REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-11745/2020-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pravnicima iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Zagreb, Ulica Florijana Andrašeca 18A, protiv tuženika HRVATSKI VETERINARSKI INSTITUT, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, zastupanog po punomoćniku Marku Hrabaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hrabar & partneri d.o.o., Zagreb, Gajeva 35, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. lipnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, uz punomoćnicu ZP, mag. iur., te zamjenicu punomoćnika tuženika Vanessu Deković, odvjetnicu, dana 28. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Utvrđuje se ništetnom Odluka tuženika o privremenom udaljenju s posla tužitelja, broj: Z-VI-4-4779/20. od 30. listopada 2020..

II/ Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od ukupno 491,76 eur bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim od 11. prosinca 2020. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je bio zaposlen kod tuženika, za kojeg smatra da ga je nezakonito privremeno udaljio s posla Odlukom od 30. listopada 2020., kojim slijedom onda u ovom postupku pobija predmetnu Odluku kao što potražuje i razliku plaće koja mu je, kako smatra, bila nezakonito umanjena.

2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se u cijelosti protivi tvrdnjama tužitelja, smatrajući da je predmetno udaljenje bilo zakonito kao i umanjenje plaće, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u ugovor o radu od 31. srpnja 2019. (str. 6-8 spisa), zahtjev za izdavanje suglasnosti od 28. listopada 2020. (str. 9 spisa), Odluku o privremenom udaljenju s posla od 30. listopada 2020. (str. 10-11 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 12. studenog 2020. (str. 12-13 spisa), Odluku o ukidanju Odluke o privremenom udaljenju s posla od 17. studenog 2020. (str. 14 spisa), izvadak iz Statuta (str. 15, 33-55 spisa), izvadak iz Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika (str. 16, 56-70, 78-88 spisa), izvadak iz Pravilnika o ustroju radnih mjesta (str. 17-18 spisa), obračunske isprave (str. 19-22 spisa), preslika e-mail poruka (str. 23-24 spisa), izvadak iz Pravilnika o radu (str. 92- 95 spisa) i Odluku od 26. studenog 2019. (str. 99-100 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj na ročištu održanom 5. lipnja 2025. (str. 108-110 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj u razdoblju na koje se odnosi ovaj postupak bio zaposlen kod tuženika, kod čega tužitelj smatra da je nezakonita tuženikova Odluka o privremenom udaljenju s posla od 30. listopada 2020., kojim slijedom onda u ovom postupku tužitelj pobija predmetnu Odluku kao što potražuje i razliku plaće koja mu je, kako smatra, bila nezakonito umanjena. Predmetnim tvrdnjama tužitelja tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti protivio, smatrajući da je predmetno udaljenje bilo zakonito kao i umanjenje plaće, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. S obzirom na prethodno navedene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te je saslušan tužitelj, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

7. Pritom je tužitelj u svom iskazu iznio da je kod tuženika bio zaposlen negdje od 2007., prvo kao asistent, da bi u vrijeme na koje se odnosi ovaj postupak radio na poslovima znanstvenog suradnika u Laboratoriju za dijagnostiku bjesnoće i opću virologiju. Napominje da više nije zaposlen kod tuženika, do čega je došlo krajem 2022., u vezi čega se vodi zasebni sudski spor, i koji otkaz nije povezan s okolnostima iz ovog slučaja. Ne spori i da vodi još jedan spor vezan za isplatu, zbog izmjena osnovice. Što se tiče predmeta ovog spora, navodi da je tijekom vremena ukazivao na određene, po njegovom mišljenju, nezakonitosti u radu tuženika kao institucije te javne ustanove, i što je onda izazvalo reakciju tuženika, čemu pripisuje i spornu Odluku o privremenom udaljenju s posla od 30. listopada 2020., a u kojoj se u bitnome kao razlog udaljenja navodi nepostojanje licence tj. odobrenja za rad, za što smatra da je neosnovano. Naime, ukazuje da spomenuta licenca nije bila niti uvjet za zapošljavanje, kao niti kasnije za napredovanje tj. raspored na mjesto znanstvenog suradnika što je postao temeljem raspisanog natječaja, i licenca se uopće nije spominjala. Osim toga u trenutku donošenja Odluke o privremenom udaljenju navodi da licencu nije imao već negdje oko godinu dana, i kroz to vrijeme poslodavac ni na koji način nije upozoravao niti ukazivao na navedeno.

8. Navodi da je predmetna suspenzija odnosno Odluka o udaljenju stavljena van snage tj. ukinuta je daljnjom Odlukom poslodavca kakva dva do tri tjedna kasnije, a nakon što je on po učlanjenju u Veterinarsku komoru ishodio predmetno odobrenje te dostavio poslodavcu. S obzirom na postojanje Odluke o udaljenju kroz razdoblje do ukidanja te Odluke navodi da je bio uskraćen i za dio plaće, što onda potražuje u ovom postupku, uz utvrđenje da je Odluka o privremenom udaljenju bila ništetna. Kako je već ukazao, spominjana licenca niti prilikom zapošljavanja a niti kasnije nije bila uvjet za radno mjesto znanstvenog suradnika, kod čega ukazuje da niti članstvo u strukovnoj komori nije obavezno za predmetno radno mjesto, no s obzirom na donesenu Odluku o udaljenju s posla navodi da se učlanio i ishodio licencu, tim više što je istovremeno poslodavac već pokrenuo postupak za otkazivanje, koji je obustavljen nakon što je pribavio licencu, tj. po ukidanju Odluke o udaljenju vraćen je na svoje radno mjesto. Što se tiče radnog vremena kod tuženika, ističe da se radilo od ponedjeljka do petka, u vrijeme na koje se odnosi ovaj postupak se po njegovom sjećanju nije radilo subotom tj. za rad subotom se moralo dobiti posebno odobrenje.

9. Ocjenjujući prethodno navedeno tj. iskaz tužitelja (nije bilo potrebno saslušavati odgovornu osobu tuženika s obzirom da nema neposrednih saznanja o predmetu spora – navod tuženika s ročišta od 5. lipnja 2025.) kao i priloženu dokumentaciju, za ukazati je da je iz pobijane Odluke tuženika od 30. listopada 2020. vidljivo da je tuženik pozivom na odredbu čl. 7. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika Hrvatskog veterinarskog instituta privremeno udaljio tužitelja s posla (radnog mjesta znanstvenog suradnika) a do okončanja "postupka otkaza ugovora o radu ili drugog relevantnog postupka od utjecaja na radni odnos" pri čemu je tužitelju i umanjena plaća za 50% (točka 3. izreke Odluke). Iz obrazloženja Odluke je vidljivo i da je tuženik kao razloge udaljenja prvenstveno navodio okolnost da tužitelj ne posjeduje valjanu licencu za rad u smislu odredbi Zakona o veterinarstvu (NN, 82/13 i dr.), što je kako ističe tuženik uvjet da bi doktor veterinarske medicine mogao valjano obavljati veterinarsku djelatnost u Institutu, pri čemu je navedeno i da tužitelj nije niti u mogućnosti posjedovati predmetnu licencu jer nije član strukovne komore, koja istu izdaje.

10. Predmetno stajalište je osporavao tužitelj, ističući npr. u svom iskazu danom tijekom ovog postupka da posjedovanje licence nije preduvjet za obavljanje poslova kod tuženika, pri čemu je također izneseno i da ga je tuženik nakon kraćeg vremena vratio na rad tj. ukinuo je Odluku o privremenom udaljenju s posla, što je i vidljivo iz daljnje Odluke tuženika od 17. studenog 2020. (str. 14 spisa) a niti je dobio otkaz u vezi kojeg je tuženik bio započeo postupanje.

11. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, za zaključiti je onda da Odluka od 30. listopada 2020. nije zakonita tj. da je nedopuštena odnosno ništetna, s obzirom da proizlazi (iz čl. 7. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti) da je preduvjet za udaljenje s radnog mjesta provođenje postupka zbog povrede radne dužnosti (tuženik je provodio radnje vezane za otkazivanje ugovora o radu tužitelju) no iz čl. 10. st. 3. istog Pravilnika vidljivo je da tužitelj ima pravo na povrat obustavljenog dijela plaće ako je postupak zbog povrede radne dužnosti "obustavljen", što je ovdje slučaj budući da je tužitelj otkaz ugovora o radu kod tuženika dobio tek naknadno, nevezano za razloge na koje se tuženik pozivao u ovom postupku, i u vezi čega se vodi zasebna parnica pred ovim sudom.

12. Također iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika iz Odluke od 30. listopada 2020. tj. da bi posjedovanje licence bio preduvjet za obavljanje poslova kod tuženika tj. na Hrvatskom veterinarskom institutu, budući da ne postoji propis koji bi navedeno izričito tražio a također iz opisa poslova tužitelja (str. 18 spisa) pod st. 2. (Uvjeti) ne proizlazi nužnost posjedovanja licence, kao što niti iz popisa Poslova i radnih zadataka (st. 1.) nije vidljivo da je tužitelj obavljao veterinarsku djelatnost (za što je potrebna licenca), što također niti tuženik tijekom postupka nije tvrdio niti dokazivao, već je obavljao znanstvenu i srodnu djelatnost kako je to pobliže opisano u popisu Poslova i radnih zadataka, na što je u svom iskazu ukazivao i tužitelj, ističući da u trenutku udaljenja nije imao licencu već duže vrijeme tj. oko godinu dana, i tuženik kao poslodavac nije reagirao. Uz navedeno, za ukazati je da se nije moglo prihvatiti niti pozivanje tuženika (iz Odluke od 30. listopada 2020.) na očitovanje Hrvatske veterinarske komore od 24. rujna 2020. te očitovanje Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane od 1. listopada 2020., budući da predmetna očitovanja tijekom postupka nisu dostavljena u spis od strane tuženika, na kojem je teret dokazivanja u vezi navedenog, u kojem smislu nisu mogla niti poslužiti kao dokaz osnovanosti tvrdnji tuženika.

13. Nije osnovana niti tvrdnja tuženika da je povodom zahtjeva za zaštitu prava tužitelja svojom Odlukom od 17. studenog 2020. (ukidanje privremenog udaljenja) efektivno udovoljio traženju tužitelja na koji način onda, po stajalištu tuženika, tužitelj ne bi mogao uspjeti sa svojim traženjem u ovom postupku , s obzirom da je privremeno udaljenje ukinuto s obzirom da je tužitelj ishodio licencu, a kako je to i navedeno u obrazloženju Odluke od 17. studenog 2020.. Također se ističe i da je Zahtjev za zaštitu prava tužitelja bio pravovremen (podnesen 16. studenog 2020. /ponedjeljak/), budući da iz Odluke tuženika od 26. studenog 2019. proizlazi da su radni dani kod tuženika od ponedjeljka do petka, a ne i svaka subota kako to tvrdi tuženik (u kojem smislu smatra da je posljednji dan za ulaganje zahtjeva bila subota 14. studenog 2020.), kakvo stajalište tuženika ne proizlazi niti iz čl. 52. Pravilnika o radu tuženika, koja odredba spominje samo jednu subotu mjesečno pri čemu tuženik ne iznosi da je upravo predmetna subota (14. studeni 2020.) bila radna za tužitelja, na koji način onda nije prihvaćen dokazni prijedlog tuženika uvida u veći broj predmeta ovog suda (navedeni na str. 91 spisa) s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi se uvidom u iste nesporno utvrdilo da je predmetni datum bio radni za tužitelja te da bi se kao takav uračunavao u rok za podnošenje Zahtjeva za zaštitu prava.

14. Također su neosnovani navodi tuženika i vezani za zastupanje tužitelja, s obzirom na sadržaj punomoći na str. 5 i 107 spisa, kao i dokumentaciju na str. 103- 105 spisa. Navodi se i da se ne bi radilo o sporu male vrijednosti budući da uz kondemnatorni (novčani) dio zahtjeva postoji i deklaratorni tj. utvrđujući (čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

15. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude (bez izvođenja dodatnih dokaza, u kojem smislu je pri zaključenju prethodnog postupka /ročište od 13. ožujka 2025./ odbijen dokazni prijedlog saslušanja "ostalih zaposlenika Odjela za virologiju", koji nisu niti bili pojedinačno imenovani), pri čemu je onda tužitelju pripadala i razlika uskraćene plaće u iznosu od 491,76 eur (koji iznos nije sporan među strankama – navod tuženika s ročišta od 2. ožujka 2023.), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, određenim sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u točki II. izreke ove presude.

16. Kako je u cijelosti izgubio ovu parnicu to tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova (tužitelj pri zaključenju glavne rasprave nije potraživao naknadu parničnih troškova).

Zagreb, 28. srpnja 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika