REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1769/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao opunomoćenik zastupa Marino Folo, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja zloupotrebe prava u porezno dužničkom odnosu, 28. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/15- 01/16, URBROJ: 513-04/18-3 od 22. svibnja 2018. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-415-07/14-01/08, URBROJ: 513-07-18-14-12 od 29. kolovoza 2014.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I- 415-07/14-01/08, URBROJ: 513-07-18-14-12 od 29. kolovoza 2014. kojim je utvrđeno da je tužitelj odgovoran, zbog zlouporabe prava, kao porezni jamac za neplaćene porezne obveze trgovačkog društva Vrtni centar Istrasjeme d.o.o., koje na dan 2. srpnja 2014. ukupno iznose 1.711.741,32 kn.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda pravila postupka te u tužbi, i kasnije tijekom spora (podnesci od 28. siječnja 2019. i 28. svibnja 2025; održana rasprava), izlaže kako slijedi. Prije svega, ističe da je pobijano rješenje tuženika proturječno prvostupanjskoj odluci budući da tuženik u obrazloženju svoje odluke utvrđuje njegovu odgovornost kao poreznog jamca po čl. 26. b. st. 1. i 3. Općeg poreznog zakona (NN br. 147/08, 18/11, 78/12; dalje: OPZ), odnosno da je počinio zlouporabu u svojstvu člana društva, dok prvostupanjsko tijelo utvrđuje odgovornost po čl. 26. a. st. 1. OPZ-a, kao člana uprave u prokurista društva Vrtni centar Istrasjeme d.o.o. Smatra da je takvo utvrđenje tuženika pogrešno obzirom da nikada nije bio član navedenog trgovačkog društva. Što se tiče njegove odgovornosti kao člana uprave (i prokurista) tužitelj navodi da mu porezno tijelo stavlja na teret da je sklapanjem ukupno 22 ugovora o zajmu s trgovačkim društvom Genius group d.o.o. oštetio vjerovnike jer im je time onemogućio da naplate svoje potraživanje. Međutim prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svoje odluke specificira samo 11 ugovora u ukupnom iznosu zajmu od 61.605,42 kn dok za preostalih 11 ne iznosi nikakve podatke (kad su sklopljeni i za koji iznos). Osim toga, porezno tijelo uopće ne ispituje da li su zajmovi vraćeni u cijelosti ili djelomično ili uopće nisu vraćeni, dok se na istaknuti prigovore tijekom postupka da su zajmovi vraćeni uopće ne osvrće. Nastavno na prethodno, tužitelj tvrdi da su svi zajmovi koje je porezno tijelo specificiralo u svom rješenju vraćeni od strane zajmoprimca te pojašnjava da je Genius group d.o.o. predmete zajmove vraćao na način da je Div planet d.o.o., koji je bio u podzakupu nekretnina Genius group d.o.o., vršio uplate direktno na račun društva Vrtni centar Istrasjeme d.o.o. te je tijekom 2009. i 2010. na taj način isplaćeno ukupno 263.950,00 kn. P, tužitelj tvrdi da Ugovor o ustupu potraživanja od 30. studenog 2011. nije realiziran budući da niti Genius group d.o.o. niti Vrtni centar Istrasjeme d.o.o. nisu NC (niti drugom članu obitelji NC) isplatili predmetni iznos. Osim toga, predmetni ugovor je i ništetan obzirom da nije imao posebne ovlasti za sklapanje istog. Također, ukoliko i postoji zlouporaba drži da ne može odgovarati za cjelokupni dug zastupanog društva već eventualno samo do visine ostvarene koristi, sukladno čl. 26. a st. 4. OPZ-a. Zaključno, ističe prigovor retroaktivne primjene zakona, a obzirom da u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje, odnosno utvrđenje o zlouporabi prava, nije bile na snazi odredba čl. 26.a OPZ-a.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako ista nije osnovana iz svih razloga navedenih u obrazloženju rješenja i predložio da se ista odbije.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora.

6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom čl. 26.a OPZ-a propisana je odgovornost osoba koje vode poslove društva i povezanih osoba, na način da je određeno da članovi uprave i izvršni direktori društva kapitala odgovaraju kao porezni jamci ako pri vođenju poslova društva zloupotrebljavaju svoje ovlasti što ima za posljedicu nemogućnost ispunjenja obveza iz porezno-dužničkog odnosa i oštećenje poreznog tijela (st. 1.). Radnjama kojima se oštećuje porezno tijelo kao vjerovnik u porezno-dužničkom odnosu osobito se smatraju: preusmjeravanje novčanih tokova na druge pravne ili fizičke osobe radi izbjegavanja plaćanja poreznih obveza, korištenje društva radi postizanja ciljeva koje ne bi sam mogao postići, a koji su zabranjeni; umanjenje ili otuđenje imovine društva ako je isto za posljedicu imalo nemogućnost plaćanja obveza iz porezno-dužničkog odnosa (st. 2.).

