Republika Hrvatska
P-967/2024-14
Općinski sud u Bjelovaru
J. Jelačića 3, Bjelovar
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari 1. tužitelja JI, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice RI, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Hrvoje Čačić, odvjetnik u Bjelovaru, protiv 1. tuženog UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tuženog AI iz [adresa], Profesora Dragutina J [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. tužene PI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Žarko Obradović, odvjetnik u Bjelovaru, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 22. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka i stranaka osobno, primjenom čl. 335 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), dana 28. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju od 19. travnja 2012. kojeg je u obliku javnobilježničkog akta sastavila javna bilježnica Marija Kustić iz Bjelovara pod poslovnim brojem Ou 167/2012-1 19. travnja 2012. sklopljen između 1. tužitelja JI, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice RI, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], kao primatelja uzdržavanja i 1. tuženog UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i sada pok. EI, OIB [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, u odnosu na 1. tuženog UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tuženog AI iz [adresa], Profesora Dragutina J [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. tužene PI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao bračnog druga i potomke pok. EI, OIB [osobni identifikacijski broj], koji su pozvani na nasljedstvo iza njene smrti te se raskida ugovor o doživotnom uzdržavanju od 19. travnja 2012. kojeg je u obliku javnobilježničkog akta sastavila javna bilježnica Marija Kustić iz Bjelovara pod poslovnim brojem Ou 167/2012-1 19. travnja 2012. sklopljen između 1. tužitelja JI, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice RI, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], kao primatelja uzdržavanja i 1. tuženog UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i sada pok. EI, OIB [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, u odnosu na 1. tuženog UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].
II. U zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru uspostavlja se prijašnje stanje na nekretninama upisanim u:
- zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 839/1 vinograd Kozarice površine 161 čhv,
- zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 573/7 oranica Vujčevac površine 1544 čhv, čk.br. 575/4 oranica Krčevine površine 1533 čhv, čk.br. 576/A oranica Vučevac površine 425 čhv, čk.br. 707/4 livada Tomaška površine 881 čhv i čk.br. 712/2 oranica Tomaška površine 808 čhv,
- zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 732 oranica Filipska površine 1 jutro i 1522 čhv i čk.br.1018/2 oranica Filipska površine 132 čhv,
- zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 336/28 oranica Gmanje površine 330 čhv, čk.br. 711/1 voće površine 187 čhv, č.k.br. 752/1 voće i livada površine 614 čhv i čk.br. 1044/91 jednokatna stambena zgrada, četiri gospodarske zgrade, dvor i voćnjak površine 315 čhv,
- zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 573/6 oranica Vujčevac površine 1 jutro i 42 čhv,
- zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 532 oranica Tomaška površine 2 jutra i 366 čhv,
kakvo je bilo prije nego li su 1. tuženi UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i sada pok. EI, OIB [osobni identifikacijski broj], temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. travnja 2012. sklopljenim s 1. tužiteljem ĆI, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljicom RI, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], ishodili upis zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. travnja 2012. na tim nekretninama pod brojem Z-2365/12, tako da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti izvrši brisanje zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. travnja 2012. na tim nekretninama."
II. Odbija se kao neosnovan alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju od 19. travnja 2012. kojeg je u obliku javnobilježničkog akta sastavila javna bilježnica Marija Kustić iz Bjelovara pod poslovnim brojem Ou 167/2012-1 19. travnja 2012. sklopljen između 1. tužitelja JI, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice RI, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], kao primatelja uzdržavanja i 1. tuženog UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i sada pok. EI, OIB [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, u odnosu na 1. tuženog UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tuženog AI iz [adresa], Profesora Dragutina Grganića 57a, OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. tužene PI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao bračnog druga i potomke pok. EI, OIB [osobni identifikacijski broj], koji su pozvani na nasljedstvo iza njene smrti i u odnosu na 1. tuženog UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja osobno.
II. U zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru uspostavlja se prijašnje stanje na nekretninama upisanim u:
- zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 839/1 vinograd Kozarice površine 161 čhv,
- zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 573/7 oranica Vujčevac površine 1544 čhv, čk.br. 575/4 oranica Krčevine površine 1533 čhv, čk.br. 576/A oranica Vučevac površine 425 čhv, čk.br. 707/4 livada Tomaška površine 881 čhv i čk.br. 712/2 oranica Tomaška površine 808 čhv,
- zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 732 oranica Filipska površine 1 jutro i 1522 čhv i čk.br.1018/2 oranica Filipska površine 132 čhv,
- zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 336/28 oranica Gmanje površine 330 čhv, čk.br. 711/1 voće površine 187 čhv, č.k.br. 752/1 voće i livada površine 614 čhv i čk.br. 1044/91 jednokatna stambena zgrada, četiri gospodarske zgrade, dvor i voćnjak površine 315 čhv,
- zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 573/6 oranica Vujčevac površine 1 jutro i 42 čhv,
- zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 532 oranica Tomaška površine 2 jutra i 366 čhv,
kakvo je bilo prije nego li su 1. tuženi UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i sada pok. EI, OIB [osobni identifikacijski broj], temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. travnja 2012. sklopljenim s 1. tužiteljem ĆI, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljicom RI, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], ishodili upis zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. travnja 2012. na tim nekretninama pod brojem Z-2365/12, tako da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti izvrši brisanje zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. travnja 2012. na tim nekretninama."
III. Nalaže se tužiteljima da tuženicima nadoknade parnične troškove u iznosu od 750,00 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji su protiv tuženih podnijeli tužbu radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju. U tužbi tvrde da su 19. travnja 2012. kao primatelji uzdržavanja s tuženim UI i sada pok. EI kao davateljima uzdržavanja sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju u obliku javnobilježničkog akta. Tim ugovorom tužitelji su se obvezali davateljima uzdržavanja poslije svoje smrti ostaviti u suvlasništvo svu svoju imovinu uključujući i nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod uvjetom da ih davatelji uzdržavanja doživotno uzdržavaju. U zemljišnoj knjizi na tim nekretninama zabilježeno je postojanje tog ugovora. Tijekom 2019. stranke ugovora sporazumno su dogovorile otuđenje čk.br. 591/1 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. EI umrla je 3. veljače 2024. pa tužitelji smatraju da njezina prava i obveze iz ugovora prelaze na njezinog bračnog druga UI i na njezine potomke AI i PI, koji su pozvani na nasljedstvo, ako oni na to pristanu. Tužitelji tvrde da davatelji uzdržavanja nisu izvršavali svoje ugovorne obveze i nisu im pružili potpuno uzdržavanje davanjem hrane u kući primatelja uzdržavanja, zagrijavanjem i čišćenjem prostorija u kojima primatelji uzdržavanja borave, osiguravanjem čiste odjeće i obuće, itd.. Stoga su tužitelji nakon smrti njihove kćerke EI predložili tuženom UI da se ugovor o doživotnom uzdržavanju sporazumno raskine, ali on se s time nije suglasio. Dopisom od 1. srpnja 2024. tužitelji su tuženike pozvali da se izjasne pristaju li preuzeti prava i obveze sada pok. EI iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali pregovori stranaka o mogućem rješenju nastale situacije nisu uspjeli jer tuženici u konačnici nisu pristali na sklapanje prethodno dogovorenog dodatka ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Tužitelji tvrde da davatelji uzdržavanja svoje ugovorne obveze nisu izvršavali za života sada pok. EI, a to nisu činili ni tuženici nakon njezine smrti. Tužitelji opisuju da su osobe starije životne dobi i narušenog zdravstvenog stanja, što je tuženicima poznato, a kako tuženi nemaju namjeru u buduće izvršavati obveze davatelja uzdržavanja, tužitelji sudskim putem zahtijevaju raskid ugovora, tim više što bi davatelji uzdržavanja već u trenutku smrti tužitelja JI imali pravo izvršiti uknjižbu prava vlasništva na nekretninama u svoju korist čime bi tužiteljica RI izgubila dom koji se nalazi na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Zbog navedenih razloga tužitelji prvenstveno predlažu da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev kojim će utvrditi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut i naložiti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno, alternativno predlažu da sud raskine ugovor o doživotnom uzdržavanju i naloži uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja te da tuženicima naloži plaćanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tvrdnjom da su tuženik UI i njegova sada pok. supruga izvršavali svoje obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, da tužitelji tome nikada nisu prigovarali i da su tužitelji nakon smrti svoje kćerke tuženom UI počeli onemogućavati da im pruža uzdržavanje. Stoga je tuženi UI pristao na to da tužitelje nastave uzdržavati tuženici PI i AI, no dogovor stranaka u tom smislu nije postignut zbog uvjeta koji su tuženicima bili neprihvatljivi. Predlažu da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane, a tužiteljima naloži plaćanje troškova postupka.
3. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. travnja 2012., rješenja o nasljeđivanju od 12. ožujka 2024., izvadaka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopisa od 30. travnja 2024. i 1. srpnja 2024., ispisa elektronske pošte, nacrta dodatka ugovora o doživotnom uzdržavanju i izjave od 8. srpnja 2024..
Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka GI i MI. Izveden je dokaz saslušanjem stranaka.
Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka II jer su tuženici na ročištu održanom 22. svibnja 2025. odustali od tog dokaznog prijedloga.
4. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.
5. Primarno i alternativno postavljeni tužbeni zahtjevi nisu osnovani.
6. Nije sporno da su tužitelji JI i RI kao primatelji uzdržavanja 19. travnja 2012. s tuženim UI i sada pok. EI UI kao davateljima uzdržavanja sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju kod javnog bilježnika Marije Kustić iz [adresa] pod poslovnim brojem Ou 167/2012-1. Tim ugovorom davatelji uzdržavanja obvezali su se doživotno uzdržavati primatelje uzdržavanja, a primatelji uzdržavanja zauzvrat dali su im u slučaju svoje smrti svu svoju imovinu, među kojima su i nekretnine opisane u izreci ove odluke. Kako proizlazi iz čl. II. ugovora, u izvršavanju svoje obveze davatelji uzdržavanja obvezali su se pružiti primateljima uzdržavanja potpuno uzdržavanje davanjem hrane u kući primatelja uzdržavanja, zagrijavanjem i čišćenjem prostorija u kojima primatelji uzdržavanja borave, osiguravanjem primateljima uzdržavanja čiste odjeće i obuće, održavanjem higijene primatelja uzdržavanja i prostora u kojem borave, osiguravanjem liječničke skrbi primateljima uzdržavanja, kupovanjem lijekova i plaćanjem troškova liječenja, osiguravanjem odgovarajuće njege, pružanjem potrebne skrbi za koju se ukaže potreba i sahranom primatelja uzdržavanja u obiteljsku grobnicu po mjesnim običajima o vlastitom trošku.
Nije sporno da je ugovor o doživotnom uzdržavanju u zemljišnoj knjizi zabilježen rješenjem broj Z-2365/12 od 20. travnja 2012..
Nije sporno da je EI bila kćerka tužitelja i supruga tuženog UI, odnosno majka tuženih AI i PI i da je umrla **.**.2024. Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Marije Kustić iz [adresa] broj O-468/2024 od 12. ožujka 2024. utvrđeno je da njezina ostavinska imovina u cijelosti pripada njezinom suprugu UI, pri čemu su ostaviteljičina djeca PI i AI svoje nasljedne dijelove ustupili ocu.
Među strankama je sporno jesu li sada pok. EI i tuženici ispunjavali obvezu uzdržavanja tužitelja i onemogućavaju li tužitelji ispunjavanje te obveze.
7. Čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) propisuje da svaka ugovorna strana može zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.
8. Tužitelji u svojim iskazima suglasno opisuju da im sve do prije nekoliko godina tuđa pomoć zapravo nije ni trebala i da davatelje uzdržavanja uopće nisu pozivali da im u bilo čemu pomažu. Njihova kćerka EI posjećivala ih je jednom tjedno i pomagala im je kada je to bilo potrebno i kada je mogla tako što bi npr. počistila po kući ili postavila zavjese, a tuženik UI tužiteljima je u dva navrata krečio, jednom je pilio njihova drva i dva puta tužitelja JI vozio je liječniku u Đurđevac i u Zagreb. Tužitelji tvrde da su tuženiku UI svaki put kada im je u nečemu pomagao dali određeni iznos novca. Tuženik UI nikada nije odbio ni jednu molbu tužitelja kada im je trebala bilo kakva vrsta usluge ili pomoći. U svojim iskazima tužitelji opisuju da sve vrijeme od trenutka sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nisu trebali ničiju financijsku pomoć, svojim sredstvima i radom gradili su i održavali svoje nekretnine, tužiteljica RI kuhala je, obrađivala mali vrt i održavala čistoću kuće, a tužitelj JI kosio je i pripremao drva za ogrjev. Tužitelj JI sam se vozio liječniku i na liječničke terapije, u dućan u selu i u [adresa], a povremeno su ga radi liječničkih intervencija u [adresa] vozili susjedi. Nakon smrti EI tužitelji su spremni pristati na sklapanje novog ugovora o doživotnom uzdržavanju s tuženicima AI i PI, ali pod novim uvjetima, i o tome su stranke međusobno pregovarale, ali nisu postigle odgovarajući sporazum.
Tuženik UI u iskazu opisuje da su njegova supruga i on niz godina ispunjavali sve obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju i da su obavljali sve što su tužitelji tražili. Npr. kosili su im travu, bojali ogradu i kuću, pomagali u pripremi drva za ogrjev, hranili stoku, vozili ih liječnicima, prevozili bale sijena, mijenjali zavjese, itd.. Nakon što je EI umrla **.**.2024. odnosi tužitelja i tuženog UI pogoršali su se jer tužitelj JI u jednom trenutku odbio ponudu tuženog UI da ga odveze liječniku. Poslije toga događaja tužitelji tuženika UI više ne zovu, a tuženik tužitelje ne posjećuje. Tuženik UI opisuje da su stranke bezuspješno pokušavale dogovoriti izmjenu načina uzdržavanja tužitelja.
Tuženik AI navodi da su njegovi roditelji UI i EI uzdržavali djeda i baku, tj. tužitelje, i da su i on i njegova sestra PI povremeno pomagali u uzdržavanju tužitelja pomažući oko stoke, pri baliranju sijena, u krečenju, u poljoprivrednim poslovima, itd.. Tuženik AI spreman je sa sestrom preuzeti obvezu uzdržavanja djeda i bake, no o tome se nisu uspjeli dogovoriti s njima.
Tužena PI također opisuje da su njezini roditelji uzdržavali djeda i baku i da ona i danas tužitelje obilazi i pomaže im, dostupna im je kad god je trebaju i odaziva se njihovim pozivima. Tuženoj PI nije bitna okolnost hoće li se njezin odnos s tužiteljima urediti posebnim ugovorom.
9. Svjedok GI, čija je supruga u srodstvu sa strankama (sestrična pok. EI), čuo je za ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je predmet spora i poznato mu je da su EI i tuženik UI obilazili tužitelje i pomagali im u radovima u šumi, sa sjenom i kukuruzom, tj. da su ugovor izvršavali koliko su mogli i kad god su mogli, a nikada nije čuo da su se tužitelji žalili da EI i UI ne izvršavaju svoje ugovorne obveze ili da EI i UI te obveze ne bi željeli izvršavati. Nakon što su tužitelji podnijeli tužbu, tuženik UI ugovor o doživotnom uzdržavanju više ne izvršava. Svjedok MI, brat tuženog UI, u iskazu tvrdi da su EI i tuženi UI izvršavali obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su sklopili s tužiteljima i opisuje da je i on tužiteljima pomagao u raznim radovima svaki put kad ga je brat pozvao da mu pomogne. Na taj način svjedok je pomagao pri izradi drva u šumi, pri branju grožđa, u različitim sitnim poslovima, itd.. Svjedok MI tvrdi da nikada nije čuo da bi EI i tuženik UI izrazili želju da ne izvršavaju ugovor o doživotnom uzdržavanju i tvrdi da nikada nije čuo ni da su se tužitelji nekada požalili na EI i tuženog UI radi eventualnog ne izvršavanja ugovornih obveza. Odnosi tužitelja i tuženog UI poremetili su se nakon smrti EI.
10. Kako bi se u smislu čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima moglo zaključiti da je ugovor o doživotnom uzdržavanju od 19. travnja 2012. raskinut ili da su ispunjeni uvjeti za raskid tog ugovora, tužitelji su bili dužni dokazati da druga ugovorna strana ne ispunjava svoje obveze. Dakle, tužitelji su u ovome sporu trebali dokazati da sada pok. EI i tuženik UI za života EI te tuženik UI EI i tuženici AI i PI nakon smrti svoje majke kao davatelji uzdržavanja nisu ispunjavali svoje obveze (tuženici UI i PI potpisali su izjavu od 8. srpnja 2024. kojom pristaju na preuzimanje obveze doživotnog uzdržavanja tužitelja nakon smrti pok. EI kao njezini nasljednici; iz isprave koja je priložena u spis zbog loše čitljivosti potpisa ne može se sa sigurnošću zaključiti da je i tuženik AI također potpisao tu izjavu, iako se i on navodi u sadržaju izjave, a njegov potpis nije ovjeren kod javnog bilježnika). Na temelju izvedenih dokaza sud utvrđuje da tužitelji nisu dokazali da davatelji uzdržavanja nisu ispunjavali obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. travnja 2012., a utvrđuje i to da su tužitelji nakon smrti EI svojim radnjama onemogućavali tuženog UI da ispunjava svoje obveze prema njima. Naime, iz iskaza svih saslušanih osoba sud utvrđuje da su tužitelji u pretežnom razdoblju ispunjavanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bili sposobni sami brinuti o sebi pa im nije bila potrebna posebna pomoć davatelja uzdržavanja u svakodnevnom životu, ni financijska ni neke druge vrste. Istovremeno, EI i tuženi UI redovito su posjećivali tužitelje i pomagali su im kad god je to trebalo i u bilo kojem obliku, ako su tako dogovorili s tužiteljima. Ugovor o doživotnom uzdržavanju po svojoj prirodi je aleatornog karaktera, a to znači da se opseg ispunjavanja ugovora o doživotnom uzdržavanju ne može unaprijed predvidjeti i da između ostaloga ovisi i o potrebama primatelja uzdržavanja i o mogućnosti primatelja uzdržavanja da brine sam o sebi. Odnosi između tužitelja i tuženog UI poremetili su se smrću EI u tolikoj mjeri da je tužitelj JI odbio tuženikovu ponudu da ga odveze liječniku i nakon toga trenutka tuženik tužitelje više ne posjećuje i tužitelji tuženika ne zovu. Tuženici AI i PI i nakon smrti EI posjećuju tužitelje i sukladno njihovim potrebama i vlastitim mogućnostima brinu o njima. Da bi se ugovor o doživotnom uzdržavanju mogao raskinuti zbog toga što davatelji uzdržavanja ne izvršavaju svoje obveze ili da bi se zbog toga razloga moglo smatrati da je ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut, nužno je da davatelji uzdržavanja svjesno i namjerno izbjegavaju izvršavanje svojih obveza u cilju oslobađanja od tih obveza. Isto tako, za takav zaključak nužno je dokazati da davatelji uzdržavanja nisu bili spriječeni u ispunjavanju ugovornih obveza voljom i postupcima primatelja uzdržavanja. Tužitelji nisu dokazali činjenice koje bi bile temelj ovakvom zaključku, već upravo suprotno, iz izvedenih dokaza proizlazi da su EI i tuženik UI nekoliko godina ispunjavali svoje obveze uzdržavanja tužitelja (ugovor je sklopljen 2012., a EI umrla je početkom 2024., pri čemu treba uvažiti da je EI posljednje tri i pola godine svoga života ugovorne obveze izvršavala u opsegu u kojem joj je to dopuštalo teško zdravstveno stanje) i da te obveze ni na koji način nisu izbjegavali, da tuženici AI i PI te obveze ispunjavaju i nakon smrti EI i da tuženik UI nakon smrti EI više ne ispunjava obvezu doživotnog uzdržavanja tužitelja isključivo zbog pristupa tužitelja ĆI JI prema tuženiku kojim mu tužitelj ne dopušta ispunjenje obveza. Budući da tužitelji nisu dokazali odlučne činjenice, ne može se utvrditi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju od 19. travnja 2012. raskinut, odnosno, da su ispunjene pretpostavke za raskid tog ugovora. S obzirom na ovakav zaključak suda, neosnovan je i zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.
11. Zbog navedenih razloga tužba i primarno i alternativno postavljeni tužbeni zahtjevi nisu osnovani i odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke.
12. Odluka o parničnim troškovima iz toč. III. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženici su u cijelosti uspjeli u parnici i tužitelji su im dužni naknaditi troškove postupka u iznosu od 750,00 EUR koji se odnose na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje punomoćnika na ročištima 20. veljače 2025. i 22. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište i PDV u iznosu od 150,00 EUR. Ti troškovi bili su potrebni za vođenje parnice, a odmjereni su prema važećoj Odvjetničkoj tarifi. Tuženici s obzirom na uspjeh u sporu nemaju obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku pa im ne pripada pravo na naknadu troškova po toj osnovi.
13. Zbog toga je odlučeno kao u izreci.
U Bjelovaru 28. srpnja 2025.
Sudac
Miroslav Borković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka presude nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka.
