Poslovni broj: P-391/2024-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆT iz [adresa], Obrankovićeva 13, oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Škunca, odvjetniku iz Zaprešića, protiv tuženika OT iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Barun, odvjetniku iz Zaprešića, radi zabrane uznemiravanja, nakon usmene, glavne i javne rasprave koja je održana 8. srpnja 2025. i zaključena u prisutnosti stranaka, punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika ĆTH, odvjetničke vježbenice, 28. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I.Zabranjuje se tuženiku da uznemirava tužitelja u njegovom pravu vlasništva i korištenja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da prolazi s javnog puta na k. č. br. [katastarska čestica] kroz tužiteljevu k. č. br. [katastarska čestica] do svojih k. č. br. [katastarska čestica] , sve k. o. [katastarska općina], kao što mu se zabranjuje da na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vrši bilo kakve posjedovne čine uzduž katastarske međe te tužiteljeve čestice s tuženikom česticom broj 1877 k. o. [katastarska općina] , te da uklanja ili ruši bilo kakve međašne oznake koje su stavljene na katastarskoj međi između k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] .

II.Zabranjuje se tuženiku da uznemirava tužitelja u njegovom pravu korištenja puta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelom dijelu te čestice koja se proteže uz tuženikovu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da sužava širinu prolaza javnog puta pomicanjem ograde sa svoje k. č. br. [katastarska čestica] unutar k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , te mu se nalaže da s javnog puta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukloni ogradu koja je postavljena s njegove strane na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] uzduž katastarske međe te čestice s česticom tuženika kat.br. 1850 k. o. [katastarska općina] , u protivnom se to ovlašćuje o njegovom trošku izvršiti tužitelj.

III.Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak, sve to u roku 15 dana."

2. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.500,00eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je tuženik izvanknjižni vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tvrdi da je tuženik uklonio međašne oznake koje je 22. ožujka 2024. uz asistenciju geodete JT on (tužitelj) postavio uz katastarsku granicu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] svojatajući si pravo prolaza po dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do svoje k. č. br. [katastarska čestica] iste k. o. [katastarska općina], tvrdi i da mu tuženik brani korištenje javnog puta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] svojatajući si, pomicanjem ograde, dio toga puta uz među između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čime da mu onemogućava prolaz iz k. č. br. [katastarska čestica] pa na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Obzirom da ga tuženik uznemirava u vlasništvu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da mu onemogućava korištenje i prolaz s njegove k. č. br. [katastarska čestica] na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj predlaže sudu donošenje presude sadržaja kao u izreci, potražujući usto i nadoknadu troškova parničnog postupka.

2.U odgovoru na tužbu, kao i tokom postupka tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti prigovarajući tako istinitosti tužbenih navoda i pravnoj utemeljenosti tužbenog zahtjeva, predlažući sudu da ga zato odbije u cijelosti uz nadoknadu troškova parničnog postupka.

3.U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige za zkul. br. [broj ZK uloška] i 1948A i 7180 k. o. [katastarska općina], prijepis posjedovnog lista 4176 i 1716 i 6704 i 4765 i 5384 k. o. [katastarska općina], rješenje ovoga suda broj: Z-20232/2019 od 19. rujna 2019., izvod iz katastarskog plana, geodetsku situaciju stvarnog stanja, presudu zbog ogluhe ovog suda poslovnog broja: P-1074/2024 od 5. veljače 2025. s potvrdom pravomoćnosti, proveden je zatim očevid 15. studenog 2024. uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Josipa Žulj, saslušane su stranke i svjedoci JT, ST, ŽT, DT i HT.

3a.Sud nije uzeo u obzir dokumentaciju koju je tuženik dostavio sudu tek nakon zaključenja prethodnog postupka uz svoj podnesak od 14. studenog 2024. (list 54-58), jer tuženik nije ničime dokazao da te materijalne dokaze nije mogao barem predložiti sve do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), a imajući pritom u vidu i da se njima dokazuju činjenice koje su između stranaka još u času zaključenja prethodnog postupka već bile sporne, a da je tužitelj svoju stranačku izjavu na koju se tuženik poziva dao tek nakon što je tuženik napisao i poslao potonji podnesak.

3b.Sud nije provodio dokaz dopunom geodetskog vještačenja prema prijedlogu tuženika (list 101-102 i 114), jer predloženo dopunsko vještvo ne bi utjecalo na izmjenu ekspertnih zaključaka (list 111-112).

4.Temeljem provedenog dokaznoga postupka, ocjenom svih izvedenih dokaza, kao i rezultata raspravljanja u smislu čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je našao da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.Podneskom od 25. listopada 2024. tužitelj je djelomično povukao svoju tužbu u odnosu na kumulirani, drugoistaknuti tužbeni zahtjev, čemu se tuženik usprotivio (list 47 – čl. 193. st. 2. ZPP-a), zbog čega je sud i o drugoistaknutom tužbenom zahtjevu odlučio suštinski, a ne tek proceduralno, imajući pritom u vidu i da tuženik nije udovoljio tomu dijelu postavljenog tužbenog zahtjeva, a niti je, pak, do povlačenja tužbe tužitelja došlo zbog razloga koji se mogu pripisati tuženiku (upis puta kao nerazvrstane ceste u ranijem zajedničkom vlasništvu Republike Hrvatske i općine Brdovec).

6.Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za zaštitu od uznemiravanja tuženika u izvršavanju njegovih (tužiteljevih) ovlasti u pogledu njegove k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj, naime, tvrdi da ga tuženik uznemirava na način da vrši posjedovne čine tako da prolazi dijelom njegove k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da bi došao do svojih 1877 i 2087/5 k. o. [katastarska općina] i da uklanja i ruši međašne znakove na katastarskoj granici između k.č.br.

1881/3 i 1877 k. o. [katastarska općina].

7.Pravnu oznaku (kvalifikaciju) takvog pravnog odnosa sud nalazi u odredbama čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u daljnjem tekstu: ZV), a ne u odredbama iz čl. 161. st. 1. ZV-a kako stoji u tužbi, jer predmet ovoga spora nije vlasnički zahtjev za povrat stvari.

8.Obzirom da u postupku pred sudom tužitelj mora, da bi ostvario svoje pravo iz čl. 167. st. 1. ZV-a, dokazati svoje pravo vlasništva stvari i da ga tuženik uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a kako u konkretnom slučaju tužitelj nije vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je ona javno dobro u općoj uporabi, te kako tužitelj u postupku prema svojim dopuštenim i slobodnim raspolaganjima nije dokazao da ga tuženik uznemirava u vlasništvu njegove k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pomicanjem ograde sa k. č. br. [katastarska čestica] unutar k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čime da mu onemogućava korištenje i prolaz iz njegove k. č. br. [katastarska čestica] na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], valjalo je kumulirani, drugoistaknuti tužbeni zahtjev tužitelja a limine odbiti kao neosnovan i zato presuditi kao u točki 1. izreke.

9.U konkretnom slučaju između stranaka nije sporno da je tužitelj vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što je potvrđeno i materijalnim dokazima provedenim na glavnoj raspravi (list 7-8 spisa).

9a.Također, nije sporno da je tuženik izvanknjižni vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i knjižni vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što je potvrđeno i materijalnim dokazima provedenim na glavnoj raspravi (list 12 i 97 spisa).

10.Između stranaka je sporno da li tuženik, da bi došao do svoje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prolazi preko tužiteljeve k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako tvrdi tužitelj, ili, pak, preko svoje k. č. br. [katastarska čestica] iste k.o., kako tvrdi tuženik, što, prema tomu, znači da između stranaka nije niti sporno faktično korištenje sporne površine od strane tuženika, što je, uostalom, i provociralo vođenje ove parnice.

11.Iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Josipa Žulj od 25. studenog 2024. godine proizlazi da se sve linije pokazane od stranaka prilikom očevida mjesta spora nalaze unutar tužiteljeve k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i samo dijelom unutar tuženikove k. č. br. [katastarska čestica] iste k.o., što, dakle, znači da se niti jedna granična linija ne nalazi unutar tuženikove k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da tuženik, da bi došao do svoje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema službenim katastarskim mapama, doista prolazi dijelom tužiteljeve k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa čak i prema pokazivanju samog tuženika, jer tužitelj tvrdi da tuženik prolazi spornom površinom unutar njegove čestice do ruba linije koju je on pokazao, a tuženik tvrdi da prolazi spornom površinom unutar svoje čestice pa do ruba linije koju je, pak, on pokazao.

11a.Iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka u kojem su prikazane i granične linije prema pokazivanju stranaka, kao i iz iskaza samih stranaka pa tako i tužitelja, ne proizlazi da tuženik prolazi preko tužiteljeve k. č. br. [katastarska čestica] da bi došao i do svoje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što uostalom fizički nije ni moguće jer je između tih nekretnina agacija koja se nalazi na sjeverozapadnoj strani nekretnine tuženika prema nekretnini tužitelja, što znači da je prvoistaknuti tužbeni zahtjev u tom dijelu a limine neosnovan, kao u točki 1. izreke presude.

12.Sud je u cijelosti prihvatio navedeni nalaz i mišljenje geodetskog vještaka, smatrajući ga stručnim i uvjerljivim, danim savjesno i u skladu s pravilima geodetske struke.

13.Tužitelj nije imao nikakvih primjedbi na nalaz i mišljenje geodetskog vještaka, dok su sve primjedbe tuženika na ostvarene rezultate geodetske ekspertize otklonjene usmenim očitovanjem geodetskog vještaka. Iako sud nema stručnog znanja potrebnog za razjašnjenje sporne geodetske situacije, prihvatio je nalaz i mišljenje geodetskog vještaka i iz razloga jer je našao da u njemu nema proturječnosti ili nedostataka, te da se unatoč kritičkoj analizi tuženika nije pojavila nikakva sumnja u pravilnost zaključaka vještva.

14.Dakle, na temelju ostvarenih rezultata geodetske ekspertize utvrđeno je da tuženik, da bi došao do svoje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], doista koristi dio zemljišta koji se nalazi unutar katastarskih granica tužiteljeve k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

15.Sud nije prihvatio iskaz tuženika da prirodni kamen (točka D u skici vještva) predstavlja međnu oznaku između nekretnina stranaka, jer takva tvrdnja tuženika nije ničime argumentirana, dok iskazi svjedoka ZT koji kazuje da su taj kamen kao međni potvrdili i otac i stric tužitelja, što tužitelj negira, i HT koji o istomu zna tek iz razgovora s tuženikom, kod ovoga suda nisu stvorili uvjerenje koje isključuje svaku razumnu i opravdanu sumnju u istinitost takve izjave, koja je u konačnici ostala tek na nivou puke tvrdnje a ne pune izvjesnosti da odnosna činjenica na koju se tuženik poziva doista i postoji. Osim toga, i iz iskaza stranaka proizlazi i postojanje činjenice o vođenju sudskoga spora između njihovih pravnih prednika koji uključuje i pitanje međe između predmetnih nekretnina, pa zato nema govora o postojanju suglasnosti ranijih vlasnika tih nekretnina o liniji njihovoga razgraničenja.

16.Sud nije prihvatio tvrdnju tužitelja da se sudjelovanjem u zemljišnoknjižnom postupku, koji se kod ovoga suda vodio pod brojem Z-20232/2019, tuženik suglasio sa katastarskim linijama razgraničenja predmetnih nekretnina stranaka, jer pitanje međe i katastarskih granica nekretnina tužitelja upisanih u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 10- 11) nije bilo predmet utvrđivanja, razjašnjenja i/ili ispravljanja u takvom postupku.

17.U konkretnom slučaju, tužitelj je dakle dokazao svoje pravo vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da ga tuženik uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari na način da s javne ceste katastarske oznake čestice br. 4044 k. o. [katastarska općina] ulazi na dio njegove nekretnine kojom prolazi da bi došao do svoje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

17a.Da je tuženik uklonio međašne znakove koje je postavio tužitelj u mjesecu travnju 2024. između stranaka, shodno danim stranačkim izjavama, nije sporno.

18.U konkretnom slučaju tužitelj nije ničime dokazao da bi tuženik, osim prolaza preko dijela njegove k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vršio bilo kakve druge posjedovne čine na njegovoj nekretnini kojima bi ga ovaj uznemiravao a čiju zabranu ipak zahtijeva, što znači da je prvoistaknuti tužbeni zahtjev i u tom dijelu a limine neosnovan, kao u točki 1. izreke presude.

19.Sukladno odredbi iz čl. 167. st. 2. ZV-a, tuženik, međutim, može dokazivati da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari.

19a.U konkretnom slučaju tuženik tako tvrdi da preko 100 godina, računajući tu i svoje pravne prednike, prolazi i provozi preko spornog dijela nekretnine tužitelja da bi došao do svoga vinograda na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i gospodarski ga iskorištavao, što u bitnom ne osporava niti sam tužitelj koji u svomu iskazu tako potvrđuje da tuženik koristi vinograd na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od kada on (tužitelj) pamti, te da su on i njegov otac tacite prihvatili da tuženik zbog gospodarskog iskorištavanja tog vinograda koristi njegovu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što u konačnici potvrđuje poštenje tuženika i da se prolaz i provoz preko nekretnine tužitelja nije vršio silom, potajno ili zlouporabom povjerenja vlasnika (tužitelja i njegova sada pokojnog oca).

19b.Sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem tužitelj tvrdi da je tuženiku dopustio da se koristi njegovom nekretninom do opoziva odnosno dok svoju nekretninu on (tužitelj) ne iskolči i ne ogradi prema njezinim katastarskim granicama, jer tužitelj nije niti znao gdje su katastarske granice njegove nekretnine, zbog čega je i angažirao svjedoka JT da mu izradi geodetski elaborat. Takav iskaz tužitelja, s druge pak strane, još jednom potvrđuje da je tužitelj znao da tuženik koristi njegovu nekretninu i da se tomu nije nikada protivio, a da je ovaj spor pokrenuo pouzdajući se samo u mape iz katastra zemljišta ignorirajući pritom stečena prava tuženika.

19c.Uostalom, da tuženik koristi tužiteljevu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za potrebe gospodarskog iskorištavanja svoje k. č. br. [katastarska čestica] iste k.o., proizlazi i iz iskaza svjedoka ZT, ET i HT koji u bitnomu suglasno potvrđuju da tuženik već preko 20 godina koristi spornu površinu da bi došao do svoga vinograda kojeg obrađuje, održava i u njemu bere plodove, te da ga u tomu, sve do časa kada je tužitelj postavio međašne oznake koje je tuženik uklonio, nitko nije sprječavao niti bilo kako ometao.

19d.Sud je prihvatio takve iskaze svjedoka, jer su u skladu i s iskazom tuženika, nisu u suprotnosti niti s iskazom samoga tužitelja, niti su dovedeni u sumnju bilo kojim drugim dokazom provedenim na glavnoj raspravi.

20.Dakle, na temelju provedenih personalnih dokaza sa sigurnošću je utvrđeno da tuženik već više od 20 godina nesmetano koristi sporni dio tužiteljeve k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnu nekretninu za potrebe svoje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine, čime je, u smislu odredaba iz čl. 229. st. 1. i 3. ZV-a, stekao pravo stvarne služnosti provoza i prolaza preko spornog dijela nekretnine tužitelja na temelju dosjelosti, što, nadalje, znači da tuženik ima pravo poduzimati sporne radnje na dijelu predmetne nekretnine tužitelja koje ovog uznemiravaju i zbog čega tužitelj nema pravo zahtijevati u smislu pravila čl. 167. st. 1. ZV-a zabranu takvog uznemiravanja, odnosno pravilno prema formulaciji zakona, da takvo uznemiravanje prestane.

20a.Činjenica koja između stranaka nije sporna da je tuženik uklonio međašne znakove koje je postavio tužitelj u mjesecu travnju 2024. i nakon njihova uklanjanja da je nastavio na dotadašnji način koristiti nekretninu tužitelja i izvršavati sadržaj služnosti manifestira zahtjev tuženika za poštovanje njegova prava služnosti.

21.Smatrajući, dakle, da tužitelj nema pravo na onakvu formalnopravnu zaštitu kakvu je u svojoj tužbi temeljem čl. 167. st. 1. ZV-a zahtijevao, jer utvrđeni činjenični fundus pokazuje da je tuženik pošteno posjedovao stvarnu služnost izvršavajući njezin sadržaj kontinuirano preko zakonom propisanih 20 godina, ovaj sud je i u odnosu na preostali dio prvoistaknutog tužbenog zahtjeva presudio kao u točki 1. izreke.

22.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT).

23.Obzirom da tuženik nije izgubio ovu parnicu, nema uvjeta da mu se naloži da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka, pa je stoga zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki 1. izreke presude.

24.Obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu, dužan je tuženiku prema odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a nadoknaditi troškove koji su mu, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, bili nužni za vođenje ove parnice.

25.Tuženiku su tako priznati i dosuđeni sljedeći parnični troškovi: trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT), trošak sastava podneska od 14. studenog 2024. u iznosu od 125,00eur (Tbr. 8.3. i 46. OT), trošak sastava podneska od 13. ožujka 2025. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT), trošak zastupanja na ročištu 28. listopada 2024. u iznosu od 125,00eur (Tbr. 9.2. i 46. OT), trošak zastupanja na očevidu 15. studenog 2024. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 9.7. i 46. OT), trošak zastupanja na ročištu 13. svibnja 2025. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT) i trošak zastupanja na ročištu 8. srpnja 2025. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT), što sveukupno iznosi 1.500,00eur, kao u točki 2. izreke presude.

26.Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 26. ožujka 2025., jer nije bio potreban za vođenje ove parnice.

27.Zbog svega navedenog i obrazloženog, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zaprešiću 28. srpnja 2025.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig,

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju, po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 96,45eur,

2. Tuženiku, po pun.