Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-38/2020-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u OD Župić & partneri d.o.o., Zagreb, Pere Badmanija 1, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u OD Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 8.588,63 eura / 64.711,00 kn, nakon održane glavne i javne rasprave 17. lipnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Mirana Zorice, odvjetnika u Zadru, punomoćnice tuženika PI, te nakon ročišta radi objave i uručenja presude 28. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, isplatiti iznos od 6.646,33 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 07. prosinca 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se nalaže tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 isplatiti iznos glavnog potraživanja od 1.942,36 eura uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

III. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.471,44 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 28. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da mu tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 311,50 eura uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 16. studenoga 2018. u Murvici dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali osiguranik tuženika HI upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i osiguranik tužitelja JI, upravljajući teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i priključnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka].

Nakon štetnog događaja da je tužitelj 7. prosinca 2017. ispunio svoju obvezu po polici kasko osiguranja isplatom iznosa od 8.588,63 eura na ime osigurnine. S obzirom da je za opisanu prometnu nezgodu u cijelosti odgovoran osiguranik tuženika, tužitelj smatra da je zbog nastupa zakonske subrogacije upravo tuženik obvezan naknaditi isplaćeni iznos tužitelju, a uvećan za zakonske zatezne kamate i troškove postupka.

2. Tuženik u pisanom odgovoru na tužbu (list spisa 35-38) ne osporava da je u prometnoj nezgodi sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je na dan same nezgode bilo osigurano kod tuženika važećom policom osiguranja od automobilske odgovornosti, pa priznaje pasivnu legitimaciju.

Međutim, osporava osnovu odgovornosti navodeći da na strani njegovog osiguranika nema krivnje, već da je opisanu prometnu nezgodu isključivo uzrokovao vozač teretnog vozila nepropisno se uključujući sa sporedne na glavnu cestu, pa s obzirom da je teretno vozilo bilo osigurano kod tužitelja da tuženik nije dužan ovome naknaditi isplaćeni iznos.

Nadalje, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je on postavljen u previsokom iznosu. Smatra da je u postupku izvida štete tužitelj potpuno nerealno obračunao njezinu visinu. Pojašnjava da je tužitelj svom osiguraniku utuženi iznos isplatio nakon što je svojim izvidom utvrdio da bi trošak popravka vozila nadmašio iznos procijenjene totalne štete na vozilu. Tuženik smatra da je tužitelj pogrešno utvrdio cijenu popravka vozila koja je, realno, značajno manja od te procjene. Posebno ukazuje na nerealno obračunatu cijenu sata rada te broj potrebnih sati za popravak koja je, po tuženiku, također, nerealno procijenjena. Tuženik smatra da je realna procjena troškova popravka vozila oštećenika 5.250,51 euro/39.560,00 kuna, slijedom čega nije bilo osnove za obračun totalne štete na vozilu, a koju je tužitelj obračunao u visini postavljenog tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke HI (str. spisa 82- 84) i JI (str. spisa 84-85).

Provedeno je vještačenje po vještaku prometne struke Danijelu Sikiriću koji je iskazivao na ročištu od 9. svibnja 2025. (str. spisa 145-147), s tim da je prethodno dostavio u spis pisani nalaz i mišljenje (list spisa 94-112), odnosno pisanu dopunu kojom se očitovao na prigovore tuženika (str. spisa 142-144).

Također pregledane su isprave u spisu i to: polica osiguranja automobilskog kaska (list spisa 4 i 5), pregled naplate po polici (list spisa 8 i 9), potvrdu o prometnoj nezgodi (list spisa 10 i 11), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list spisa 15), prijavu štete (list spisa 17-22), izvid i obračun štete (list spisa 23-27), nalog za doznaku (list spisa 28), izvadak sa žiro računa (list spisa 29), fotografije (list spisa 30-32), izračun štete (list spisa 44), regresni zahtjev (list spisa 45), mišljenje o stupnju alkoholiziranosti (list spisa 48).

Konačno sud je pribavio, preslikao i priložio ovom predmetu spis Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-538/19.

Sud nije provodio daljnje dokaze smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno radi donošenja odluke.

Što se tiče tuženikovog prijedloga za provođenjem očevida na licu mjesta u sklopu prometnog vještačenja, sud je smatrao da taj dokaz nije nužan, jer je prometni vještak u spisu predmeta, ali i spisu Općinskog suda u Zadru iz kaznenog postupka imao dovoljno podataka za iznošenje svog nalaza i mišljenja, što je, uostalom vještak tijekom ovog postupka i učinio.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja pretežno je osnovan.

5. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

6. Odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 8.588,63 eura / 64.711,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, budući da je navedeni iznos tužitelj isplatio svom osiguraniku čije je vozilo sudjelovalo u prometnoj nesreći dana 16. studenog 2018. u Murvici.

8. U ovoj fazi postupka nije sporna pasivna legitimacija tuženika koji ju je priznao u pisanom odgovoru na tužbu. Dakle, između stranaka nije sporno da se prometna nezgoda dogodila, da je u njoj sudjelovalo vozilo osiguranika tuženika, te da je tužitelj svom osiguraniku (također sudioniku navedene prometne nezgode) isplatio naknadu štete.

Da je tome tako proizlazi i iz dokaza provedenih tijekom ovog postupka.

9. Svjedok HI saslušan na ročištu od 24. veljače 2022. (list spisa 82-84) potvrđuje da je sudjelovao u prometnoj nezgodi opisanoj u tužbi i to kao vozač osobnog vozila marke Mercedes. Prometna nezgoda da se dogodila između 1 i 2 sata ujutro. On da se kretao Jadranskom magistralom iz smjera juga u smjeru sjevera, te da je u jednom trenutku nekih 100 m ispred sebe vidio kamion, teretno vozilo kako se na križanju sa sporedne ceste uključuje u promet glavnom cestom kojom se on kretao, s tim da je teretno vozilo na križanju skretalo ulijevo. Pojašnjava da je reagirao na način da je pokušao skrenuti udesno što da nije u cijelosti uspio pa da je udario u lijevu stranu kamiona koji je bio u skretanju. Međutim, da je tim manevrom izbjegao udar u srednji dio kamiona. Navodi da mu je nakon nezgode izmjerena koncentracija alkohola od 0,57 g/kg. Opisuje da je imao upaljena svjetla, te da se kretao brzinom od nekih 90- 100 km/h. Isto tako navodi da je ovo drugo vozilo zapravo veliki kamion s prikolicom, da su s njim u vozilu bile 2 djevojke, da su svi troje ozlijeđeni, a da je on u kaznenom postupku osuđen uvjetnom osudom.

Na posebna pitanja suca pojašnjava da mu je radi utvrđenja koncentracije alkohola naknadno vađena krv u bolnici, te da je počeo kočiti čim je ugledao kamion ispred sebe.

Na posebna pitanja tuženika ističe da na licu mjesta, u smjeru njegovog kretanja postoje 3 prometne trake, da se on kretao srednjom trakom i išao ravno do samog raskrižja. U odnosu na položaj teretnog vozila u trenutku kada ga je prvi puta ugledao iskazuje da je, zapravo, vidio samo svjetla koja izlaze na glavnu cestu i nešto poput zida ispred sebe. U svom iskazu pokazao je na situacijskom planu iz kaznenog predmeta (list spisa 26) da je do sraza vozila došlo na mjestu koje je u tom planu označeno brojem 5. Do sudara da je došlo izvan magistrale jer je on, pokušavajući izbjeći sudar, svojim vozilom skrenuo udesno, te da je to mjesto također ucrtano na navedenom situacijskom planu. Pojašnjava i da se njegovo vozilo zaustavilo odmah nakon sudara, da se teretno vozilo nakon toga kretalo još kraće vrijeme, te da se ne sjeća jesu li na vozilima bila upaljena kratka ili duga svjetla, odnosno je li na teretnom vozilu bio upaljen žmigavac.

9. 1. Svjedok JI također potvrđuje da je, kao vozač teretnog vozila sudjelovao u opisanoj prometnoj nezgodi koja da se dogodila u mjestu Murvica na križanju Jadranske magistrale i skretanja prema mjestima Smoković i Briševo. Do nezgode da je došlo oko 3 h ujutro te da se on, teretnim vozilom, iz smjera Smokovića uključivao na Jadransku magistralu skretanjem ulijevo. Navodi da se na samom križanju zaustavio, pogledao lijevo i desno, te kako nije vidio ni jedno vozilo, počeo skretati ulijevo na glavnu cestu. U jednom trenutku da je sa svoje lijeve strane, iz smjera Zadra ugledao osobno vozilo u trenutku kada je to vozilo bilo nekih 70-80 m od njega i kada je on već započeo skretanje pri čemu je kabina tegljača već bila u traci glavne ceste i to onoj namijenjenoj za kretanje u suprotnom smjeru (prema jugu, prema Zadru) od trake kojom je nailazilo ovo osobno vozilo koje je ugledao. Istovremeno da je zadnji dio tegljača još uvijek bio na pristupnoj cesti iz Smokovića i to nekih 5 m, a sve s obzirom da je ukupna duljina teretnog vozila oko 17,5 m. Navodi da je onda zapravo skoro cijela širina glavne ceste bila zapriječena teretnim vozilom kojim je upravljao. Pojašnjava da se kretao malom brzinom, nekih 20-30 km/h jer je u kamionu bio teret, a uz to i da se prije uključivanja u promet na križanju potpuno zaustavio. U odnosu na položaj vozila na kolniku, navodi da je osobno vozilo u tegljač udarilo na desnoj strani kolnika gledano iz smjera tog automobila i to u stražnji lijevi dio kamiona. Prema njegovoj procjeni da je do sraza vozila došlo na kolniku glavne ceste, a da je osobni automobil završio na desnoj strani zapravo u križanju zbog toga što je uslijed udara tamo bio odbačen. Navodi da su na oba vozila bila upaljena kratka svjetla te da je po njegovoj procjeni, od trenutka kada je prvi puta ugledao osobni automobil, pa do sudara prošlo, možda, 2-3 sekunde. Ne sjeća se je li bilo kočenja, ali da je policija na očevidu utvrdila tragove kočenja. U osobnom vozilu da je bio vozač i još 2 djevojke. Ističe da je na teretnom vozilu nastupila značajna šteta, a na predočenom situacijskom planu (list spisa 26) pokazao je mjesto sraza po njegovoj procjeni.

10. Tijekom postupka sud je proveo prometno vještačenje po vještaku Danijelu Sikiriću.

Iz sadržaja pisanog nalaza i mišljenja imenovanog vještaka (list spisa 94-112) proizlazi da je do prometne nezgode došlo 16. studenoga 2018. oko 2,10 sati u Murvici, na raskrižju državne ceste D-08 i županijske ceste broj 6011 u kojoj su sudjelovali teretni automobil reg. oznake [registarska oznaka] s priključenom poluprikolicom reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao osiguranik tužitelja JI i osobno vozilo marke Mercedes, reg. oznake [registarska oznaka] kojom je upravljao osiguranik tuženika HI. Do nezgode da je došlo prilikom uključivanja teretnog vozila sa županijske ceste broj 6011 na državnu cestu D-08 kojom prilikom je teretno vozilo skretalo ulijevo, a u toj radnji skretanja da je na stražnji lijevi dio poluprikolice naletio osobni automobil.

Provedenom prostorno-vremenskom analizom prometne nezgode vještak utvrđuje da se vozač JI neposredno prije ulaska u raskrižje svojim teretnim vozilom zaustavio ispred zaustavne crte. Nadalje da se u tom trenutku vozač osobnog vozila iz smjera jugozapada (iz smjera Zadra) prema sjeveroistoku (u smjeru Rijeke) kretao brzinom od oko 131 km/h. U trenutku kada je vozač teretnog vozila oduzeo radnju ulaza u raskrižje (vremenski oko 6,5 sekundi prije sudara) osobni automobil nalazi se na udaljenosti od oko 195,5 m od mjesta sraza vozila. Gledano sa mjesta sa kojega je vozač teretnog vozila započeo radnju ulaska u raskrižje, odnosno kada se njegovo teretno vozilo prednjim dijelom nalazilo ispred zaustavne crte, taj je vozač mogao percipirati sva vozila koja nailaze iz smjera dolaska osobnog automobila na udaljenosti do 170 m. Iz navedenog da proizlazi kako vozač teretnog vozila u trenutku poduzete radnje ulaska u raskrižje nije imao tehničke mogućnosti uočavanja nailazećeg osobnog vozila marke Mercedes reg. oznake [registarska oznaka].

Nadalje, u svom zaključku vještak utvrđuje da je vozač osobnog vozila HI teretno vozilo u radnji ulaska u raskrižje percipirao vremenski 4,6 sekundi prije sudara kada se od mjesta sraza vozila nalazio na udaljenosti od 126,5 m. Ta udaljenost da je kraća od zaustavnog puta osobnog vozila pri brzini 131 km/h kojom se tada to vozilo kretalo, te bi pri toj brzini zaustavni put iznosio 134 m. Zbog toga da vozač HI poduzetom radnjom kočenja nije uspio izbjeći nalet na teretno vozilo već je prednjim dijelom brzinom od oko 64 km/h naletio na stražnju lijevu bočnu stranu poluprikolice teretnog vozila. Vještak navodi da je vozač osobnog vozila, osim radnje kočenja, poduzeo i radnju desnog skretanja kojom je radnjom svoje vozilo do trenutka sudara naveo izvan jugoistočnog ruba kolnika državne ceste D-08, pa je do sudara došlo do udaljenosti od oko 4-5,5 m jugoistočno od tog ruba državne ceste. Vještak smatra da bi ova prometna nezgoda bila izbjegnuta da se osobno vozilo nije kretalo brzinom većom od 123 km/h, jer bi tada vozač tog vozila poduzetom radnjom kočenja zaustavio prije linije kretanja teretnog vozila.

U svom pisanom nalazu vještak pojašnjava da je tragove i zaustavne položaje vozila utvrdio na temelju zapisnika o očevidu, situacijskog plana mjesta događaja i fotografija očevida, a što je potkrijepio i skicom na listu spisa 98. Nadalje, u svom pisanom nalazu navodi da je mehanizam i mjesto sraza vozila utvrdio detaljnom usporedbom i analizom oštećenja na vozilima utvrđenim tragovima na kolniku i zaustavnim položajima vozila nakon nesreće (list spisa 100). Isto tako vještak je na str. 8 i 9 pisanog nalaza i mišljenja od 26. travnja 2022. detaljno pojasnio način utvrđivanja brzine kretanja sudionika ove prometne nezgode, a na temelju koje brzine je onda izračunao i potrebni zaustavni put vozila uzimajući u obzir podatke i tragove poduzetih radnji vozača, posebno kočenja osobnog vozila. Nadalje, vještak je na listu spisa 103- 106 detaljno analizirao i skicom pojasnio prostorno-vremensku analizu događaja, posebno u smislu kretanja sudionika, a nakon toga i tehničke mogućnosti izbjegavanja prometne nesreće (list spisa 106).

Konačno u svom pisanom nalazu i mišljenju vještak je obračunao i visinu troška, odnosno visinu štete na teretnom vozilu, a iz njegove analize proizlazi da bi ukupna šteta iznosila 9.711,73 eura/73.173,54 kuna odnosno 7.769,44 eura/58.538,83 kune bez PDV-a.

Na izloženi pisani nalaz i mišljenje prometnog vještaka tuženik se očitovao podneskom od 27. svibnja 2022. (str. spisa 115-118). U bitnome tuženik prigovara utvrđenju vještaka da je tehnički prihvatljiv iskaz osiguranika tužitelja u dijelu kada tvrdi da se zaustavio prije uključivanja u promet, pri čemu posebno ukazuje da je u tom dijelu i sam vještak samo pretpostavio brzinu kretanja teretnog vozila pri uključivanju na glavnu cestu. Također smatra da bi vještak trebao dodatno pojasniti, odnosno utvrditi koliko je vremena bilo potrebno osiguraniku tužitelja da na siguran način dovrši uključivanje u promet s obzirom na duljinu vozila s kojom je upravljao, te da je potrebno utvrditi poziciju teretnog vozila u trenutku kada je osiguranik tuženika od mjesta događaja bio udaljen 170 m, a koju je udaljenost vještak utvrdio kao mjesto kada ga je mogao uočiti vozač teretnog vozila.

U odnosu na procijenjenu visinu štete ukazuje da je vještak tu visinu izračunao sa i bez poreza na dodanu vrijednost, pri čemu ističe da tužitelj ne može potraživati trošak tog poreza, jer da je njegov osiguranik obveznik PDV-a slijedom čega je imao pravo na odbitak pretporeza.

Vještak se na navode tuženika najprije pisano očitovao 31. ožujka 2025. (str. spisa 142-144). U bitnome navodi kako tuženik pogrešno smatra da je brzina kretanja teretnog vozila od 15,5 km/h pretpostavljena, jer da u pisanom nalazu i mišljenju jasno stoji kako je ona utvrđena na temelju materijalnih elemenata, odnosno utvrđenog mjesta sudara i konačnog zaustavnog položaja teretnog vozila. Pojašnjava da se pretpostavka vezana uz brzinu spominje u prostorno-vremenskoj analizi nesreće (str. nalaza 11), te da se tu ne pretpostavlja sudarna brzina, već se, radi utvrđivanja tehničke prihvatljivosti iskaza svjedoka JI pretpostavilo da se taj svjedok svojim vozilom pri ulasku u raskrižje kretao kontinuiranom brzinom, bez ubrzavanja. Tu pretpostavku da je bilo potrebno koristiti u prostorno-vremenskoj analizi da bi se utvrdilo je li tehnički prihvatljiva verzija kretanja tog vozila suprotna iskazu imenovanog svjedoka. Navedenom analizom utvrđeno je da kretanje vozila suprotno iskazu svjedoka nije prihvatljivo, pa je vještak tehnički prihvatljivim ocijenio iskaz svjedoka JI.

Pojašnjava da je od mjesta sudara do končanog zaustavljenog položaja teretno vozilo prešlo put od oko 17 m, a činjenica da je to vozilo bilo zatečeno zaustavljeno na mjestu nesreće da ukazuje da je ono na tom putu bilo usporavano i da je to usporavanje započeto odmah u trenutku sudara. Pad brzine kretanja teretnog vozila da nije bio značajan zbog velike razlike masama vozila i zbog konkretnog mehanizma sudara pa se može govoriti o tehnički najmanjoj vrijednosti usporenja, pa je brzina iz pisanog nalaza i mišljenja od 15,5 km/h zapravo tehnički najmanja moguća. Nadalje, pojašnjava da je teretno vozilo trebalo preći put od 27 m da bi u potpunosti napustilo desnu prometnu traku kojom se kretalo osobno vozilo marke Mercedes za što bi mu trebalo oko 9 sekundi. S obzirom na ograničenja brzine kretanja, teretnom je vozilu na opisani način, da bi se uključilo na kolnik državne ceste bez ugrožavanja vozila koja nailaze iz smjera kretanja osobnog vozila bilo potrebno da je taj kolnik glavne ceste slobodan u duljini od 125 m od raskrižja. Prema utvrđenju da je teretno vozilo radnju uključenja u raskrižje započelo u trenutku kada je osobni automobil bio udaljen 195 m od mjesta sudara vještak zaključuje da do sraza ne bi došlo da je osobni automobil vozio dozvoljenom brzinom od 50 km/h, jer bi teretno vozilo u postupnosti oslobodilo desnu prometnu traku kojom se kretao Mercedes. Ponavlja da vozač teretnog vozila, u trenutku ulaska u raskrižje, nije mogao vidjeti nailazak osobnog vozila koje je tada bilo udaljeno oko 195 m, već da je to bilo moguće tek kada je ono bilo na udaljenosti od 170 m od raskrižja odnosno vremenski samo 0,7 sekundi od kada je teretno vozilo bilo pokrenuto radi ulaska na glavnu cestu. Pritom, vještak tvrdi da, vozač teretnog vozila, u tom trenutku nije imao mogućnosti pravilno procijeniti brzinu kretanja automobila. Da je to mogao ili da je pretpostavio da se osobni automobil kretao brzinom od 131 km/h, a ne dopuštenom brzinom od 50 km/h, vještak utvrđuje da bi on onda vozač teretnog vozila imao razloga reagirati promptnim zaustavljanjem tek pokrenutog teretnog vozila i tek tako bi ga uspio zaustaviti prije ulaska na prometnu traku kojom se kretao Mercedes. Nadalje, vještak utvrđuje da, ukoliko je vozač teretnog vozila pretpostavio da se osobni automobil kreće dopuštenom brzinom od 50 km/h, u trenutku kada ga je mogao uočiti na 170 m udaljenosti, proizlazi da je njegova odluka da nastavi sa započetom radnjom ulaska u raskrižje bila tehnički adekvatna, jer bi u tom slučaju u cijelosti oslobodio prometnu traku kojom se kretao osobni automobil, a u trenutku dolaska tog vozila do raskrižja.

Saslušan na ročištu od 9. svibnja 2025. (str. spisa 145 do 147) vještak najprije ističe da u cijelosti ostaje kod navoda svog pisanog nalaza i mišljenja kao i očitovanja na prigovore i prijedloge tuženika na taj nalaz i mišljenje.

Na posebna pitanja odgovara da je u trenutku sudara teretno vozilo (tegljač s poluprikolicom) bilo u fazi uključivanja na glavnu državnu cestu D-08 i to skretanjem ulijevo. Potvrđuje i dio pisanog nalaza u dijelu utvrđenja da je osobno vozilo intenzivno kočilo u duljini od 67,2 m, što da pokazuju registrirani tragovi kočenja. Pojašnjava da je u pisanom nalazu i mišljenju, zapravo, pogrešno navedeno da tragovi kočenja završavaju 67,2 m od mjesta kočenja, a da se radi o duljini intenzivnog kočenja tog vozila, a da ti tragovi završavaju 20,8 m iza mjesta sudara što sugerira da je vozač, u nekom trenutku, iz njemu nepoznatih razloga, podigao nogu s kočnice.

Nadalje, tvrdi da se teretno vozilo, u trenutku kada je osobni automobil bio nekih 170 m od njega, još uvijek moralo nalaziti ispred zaustavne crte na sporednoj cesti, a sve zbog male brzine koju može razviti za 0,7 sekundi, iako je postupak uključivanja u promet na glavnu cestu tada već započeo. Prema istraživanjima, 78% ispitanika u tom trenutku ne bi moglo adekvatno procijeniti brzinu vozila koje nailazi glavnom cestom što znači da u konkretnoj situaciji prosječni vozač ne bi mogao pravilno procijeniti brzinu osobnog vozila.

U odnosu na oštećenje teretnog vozila, na pitanje tuženika odgovara da je u štetnom događaju došlo do oštećenja šasije poluprikolice teretnog vozila, a da šasija kao rezervni dio ne postoji, pa nije moguće izvršiti njezinu zamjenu. Iz tog razloga da je vrijednost šasije procijenio na 3.981,68 eura/30.000,00 kn, ali da ta šteta ne utječe na utvrđenu štetu, jer je ona na poluprikolici totalna. Ističe da se totalna šteta, osim ekonomskog parametra, procjenjuje i kada popravak nije moguć. U konkretnom slučaju, savijenu šasiju nije bilo moguće dovesti u prvobitno stanje.

Na daljnje pitanje tuženika odgovara kako smatra da je vrijednost ostatka vozila procijenjena po ovdje tužitelju previsoka i ustraje kod svoje, niže procjene, iako su u obje procjene, polazne vrijednosti vozila podjednake. Razliku objašnjava činjenicom da je on, za razliku od tužitelja, vrijednost ostatka razložio po stavkama, pa zbog toga niti ne može detaljnije analizirati tu procjenu tužitelja koji to nije učinio. Također, navodi da je ostatak vrijednosti cijenio uzevši kao relevantnu stopu od 25% zbog toga jer se radi o poluprikolici, a ne o osobnom vozilu kod kojeg je uobičajena stopa od 30%, ali da uvijek treba cijeniti intenzitet konkretnog oštećenja i vrijednost pojedinih sklopova vozila. Na kraju, navodi da se kod procjene držao graničnih vrijednosti iz stručne literature, prilagodivši ih konkretnom slučaju.

I na ove navode vještaka tuženik se očitovao, i to podneskom od 12. svibnja 2025.

U bitnome, u podnesku tuženik i nadalje inzistira na protupravnom postupanju tužiteljevog osiguranika u samoj prometnoj nezgodi. Posebno ukazuje da vozač teretnog vozila, usprkos činjenici da ne zna kojom brzinom nailazi osobni automobil i za koliko će vremena stići do mjesta na kojem se on uključuje u promet sa sporedne ceste, usprkos činjenici da sam upravlja tromim i dugačkim skupom vozila (duljim od 19 m) i zna blokira cijelu prometnicu, te da mu je potrebno znatno vrijeme da se uključi prometu odnosu na vrijeme koje je za to potrebno osobnom vozilu, usprkos tome da kao profesionalni vozač zna da mora propustiti sva vozila na glavnoj cesti, ipak odlučuje uključiti se u promet pri čemu oduzima prednost vozilu osiguranika tuženika čime, zapravo uzrokuje sudar. Tuženik smatra da je opisano postupanje ne samo protupravno, već i rizično, posebno ukazujući na odredbu čl. 43. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koja vozača obvezuje da se, prije poduzimanja ovakvih i sličnih radnji, mora uvjeriti da one nisu opasne po druge sudionike u prometu ili imovinu, te da mora voditi računa o položaju vozila, smjeru i brzini kretanja. Prema tuženiku, do štete ne bi došlo da je vozač teretnog vozila odustao od radnje uključivanja u promet na glavnu cestu u trenutku kad je mogao vidjeti nailazak osobnog vozila. Smatra da uključivanje u promet ovakvim teretnim vozilom u trenutku kada na glavnoj cesti možeš vidjeti nailazak drugog vozila čiju brzinu kretanja ne možeš procijeniti mije niti oprezno, niti razumno.

11. Iz presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-538/19-21 od 23. studenog 2020. proizlazi da je HI u kaznenom postupku proglašen krivim za počinjenje kaznenog dijela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona, te je prema njemu primijenjena uvjeta osuda. Prema sadržaju presude tijekom kaznenog postupka utvrđeno je da je kritične prigode HI postupao protivno odredbama čl. 190. st. 2., čl. 51. i čl. 58. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'' broj 67/2008 , 48/2010 , 74/2011 , 80/2013 , 158/2013 , 92/2014 , 64/2015 , 108/2017 , 70/201 9 , 42/2020 , 85/2022 , 114/2022 , 133/2023 , 145/2024, dalje ZOSPC).

To konkretno znači da je kazneni sud utvrdio da bi ovaj kritične prigode povrijedio obvezu prema kojoj vozač ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima iznad 0,50 g/kg alkohola. Također, utvrđeno je da bi postupao protivno odredbi tog zakona koja određuje da je vozač dužan brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Ova je povreda zakona povezana s činjenicom da je HI kritične prigode vozio brzinom od oko 127 km/h kako je to utvrđeno u kaznenom postupku.

Konačno, kaznenom presudom utvrđeno je da bi HI postupao i protivno odredbi ZOSPC-a prema kojoj je vozač koji se približava raskrižju dužan voziti s pojačanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju, a u konkretnom slučaju on je raskrižju prilazio brzinom od oko 127 km/h na mjestu gdje je dozvoljena brzina 50 km/h.

12. Iz isprava priloženih ovom parničnom predmetu proizlazi da je teretno vozilo kojim je upravljao saslušani svjedok JI, vlasništvo MI, vl. Obrta za prijevoz iz [adresa], te je kod tužitelja bilo osigurano policom automobilskog kaska.

Tuženik ne osporava da je osobno vozilo marke Mercedes bilo osigurano kod tuženika. Nadalje, što tuženik također ne osporava, a proizlazi i iz priloženog naloga za isplatu odnosno izvoda sa žiro računa kod Privredne banke d.d., jest činjenica da je ovdje tužitelj svom osiguraniku na ime naknade štete isplatio ovdje utuženi iznos.

13. Iz sadržaja potvrde Porezne uprave, Ispostava Đakovo od 20. svibnja 2025. proizlazi da je vlasnik teretnog vozila BI vlasnik [obrt] obrta za prijevoz iz [adresa] u vrijeme štetnog događaja bio obveznik poreza na dodanu vrijednost.

14. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka sud zaključuje da se 16. studenog 2018. u mjestu Murvica na raskrižju sporedne ceste s državnom cestom D-08 dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali teretno vozilo (tegljač s poluprikolicom) osiguran kod tužitelja i osobno vozilo marke Mercedes osigurano kod tuženika. Do prometne nezgode došlo je na način da je osobno vozilo marke Mercedes krećući se iz smjera jugoistoka prema sjeverozapadu glavnom cestom naletjelo na teretno vozilo koje se, skrećući ulijevo, na raskrižju uključivalo sa sporedne na glavnu cestu.

Što se tiče konkretnog spora, vezano uz navedenu prometnu nezgodu , sporna je odgovornost sudionika za nastanak prometne nezgode, a samim time i nastupjele štete. Ovo stoga jer tuženik izričito prigovara navodima tužitelja tvrdeći da je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran vozač teretnog vozila, odnosno osiguranik ovdje tužitelja.

Pitanje odgovornosti sudionika prometne nezgode sud je cijenio prvenstveno na temelju prometnog vještačenja, a dijelom iz iskaza saslušanih svjedoka, vozača teretnog i osobnog vozila iz predmetne prometne nezgode.

Kako je to svojim vještačenjem utvrdio prometni vještak, a što potvrđuje i sadržaj presude iz kaznenog postupka pred Općinskim sudom u Zadru, vozač osobnog vozila HI, postupao je protivno odredbama ZOSPC-a koje propisuju postupanje vozača kada je u pitanju alkoholiziranost vozača, brzina i način vožnje kod prilaženja raskrižja.

Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je HI kritične prigode vozio brzinom od 131 km/h (str. 10 pisanog nalaza i mišljenja – l.s. 103) i to prilazeći raskrižju u noćnim uvjetima vožnje na mjestu gdje je prometnim znakom brzina kretanja ograničena na 50 km/h.

Također, a i bez obzira što se tuženik protivio nalazima toksikološkog vještaka iz kaznenog postupka s obrazloženjem da tuženik u tom postupku nije sudjelovao pa da ga tamo provedeni dokazi ne obvezuju, sud zaključuje da je u trenutku nastanka prometne nezgode vozač osobnog vozila bio pod utjecajem alkohola. Naime, tu činjenicu, saslušan kao svjedok ne osporava ni sam HI kada na ročištu od 24. veljače 2022. iskazuje da mu je izmjerena koncentracija alkohola od 0,57 g/kg. Dodatno tome spisu ovog predmeta priložena je analiza prisutnosti alkohola u krvi HI koju je sačinio Centar za forenzička vještačenja Ivan Vučetić u Zagrebu, a na zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i prema rezultatima koje analize je utvrđeno da je u trenutku prometne nezgode imenovani bio pod utjecajem alkohola u krvi od najmanje 0,82 g/kg. Sam svjedok HI potvrđuje da mu je nakon nezgode izuzeta krv i mokraća radi analize, a očito su uzorci korišteni u naprijed spomenutoj analizi.

Dakle, neovisno o stavu tuženika prema dokaznom postupku u kaznenom predmetu, već i samog iskaza vozača osobnog vozila u ovom postupku proizlazi da je postupao protivno i odredbi čl. 199. st. 2. ZOSCP-a.

U odnosu na pitanje odgovornosti drugog sudionika prometne nezgode vozača teretnog vozila sud je osnovanost tuženikovog prigovora ocjenjivao na temelju prometnog vještačenja, jer je u svom nalazu i mišljenju vještak detaljno analizirao kako samo postupanje vozača JI, tako i sve okolnosti konkretne nezgode u smislu objektivne mogućnosti tog vozača da prometnu nezgodu izbjegne.

Prema mišljenju ovog suda pravilno tuženik ukazuje na određene okolnosti na strani tog sudionika prometne nezgode. Naime, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da se teretno vozilo duljine preko 19 m u uvjetima noćne vožnje uključivalo na glavnu cestu skretanjem ulijevo. I to vozilo, odnosno vozač ima obvezu na raskrižju postupati s posebnom pažnjom kako to ukazuje i tuženik u svom podnesku od 12. svibnja 2025. kada se u točki 14. ZOSCP-a poziva na odredbu čl. 43. st. 2. ZOSCP-a. Međutim, tu obvezu i konkretno postupanje vozača JI treba sagledati u kontekstu same prometne nezgode od 16. studenoga 2018. koju je nezgodu, i u tom dijelu, detaljno analizirao vještak Sikirić. Pritom treba ukazati na dio utvrđenja vještaka kada navodi (suglasno iskazu svjedoka JI) da je teretno vozilo stalo pred prije zaustavne crte (str. 11 pisanog nalaza i mišljenja) na ulazu u samo raskrižje. Nadalje, prema utvrđenju vještaka vozač teretnog vozila mogao je prvi put ugledati osobno vozilo u dolasku na udaljenosti od 170 m od mjesta sudara, pa u trenutku poduzete radnje ulaska u raskrižje nije imao tehničke mogućnosti uočavanja nailazećeg osobnog vozila (str. 13 pisanog nalaza i mišljenja – l.s. 106). Prema vještaku teretno vozilo je u tom trenutku bilo pokrenuto, kretalo se vrlo malom brzinom i nalazilo se oko zaustavne crte. Prema mišljenju vještaka, vozač teretnog vozila nije imao objektivne mogućnosti odustajanjem od ulaska u križanje izbjeći sudar. Ovo iz toga je vještak na str. 19 pisanog nalaza i mišljenja (l.s. 112) zaključuje da je vozač teretnog vozila radnju ulaska u raskrižje poduzeo vremenski od oko 6,5 sekundi prije sudara, kada se osobno vozilo Mercedes nalazilo na udaljenosti od oko 195,5 m od mjesta sudara, što znači 25,5 m dalje od mjesta kada ga je vozač teretnog vozila mogao prvi put vidjeti.

S obzirom na brzinu kretanja osobnog vozila od 131 km/h vozač osobnog vozila HI nije imao objektivne mogućnosti zaustaviti vozilo prije sraza jer je udaljenost na kojoj je percipirao teretno vozilo bila 126,5 m i koja je udaljenost manja od zaustavnog puta osobnog vozila pri brzini kojoj se tada kretao.

U odnosu na brzinu kretanja osobnog vozila za navesti je da je prometni vještak utvrdio brzinu kretanja od 131 km/h, dok se u presudi Općinskog suda u Zadru navodi brzina od oko 127 km/h. Međutim, sud u ovom postupku prihvaća utvrđenje vještaka Sikirića s tim da je i u kaznom postupku pred Općinskim sudom u Zadru utvrđeno da niti pri brzini od oko 127 km/h navedenoj u činjeničnom opisu inkriminiranog kaznenog dijela, vozač teretnog vozila nije imao objektivne mogućnosti vidjeti nailazak vozila u vrijeme koje bi omogućilo izbjegavanje sudara.

Što se tiče brzine kretanja osobnog vozila treba ukazati i na još dvije činjenice utvrđene vještačenjem: kao prvo, do prometne nezgode došlo je na raskrižju, a brzina kretanja osobnog vozila ograničena je na 50 km/h, te kao drugo poduzetim kočenjem vozač osobnog vozila izbjegao bi sudar da se kretao brzinom do 123 km/h (str. 13 pisanog nalaza i mišljenja – l.s. 106). Dakle, da se vozač osobnog vozila kretao samo brzinom gotovo 2,5 puta većom od dopuštene poduzetim kočenjem izbjegao bi sudar. Kraj ovakvih utvrđenja sud smatra da postupanja vozača teretnog vozila nije, u bilo kojem stupnju, uzročno-posljedično povezano s nastankom ove prometne nezgode. Utvrđene okolnosti, posebno mehanizam nastanka prometne nezgode kao i postupanje vozača oba vozila ukazuju da ne postoji doprinos osiguranika ovdje tužitelja nastanku štete. Ponovno treba ukazati da je vještačenjem utvrđeno kako vozač teretnog vozila nije imao objektivne mogućnosti izbjeći nalet osobnog vozila s obzirom na brzinu kretanja tog vozila, mogućnost njegovog uočavanja i reakcije, te radnje koju je u tom trenutku on poduzimao i mjesta gdje se njegovo vozilo tada nalazilo.

Iz provedenih dokaza sud zaključuje da je vozač teretnog vozila postupao onako kako bi postupio svaki prosječan vozač takvog vozila, te da se sa sporedne ceste u promet počeo uključivati u trenutku kada nije mogao vidjeti osobno vozilo, a niti predvidjeti da će ono naići takvom brzinom. Posebna okolnost koja upućuje na ovaj zaključak jest činjenica da bi kočenjem osobnog vozila sudar bio izbjegnut samo da se to vozilo kretalo brzinom manje od 123 km/h na mjestu gdje je prometnim znakom brzina ograničena na 50 km/h.

Kraj ovakvog postupanja vozača osobnog vozila doista se s aspekta uzročno posljedične veze ne može govoriti o doprinosu osiguranika tužitelja, jer on u konkretnom slučaju objektivno ne postoji.

U odnosu na visinu štete, sud je u cijelosti nepristranim i stručnim ocijenio nalaz vještaka Sikirića. Prema mišljenju suda on je, izvan svake sumnje otklonio prigovore tuženika u tom dijelu. Sud prihvaća vještakovo utvrđenje da se u konkretnom slučaju radilo o potpunoj šteti s obzirom na oštećenje šasije poluprikolice. Nadalje, prihvaća se i vještakova procjena vrijednosti oštećenih dijelova, kao i primijenjeni stupanj amortizacije u odnosu na početnu vrijednost vozila, kao i samu tu vrijednost kako ju je utvrdio vještak.

Međutim, u dijelu koji se odnosi na naknadu štete sud prihvaća prigovor tuženika koji se odnosi na poreznu dodanu vrijednost. Naime, iz podataka nadležne Ispostave Porezne uprave proizlazi da je vlasnik teretnog vozila BI kao vl. obrta, čiju imovinu čini i oštećeno teretno vozilo obveznik plaćanja tog poreza, te je mogao koristiti pravo na odbitak kod plaćanja računa za kupnju vozila u kojem je iskazan PDV.

Da je vlasnik oštećenog vozila osoba koja djeluje u sustavu PDV-a prvenstveno proizlazi iz potvrde nadležnog poreznog tijela, a takav bi zaključak proizlazio i iz odredbe čl. 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Iznos poreza kojega treba platiti trećoj osobi kako bi se popravilo oštećeno vozilo ili zamijenilo drugim, ne može se smatrati naknadom štete. Ovo stoga jer prema odredbi čl. 58. tada važećeg Zakona o porezu na dodanu vrijednost osiguranik ima pravo od poreza na dodanu vrijednost, koji je obvezan platiti, odbiti iznos poreza na dodanu vrijednost (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuku dobara ili usluga koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija, pri čemu je bitno naglasiti da se u konkretnom slučaju radi o subrogacijskom zahtjevu osiguravajućeg društva koje je nadoknadilo štetu oštećeniku prema drugom osiguravajućem društvu koje je osiguratelj štetnika (takav stav zauzeo je i VTS RH u više odluka, primjerice P-335/2024 i P-3777/2024).

15. S obzirom na analizu utvrđenih činjenica kako je to izneseno ranije u obrazloženju ove presude, a u odnosu na samu prometnu nezgodu treba primijeniti odredbu čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje ZOO) citiranom odredbom propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. U konkretnom slučaju prema zaključku ovog suda isključivu odgovornost za nastup štetne posljedice odnosno za prometnu nezgodu iz koje je nastala šteta snosi vozač osobnog vozila odnosno osiguranik ovdje tuženika.

Da je isključivo odgovoran za prometnu nezgodu osiguranik tuženika bitno je s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o subrogacijskom zahtjevu iz čl. 963. ZOO- a. Naime, između stranaka nije sporno, a što proizlazi i iz naloga za isplatu te izvoda sa žiro računa kod Privredne banke Zagreb d.d., da je štetu na teretnom vozilu naknadio ovdje tužitelj s obzirom da se radilo o njegovom osiguraniku.

Prema odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

U konkretnom slučaju to znači da ovdje tužitelj, s obzirom da je za štetu odgovoran osiguranik tuženika, do visine isplaćenog iznosa, regres može tražiti od ovdje tuženika.

Tužitelj je to i učinio, a prema zaključku suda ima pravo potraživati iznos od 7.769,45 eura/58.538,83 kune a koliki iznos štete (bez PDV-a) je u svom nalazu i mišljenju utvrdio prometni vještak, a čije zaključke u cijelosti kao stručne i nepristrane prihvaća ovaj sud.

S druge strane, djelomično je neosnovan njegov zahtjev i to za isplatu iznosa od 1.942,36 eura/14.634,71 kunu jer se taj iznos odnosi na potraživanje s osnove PDV- a.

Na dosuđeni iznos tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate i to odana kad je svom osiguraniku njegovom isplatom naknadio štetu, jer su trenutkom isplate na tužitelja prešla sva prava u smislu odredbe čl. 963. ZOO-a.

16. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje Tarifa) i to Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9, Tbr.52. t. 1. i 2. i Tbr. 54.

16. S obzirom da su stranke djelomično uspjele sa svojim zahtjevima sud je utvrdio kako je tužitelj uspio sa 89%, a tuženik sa 11% svog zahtjeva, jer je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 6.646,33 eura, a odbijen za 1.942,36 eura. To znači da je tužitelj u cijelosti uspio u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, a u odnosu na visinu sa 77,62% (tuženik je u tom dijelu uspio sa 22,62%)

Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, to znači da tužitelju pripada 78% parničnih troškova koje je imao u ovom postupku.

Cijeneći tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka trebalo mu je priznati trošak vještačenja od 331,80 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu od ukupno 264,64 eura, kao i trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za sastav tužbe od 200,00 eura uvećano za PDV, trošak zastupanja na ročištima od 9. svibnja i 17. lipnja 2025, svaka radnja u istom iznosu, te trošak zastupanja na ročištima od 4. ožujka 2025. i 25. ožujka 2025, svaka radnja u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV, budući su ta ročišta odgođena prije početka raspravljanja, odnosno ukupno 1.471,44 eura.

Protivno tome, neosnovan je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 311,50 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate, odnosno preko iznosa dosuđenog u točki III. izreke.

Naime, iznos od 311,50 eura odnosi se na zatraženi trošak sastava podneska od 23. ožujka 2023. koji nije nužan za vođenje ove parnice te na trošak zastupanja na ročištima od 4. ožujka i 25. ožujka 2025. u punom iznosu nagrade, jer mu pripada naknada od 25% nagrade za svako od tih ročišta koja su odgođena prije početka. S obzirom na razmjer uspjeha u parnici, tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.309,58 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.

16. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 28. srpnja 2025.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- tužitelju po punomoćnicima uz poziv za plaćanje sudske pristojbe

- tuženiku po punomoćnicima

- u spis