REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Donja Stubica, Matenačka 3

Poslovni broj P-220/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sucu tog suda Nevenu Kucelj, u parničnom predmetu tužitelja ŽI, [adresa], sa boravištem u [adresa],CH-8500, OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Ana Ivšić, odvjetnica iz Zagreba, Dalmatinska 8, protiv tuženice ŽIE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Josipu Mađariću i Barbari Knežević, odvjetnicima u Mađarić & Lui - odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, Zelinska 4, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, zaključene dana 16. lipnja 2025. godine, u nazočnosti tužitelja i njegove punomoćnice, te tuženice i njene punomoćnice Barbare Knežević, na ročištu za objavu presude dana 28. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženici VIE [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju VI, [adresa] isplati iznos od 16.500,00 €,u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 17.12.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, I to kako slijedi:

750,00 € od 17.12.2023. pa do isplate

1.500,00 € od 01.01.2024. pa do isplate

1.500,00, € od 01.02.2024. pa do isplate

1.500,00 € od 01.03.2024. pa do isplate

1.500,00 € od 01.04.2024. pa do isplate

1.500,00 € od 01.05.2024 pa do isplate

1.500,00 € od 01.06.2024 pa do isplate

1.500,00 € od 01.07.2024 pa do isplate

1.500,00 € od 01.08.2024 pa do isplate

1.500,00 € od 01.09.2024 pa do isplate

1.500,00 € od 01.10.2024 pa do isplate

750,00 € od 01.11.2024. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženici ĆIE, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju VI, [adresa] naknadi prouzročeni parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate te po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2023.g a zadrugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 14.670,00 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. srpnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je sa tuženicom sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnina, kojim ugovorom je prodao svoje nekretnine nalazeći se u [adresa],u naravi: nekretnine, upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zlataru u zk ul broj [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ,kuća i dvorište površine 185 čhv.-a i vinograd površine 184 čhv.-a, sveukupno 369 čhv.-a.za kupovninu u iznosu od 200.000,00 € (čl.2,točka 1) na način da će tuženica isplatiti polovinu kupoprodaji u času ovjere potpisa na račun prodavatelja koji ovaj ima kod Zagrebačke banke d.d. s odredbom da potvrđuje primitak tog iznosa, dočim će se druga polovina kupovnine isplatiti najkasnije do dana 30.rujna 2024.g ,odnosno kupac može isplatiti kupovninu i prije ugovorenog roka(čl.2 točka 4.) nastavno može se potpisati i dodatak ovom ugovoru ukoliko kupac iz objektivnih razloga bude onemogućen s isplatom te da se krajnji rok isplate određuje kao 31.12.2024.g.Ugovorne stranke čl 3 st 3 istog kupoprodajnog ugovora utanačile su da istekom roka iz čl 3 točka 2 (misli se na 30.09.2024.g ) u slučaju nastupa okolnosti ,te isteka dodatnog roka, a u slučaju neisplate cjelokupne kupovnine ugovor se smatra raskinutim.

Kako su stranke dogovorile isplatu polovine kupovnine u času zaključenja kupoprodajnog ugovora, tužitelj je čl. 5 dogovorio predaju posjeda spornih nekretnina, zajedno s namještajem koja vrijednost je uračunata u kupovninu a tužena se kao kupac složila da sve kupuje u viđenom stanju, te dana 16.12.2023.g preuzela posjed nekretnina i pokretnih stvari.

Iako je dogovorena isplata prve polovine kupoprodaje u času zaključenja i ovjere potpisa Ugovora, tužena niti do danas nije isplatila dogovoreno, nego je u više mahova platila iznos od 40.000,00 € umjesto dogovorenih 100,000,00 €,na račun prodavatelja kod Zagrebačke banke d.d.. Tužitelj je više puta tražio isplatu dugovanja, ali je tužena stalno odgađala tu isplatu, pravdajući se nekim banalnim izgovorima pa je tako dostavila tužitelju i zahtjev za kredit kod banke, koji nikada nije realiziran pa tužitelj sumnja i kada je naknadno po opomeni opet dostavila zahtjev za kredit da se radi o nekakvoj prevari, tj tužitelj smatra da je tužena zapala u poteškoće, te se iz njezinog držanja može zaključiti da ugovornu obvezu nije u mogućnosti ispuniti.

Tužitelj je nakon mukotrpnih razgovora s tuženom, dana 12.travnja 2024.g uputio pismeno naziva OPOMENA PRED UTUŽENJE, te joj dao još jedan naknadi rok od 8 dana, za ispunjenje dogovorene isplate kupovnine, što tužena niti do danas nije učinila pa se ima smatrati da su nastupile okolnosti iz članka 362 stavak 3.- ZOO.

Tuženik, iako tužitelju nije u cijelosti isplatio prvu polovinu kupoprodajnu cijene, a stupio u posjed nekretnine navedene u stavku 1. ove tužbe, na istu je upisao u zemljišnim knjigama na svoje ime predbilježbu prava vlasništva, rješenjem naslovnog suda od dana 10.travnja 2024.g posl broj:Z-3408/2024, kako bi se „osigurala“ iako joj je bilo jasno da nema novca za isplatu niti prvog dijela kupovnine.

Tuženica je isključivi posjednik sporne nekretnine, priječi tužitelja u posjedu njegovog vlasništva, odbija plaćati najam tj, bez ikakvog pravnog temelja drži posjed sporne nekretnine.

Prilikom preuzimanja posjeda spornih nekretnina, zajedno s namještajem oko kojeg se složila da ga „kupuje u viđenom stanju“ tužena je dio pobacala, podijelila prijateljima ,zapustila nekretninu i voćnjak te sa tog temelja prouzročila štetu tužitelju. Na naprijed navedeni način tuženica je bez osnova stekla svaki mjesec iznos od 1.500,00 €, koliko iznosi najamnina za predmetnu kuću, voćnjak, budući da ubiru plodove s istih, odnosno tužitelju je prouzročila štetu u istom iznosu onemogućivši ga da istu nekretninu koristi odnosno od iste nekretnine ubire koristi.

Slijedom naprijed navedenog tužitelj postavlja tužbene zahtjeva kojim traži raskid predmetnog kupoprodajnog ugovora, predaju posjeda nekretnine, slobodne od svojih osoba I stvari, isplatu od 8.250,00 €, na ime naknade za korištenje njegove nekretnine u razdoblju od u 17. 12. 20023. pa do podnošenja tužbe, kao i naknadu imovinske štete u iznosu od 10.000,00 €.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela da je točno da su tužitelj i tužna sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina i to k. č. br. [katastarska čestica] (vinograd) i k. č. br. [katastarska čestica] (kuća i dvorište), k. o. [katastarska općina], sa sadržajem koji iz istog proizlazi, te je tužena preuzela posjed navedenih nekretnina.

Unatoč prethodnim utanačenjima da se prvi dio kupovnine uplati u iznosu od 100.000,00 EUR, tužena je na vrijeme obavijestila tužitelja da navedeni iznos ne može uplatiti do dana kada su dogovorili potpis ugovora kod javnog bilježnika, već da raspolaže iznosom od 27.500,00 EUR, dok joj za ishoditi ostatak treba još vremena. No upravo je tužitelj inzistirao da se ugovor potpiše taj dan te nije prihvatio sugestiju tužene da se izmjeni odredba o prvom dijelu kupovnine na iznos od 27.500,00 €, čemu je posvjedočio i javni bilježnik kod kojeg je ugovor ovjeravan. Tako su stranke usmeno utanačile da će se kapara plaćati sukcesivno, ne utvrdivši točno niti iznose, niti dinamiku niti rok. Tužena je 16. 12. 2023. uplatila 27.500,00 €, 2. 1. 2024. uplatila 500,00 €; 14. 2. 2024. uplatila 11.500,00 € i 27. 2. 2024. uplatila 500,00 €.

Dakle potpisivanje takve odredbe, čime riskira kasnije pozivane od strane tužene da je to doista tako, išlo bi u korist isključivo tuženoj, a tužitelj je imao svaku mogućnost na licu mjesta odbiti potpisati takav ugovor ili zatražiti od javnog bilježnika da sačini novi. Stoga ne stoje navodi tužitelja o nepoštenju tužene kada mu ista višekratno potvrđuje i čini nespornim da je uplatila iznos od 40.000,00 EUR, ne ustrajavajući na onome što je tužitelj potpisao i javni bilježnik ovjerio.

Nakon navedenog tužitelj i njegova supruga 2. 3. 2024. došli su u [adresa] u dogovoru sa tuženom, jer je tužitelj naumio doći pomoći tuženoj da kupi još jednu parcelu koja graniči sa predmetnim nekretninama. Tužitelj je naveo da poznaje vlasnika, a tužena je prilikom pregovora oko kupnje kuće tužitelja odmah navela da joj je kvadratura okućnice premalena i da ne bi kupovala ako ne može kupiti još i susjedni komad, te se tužitelj ponudio pomoći oko istog. Isti su trebali ostati u Gusakovcu 3 dana, a najkasnije do utorka, no ostali su do 8.3.2024. kada su u 3 ujutro napustili kuću. Naime, dan ranije je suprug tužene negodovao da nema svoju komociju i da mu je to predugo da bi imao goste u kući jer mora ići i na posao (na koji su tužena i njezin suprug išli svaki dan dok su tužitelj i njegova supruga sami ostajali u kući), kao i da mu se ne sviđa najava tužitelja da će ponovno doći 1. 6. i ostati cijeli lipanj u Gusakovcu. Na to su se tužitelj i njegova supruga naljutili, tužena i njezin suprug su otišli na posao, a kada su se vratili rečeno im je da je otac od tužitelja stradao u prometnoj nezgodi i da kreće i sestra iz Njemačke, a oni će ujutro prema BiH gdje se to navodno dogodilo.

Iz svega navedenog razvidno je kako su se odnosi između stranaka narušili nakon što su tužena i njezin suprug iskazali negodovanje time da tužitelj i njegova supruga dolaze u višednevne posjete, pa čak i u cijelo mjesečni posjet, te iz navedenih razloga tužitelj sada niječe prethodne sporazume i neosnovano podiže ovu tužbu. Nadalje tuženica ističe da banalni izgovori nisu postojali jer je između stranaka postajao sporazum koji je trajao do početka ožujka, a sve kako je prethodno objašnjeno. Zahtjev za kredit tužena je podnijela u siječnju u Wustenrot štedionici, no odbijen je 16. 02. 2024. bez pisanog obrazloženja. Potom je tužena predala zahtjev za kredit i to za cijeli iznos od 160.000,00 EUR u Zagrebačkoj banci d.d., i to 28. 3.2 024. jer je morala pričekati rekapitulaciju i financijsko izvješće za svoju tvrtku (tužena je vlasnica tvrtke). Iz Zagrebačke banke dobila je potvrdu da je sa tvrtkom i poslovanjem sve u redu, da su prethodno izračunali kako tužena može ostvariti traženi iznos i da može predati službeni zahtjev za kredit, no javljeno joj je kako je potrebno izraditi energetski certifikat za nekretninu (tužitelj isti nije izradio niti ga imao prilikom prodaje nekretnine). Potom je tužena naručila i platila troškove izrade certifikata odnosno energetski pregled zgrade, koji je bio dovršen 25. 4. 2024. te platila trošak od 150,00 EUR. O svemu je 23. 4. 2024. obavijestila i punomoćnicu tužitelja.

Vezano za tvrdnje tužitelja da je nakon mukotrpnih razgovora 12.4.24. uputio opomenu pred utuženje te dao tuženoj još jedan naknadni rok od 8 dana za ispunjenje dogovoren kupovnine, što tužena do danas nije ispunila pa se smatra da su nastupile okolnosti iz čl. 362. st. 3. ZOO „ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora“, tuženica ističe da tužitelj nije vodio nikakve „mukotrpne pregovore“ sa tuženom. Tužena je komunicirala porukama sa suprugom tužitelja jer je njezin broj bio i oglašen kao kontakt broj u oglasu za prodaju kuće te je iz prepiske razvidno kako su dogovori tekli.

Pravno, a bitno i proizlazi iz odredbe čl. 305 st. 1 ZOO-a, u slučaju djelomičnog ispunjenja, a ovdje je to slučaj jer je tužena platila 40.000,00 EUR, tužitelj kao vjerovnik ne može zadržati kaparu, nego može zahtijevati ispunjenje ostatka obveze i naknadu štete zbog zakašnjenja ili tražiti naknadu štete zbog nepotpunog ispunjenja, ali se u oba slučaja kapara uračunava u naknadu.

U samim razgovorima sa punomoćnicom tužitelja predloženo je sastavljanje aneksa ugovora kako bi se izbjegle sve daljnje dvojbe i kako bi tužena mogla ostvariti kredit u iznosu od 160.000,00 EUR. Naime, prema ugovoru koji je trenutno takav kakav je, banka može tuženoj odobriti i isplatiti samo 100.000,00 EUR (za koliko proizlazi da je ostatak kupovnine).

Opomenu pred tužbu dostavlja punomoćnica tužitelja putem maila dana 15. 4. 2024. (a ne 12. 4. 2024.) u kojoj navodi cit: „budući da sam iz razgovora s Vama stekla dojam da već sad tražite dodatak ugovora o produljenju roka plaćanja preostalog dijela kupovnine i prvog dijela kupovnine, sveukupno 160.000,00 €.“.

Tužena ističe da nije tražila nikakvo produljenje roka već je tražila da se sačini aneks ugovora u kojem bi se naveli ispravni iznosi (odnosno da je 40.000,00 EUR već isplaćeno9, a kako je prethodno objašnjeno.

No iz držanja tužitelja razvidno je kako isti nije htio postupiti sukladno članku 7. stavku 2. ugovora, nije iznio nikakav svoj prijedlog kako regulirati ugovorni odnos, već je

7. 5. 2024. podigao tužbu.

Ukazuje se i kako je tužitelj tuženoj jamčio da je nekretnina uredno upisana u zemljišne knjige te da tužena neće imati nikakvih problema prilikom odobravanja kredita. No procjenitelj banke je dostavio mišljenje vezano uz zakonitost nekretnine te je naveo: - stanje u zemljišnim knjigama i u katastarskom operatu ne odgovara izgrađenom stanju na terenu; - u priloženom zemljišnoknjižnom izvatku i posjedovnom listu upisana je samo kuća, dok gospodarska zgrada nije upisana. U katastarskom planu kuća nije ucrtana u postojećim gabaritima, dok gospodarska zgrada nije uopće ucrtana; - u priloženom izvatku iz zemljišne knjige nema upisane zabilježbe vezane uz legalnost nekretnine; - rješenje o izvedenom stanju (bez žiga pravomoćnosti)

Radi toga je tužena išla pribaviti potvrdu pravomoćnosti na rješenje o izvedenom stanju, angažirala geodetu, platila 660,00 EUR geodetu koji je izradio izvješće o utvrđivanju međa, predao isto na pregled i provedbu te je katastar 6.6.2024. evidentirao ispravno stanje građevina na česticama.

Ujedno ukazuje da nekretnina koju je tužitelj predao u posjed tuženiku ne odgovara opisu, ni površini iz ugovora, pa se ističe prigovor neispunjenja obveze od strane tužitelja koji je bio dužan stvar predati sukladno ugovorenoj obvezi. Stoga ne bi bio ovlašten tražiti ispunjenje isplatom dok u cijelosti ne ispuni svoju obvezu koja je dospjela prije obveze tuženika. Ujedno je takvim postupanje doveo tuženu u situaciju da može pasti u zakašnjenje.

Navode o upisanoj predbilježbi prava vlasništva, koju tužitelj pokušava prikazati kao nešto neobično i prijevarno, tuženica drži da doista nema smisla komentirati budući se radi o uobičajenoj proceduri kod kupnje nekretnina te je isto i ugovoreno čl. 6. st. 2. Ugovora.

Tužiteljevi navode da je tužena dio pokretnina pobacala, podijelila prijateljima, zapustila nekretninu i voćnjak, te da je time prouzročena šteta tužitelju predstavljaju neistinu. Niti voćnjak niti nekretnina nisu zapušteni, a voće još nije niti dozrjelo. Stoga nema nikakve štete na nekretnini već upravo suprotno, tužena je oličila dvoje sobe u kući te stavlja pločice u kupaonici u prizemlju koja, u vrijeme kupnje, nije imala pločice (bila je roh bau). Što se tiče pokretnina, iz nekretnine su uklonjena dva potrgana stola kao i dva potrgana kreveta, a sve uz suglasnosti tužitelja.

Dakle, razvidno je kako nije nastala nikakva šteta tužitelju već upravo suprotno. Tužena osporava dio navoda tužitelja koji kaže da je tužena „isključivi posjednik nekretnine, priječi tužitelja u posjedu njegovog vlasništva, odbija plaćati najam tj. bez ikakvog pravnog temelja drži posjed sporne nekretnine…Da je na takav način stekla bez osnova svaki mjesec iznos od 1.500,00 EUR koliko iznosi najamnina za kuću i za plodove koje je ubirala iz voćnjaka.“

Tužena jest isključivi posjednik nekretnine, a sukladno ugovornim utanačenjima. Stoga nema govora da bi držala posjed nekretnine bez ikakvog pravnog temelja kada je pravni temelj upravo ugovor za koji tužitelj sada traži da se raskine putem suda. Najam tuženu nitko nikada nije niti tražio da plaća, niti je tako što ugovoreno, stoga nema što niti odbiti niti na što pristati.

O „plodovima iz zapuštenog voćnjaka“ tužena se očitovala u prethodnoj točci, iako je iz ovoga jasno da je tužitelj sam sebi proturječan.

Daljnji navodi tužitelja „do je do umanjenja imovine tužitelja došlo zbog isključive krivnje tužene koja u nekretnini obavlja veterinarsku praksu“ su apsurdni.

Kako je ugovorni odnos osnova za posjed nekretnine od strane tužene, to nema govora o stjecanju bez osnova.

Odgovornost za štetu je obvezno pravni odnos u kojemu je jedna strana dužna drugoj strani popraviti prouzročenu štetu, a druga strana je ovlaštena zahtijevati takav popravak. Opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a koje se moraju kumulativno ispuniti u svakom konkretnom slučaju tražene odgovornosti za štetu da bi nastala odgovornost određene osobe za određene štetne posljedice, su:a) subjekti obveznog odnosa odgovorni za štetu, b) štetna radnja štetnika, c) nastala šteta, d) uzročna veza i e) protupravnost.

Navedene pretpostavke u ovom konkretnom slučaju nisu i ne mogu biti ispunjene. Nadalje, ne može se strana koja je kriva za neispunjenje pozivati na neispunjenje druge stranke, ako svoju obvezu ne ispuni prije ili istodobno s obvezom druge strane. Slijedom toga, budući da ugovor nije raskinut, a da tuženi ima valjanu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, te je predmnijevani vlasnik sukladno odredbi čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužitelj ne može tražiti njegovo iseljenje. Riječ je o dvostrano-obveznom ugovoru, kod kojega nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu.

Dakle, u slučaju raskida obveze istodobno dospijevaju, a to znači da je tužena dužna vratiti nekretninu tužitelju u onome trenutku kada tužitelj njoj isplati primljeni dio kupoprodajne cijene. Budući je kapara ugovorena kao odustatnina, a krivnja je na tužitelju, on je ovlašten temeljem odredbe čl. 306 st. 1 ZOO-a odustati od ugovora pod uvjetom da drugoj ugovornoj strani da odustatninu, odnosno dvostruki iznos kapare.

Krivnja za zakašnjenje u konkretnom slučaju nije na tuženoj. Naime, tužena je tražila izmjenu ugovornih odredbi te zatražila je kredit radi isplate kupoprodajne cijene, međutim nije mogla isti ostvariti u rokovima koje joj je kroz poruke nametnuo tužitelj obzirom (između ostalog) stanje nekretnine u katastru i zemljišnoj knjizi ne odgovara pravom stanju nekretnine na terenu.

Opis nekretnine preciziran je ugovorom, no ne odgovara pravom stanju nekretnine, a radi se o bitnom elementu ugovora. Tužitelj je potpisom ugovora i pismeno potvrdio da je zk stanje nekretnine uređeno te je znao da će tužena podići kredit u svrhu isplate prodajne cijene, a kao zalog vraćanja kredita bi bila predmetna nekretnina. Samim time morao je znati da tužena neće bila u mogućnosti podići kredit zbog neurednog zk stanja nekretnine, uslijed čega krivnja nikako ne može biti na kupcu / tuženoj.

No uz poduzetih radnji tužene vidljivo je da ista želi održati ugovor na snazi te poduzima sve potrebno kako bi uredila stanje nekretnine i u konačnici realizirala kredit i isplatila tužitelja do kraja.

Iz svega navedenog vidi se da tužitelj neopravdano i bezrazložno želi raskid predmetnog ugovora, dok tužena želi održati ugovor na snazi. U tom smislu potpuno je jasno da tuženoj, za potrebe ishođenja kredita i isplate ostatka cijene treba aneks ugovora koji tužitelj odbija potpisati unatoč ugovornim utanačenjima.

Kako su tužitelj i tužiteljica i dalje vezana ovim odredbama, to ga tužena poziva da postupi sukladno odredbama istoga te pristupi sklapanju aneksa, a u suprotnom tužena predlaže naslovljenom sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te usvojiti protutužbeni zahtjev tužene kojim se od tužitelja traži da sklopi anex kupoprodajnog ugovora, kojim bi se utvrdilo za nekretnine iz članka 1. ovog Ugovora i to kat. česticu br. [katastarska čestica] u naravi vinograd [adresa] u [adresa] ugovorena je kupoprodajna cijena u iznosu od 10.000,00 EUR (slovima:desettisućaeura), a za kat. česticu br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište [adresa] ugovorena je kupoprodajna cijena u iznosu od 190.000,00 EUR (slovima: stodevedesettisućaeura), sve zajedno u ukupnom iznosu od 200.000,00 EUR (slovima: dvjestotisuća eura) kao i da Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je iznos od 40.000,00 EUR (slovima: četrdesettisuća eura), Kupac isplatio na račun Prodavatelja IBAN:

[broj bankovnog računa] otvoren kod Zagrebačke banke d.d., a Prodavatelj potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je iznos primio na svoj račun, od čega se iznos od 10.000,00 EUR (slovima:desettisućaeura) odnosi na kč. br. [katastarska čestica], a iznos od 30.000,00 EUR (slovima:tridesettisućaeura) na kč. br. [katastarska čestica]. te da 3) Ugovorne strane suglasno utvrđuju da će ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 160.000,00 EUR (slovima: stošezdesettisuća eura) Kupac isplatiti putem kredita odobrenog u Zagrebačkoj banci d.d. izravno na račun Prodavatelja IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod Zagrebačke banke d.d., na način da će Kupac bez odgode obavijestiti Prodavatelja o odobrenju kredita, Kupac i Prodavatelj će bez odgode pristupiti potpisivanju ugovora o kreditu te će se isplata izvršiti najkasnije pet dana nakon upisa založnog prava na nekretnini iz članka 1. ovog ugovora, a sve najkasnije do 30.9.2024., odnosno roka iz stavka 5. ovog članka u slučaju sklapanja dodatka istome. Ovaj rok je bitan sastojak Ugovora.

Ukoliko naslovljeni sud ne bi našao iznad navedeni protutužbeni zahtjev osnovanim, tužena –protutužiteljica ističe prigovor prava zadržanja nekretnine dok joj tužitelj ne naknadi sve troškove, predlaže odbiti tužitelja sa njegovim tužbenim zahtjevom te ističe eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i predlaže naslovljenom sudu donijeti sljedeću presudu kojom će naložiti tužitelju-protutuženiku da joj isplati iznos od 80.000,00 €, zatim iznos od 150,00 € te 660,00 €, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Naknadno, podneskom od 2. 07. 2024. tuženica je povukla svoj protutužbeni zahtjev za sklapanje anexa ugovora ističući da su stranke dana 25. 6. 2024. sklopile Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine, a koji ugovor je predmetom ovog parničnog postupka. Istim su Aneksom uredili i opis nekretnine koji je u međuvremenu izmijenjen u zemljišnim knjigama, a sve povodom radnji tužene opisanima u odgovor na tužbu. Nadalje, uređeni su podaci o plaćenoj kapari i ostatku cijene za koju je rok isplate ostao isti (najkasnije do 30. 9. 2024.).

Nadalje, unatoč navedenom tužitelj do danas nije povukao tužbu i tužbeni zahtjev, te i dalje neopravdano i neosnovano ustraje na raskidu predmetnog ugovora, iako je sa tuženom sklopio aneks navedenog ugovora, tužena, opreza radi te ako sud nađe osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, ostaje kod kumuliranog protutužbenog zahtjeva.

4. Podneskom od 9. 07. 2024. tuženica je povukla i taj eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev, navodeći da pogreškom nije isti povukla nakon što je tužitelj udovoljio prvo postavljenom protutužbenom zahtjevu, a u kojem se slučaju drugi, alternativni zahtjev smatra nepostojećim te Naslovni sud nema o čemu odlučivati.

5. Tužitelj je potom u podnesku od 28. 08. 2024. potvrdio činjenicu da je pristao na zaključenje aneksa (dodatka ugovoru) o kupoprodaji, kojim je izmijenjen opis nekretnine, koju je promjenu ishodovala tuženica, a sve zbog kreditnih uvjeta, te pristao na isplatu putem kredita, sve kako je to riješeno čl.4 Aneksa.

Međutim, prema bankarskoj praksi zahtjev i odobrenje za isplatu kupovnine putem kredita, trebao je već biti riješen, ali se tuženica ne javlja, niti obavještava tužitelja o stanju odobrenja tog kredita. Neslužbeno se zna da je tuženici odbijen zahtjev za kredit. Stoga tužitelj, s obzirom na ovu situaciju, ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva a ne protivi se povlačenju dijela protutužbenog zahtjeva.

6. U podnesku od 12. 09. 2024. tuženica ustraje sa tvrdnjom da su tužba i tužbeni zahtjev preuranjeni te istu valja odbaciti jer još nije nastupio uvjet, podredno odbiti. Ako uvjet (rok) i nastupi, ugovor će sam po sebi protekom roka prestati, te će tek potom parnične strane ostvariti preduvjet za pokretanje postupaka (ovisno o razlozima prestanka ugovora, (ne)savjesnosti, štetnim radnjama…).

7. U podnesku od 30. 10. 2024. tužitelj je obavijestio sud da je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za stambeni kredit kod Zagrebačke banke d.d., ali je kreditna obveza sada odobrena u korist njezinog društva, te je u tijeku izrada kreditne dokumentacije na novog subjekta, radi isplate kupovnine te je priložio ANEKS 2 ugovora o kreditu od dana 30. listopada 2024. godine.

8. Tuženica je potom u podnesku od 9. 01. 2025., obavijestila sud da su stranke dana 30. 09. 2024. zaključile Aneks 2 Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 16. 12. 2023. kojim je produljen rok za konačnu isplatu cjelokupne kupoprodajne cijene do 31. 10. 2024. godine.

Nadalje je istakla da je tužitelj svojoj odvjetnici izdao specijalnu punomoć za poduzimanje daljnjih radnji povodom kupoprodaje nekretnine, ali ta punomoć nije bila ispravno sročena , a budući da tužitelj osobno nije želio doći u Hrvatsku radi potpisivanja potrebnih dokumenata, njegova punomoćnica čekala je da joj stigne ispravna punomoć, trebalo je čekati novu punomoć. Nakon primitka iste stranke i treća osoba DOBRA VETERINARSKA PRAKSA d.o.o., Kupljenovo, Zaprešić, Bziki 20, OIB30026210370 dana 30. 10. 2024. zaključile su Aneks 3 Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 16. 12. 2023. - Ugovor o prijenosu ugovora, kojim je produljen rok za konačnu isplatu cjelokupne kupoprodajne cijene najkasnije do 30. 11. 2024. godine, te kojim je sva prava i obveze iz Ugovora i Aneksa preuzela navedena treća osoba.

To je učinjeno jer je tuženici radi proteka vremena isteklo odobrenje za kredit u banci pa je najbrža varijanta bilo ostvariti kredite putem tvrtke.

Tužena naglašava da je kupovnina isplaćena 14. 11. 2024. te da je tuženica u razdoblju od potpisivanja Aneksa 3 pa do isplate, ishodila promjenu upisa predbilježbe prava vlasništva i upis založnog prava , sve u 15-ak dana, te da je upisano prava vlasništva tvrtke DOBRA VETERINARSKA PRAKSA d.o.o. tako da tužitelj više nije aktivno legitimiran voditi ovaj postupak.

S obzirom da je ugovor u cijelosti ispunjen, te da nema mjesta raskidu ugovora, tuženica smatra da su tužbu treba odbaciti podredno odbiti.

9. Tužitelj je u podnesku od 23. 01. 2025. priznao činjenicu da je sklopljen Aneks 3 predmetnog ugovora te da je kupovnina isplaćena 14. 11. 2024. i da je kao prodavatelj izdao tabularnu ispravu novom kupcu temeljem čega se novu kupac uknjižio kao vlasnik predmetnih nekretnina.

Međutim, tužitelj smatra da opravdano traži isplatu najamnine za vrijeme od 17. 12. 2023. do 14. 11. 2024. budući da je tuženica bila u posjedu nekretnina te je stekla korist koja odgovora visini te najamnine koju bi inače trebala plaćati tužitelju kao vlasniku u smislu članka 165. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Zbog toga je tužitelj ostao kod tog dijela tužbenog zahtjeva povisujući isti na iznos od 16.500,00 €, dok je prestale tužbene zahtjeve povukao.

10. Na pripremno ročištu tuženica je pristala na djelomično povlačenje tužbe, ali se protivila preinaci tužbe vezano za povišenje tužbenog zahtjeva glede isplate.

11. Sud je na osnovi članka 190. stavak 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; krat. ZPP) unatoč protivljenju tuženice smatrajući da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

12. Tijekom postupka pročitan je Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između tužitelja kao prodavatelja i tuženice kao kupca dana 16. prosinca 2023. godine, izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], potvrde Zagrebačke banke d.d.o provedenim nalozima za plaćanje od 27. 02. 2024., 14. 02. 2024., 2. 01. 2024. i 16. 12. 20023., izviješće o energetskom pregledu zgrade na adresi [adresa], geodetski elaborat izrađen od strane GEO2M d.o.o. iz Zagreba, koji je potvrđen od strane Odjela za katastar nekretnina Donja Stubica pod oznakom Klasa:932-06/24-02/248 Urbroj:541-13- 01/3-24-6 dana 5. 06. 2024. godine, Aneks Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 16. 12. 2023. godine koji su stranke sklopile dana 25. lipnja 2024. godine, Aneks 2 Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 16. 12. 2023. godine koji je sklopljen 30. rujna 2024. godine, Aneks 3 Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 16. 12. 2023. godine (Ugovor o prijenosu ugovora) koje su stranke i treća osoba Dobra veterinarska praksa d.o.o. zaključile dana 30. listopada 2024. godine, potvrda Zagrebačke banke d.d. o isplati iz kredita od 14. 11. 2024. godine, Tabularna izjava tužitelja od 15. studenog 2024. godine, rješenje ovog suda Stalne službe u Donjoj Stubici broj Z-13326/2024-2 od 7. studenog 2024. godine te rješenja br. Z-13761/2024-2 od 14. studenog 2024. godine, izvadak iz zemljišne knjiga za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za stanje na dan 9. 01. 2025. godine. Saslušani su svjedoci ĆI i ZI kao i stranke.

13. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

14. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao prodavatelj te tuženica kao kupac dana 16. prosinca 2023. godine sklopile predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine, kojim je tužitelj prodao tuženici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] vinograd [adresa] u [adresa] površine 184 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište [adresa] površine 185 čhv, ukupne površine 369 čhv.

Iz ugovora se vidi da je dogovorena kupoprodajna cijena u ukupnom iznosu od 200.000,00 €, te da je kupac prodavatelju na dan potpisa ugovora isplatio polovicu kuporodajne cijene u iznosu od 100.000,00 €, a da će drugu polovinu te cijene u iznosu od 100.000,00 € isplatiti najkasnije do 30. rujna 2024. godine, koji rok je bitan sastojak ugovora, time da su stranke suglasno potvrdile da će potpisati dodatak ovog ugovoru o produljenju roka isplate kupovnine ukoliko iz objektivnih razloga do isteka navedenog roka bude onemogućena isplata kupovnine na račun prodavatelja, odnosno ako odgovornost za to nije na strani niti prodavatelja niti kupca te da ako do toga dođe, da će se kao krajnji rok isplate kupovine dodatkom ovom ugovoru utvrditi 31. prosinca 2024. godine.

15. Nadalje nije sporno da tuženica nije u trenutku potpisivanja ugovora isplatila polovicu kupoprodajne cijene, već samo iznos od 27.500,00 €, te da je zatim tužitelju koji je bio svjestan te činjenice, dana 2. siječnja 2024. platila 500,00 €, dana 14. veljače 2024. godine 11.500,00 € te dana 27. veljače 2024. još 500,00 €, dakle ukupno 40.000,00 €.

16. U članku 5. tog ugovora stranke suglasno utvrđuju da će potpisom ugovora prodavatelj predati kupcu predmetnu nekretninu u njegov neposredni i samostalni posjed, odnosno uvesti kupca u miran i nesmetan posjed predmetne nekretnine, u cijelosti slobodne od osoba dok u nekretnini ostaju stvari odnosno namještaj koje su također predmetnom kupoprodaje te je njihova vrijednost uračunata u cijenu, a kupac potvrđuje da je predmetnu nekretninu vidio i pregledao te da ju kupuje u viđenom stanju i potpuno namještenu.

17. Nesporno je da je tužitelj tuženici nakon potpisa ugovora prodane nekretnine predao u samostalni posjed.

18. Nadalje nije sporno da se prodavatelj obvezao da će nakon isplate cjelokupne cijene odmah izdati kupcu tabularnu izjavu kojom će potvrditi primitak kupovnine te ovlastiti kupca da temeljem ugovora i te izjave ishodi u zemljišnoj knjizi upis svog prava vlasništva, tim da mu odmah dozvoljava da na osnovi tog ugovora ishodi predbilježbu prava vlasništva.

19. U trenutku podnošenja tužbe nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] vinograd [adresa] u [adresa] od 184 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište [adresa] od 185 čhv, bile su upisane kao vlasništvo tužitelja, te je pod brojem Z-3408/2024. dana 15. 03. 2024. godine, bila upisana predbilježba prava vlasništva u korist tuženice.

20. Nije sporno da su stranke dana 25. lipnja 2024. sklopile Aneks predmetnog ugovora kojim su suglasno utvrdile da je u katastru priloženo Rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Donja Stubica Klasa:UP/I-361-03/13-01/560 Urbroj:2140/01-08/2-15-09 od 2. veljače 2015., te da je nakon provedbe prijavnog lista od dana 6. lipnja 2024. promijenjeno stanje u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zbog čega je izmijenjen članak 1. stavak 1. ugovora na način da su nekretnine koje su predmetnom kupoprodaje označene kao: 1. k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište površine 526 m2, voćnjak površine 598 m2, kuća Ž, [adresa] površine 154 m2 i gospodarska zgrada površine 74 m2, ukupno 1352 m2. Zatim su promijenjeni stavci 2. i 3. članka 2. tako da je konstatirano da je kupac uplatio prodavatelju iznos od 40.000,00 € na ime kapare te da će ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 160.000,00 € isplatiti putem kredita odobrenog u Zagrebačkoj banci d.d. na način da će bez odgode obavijesti prodavatelja o odobrenju kredita pa će kupac i prodavatelj pristupiti potpisivanju ugovora o kreditu te će se isplata izvršiti najkasnije pet dana nakon upisa založnog prava na predmetnoj nekretnini, a najkasnije do 30. rujna 2024. godine. odnosno u roku iz stavka 5. tog članka 2..

21. Činjenica je, koju nitko ne negira, da je tuženica ishodila promjenu podataka o nekretnini tj. da je dala izraditi potrebni geodetski elaborat i energetski certifikat za kuću upravo na traženje banke da bi mogla ostvariti pravo na dobivanje kredita.

22. Zatim nije sporno da su stranke dana 30. rujna 2024. godine sklopile Aneks 2 predmetnog ugovora, kojim su sukladno stavku 5. članka 2. osnovnog ugovora, produljile rok za končanu isplatu cjelokupne kupoprodajne cijene najkasnije do 31. listopada 2024. godine odnosno do roka iz stavka 5. tog članka u slučaju sklapanja dodatka istom ugovoru.

23. Konačno dana 30. listopada 2024. godine stranke su i to tužitelj kao prodavatelj, tuženica kao prenositelj i treća osoba Dobra veterinarska praksa d.o.o. iz Zaprešića, Kupljenovo, Bizki 20, zastupano po direktorici ZIE, dakle ovdje tuženici, sklopile Aneks 3. Ugovora o kupoprodajni nekretnine od 16. 12. 2023. godine (Ugovor o prijenosu ugovora), temeljem kojeg je tuženica kao prethodni kupac, a sada prenositelj, prenijela osnovni ugovor o kupoprodaji sa svim kasnijim aneksima na primatelja, koji postaje nositelj svih prava i obveza iz tog ugovora i oba aneksa.

Prema članku 3. tog Aneksa tužitelj je kao prodavatelj pristao na prijenos ugovora o kupoprodaji na primatelja kao novog kupca, time da su stranke produljile rok za konačnu isplatu ostatka kupoprodajne cijene u iznosu od 160.000,00 EUR do 30. 11. 2024. godine, time da će kupac taj iznos isplatiti putem kredita odobrenog u Zagrebačkoj banci d.d. izravno na račun prodavatelja.

Prodavatelj je dozvolio novom kupcu da izvrši upis promjene predbilježenog prava vlasništva na svoje ime i korist te se obvezao primatelju kao novom kupcu, a nakon isplate kupoprodajne cijene, izdati potvrdu o isplati i tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

24. Nesporna je činjenica da je tužitelju kao prodavatelju kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena 13. 11. 2024., kako je to vidljivo iz POTVRDE o isplati kredita od 14. 11. 2024. Zagrebačke banke d.d. te da je nakon toga u zemljišnoj knjizi upisano pravo vlasništva tvrtke DOBRA VETERINARSKA PRAKSA d.o.o.

25. Na temelju iskaza svjedokinje ĆI, zatim svjedoka UI, kao i samih stranka, kao nesporno je utvrđeno da je tužitelj dobrovoljno predao posjed predmetnih nekretnina tuženici nakon potpisivanja osnovnog ugovora o kupoprodaji tj. da je ona u posjedu tih nekretnina od 16. 12. 2023. godine.

To stoji i u već ranije citiranom članku 5. ugovora.

26. Dakle, tuženica nije bez pravnog osnova ušla u posjed predmetnih nekretnina.

27. Isto tako u ni u ugovoru i ni u kasnijim aneksima tog ugovora, a niti bilo kakvim usmenim sporazumom nije dogovoreno da bi tuženica tužitelju kao prodavatelju, koji je doduše u cijelom proteklom razdoblju, a sve do uknjižbe novog kupca bio u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik, trebala, odnosno da je preuzela obvezu plaćanja najamnine za korištenje tih nekretnina.

28. Sam tužitelj potvrđuje da on nije nikad tražio od tuženice da mu plaća najam za predmetne nekretnine.

29. U konkretnoj situaciji, a obzirom na iznesenu kronologiju, ugovornog odnosa stranka, sud smatra da je netočna tvrdnja tužitelja iz tužbe da je ona držala posjed predmetne nekretnine bez ikakvog pravnog temelja, te da je stekla korist u vidu neplaćene najamnine.

30. Opće pravilo o stjecanju bez osnove prema članku 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; krat. ZOO) navodi:

"(1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

(2) Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. (3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala."

31. Ovdje nije došlo do nikakvog prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženice bez pravne osnove, već upravo suprotno do prijelaza imovine imovine došlo je temeljem predmetnog ugovora o kupoprodaji kao pravnog posla, a taj pravni posao se ostvario.

32. Nadalje, odredba članka 1120. istog Zakona, regulira pitanje uporabe tuđe stvari u svoju korist i određuje.

"Kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe."

33. Niti ova odredba nije primjenjiva na konkretan slučaj i to iz razloga što tuženica nije koristila tuđu stvar – nekretninu, već nekretninu koju je kupila odnosno za koju je sklopila ugovor o kupoprodaji.

34. Tužitelj naknadno ističe da mu je tuženica dužna platiti utuženi iznos sukladno članku 165.. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji određuje: "(1) Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario."

35. Međutim, kao što je naprijed obrazloženo tuženica nije bila nepoštena posjednica tuđe stvari, tako da ova odredba nije mjerodavna.

36. Isto tako iz naprijed utvrđenih činjenica razvidno je da nije došlo do nikakvog umanjenja imovine tužitelja zbog "isključive krivnje tuženika", već da takve krivnje na strani tuženice nema, slijedi upravo iz svih aneksa ugovora koji su naknadno sklapani.

37. Slijedom naprijed navedenog tužbeni je neosnovan, tako da nije bilo potrebe utvrđivati odnosno provoditi dokaze na okolnost visine novčane tražbine tužitelja.

38. Rješenje o troškovima postupka osniva se na odredbi članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a.

39. Trošak odmjeren tuženici, koji joj je tužitelj kao stranka koja je izgubila parnicu, dužan naknaditi, odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine br. 138/2023), prema vrijednosti predmetna spora naznačenoj u tužbi, a sastoji se od nagrade za sastav tužbe od 1342 bodova (Tbr. 7. t. 1.), sastav podnesaka od 2. srpnja 2024., 11. rujna 2024. i 9. veljače 2024., svaki od 1342 boda (Tbr. 8. t. 1. ) te zastupanja na ročištima od 24. ožujka 2025. i 16. lipnja 2025. , svako od 250 bodova, obzirom na sniženu vrijednost predmeta spora od 16.500,00 € (Tbr. 9. t. 1.), dakle ukupno 5.868 bodova.

Prema Tbr. 54. vrijednost boda je 2,00 E tako da se radi o ukupnom iznosu nagrade odvjetnika od 11.736,00 €, na što je sukladno Tbr. 46. iste Tarife obračunato 25 % poreza na dodatnu vrijednost od 2.934,00 €.

40. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Donjoj Stubici, dana 28. srpnja 2025. godine.

S u d a c :

Neven Kucelj

Uputa o pravnom lijeku!

Protiv ove presude stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana, Žalba se predaje ovom sudu pisana u 3 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dn-a:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženice