Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-457/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Mirne Mavriček, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FE, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovnog broja: K-125/2025- 28 od 8. srpnja 2025., u sjednici održanoj 28. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika FE kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je protiv okrivljenika FE, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ, na štetu svog oca SE, na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 2. u vezi s čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP) okrivljeniku produljen istražni zatvor.
2. Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu okrivljenik FE putem branitelja po službenoj dužnosti Matije Šikića, odvjetnika u Čakovcu, iz svih zakonom dopuštenih razloga, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-525/2025-3 od 25. srpnja 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Valja reći da žalitelj ne pobija osnovanu sumnju da je počinio predmetno kazneno djelo te se ističe da osnovana sumnja proizlazi iz donijete nepravomoćne presude kojom je okrivljenik proglašen krivim za predmetno kazneno djelo, kao što to ispravno navodi prvostupanjski sud.
6. Žalitelj smatra da ne postoji realna i objektivno predvidiva opasnost da bi boravkom na slobodi ponovio kazneno djelo ili počinio teže kazneno djelo kojim prijeti. Ističe da je njegovo zdravstveno stanje nesporno te da je prije no što je bio lišen slobode bio pod liječničkim nadzorom. Smatra da je unatoč ranijoj osuđivanosti očito da su prijašnje osude utjecale na njega na način da uskladi svoje ponašanje sa zakonom, budući se je za obje ranije izrečene osude ponašao u skladu sa zakonom kroz cijelo vrijeme trajanja rokova kušnje.
7. Mišljenje žalitelja ne dijeli i ovaj žalbeni sud. Naime, da je stanje takvo kakvim ga opisuje žalitelj, tada ne bi, na razini osnovane sumnje, sni došlo do počinjenja predmetnog kaznenog djela. Međutim, do istog je došlo i to ponovno na štetu iste žrtve, tj. oca okrivljenika, s kojim okrivljen živi u zajedničkom domaćinstvu.
8. U konkretnom slučaju, po mišljenju ovog suda, nije povrijeđeno načelo razmjernosti, a na što žalbom upire žalitelj, pogotovo kada se sagleda činjenica da je okrivljenik 2. ožujka 2025. lišen slobode, a da je za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina te da je okrivljenik nepravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.
9. Nadalje, žalitelj se poziva na mlađu životnu dobu, međutim valja navesti da je star 38 godina, dakle nije mlađi punoljetnik, već odrasla osoba koja ima dovoljno životnog iskustva i koja je do sada već osuđivana, prema podacima iz kaznene i prekršajne evidencije, i to za kaznena djela i prekršaje s elementima nasilja spram iste žrtve, tj. svog oca SE.
10. Prema rezultatima psihijatrijskog vještačenja predmetno kazneno djelo počinio je u stanju bitno smanjene ubrojivosti, a kod okrivljenika postoji presudni utjecaj psihijatrijske patologije zbog čega postoji i povišeni rizik od kaznenog recidivizma iz kog razloga postoji sasvim realna i predvidiva opasnost da bi okrivljenik na slobodi ponovio kazneno djelo ili počinio ono kojim prijeti, odnosno usmrtio svog oca.
11. S obzirom na navedeno žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP, utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP i da nije povrijeđen KZ na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP donijeti rješenje kao u izreci.
U Varaždinu 28. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke