Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžmp-29/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Mirne Mavriček, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika DD, zbog kaznenih djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovnog broja: Kmp- 12/2025-50 od 17. srpnja 2025., u sjednici održanoj 28. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika DD kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je protiv okrivljenika DD, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio dva kaznena djela protiv života i tijela, i to: teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ i nepružanjem pomoći iz čl. 123. st. 2. KZ, oba na štetu ŽD, na temelju čl. 123. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP, valja napomenuti da prvostupanjski sud pri navođenju brojeva Narodnih novina u kojima je Zakon objavljen nije naveo broj 72/2025, iako su navedene izmjene i dopune bile na snazi u vrijeme donošenja pobijanog rješenja), produljen istražni zatvor.

2. Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu okrivljenik DD po branitelju Marku Rafaju, odvjetniku u Sisku, bez navođenja zakonskih razloga, s prijedlogom da ga se pusti na slobodu.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-527/2025-3 od 25. srpnja 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj ne osporava osnovanu sumnju te valja napomenuti da je u konkretnom slučaju donijeta nepravomoćna presuda iz čega proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela.

6. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio postojanje opasnosti od ponavljanja djela navodeći da je do sada neosuđivana osoba, a da se u istražnom zatvoru nalazi već šest mjeseci te da je time povrijeđeno načelo razmjernosti. Ujedno prigovara utvrđenju suda da je pokazao veći stupanj kriminalne volje i upornosti navodeći da su to okolnosti koje potpadaju pod činjenični opis djela. Naime, da je do tjelesne ozljede oštećenika došlo uslijed jednog udarca i da je osim za nanošenje teške tjelesne ozljede nepravomoćno osuđen i za nepružanje pomoći oštećeniku, pri čemu oštećenik nije bio u životnoj opasnosti. Žalitelj se još poziva i na presumpciju nevinosti te ističe da se usprkos donošenja nepravomoćne osude, ima smatrati neosuđivanom osobom do pravomoćne odluke suda.

7. Za razliku od žalitelja ovaj drugostupanjski sud smatra, iako jer okrivljenik do sada kazneno neosuđivana osoba, da u odnosu na istog postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela za koja se tereti. Na to upućuje činjenica da je okrivljenik višekratno osuđivan zbog prekršaja s elementima nasilja, s time da mu je i kao maloljetniku izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod, a protiv njega su u tijeku i dva kaznena postupka s elementima nasilja, time da se jedan od tih postupaka vodi zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede. Iz svega navedenog doista proizlazi okrivljenikova sklonost činjenju kažnjivih radnji s elementima nasilja, kako to ispravo navodi prvostupanjski sud.

8. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ni mjerama opreza, ni istražnim zatvorom u domu ne bi se postigla svrha koja se postiže mjerom istražnog zatvora, odnosno, jedino se produljenjem istražnog zatvora okrivljenika može efikasno spriječiti u ponavljanju kaznenog djela i to upravo iz razloga navedenih u prethodnom odlomku ovog obrazloženja.

9. Vezano uz načelo razmjernosti valja reći da je okrivljenik nepravomoćno proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ, za počinjenje kojeg KZ propisuje kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina i za kazneno djelo nepružanja pomoći iz čl. 123. st. 2. KZ za počinjenje kojeg je propisana kazna zatvora do tri godine, time da su okrivljeniku utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od osam i šest mjeseci zatvora te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Stoga, bez obzira na činjenicu da se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru šest mjeseci, načelo razmjernosti nije narušeno.

10. Što se tiče presumpcije nevinosti, točno je da se do donošenja pravomoćne osuđujuće presude okrivljenik smatra nevinim. Međutim, navedeno ne isključuje činjenicu, a i potrebu, da okrivljenik bude zadržan u istražnom zatvoru, budući postoji opasnost da bi na slobodi nastavio činiti kaznena djela.

11. S obzirom na navedeno žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP, utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP i da nije povrijeđen KZ na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP donijeti rješenje kao u izreci.

U Varaždinu 28. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke