiteljica tvrde da nikada nisu čuli za bilo kakve probleme oko vlasništva predmetne čestice i svi su na isti način odredili položaj te nekretnine opisujući da se nalazi u sporednoj ulici u [adresa] u koju se dolazi kretanjem prema Obrovnici i skretanjem nakon velikog zavoja u [adresa] na lijevu stranu s glavne ulice u [adresa].

Saslušani svjedoci i tužiteljica u iskazima navode da ne poznaju tuženike i da za njih nikada nisu čuli, tek svjedok IH opisuje da je iz pričanja svoje svekrve čula da su tuženici bili braća i sestre tužiteljičine prabake NR.

9. Na temelju utvrđenih činjenica sud zaključuje da je tužiteljica zajedno sa svojim pravnim prednicima u posjedu čk.br. 939/3 iz k. o. [katastarska općina] više od 50 godina (tužba u ovome sporu podnesena je 14. srpnja 2023.). S roditeljima je na nekretninu doselila 1986. i tamo je živjela sve do 2011., a nakon smrti svoga oca ČH (JH nastavio je živjeti na nekretnini nakon razvoda braka 2011. i tamo je živio sve do svoje smrti 2015.) naslijedila je nekretninu i posjeduje je tako što nekretninu čisti, kosi i daje u zakup. Sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je predmetna čestica u posjedu tužiteljice i članova njezine obitelji već više od 50 godina i da bi tuženici mogli biti tužiteljičini daljnji srodnici, uzme li se u obzir da se vlasništvo nekretnine tijekom godina prenosilo nasljeđivanjem, kako proizlazi iz podataka zemljišne knjige. Na isti način prenosio se i posjed nekretnine tako da su u jednom trenutku na predmetnoj čestici stanovali ŠH i njegova majka ĐH (prema podacima zemljišne knjige ĐH bila je suvlasnica nekretnine, a njezin suvlasnički dio nasljeđivanjem je preko PH, TH ĐH i ČH postao tužiteljičino vlasništvo). Dio svjedoka opisuje da je s HH u [adresa] živjela i njegova supruga FH, ali činjenica da su HH i FH bili u braku nije potvrđena dovoljnim stupnjem vjerojatnosti jer svjedocima nije u dovoljnoj mjeri poznato kakva je bila priroda njihovog odnosa. ŠH umro je bez potomaka, a za života je početkom 1970-tih na nekretnini na mjestu nekadašnje stare kuće sagradio novu kuću koja je danas u ruševnom stanju. Njegov posjed nekretnine naslijedio je brat AH, a potom je nekretnina prešla u posjed tužiteljičinog oca, time da je kuća bila nenastanjena u trenutku kada su u nju 1986. uselili tužiteljica, njezini roditelji, sestra i brat.

10. Prema čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Taj zakon stupio je na snagu 1. siječnja 1997., a prethodio mu je Zakon o osnovnim vlasničko – pravnim odnosima (Službeni list br. 6/80 i 36/90 te Narodne novine br. 53/91) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996.. Prije njega od 1. siječnja 1812. vrijedio je austrijski Opći građanski zakonik i radi odluke o osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva u obzir valja uzeti i odredbe toga propisa budući da je pravni prednik tužiteljice ŠH spornu nekretninu stekao u vrijeme važenja toga Zakonika (Zakon o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.; Narodne novine broj 73/91).

11. Prema paragrafu 1452. Općeg građanskog zakonika pravo se dosjelošću stječe zakonitim prijenosom posjeda na nekog drugoga, a prema paragrafu 1460. da bi se pravo moglo dosjelošću steći potrebna je sposobnost stjecatelja da može steći, sposobnost stvari i stvarni stjecateljev posjed, time da posjed mora biti zakonit, pošten i istinit i trajati kroz cijelo zakonom određeno vrijeme. Posjed je zakonit, ako je utemeljen na naslovu dovoljnom da se zadobije vlasnost (paragraf 1461.), posjed mora biti pošten (paragraf 1463.) i posjed mora biti istinit, tj. ne smije biti stečen silom, lukavstvom, potajno ili na izmoljeni način (paragraf 1464.). Temeljem paragrafa 1493. poštenom stjecatelju stvari u vrijeme dosjelosti uračunava se vrijeme njegovog zakonitog i poštenog prednika, time da kod stjecanja izvanrednom dosjelošću u trajanju od 40 godina prednikov posjed ne mora biti zakonit. Osoba koja dosjelošću stekne stvar ili pravo može protiv dosadašnjeg vlasnika u sudskom postupku tražiti utvrđenje prava vlasništva i tražiti upis svoga prava u javnoj knjizi (paragraf 1498.). Temeljem paragrafa 326. pošteni posjednik je onaj koji iz vjerojatnih uzroka drži da je stvar koju posjeduje njegova, a nepošteni posjednik je onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je stvar koju posjeduje tuđa.

12. Prema Načelnom mišljenju opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. za izvanrednu dosjelost potrebno je 20 godina posjedovanja, a ne 40 godina kako je to bilo propisano u Općem građanskom zakonu.

13. Odredbom čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničko – pravnim odnosima (Službeni list br. 6/80 i 36/90 te Narodne novine br. 53/91) propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a st. 4. istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Prema čl. 30. st. 2. toga zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici. Temeljem čl. 72. toga zakona posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, time da se savjesnost posjeda pretpostavlja.

14. U bitnome na isti način i čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a prema st. 3. istoga članka samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed barem pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Sukladno čl. 160. st. 2. toga zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Prema čl. 18. st. 1. – 3. toga zakona posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja i posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Temeljem st. 5. toga članka posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

15. Svjedoci i tužiteljica suglasno iskazuju da je sporna nekretnina već desetljećima u neprekidnom posjedu tužiteljice i članova njezine obitelji prije nje i o tome nikada nije bilo nikakvih sporova. Sukladno tome, ispunjene su ranije opisane zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine izvanrednom dosjelošću, pri čemu nije oborena zakonska presumpcija o tome da je tužiteljica pošteni posjednik nekretnine.

Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim i odlučeno je kao u toč. I. izreke.

16. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu, ali nije zahtijevala naknadu parničnih troškova pa sud o tim troškovima nije odlučivao.

17. Odluka o naknadi troškova rada privremenog zastupnika tuženih iz toč. II. izreke ove presude temelji se na čl. 85. st. 3. Zakona o parničnom postupku (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 169/2021-2 od 11. siječnja 2023.). Privremeni zastupnik tuženih opravdano zahtijeva naknadu troškova rada u iznosu od 900,00 EUR, koji se sastoje od troškova sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, troškova zastupanja tuženih na ročištima 15. siječnja 2025. i 21. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište i uvećanja od 50% za zastupanje 2. – 7. tuženih u iznosu od 300,00 EUR. Ti troškovi odmjereni su temeljem važeće Odvjetničke tarife, a namiruju se iz predujma koji je platila tužiteljica.

18. Zbog toga je odlučeno kao u izreci.

U Bjelovaru 28. srpnja 2025.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.