9. Osobe iz čl. 26.a, 26.b i 26.c, te osobe iz čl. 40.a, 40.b i 41. OPZ-a čija je odgovornost utvrđena rješenjem iz čl. 158.f st. 6. tog Zakona, za nemogućnost plaćanja obveze iz porezno-dužničkog odnosa odgovaraju kao porezni jamci (čl. 26.d OPZ-a).

10. Odredbom čl. 158.a. OPZ-a, propisano je da je postupak utvrđivanja zlouporabe prava iz porezno-dužničkog odnosa dio poreznog postupka koji porezno tijelo po službenoj dužnosti pokreće i provodi nad osobama koje u skladu s čl. 26.d ovoga Zakona odgovaraju kao porezni jamci radi provjere i utvrđivanja činjenica koje ukazuju na postupanje koje ima obilježje zlouporabe prava, a koje za posljedicu ima nemogućnost podmirenja obveza iz porezno-dužničkog odnosa (st. 1.). Postupak utvrđivanja zlouporabe prava iz porezno dužničkog odnosa osoba koje u skladu sa čl. 26.d ovoga Zakona odgovaraju kao porezni jamci provodi se jedino u slučaju nemogućnosti naplate poreznog duga od poreznog obveznika primjenom svih mjera prisilne naplate (st. 2.).

11. Iz sadržaja spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je nadležna Porezna uprava, temeljem naprijed citiranih odredbi OPZ-a, kod trgovačkog društva Vrtni centar Istrasjeme d.o.o. provela postupak iz čl. 158.a. OPZ-a (o čemu je tužitelj obaviješten primitkom obavijesti o pokretanju postupka od 12. svibnja 2014.). Po provedenom postupku 2. srpnja 2014. sastavljen Zapisnik, KLASA: 415-07/12-01/19, URBROJ: 513-07-18-14-24 (dalje: Zapisnik) kojim je utvrđeno postojanje osnove da se tužitelja utvrdi odgovornim za neplaćene porezne obveze poreznog dužnika Vrtni centar Istrasjeme d.o.o. Podneseni prigovor tužitelja nije prihvaćen, te je prvostupanjsko porezno tijelo 29. kolovoza 2014. donijelo rješenje kojim se nalaže poreznom jamcu, ovdje tužitelju, da podmiri porezni dug u iznosu navedenom u izreci rješenja, a sve po osnovi neplaćenih poreznih obveza trgovačkog društva Vrtni centar Istrasjeme d.o.o.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je prema službenoj evidenciji poreznog tijela porezni dug trgovačkog društva Vrtni centar Istrasjeme d.o.o. na dan 2. srpnja 2014. iznosio 1.711.741,32 kn (1.138.085,59 kn – glavnica; 573.655,63 kn – kamata); da se većina tog duga odnosi na dug koji je utvrđen temeljem rješenja, KLASA: UP/I-471-02/09- 01/128, URBROJ: 513-07-18-09-04 od 13. listopada 2009. (izvršno 12. listopada 2010) te temeljem Izvješća o primicima od nesamostalnog rada (plaći i mirovini), porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja za razdoblje od 2. veljače 2009. – 31. siječnja 2012. i Izvješća o drugom dohotku, obračunatom i plaćenom porezu na dohodak i prirezu te doprinosa za obvezna osiguranja za razdoblje od 30. lipnja 2010 do 2. kolovoza 2010.; da je prvostupanjsko porezno tijelo u postupcima prisilne naplate trgovačkom društvu Vrtni centar Istrasjeme d.o.o izdalo više rješenja o ovrsi u cilju naplate poreznog duga te da se temeljem istih porezni dug nije mogao u cijelosti naplatiti budući da porezni dužnik nije raspolagao dostatnom imovinom; da je tužitelj bio član uprave – direktor društva do 13. lipnja 2011., a od toga dana pa nadalje obavljao je funkciju prokurista; da je tužitelj ujedno bio i direktor trgovačkog društva Genius group d.o.o.; da je u razdoblju od 2005. – 2010 trgovačko društvo Vrtni centar Istrasjeme d.o.o., u svojstvu zajmodavca, sklopilo 114 ugovora o zajmu s povezanim društvom Genius group d.o.o. od toga 22 ugovora tijekom 2009. i 2010. kada je društvo imalo evidentirani porezni dug; da je temeljem tim ugovora zajmoprimcu isplaćen ukupni novčani iznos od 1.047.892,20 kn; da su navedenim zajmovima podmirivani režijski troškovi i troškovi kredita trgovačkog društva Genius group d.o.o.; da je predmetne ugovore potpisao tužitelja kao odgovorna osoba zajmodavca i zajmoprimca; da je račun trgovačkog društva Vrtni centar Istrasjeme d.o.o. u blokadi od 20. listopada 2010.; da je tužitelj, u svojstvu prokuriste, potpisao Ugovor o ustupu potraživanja od 30. studenog 2012. kojim je svojoj majci ustupio potraživanja društva Vrtni centar Istrasjeme d.o.o. prema društvu Genius group d.o.o.; da je ustupom potraživanja podmireno dugovanje prema obitelji NC i N za primljen pozajmice u ukupnom iznosu 973.141,31 kn; da je među tim pozajmica bila i pozajmica tužitelja u iznosu od 311.053,34 kn.

13. Slijedom gore izloženog, primjenom ranije citiranih odredbi OPZ-a na ukupnost činjenica koje proizlaze iz stanja spisa, Sud utvrđuje da se zaključci prvostupanjskog tijela na osnovu kojih je tužitelj utvrđen poreznim jamcem za porezne obveze trgovačkog društva Vrtni centar Istrasjeme d.o.o. temelje na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što tužitelj prigovorima iznijetim u tužbi nije doveo u sumnju.

14. Neosnovano tužitelj navodi da nisu ispunjene pretpostavke za utvrđivanje odgovornosti po čl. čl. 26.a st. 1. OPZ-a. Potonje stoga što je u postupku jasno i nedvosmisleno utvrđeno da poduzete radnje imaju sva obilježja zlouporabe prava. Za naglasiti je da se radnja zlouporabe ne očituje samo u činjenici davanja pozajmica povezanom društvu, a s čime je započeto već 2005., već i u činjenici da je tužitelj kao odgovorna osoba za poslovanje društva nastavio s tom praksom i tijekom 2009. i 2010., dakle u trenucima kad je zastupano društvu (Vrtni centar Istrasjeme d.o.o.) već imalo nepodmirene obveze prema državi po osnovi javnih davanja, kao i činjenici da je tužitelj nakon blokade računa društva ustupio potraživanja društva Vrtni centar Istrasjeme d.o.o., koje je to društvo imalo prema društvu Genius group d.o.o., svojoj majci u svrhu namirenje potraživanja članova uže obitelji (uključujući i svoje) prema društvu.

15. U odnosu na istaknuti prigovor zastare prije svega valja navesti da prema pravnom shvaćanju iznijetom u odlukama viših sudova – rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. U-zpz-25/2020 od 4. listopada 2023., presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Usž-803/2024 od 2. listopada 2024., u tijeku drugostupanjskog postupka nije nastupila relativna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze.

Također, ispitujući ispunjenje uvjeta za donošenje rješenje iz čl. 93. st. 2. tč. 2. OPZ-a, Sud utvrđuje da do dana donošenja prvostupanjskog rješenja od 29. kolovoza 2014., kojim se utvrđuje tužiteljeva odgovornost kao poreznog jamca, nije nastupila zastara prava poreznog tijela na naplatu poreznog duga utvrđenog ispravama nabrojanim u tč. 15. obrazloženja ove presude.

16. U odnosu na tužiteljev prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, ističe se da je predmetni postupak zloupotrebe prava pokrenut obaviješću o pokretanju tog postupka od dana 3. kolovoza 2012., dakle nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ br. 78/12) kojim su u OPZ, između ostalog, dodane odredbe čl. 26. a i 26. b, izmijenjene odredbe čl. 41., te dodane odredbe čl. 158. a i 158. f, kojima je detaljnije propisan postupak utvrđivanja zloupotrebe prava i uspostavljanja odgovornosti poreznih jamaca. Sud napominje da je odgovornost zakonskih zastupnika postojala je i po dotadašnjem pravnom režimu - temeljem čl. 26. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ br. 147/08, 18/11), odgovornost članova društva kapitala temeljem čl. 10. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09; dalje: ZTD), dok su novim odredbama o odgovornosti pretpostavke odgovornosti tih osoba samo detaljnije obrazložene, pri čemu nije došlo do njihove suštinske izmjene. Isto pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-6657/2014 od 19. listopada 2014.

17. Zaključno, iako tužitelj ispravno navodi da se u obrazloženju pobijanog drugostupanjskog rješenje pogrešno navodi da je odgovoran za zlouporabu kao član društva po čl. 26. b. st. 3. OPZ-a, Sud nalazi da spomenuti nedostatak nije od utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari obzirom da iz provedenog postupka nadzora jasno i nedvosmisleno proizlazi da je tužitelj počinio zlouporabu kao član uprave i prokurist društva.

18. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, temeljem odredbe čl. 116. st. 2. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan.

19. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a.

20. U odnosu na zahtjev tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe, ističe se da uzevši u obzir da je presudom odbijen tužbeni zahtjev to je odgodni učinak tužbe postao bespredmetan te je, temeljem odredbe čl. 42. st. 4. ZUS-a, odlučeno je kao u dispozitivu rješenja.

U Rijeci 28. srpnja 2025.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Marinu Folo, odvjetniku u Puli, Dalmatinova 4

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5