REPUBLIKA HRVATSKA

P-649/2020-48

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. GESJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), GE str. 16, Heilsberg, 61118 Bad Vilbel, SR Njemačka i 2. TE (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], D-76461 Muggenstrum, SR Njemačka (podredno: Gospinica 17, Split), koje zastupa punomoćnik Bore Erceg, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika: 1. GES (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], 2. TES (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], 3. ME (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koje zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darija Silov i Ivan Milin u Šibeniku i 4. AE, [adresa], D-76437 Rastatt, SR Njemačka, radi utvrđenja nevaljanosti oporuka, nakon javne glavne rasprave zaključene 13. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženice ad. 1. GES s punomoćnicom, ujedno punomoćnicom tuženika ad. 2. TES i ad. 3. ME, na ročištu za objavu presude održanom 28. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi: „1. Utvrđuje se da oporuka ostavitelja DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 06. svibnja 2006. godine nije istinita i pravovaljana obzirom da ista nije napisana niti vlastoručno potpisana od strane ostavitelja.

2. Utvrđuje se da oporuka ostavitelja DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 16.07.2010. godine nije istinita i pravovaljana obzirom da je ostavitelj nije oporučno potpisao.“

II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da oporuka ostavitelja DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 06. svibnja 2006. godine nije istinita i pravovaljana obzirom da u vrijeme njezinog sastavljanja ostavitelj nije bio spospoban za rasuđivanje, odnosno istu je sačinio u zabludi o činjenicama koje su pobudile oporučitelja da učini oporučna raspolaganja.

2. Utvrđuje se da oporuka ostavitelja DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 16.07.2010. godine nije istinita i pravovaljana obzirom da je ostavitelj istu potpisao pod prisilom, odnosno u zabludi o sadržaju dokumenta kojeg potpisuje.“

III. Nalaže se tužiteljima da tuženicima ad. 1. GES, ad. 2. TES i ad. 3. ME u roku od 15 dana nadoknade parnični trošak u iznosu od 1.650,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje od presuđenja (28. srpnja 2025.) do isplate teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, dok se kao neosnovan odbija zahtjev tuženika ad. 1. GES, ad. 2. TES i ad. 3. ME za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u visini od 450,00 EUR).

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi koju su podnijeli po uputi ostavinskog suda danoj u rješenju ovog suda br. O-1873/2019 (ranije O-1091/2018) od 12. prosinca 2019. donesenom u ostavinskom postupku iza smrti DE (čiji da su zakonski nasljednici) tvrde da su u navedenom postupku proglašene dvije oporuke, i to vlastoručna oporuka od 6. svibnja 2006. (dalje: Oporuka I) te pisana oporuka pred svjedocima od 16. srpnja 2010. kojom je opozvana ranije sačinjena oporuka i sva imovina sada pok. DE ostavljena u nasljedstvo kćeri mu GES te unucima TES i ME (djeci MES), ovdje tuženicima ad. 1. - ad. 3. (dalje: Oporuka II). Nadalje su naveli da ostavitelj nije vlastoručno napisao odnosno potpisao Oporuku I, odnosno da ista ne odgovara njegovoj posljednjoj volji, a budući da je isti od 2004. pa dalje imao teških zdravstvenih problema s vidom zbog kojih da nije bio sposoban čitati i pisati, a osim toga da je imao problema i s kralježnicom zbog kojih da je bio izrazito teško pokretan, te zbog čega da je svakodnevno trpio teške bolove i nije bio u mogućnosti voditi normalan život. Slijedom navedenog, da se postavlja pitanje kako je ostavitelj uspio samostalno sastaviti Oporuku I. Suviše toga, sve da je ostavitelj i potpisao Oporuku I, da ista s obzirom na njegovo zdravstveno stanje očito nije predstavljala izraz njegove posljednje volje budući da je u to vrijeme bio nesposoban za rasuđivanje i u očitoj zabludi o činjenicama koje su ga pobudile da učini oporučna raspolaganja. Naveli su i da se njihova majka RE, a kći ostavitelja, zbog opisanih zdravstvenih problema kod oporučitelja redovito brinula o njemu, i to unatoč činjenici što je živjela u [adresa], a što da je nije sprječavalo da redovito dolazi u posjete ocu i omogući mu najbolju medicinsku skrb i liječenje, a što da je naposljetku dovelo i do poboljšanja njegovog zdravstvenog stanja. Nadalje su naveli da je njihova majka bila u izvrsnim i vrlo bliskim odnosima s ocem DE te u redovitom kontaktu s njim, kao i da je bila općepoznata činjenica da je ostavitelj želio nekretninu u kojoj je živio ostaviti svojim kćerima i njihovoj djeci u jednakim dijelovima, a kako bi svi zajedno mogli nastaviti boraviti u njoj te dolaziti za vrijeme praznika, a suviše toga, da je postojala ideja nadogradnje te kuće kako bi svatko imao svoj kat, te renoviranja dijela navedene nekretnine. Slijedom navedenog, da je nejasno iz kojeg razloga bi ostavitelj spornim oporukama u potpunosti isključio kći RE i njezinu djecu iz nasljedstva, s tim da je isti često znao govoriti kako želi da se oko podjele njegove imovine dogovori svih petoro njegove unučadi i da pritom nikada nije spominjao da bi sačinio oporuku, međutim, da je znao govoriti da bi bilo dobro da poljoprivredno zemljište na Žirju koriste njegovi unuci koji žive u [adresa], ali da se svi oko toga trebaju dogovoriti. Naveli su i da se ostavitelj nalazio pod pritiskom tuženice ad. 1. GES koja da ga je u konačnici smjestila u starački dom protivno njegovoj volji i zabranjivala mu kontakt s kćeri RE i njezinom djecom, a što da im je potvrdio i sam ostavitelj kazavši im da ga je strah tuženice ad. 1. GES te da je pod njezinim velikim pritiskom i u strahu od iste. Osim toga, naveli su da je već usporedbom potpisa na spornim oporukama i laiku jasno kako isti nisu niti slični, slijedom čega da je očito da ostavitelj nije niti potpisao Oporuku II, s tim da se upitnom ukazuje i činjenica vjerodostojnosti potpisa svjedoka na toj oporuci s obzirom na ćinjenicu da se svega 200 m od kuće ostavitelja nalazio javnobilježnički ured u kojem se mogla potvrditi oporuka kao i ovjeriti potpisi na istoj, dok su se kao svjedoci Oporuke II ujedno pozvali poznanici odnosno susjedi tuženice ad. 1. GES čiji potpisi da pritom nisu ovjereni. Ujedno su naveli da je Oporuka I pisana rukom, do da je Oporuka II sastavljena na računalu, zbog čega da se postavlja pitanje tko je istu sačinio. Naveli su i da se u Oporuci II navodi da se istom opoziva ranija oporuka od 8. svibnja 2006., međutim, da je nejasno na koju se to oporuku točno misli obzirom da je jedina daljnja oporuka koja se spominje u ostavinskom postupku ona od 6. svibnja 2006., te što da ukazuje na činjenicu nevaljanosti spornih oporuka. Konačno su naveli da sadržaj Oporuke II nije izraz posljednje volje ostavitelja, već da je ista posljedica zablude i prisile budući da ju je ostavitelj potpisao pod pritiskom tuženice ad. 1. GES, kao i da mu je prezentirano kako potpisuje dokument sadržaja drugačijeg od onog kojeg je doista potpisao. Slijedom istaknutog činjeničnog supstrata, tužitelji su ustali glavnim i eventualno kumuliranim zahtjevima stavljajući ih u sadržaju kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

2. Tuženici ad. 1. - ad. 3. su se u odgovoru na tužbu opirali istoj i njome stavljenim zahtjevima navodeći da tužitelji u tužbi navode sve razloge zbog kojih se oporuke mogu pobijati, a da ni sami ne znaju iz kojeg razloga oporuke ne bi bile valjane. Osim toga, naveli su da nije jasno da li tužitelji smatraju da je Oporuku I netko falsificirao ili da je ostavitelj sačinio pod pritiskom. Ujedno su naveli da je ostavitelj Oporuku I sačinio u vrijeme dok je bio dobrog zdravstvenog stanja, učinivši isto samostalno, slobodno i bez ičijeg pritiska, a što da uostalom proizlazi iz potvrde ovog suda od 8. svibnja 2006. u kojoj se navodi da je Oporuku I oporučitelj dao na čuvanje ovom sudu. Naveli su i da je kći ostavitelja RE istog rijetko posjećivala i o njemu se nije brinula, zbog čega da je ostavitelj bio ljut na nju te njoj i njezinoj djeci nije htio ostaviti kuću u [adresa], a niti veći dio svoje imovine. Suviše toga, naveli su da se nejasnim ukazuje tvrdnja tužitelja da bi ostavitelj bio pod pritiskom tuženice ad. 1. GES, te da ga je ista smjestila u starački dom protivno njegovog volji i tužiteljima zabranjivala bilo kakve kontakte s ostaviteljem, posebno kraj činjenice što je ostavitelj u dom otišao svojevoljno želeći olakšati situaciju kćeri GES koja se o njemu u to vrijeme nije mogla brinuti zbog bolesti, dok da imenovana nije ni mogla biti u situaciji da ikome zabranjuje kontakt s ocem u vrijeme dok je isti bio smješten u staračkom domu. Jednako tako, da je ostavitelj Oporuku II sastavio pred svjedocima te je vlastoručno potpisao, s tim da isti nije ni bio u zakonskoj obvezi vlastoručni potpis stavljen na toj oporuci ovjeriti kod javnog bilježnika. Osim toga, naveli su da za oporuku pred svjedocima nije bitno tko ju je sastavio, već da oporučitelj pred dva istodobno nazočna svjedoka izjavi da je to njegova oporuka i pred njima je potpiše. Stoga su predložili da se zahtjevi tužitelja odbiju kao neosnovani i istima naloži da im nadoknade troškove prouzročene ovom parnicom.

3. Tuženik ad. 4. AE nije pristupio na pripremno ročište odnosno glavnu raspravu, niti se pisanim putem očitovao o tužbi i njome stavljenim zahtjevima.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Oporuka I i II, potvrde ovog suda br. Pi-46/2006 (RI-91/2006) od 8. svibnja 2006., osobne iskaznice, kartona osobne iskaznice i putovnice sada pok. DE, punomoći od 17. listopada 2008., nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za rukopise Ljerke Zdunić, dipl. sociologa iz Zagreba od ožujka 2025., spisa predmeta ovog suda br. O-1873/2019 (ranije br. O-1091/2018), iskaza tužiteljice ad. 1. GESJ i tuženice ad. 1. GES, te iskaza svjedoka PE, ŠE, LE i GESJN, dok nije uzet u obzir prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza provođenjem medicinskih vještačenja po liječnicima psihijatru (radi utvrđivanja sposobnosti za rasuđivanje sada pok. DE u vrijeme sastavljanja Oporuka I i II) i oftalmologu (radi utvrđivanja činjenice da li je sada pok. DE s obzirom na probleme s vidom bio u mogućnosti napisati i potpisati Oporuku I), a to stoga jer su rečeni prijedlozi stavljeni zakašnjelo odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka (članak 299. stavak 3. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), s tim da je susljedno potonje navedenom sud odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza pribavom od Opće bolnice Šibensko-kninske županije medicinske dokumetacije za sada pok. DE, a koja je, između ostalog, imala biti temelj za provođenje medicinskih vještačenja po liječnicima odgovarajuće specijalnosti (psihijatru i oftalmologu).

5. Glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

6. U ovoj pravnoj stvari sporna je valjanost Oporuka I i II, a u svezi s čim tužitelji smatraju da navedene oporuke nisu potpisane od strane oporučitelja, odnosno da zbog problema s vidom isti nije bio sposoban čitati i pisati u vrijeme iz kojeg datiraju navedene oporuke te da zbog problema s kralježnicom nije bio u mogućnosti voditi normalan svakodnevni život, zatim, da u vrijeme sastavljanja predmetnih oporuka oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje, te da je ujedno bio u zabludi o činjenicama koje su ga pobudile da učini oporučna raspolaganja odnosno da je sporne oporuke sačinio pod prisilom tuženice ad. 1. GES, kao i da potpisi svjedoka na Oporuci II nisu ovjerovljeni.

7. Polazeći od činjenice da je u postupku provedenim grafološkim vještačenjem potpisa stavljenih na Oporukama I i II na mjestu oporučitelja, a na rezultate kojih stranke nisu imale primjedbi i prigovora, utvrđeno da su obje sporne oporuke vlastoručno potpisane po oporučitelju - sada pok. DE, zatim, od činjenice da tužitelji tijekom postupka nisu predložili izvođenje odgovarajućih dokaza na temelju rezultata kojih bi uopće bilo moguće utvrditi činjenicu da bi sada pok. DE u vrijeme sačinjenja spornih oporuka bio nesposoban za rasuđivanje, odnosno da zbog problema s vidom u to vrijeme nije bio sposoban čitati i pisati (i to provođenjem medicinskih vještačanja po liječnicima odgovarajuće specijalnosti - psihijatru i oftalmologu), dok iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka proizlazi da je sada pok. DE u vrijeme spornih oporučivanja bio razumna i trezvena osoba s kojom se moglo suvislo komunicirati,

potom, od činjenice da iz rezultata u postupku provedenih dokaza ne proizlazi da bi kod sada pok. DE u vrijeme spornih oporučivanja postojale mane volje na koje ukazuju tužitelji (prisila i prijevara),

nadalje, od okolnosti da činjenice da bi sada pok. DE u vrijeme spornih oporučivanja imao problema s kralježnicom zbog kojih nije bio u mogućnosti voditi normalan svakodnevni život, te da potpisi svjedoka na Oporuci II nisu ovjerovljeni niti ne predstavljaju razloge koji bi bili od utjecaja na valjanost spornih oporuka,

te činjenica utvrđenih saslušanjem svjedoka PE i ŠE, ujedno svjedoka Oporuke II (pisane oporuka pred svjedocima), i to da je sada pok. DE pred njima istovremeno naglas pročitao tu oporuku navodeći da ista predstavlja njegovu posljednju volju, te je vlastoručno potpisao, a što da su i oni potom učinili,

to je zaključak ovog suda da su sporne oporuke (od kojih Oporuka I predstavlja vlastoručnu oporuku, a Oporuka II pisanu oporuku pred svjedocima) u svemu sastavljene na način propisan člancima 30., 31. i 35. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03., 163/03. i 35/05.), kao i da po tužiteljima tijekom postupka nije dokazano postojanje razloga nevaljanosti istih na koje ukazuju u činjeničnom supstratu tužbe, zbog čega je glavni zahtjev tužitelja, a susljedno tome i njihov eventualno kumulirani zahtjev valjalo odbiti kao neosnovane i presuditi kao pod točkama I. i II. izreke.

8. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP.

8.1. Tuženici ad. 1. - ad. 3. su stavili zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog im zastupanjem po odvjetnicima u ovoj parnici, i to za sastav odgovora na tužbu, za sastav podneska od 07.09.2020. te za zastupanje na ročištima održanima 27.08.2020., 14.05.2021., 16.08.2021., 22.03.2022 i 13.06.2025. u visini od po 200,00 EUR za svaku radnju, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. -ispravak, 107/15., 37/22. i 126/22., odnosno „Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) i s uvećanjem za 20% za zastupanje više osoba odnosno za PDV po stopi od 25%.

8.2. Sud je, polazeći od vrijednosti predmeta spora označene u tužbi u visini od 11.000,00 kuna tj. 1.459,95 EUR i stavljenog troškovnika, kao opravdane troškove tuženika ad. 1. - ad. 3. prouzročene im zastupanjem po odvjetnicima u ovoj parnici cijenio:

- sastav odgovora na tužbu u visini od 120 bodova (Tbr. 8. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 36. /40./ točka 1. Tarife), zastupanje na ročištima održanima 27.08.2020., 14.05.2021., 22.03.2022 i 13.06.2025. u visini od po 120 bodova za svako (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 36. /40./ točka 1. Tarife) te zastupanje na ročištu održanom 16.08.2021. u visini od 60 bodova (Tbr. 9. točka 2. u svezi Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 36. /40./ točka 1. Tarife), odnosno ukupno 660 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 1.320,00 EUR tj. s uvećanjem za PDV po stopi od 25% (330,00 EUR) iznos od 1.650,00 EUR.

8.3. Nasuprot tome, neopravdanim je ocijenjen zahtjev tuženika ad. 1. - ad. 3. za nadoknadu troška prouzročenog im sastavom po odvjetnicima podneska od 07.09.2020. (u kojem su ponovljeni navodi istaknuti u odgovoru na tužbu), a to stoga jer isti, po ocjeni ovog suda, nije bio potreban za vođenje ove parnice.

8.4. Tuženik ad. 4. AE nije stavio zahtjev za nadoknadu parničnog troška.

8.5. Slijedom navedenog, valjalo je tužiteljima naložiti plaćanje opravdanih troškova prouzročenih tuženicima ad. 1. - ad. 3. ovim postupkom u ukupnom iznosu od 1.650,00 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate u visini propisanoj člankom 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), dok je zahtjev tuženika ad. 1. - ad. 3. za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u visini od 450,00 EUR) valjalo odbiti te o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom III. izreke.

Šibenik, 28. srpnja 2025.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- tužiteljima, po punomoćniku

- tuženicima ad. 1. - ad. 3., po punomoćnicima

- tuženiku ad. 4., osobno