Poslovni broj Pr-76/2024-15
Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužiteljice TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika P.L.C. Drage (Općina Pakoštane), Ulica Blaža Jurišića 5, OIB: 89383963042, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. Zadar, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 17. lipnja 2025. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice te zakonske zastupnice tuženika i punomoćnika tuženika, 28. srpnja 2025. javno je objavio
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. studenog 2024. kojom je tuženik izvanredno otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 18. rujna 2002. s tužiteljicom za radno mjesto knjigovođa te se utvrđuje da radni odnos stranaka nije prestao s danom 27. studenog 2024.
II. Nalaže se tuženiku po osovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužiteljici iznos od 750,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. srpnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 750,00 Eura kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica JI iz [adresa] (dalje: tužiteljica) 27. prosinca 2024. ovom sudu podnosi tužbu protiv tuženika P.L.C. Drage (dalje: tuženik) u kojoj navodi da je tužiteljica bila radnica tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 18. rujna 2002. na radnom mjestu knjigovođa. Dana 04. prosinca 2024. tužiteljica da je primila Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. studenog 2024. kojom joj se izvanredno otkazuje taj Ugovor o radu. Protiv navedene Odluke o otkazu, tužiteljica da je 05. prosinca 2024. pravodobno podnijela zahtjev za zaštitu prava, koji zahtjev je tuženik zaprimio 09. prosinca 2024., ali da povodom tog zahtjeva tužiteljice tuženik nije donio nikakvu odluku. Odluka o otkazu da je u potpunosti nezakonita i to jer da je netočno da bi tužiteljica neopravdano izostajala s posla od 13. studenog 2024. pa nadalje. U navedenom periodu tužiteljica da je bila privremeno nesposobna za rad, o čemu da postoji dokaz u vidu doznake za bolovanje od 27. studenog 2024. Dakle, tužiteljica da je bila opravdano odsutna sa radnog mjesta uslijed privremene nesposobnosti za rad. Tužiteljica dalje citira čl. 119. st. 2. Zakona o radu te tvrdi da je navod tuženika u obrazloženju otkaza kako tužiteljici nije omogućio iznošenje obrane jer nema saznanja gdje je tužiteljica, krajnje apsurdan kao i netočan. Tužiteljica da ima svoju prijavljenu adresu prebivališta [adresa], te da je tuženik na navedenu adresu bio dužan dostaviti poziv na iznošenje obrane, kao što je na navedenu adresu dostavio i pobijanu Odluku o otkazu. Također, tužiteljica i tuženik da uredno komuniciraju putem e-maila od dana kad je tužiteljica na bolovanju jer da tužiteljica uredno tuženiku dostavlja doznake za bolovanje putem e-maila. Dakle, da ne postoji opravdan razlog zašto tuženik nije omogućio tužiteljici iznošenje obrane. Da je tuženik pozvao tužiteljicu na iznošenje obrane, do izvanrednog otkaza da ne bi ni došlo jer bi mu ista dostavila izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad iz čega bi se vidjelo da nije sposobna dolaziti na posao. Već iz navedenog razloga da je predmetni otkaz nezakonit. Tužiteljica zatim navodi kako se pred ovim sudom već vodi parnični postupak između istih stranaka pod poslovnim brojem Pr-53/2024 također radi pobijanja otkaza, ali druge vrste. Slijedom svega navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži kao prvo, utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. studenog 2024. kojom je tuženik izvanredno otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 18. rujna 2002. s tužiteljicom za radno mjesto knjigovođa te kao drugo, utvrđenje da radni odnos stranaka nije prestao s danom 27. studenog 2024. Tužiteljica potražuje i naknadu parničnih troškova uz zakonsku zateznu kamatu.
2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 24. siječnja 2025. tuženik se protivi tužbi i postavljenim tužbenim zahtjevima u cijelosti kao neosnovanima. Tvrdi da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu zasnovana na zakonu te da bi s obzirom na dokumentaciju koja prileži spisu trebalo bi biti nesporno da tužiteljica nije opravdano izostajala sa radnog mjesta gotovo 15 dana, navodno uslijed privremene nesposobnosti za rad, kako se to želi prikazati u tužbi, odnosno da ne bi trebalo biti sporno da se tužiteljica svojim postupanjima ogriješila o kogentne zakonske odredbe o radu. Dalje tuženik citira odredbu čl. 37. Zakona o radu te navodi da tužiteljica kao radnica tuženika nije došla niti dolazila na posao odnosno na radno mjesto počevši sa danom 13. studenog 2024. pa sve do donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, a da o svom izostajanju sa radnog mjesta na niti jedan način nije obavijestila tuženika – niti telefonskim pozivom niti slanjem poruke niti elektronskom poštom. S obzirom na navedeno odnosno s obzirom na izostanke tužiteljice sa radnog mjesta da je uprava tuženika osobno u nekoliko navrata odlazila u Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ne bi li se saznalo koristi li tužiteljica bolovanje gdje je zakonski zastupnik tuženika po službenoj osobi HZZO-a obaviješten kako je tužiteljici bolovanje zaključeno dana 12. studenog 2024., a što da je zakonski zastupnik tuženika utvrdio i uvidom u elektronsku evidenciju HZZO-a. Tuženik da nije odmah po saznanju o kršenju radnih obaveza od strane tužiteljice istoj uručio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, već da je, iako to nije bio dužan, pričekao sa donošenjem Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu do krajnjeg roka od 15 dana propisanog čl. 116. st. 2. Zakona o radu, ne bi li tužiteljica u tom periodu postupila sukladno kogentnim odredbama Zakona o radu te moguće otklonila svoja nezakonita postupanja odnosno kršenja obaveza iz radnog odnosa. S obzirom na to da se do dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljica nije obratila tuženiku na bilo koji način te nije niti pokušala opravdati izostanak s radnog mjesta, to da je tuženik bio primoran donijeti Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Međutim, ni na dan donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tuženik da nije postupio automatski, neosnovano niti naprasno, s obzirom na to da je prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na taj dan 27. studenog 2024. izvršio uvid u evidencije HZZO-a te i na sam dan donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu utvrdio kako nije evidentirano bolovanje za tužiteljicu odnosno kako je ranija privremena nesposobnost za rad tužiteljice prestala sa danom 12. studenog 2024. Tuženik sporedno ukazuje kako je za sve vrijeme do donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu uredno uplaćivao doprinose tužiteljici. U odnosu na dokumentaciju koju je tužiteljica dostavila uz tužbu tuženik ističe da se protivi i spori svu dokumentaciju kao nevjerodostojnu, a moguće i pribavljenu počinjenjem kaznenog djela i da je dokumentacija na koju se poziva tužiteljica u tužbi očigledno iskonstruirana za potrebe uspjeha tužiteljice u sporu. Tužiteljica da uz tužbu i ranije tuženiku dostavlja na dan 29. studenog 2024. datirano izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za vremenski period od 1. studenog 2024. do 12. studenog 2024. te na dan 27. studenog 2024. datirano izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za vremenski period od 13. studenog 2024. do 30. studenog 2024. Navedeno da je nemoguće i da ukazuje na malverzacije u izdavanju izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, štoviše, iz službenih evidencija HZZO-a da proizlazi kako je nesposobnost za rad tužiteljice za vremensko razdoblje od 01. studenog 2024. do 12. studenog 2024. evidentirana dana 14. studenog 2024. slijedom čega nije mogla biti evidentirana izvješćem o privremenoj nesposobnosti za rad od 29. studenog 2024. koju tužiteljica dostavlja u spis. Navedeno da tek potvrđuje malverzacije u izdavanju izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad. Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za vremenski period od 13. studenog 2024. do 30. studenog 2024. da je u sustavu HZZO-a, prema evidencijama HZZO-a, evidentirano tek 28. studenog 2024. odnosno nakon što je donesena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu i nakon što je tuženik dana 27. studenog 2024. tužiteljicu odjavio kod HZMO-a. Tuženik da od ranije ima narušen radni odnos sa tužiteljicom uslijed skrivljenog ponašanja tužiteljice kao radnika kod tuženika kao poslodavca. Upravo stoga da je tuženik donio i Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem zaposlenika, koju da tužiteljica također osporava u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-53/2024. Ovakvo novo kršenje obveza iz radnog odnosa i to na ovakav maliciozan način, kada tuženik uredno plaća za tužiteljicu doprinose za njenu dobrobit, tek da je dodatno narušilo već od ranije narušene odnose, uslijed kojih da je tuženik dodatno trajno i nepovratno izgubio svako povjerenje u tužiteljicu kao radnika. Sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-448/17 gubitak povjerenja poslodavca u radnika, zbog učinjene povrede obveze iz radnog odnosa, neovisno o pobudi (motivu) zbog koje je povreda učinjena, da je opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Sukladno svemu navedenom tuženik predlaže tužbene zahtjeve odbiti u cijelosti kao neosnovane te naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročene troškove postupka.
3. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao izvješće o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad od 20. prosinca 2024. (list spisa 4), izvješće o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad od 27. studenog 2024. (list spisa 5), sudsku praksu (list spisa 6-8), e-mail komunikaciju (list spisa 9-10, 15, 18-21), zahtjev za zaštitu prava TI od 05. prosinca 2024. s potvrdom o slanju i dostavi (list spisa 11-13), Odluku o izvanrednom otkazu od 27. studenog 2024. (list spisa 16-17), izvješće o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad od 26. kolovoza 2024. (list spisa 22), izvješće o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad od 28. listopada 2024. (list spisa 23), izvješće o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad od 20. rujna 2024. (list spisa 24), izvješće o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad od 22. srpnja 2024. (list spisa 25), izvješće o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad od 22. srpnja 2024. (list spisa 26), izvješće o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad od 27. studenog 2024. (list spisa 27), izvješće o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad od 24. lipnja 2024. (list spisa 28), izvješće o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad od 17. lipnja 2024. (list spisa 29), izvješće o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad od 27. svibnja 2024. (list spisa 30), prikaz svih bolovanja izdan od Ordinacije opće medicine ZI **.**.2025. (list spisa 37), izvješće o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja na dan 02. prosinca 2024. (list spisa 43-45), Podaci za datume evidentiranja ili storna u periodu od 01.11.2024. do 25.11.2024. (list spisa 46), izvješće o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad od 29. studenog 2024. (list spisa 47), Obrazac eM-2P (list spisa 48), Podaci za datume izvješća u periodu od 01.11.2024. do 28.11.2024. (list spisa 49), sudsku praksu (list spisa 50-53), ovjerenu presliku zdravstvenog kartona za JI (list spisa 68-69) i spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr- 53/2024 sada Pr-38/2025 (kopija spisa prileži predmetnom), saslušao je svjedoke ŠI (list spisa 71-72) i ZI (list spisa 72-74) te je saslušao tužiteljicu JI (list spisa 75-76) i zakonsku zastupnicu tuženika (list spisa 76-77). Izvedeni su time u postupku svi predloženi dokazi uz napomenu da je tuženik od dokaznog prijedloga za provođenje medicinskog vještačenja na okolnost privremene nesposobnosti tužiteljice za rad u periodu od 13. do 27. studenog 2024. odustao na ročištu glavne rasprave održanom 17. lipnja 2025.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
4.1. Tužiteljica tužbom traži utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. studenog 2024. kojom je tuženik izvanredno otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 18. rujna 2002. s tužiteljicom za radno mjesto knjigovođa te da radni odnos stranaka nije prestao s danom 27. studenog 2024. pa je tako predmet ovog spora zakonitost i dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu.
4.2. Odredbom čl. 112. toč. 7. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZoR) propisano je da ugovor o radu prestaje otkazom pri čemu odredba čl. 114. ZoR propisuje da poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o radu.
4.3. Sukladno čl. 116. st. 1. ZoR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
4.4. Sukladno čl. 116. st. 2. ZoR ugovor o radu se može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji pri čemu čl. 119. st. 2. ZoR propisuje da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
4.5. Sukladno čl. 120. ZoR otkaz mora biti u pisanom obliku, poslodavac mora obrazložiti otkaz te se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.
4.6. Sukladno čl. 133. ZoR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. tog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom pri čemu zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. tog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.
5. Među strankama u postupku nije sporno da su tužiteljica kao radnik i tuženik kao poslodavac 18. rujna 2002. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za rad u punom radnom vremenu. Osim što nije sporna, ova činjenica proizlazi i iz sadržaja Odluke o izvanrednom otkazu od 27. studenog 2024. (list spisa 16-17) u kojoj sam tuženik pod točkom 1. Obrazloženja konstatira da su poslodavac ovdje tuženik i radnik ovdje tužiteljica sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 18. rujna 2002.
5.1. Nadalje, među strankama nije sporno niti to da je tuženik kao poslodavac 27. studenog 2024. donio Odluku o izvanrednom otkazu (list spisa 16-17, dalje: Odluka o izvanrednom otkazu) kojom je radniku TI ovdje tužiteljici koja obavlja poslove računovodstva izvanredno otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 18. rujna 2002. kao što nije sporno niti to da je Odluku o izvanrednom otkazu tuženik uredno dostavio tužiteljici 04. prosinca 2024. te da je tužiteljica potom tuženiku 05. prosinca 2024. preporučenom poštom uputila zahtjev za zaštitu prava (list spisa 11-13) koji je tuženik zaprimio 09. prosinca 2024. (kako to proizlazi iz obavijesti o uručenju sa lista spisa 14), međutim, kojem zahtjevu tuženik nije udovoljio u daljnjem roku od 15 dana. Kako je pri tome sud nedvojbeno utvrdio da je predmetnu tužbu tužiteljica sudu podnijela 27. prosinca 2024. i time unutar roka od 15 dana propisanog čl. 133. st. 2. ZoR računanom od isteka roka za udovoljenje zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice propisanom čl. 133. st. 2. ZoR, to je predmetna tužba kojom tužiteljica osporava zakonitost i dopuštenost Odluke o izvanrednom otkazu pravodobna.
5.2. Iz Odluke o izvanrednom otkazu (list spisa 16-17) proizlazi da tuženik Ugovor o radu sklopljen s tužiteljicom (izvanredno) otkazuje jer da je tužiteljica počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa uslijed kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, konkretno, da je uvidom u evidenciju E-zdravstveno za tužiteljicu utvrđeno da je tužiteljici s danom 12. studenog 2024. zaključeno bolovanje, međutim, da tužiteljica od 13. studenog 2024. izostaje s posla uslijed neopravdanih razloga odnosno nije se javila tuženiku, uslijed čega da je tuženik trajno i nepovratno izgubio povjerenje u tužiteljicu.
5.3. Također, u Odluci o izvanrednom otkazu (list spisa 16-17) tuženik navodi to da s obzirom na to da je trajno i nepovratno izgubio povjerenje u tužiteljicu te s obzirom na težinu povreda obveza iz radnog odnosa te da uslijed navedenog uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana nastavak radnog odnosa nije moguć, tuženik kao poslodavac nije bio u obvezi prije izvanrednog otkazivanja omogućiti radniku da iznese svoju obranu, pogotovo jer da tuženik niti nema saznanja gdje se tužiteljica nalazi.
5.4. Među strankama se kao prvo sporno u ovom postupku postavilo pitanje da li je tuženik prethodno donošenju Odluke o izvanrednom otkazu bio dužan pozvati tužiteljicu na iznošenje obrane u smislu čl. 119. st. 2. ZoR ili pak postoje okolnosti zbog kojih od tuženika nije bilo opravdano očekivati da to učini, ovo budući tužiteljica tvrdi da ju tuženik prethodno donošenju Odluke o izvanrednom otkazu nije pozvao na iznošenje obrane dok tuženik tvrdi da to obzirom na okolnosti nije bio dužan učiniti. Kao drugo sporno se u ovom postupku postavilo pitanje da li je izostanak tužiteljice s rada u periodu od 13. studenog 2024. pa do dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu 27. studenog 2024. opravdan (privremenom nesposobnošću tužiteljice za rad) i da li je ista o toj spriječenosti za rad sukladno ZoR obavijestila tuženika ili to nije bila dužna učiniti i time da li je dopušten izvanredni otkaz Ugovora o radu stranaka od 18. rujna 2002.
6. U svezi pozivanja tužiteljice na iznošenje obrane u smislu čl. 119. st. 2. ZoR, među strankama nije sporno da tuženik nije postupio sukladno čl. 119. st. 2. ZoR odnosno nije sporno da tuženik prethodno donošenju Odluke o izvanrednom otkazu tužiteljicu nije pozvao da iznese svoju obranu konkretno nije ju pozvao očitovati se o razlozima izostanka s rada od 13. studenog 2024. na dalje, nakon što joj je 12. studenog 2024. zaključeno bolovanje.
6.1. U Odluci o izvanrednom otkazu (list spisa 16-17) tuženik navodi da tužiteljici nije omogućio iznošenje obrane zbog toga što je trajno i nepovratno izgubio povjerenje u tužiteljicu te s obzirom na težinu povreda obveza iz radnog odnosa, a pogotovo jer da tuženik niti nema saznanja gdje se tužiteljica nalazi.
6.2. Navod tuženika da on nema saznanja gdje se tužiteljica nalazi pa da je i to razlog zbog kojeg ju prethodno izvanrednom otkazivanju nije pozvao na iznošenje obrane, sud nije našao dokazanim. Naime, općepoznato je iz svakodnevnog života da poslodavac raspolaže adresom prebivališta / boravišta svog radnika, a da je to slučaj i kod tuženika kao poslodavca kao nedvojbeno prema ocjeni suda proizlazi iz nesporne činjenice da je tuženik upravo predmetnu Odluku o izvanrednom otkazu tužiteljici uručio dostavom na njezinu adresu prebivališta ([adresa]), u prilog čemu svjedoči i činjenica da tužiteljica u trenutku donošenja ove Odluke nije bila osobno nazočna na mjestu rada pa da bi joj tuženik Odluku uručio neposredno; te iz činjenice da je tuženik u samom sadržaju ove Odluke izričito i naveo adresu tužiteljice ([adresa]). Nadalje, iz e-mail komunikacije (list spisa 9-10, 15, 18-21) proizlazi da je tužiteljica putem e-maila tuženiku konkretno tadašnjem direktoru tuženika ŠI prethodno donošenju Odluke o izvanrednom otkazu mjesečno dostavljala tzv. doznake za bolovanje, a iz čega pak proizlazi da je tuženiku bila poznata osim adrese prebivališta i e-mail adresa tužiteljice budući su u svezi rada stranke komunicirale i putem e-maila. Konačno, svjedok ŠI (list spisa 71-72), direktora tuženika u vrijeme donošenja Odluke o izvanrednom otkazu, sudu iskazuje da je tužiteljica po odlasku na bolovanje 17. svibnja 2024. mjesečno poslodavcu dostavljala doznake za bolovanje na način da bi ih uslikala i poslala Whatsapp- om ili e-mailom, a iz čega proizlazi i to da su osim e-mailom tužiteljica kao radnik i tuženik kao poslodavac u svezi rada bili u komunikaciji i putem mobilne aplikacije za razgovor i razmjenu poruka. Kako iz navedenog kao nedvojbeno proizlazi da je tuženiku bila poznata adresa prebivališta tužiteljice kao i da je osim toga tuženik raspolagao i e-mail adresom tužiteljice te brojem mobitela tužiteljice, to sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tuženik u bilo kojem trenutku prethodno donošenju Odluke o izvanrednom otkazu, a nakon što se tužiteljica od 13. studenog 2024. na dalje nije javila poslodavcu i nije došla na rad, imao mogućnost pozivanja tužiteljice na iznošenje obrane u smislu čl. 119. st. 2. ZoR budući mu je bilo poznato na kojoj se adresi tužiteljica nalazi (prebiva/boravi), a osim slanja poštanske pošiljke je imao na raspolaganju i druga sredstva (e-mail i broj mobitela) za kontaktiranje tužiteljice.
6.3. Kada sud u svezi s navedenim cijeni onaj dio iskaza svjedoka ŠI (list spisa 71-72), direktora tuženika u vrijeme donošenja Odluke o izvanrednom otkazu, koji upitan zbog kojeg razloga putem e-maila nije pozvao tužiteljicu da iznese obranu prije izvanrednog otkaza, a obzirom je iskazao da je tužiteljica doznake dostavljala e-mailom, odgovara da se tužiteljica nije javila poslodavcu te koji upitan da li je on mogao kontaktirati tužiteljicu s upitom zašto ne dolazi na posao nakon 12. studenog 2024. odgovara da on ne smatra da kao poslodavac koji plaća radnika on mora radnika pozivati i moliti hoće li doći na posao, sud kao nedvojbeno utvrđuje da razlog zbog kojeg tuženik nije pozvao tužiteljicu na iznošenje obrane prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu nije taj što nije imao saznanja gdje se tužiteljica nalazi, kako to tuženik navodi u Odluci o izvanrednom otkazu, već taj što je smatrao da nije njegova dužnost kao poslodavca koji plaća radnike tužiteljicu koja se nije samoinicijativno javila u svezi izostanka s rada pozivati i moliti hoće li doći raditi.
6.4. Međutim, iako točno da nije zakonska obveza poslodavca moliti radnika da dođe na rad te iako točno da je sukladno čl. 37. ZoR obveza radnika koji je zbog bolesti ili ozljede privremeno spriječen za rad što je moguće prije obavijestiti poslodavca o toj spriječenosti za rad, odredba čl. 119. st. 2. ZoR izričito propisuje obvezu poslodavca da prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika omogući radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih to nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Dakle, tuženik je neovisno o tome što on osobno smatra da nije njegova dužnost kao poslodavca koji plaća radnika tužiteljicu koja se nije samoinicijativno javila tuženiku pozivati i moliti hoće li doći raditi, sukladno čl. 119. st. 2. ZoR bio dužan pozvati tužiteljicu da iznese obranu u svezi izostanka s rada nakon 12. studenog 2024. (s kojim joj je datumom prema saznanju tuženika u trenutku donošenja Odluke o izvanrednom otkazu bilo zaključeno bolovanje), a u svezi čega je sud kao nedvojbeno utvrdio da u konkretnom slučaju nisu postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati da to tuženik učini.
6.5. Naime, u okolnostima koje su postojale u konkretnom slučaju - tim da je tužiteljica prethodno 13. studenog 2024. tijekom 2024. godine bila na bolovanju odnosno privremeno nesposobna za rad duže vrijeme i zbog različitih zdravstvenih tegoba pa tako, a što sud utvrđuje uvidom u prikaz svih bolovanja izdan od Ordinacije opće medicine Marice Polegubić 21. siječnja 2025. (list spisa 37) te ovjerenu presliku zdravstvenog kartona za JI (list spisa 68-69), u periodu od 29. veljače do 03. ožujka 2024., od 21. svibnja 2024. do 17. lipnja 2024. te od 18. lipnja do 12. studenog 2024., sve što je nedvojbeno bilo poznato i tuženiku budući isti iskazuje da ima pregled sustava E-zdravstveno u kojem se evidentiraju bolovanja za radnike; i tim da je tužiteljica tijekom perioda prethodno 13. studenom 2024. mjesečno i to između 28. i 31. u mjesecu za tekući mjesec tuženiku dostavljala izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tzv. doznake o bolovanju koje su poslodavcu nužne za obračun plaće iz čega proizlazi da je tužiteljica redovno tuženiku dostavljala dokumentaciju vezanu za bolovanje, a što je tuženiku životno i logično trebalo ukazati da bi tužiteljica zasigurno, da je došlo do samo zatvaranja bolovanja bez otvaranja novog bolovanja, istog obavijestila i o navedenom; tuženik je prema ocjeni ovog suda imao dovoljno razloga posumnjati da je razlog izostanka tužiteljice s rada od 13. studenog 2024. na dalje moguće također uzrokovan zdravstvenim tegobama tužiteljice, koji međutim zbog razloga izvan utjecaja tužiteljice nisu evidentirani u sustavu E-zdravstveno, i stoga osobno tužiteljicu, a obzirom je pregledom sustava E-zdravstveno utvrdio da u tom sustavu nakon 12. studenog 2024. za tužiteljicu nije evidentirano novo bolovanje, pozvati na očitovanje u svezi izostanka s rada nakon 12. studenog 2024. u smislu čl. 119. st. 2. ZoR. Iako tuženik u svezi navedenog tvrdi da je on prethodno donošenju Odluke o izvanrednom otkazu više puta izvršio uvid u sustav E-zdravstveno kako bi vidio da li je tužiteljici u tom sustavu evidentirano bolovanje i nakon 12. studenog 2024. (kakav navod tuženika potvrđuje postojanje isprava sa lista spisa 46 i 49) te svjedok ŠI (list spisa 71-72), direktor tuženika u vrijeme donošenja Odluke o izvanrednom otkazu, sudu iskazuje da je on zbog toga što u ovom sustavu nije bilo razvidno da je tužiteljica na bolovanju osobno dva puta bio u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje jer se brinuo da li se možda u sustavu nešto promijenilo pa se sada bolovanje ne vidi, gdje je od službenice FI oba puta dobio informaciju da ona vidi što i on, to da je bolovanje zatvoreno s datumom 12. studenog 2024. i da nakon toga nije ponovno otvoreno; takvo postupanje tuženika u okolnostima kada je tužiteljica još od 21. svibnja 2024. bez i dana prekida privremeno nesposobna za rad i stoga na bolovanju, ali po više različitih osnova, sve što tuženik vidi pregledom sustava E-zdravstveno, a vodeći računa i o tome da je tužiteljica dugogodišnji zaposlenik tuženika (od 2009. godine) kao i vodeći računa da tužiteljica svaki mjesec počevši od svibnja 2024. na dalje uredno tuženiku na kraju mjeseca (28., 29., 30. ili 31. u mjesecu) dostavlja tzv. doznake o bolovanju (potrebne za obračun plaće) za tekući mjesec, što sud utvrđuje uvidom u e-mail komunikaciju (list spisa 9-10, 15, 18-21) i o čemu sudu iskazuje i svjedok OI (list spisa 71-72), prema ocjeni suda od tuženika ne otklanja obvezu da tužiteljicu pozive na očitovanje o razlozima izostanka s rada od 13. studenog 2024. na dalje i time joj omogući da iznese obranu u smislu čl. 119. st. 2. ZoR. Dapače, to što je prethodno donošenju Odluke o izvanrednom otkazu tuženik poduzeo čak i radnje odlaska na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje radi provjere podataka o bolovanju tužiteljice, sudu svjedoči u prilog utvrđenju da je tuženik prethodno donošenju odluke o otkazu mogao poduzeti i radnje pozivanja tužiteljice na iznošenje obrane u svezi izostanka s rada nakon 12. studenog 2024. odnosno da se ovdje nije radilo o takvoj povredi obveze iz radnog odnosa koja nije dopuštala odgodu donošenja odluke o otkazu radi pozivanja tužiteljice na iznošenje obrane (pri čemu bi se prema mišljenju ovog suda zasigurno utvrdio propust u evidentiranju privremene nesposobnosti tužiteljice za rad od 13. studenog 2024. na dalje u sustavu E-zdravstveno). Također, to što tuženik tužiteljici nije otkazao Ugovor o radu neposredno nakon njenog izostanka s rada 2 do 3 dana već je čekao čak 14 dana za donošenje takve odluke, sudu ukazuje na to da tuženik izostanak tužiteljice s rada bez prethodnog javljanja nije cijenio povredom obveze iz radnog odnosa takve težine koja nije dopuštala odgodu donošenja odluke o otkazu, a što znači niti takve težine koja bi otklanjala obvezu tuženika na postupanje sukladno čl. 119. st. 2. ZoR. Naime, ukoliko tuženik (kako to tvrdi u odgovoru na tužbu) nije odmah donio Odluku o izvanrednom otkazu već je s donošenjem iste pričekao ne bi li tužiteljica postupila sukladno kogentnim odredbama Zakona o radu te moguće otklonila kršenja obveza iz radnog odnosa, tada logično i životno nije bilo zapreke da isti i pozove tužiteljicu na očitovanje o razlozima izostanka s rada nakon 12. studenog 2024. i time u biti na iznošenje obrane u smislu čl. 116. st. 2. ZoR. Takvu obvezu tuženika u prethodno izloženim okolnostima prema ocjeni suda nije otklonila niti činjenica o kojoj sudu iskazuje svjedok ŠI (list spisa 71-72) da tuženik već dulje vrijeme ima problema s tužiteljicom kao radnicom zbog kojih joj je razloga prethodno predmetnom otkazu tuženik i redovito otkazao Ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice, ovo stoga što razlog tom redovnom otkazu nije izočnost tužiteljice s rada, što sud utvrđuje pregledom spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-38/2025 ranije Pr-43/2024 (preslika prileži predmetnom spisu), pa da bi se ovdje radilo o ponovljenoj povredi obveze iz radnog odnosa zbog koje ne bi bilo opravdano očekivati od tuženika da tužiteljicu pozove na iznošenje obrane. Nadalje, takvu obvezu tuženika u gore izloženim okolnostima ne otklanja niti navod tuženika da je on trajno i nepovratno izgubio povjerenje u tužiteljicu, budući je činjenica opravdanosti izočnosti s rada zbog privremene nesposobnosti za rad činjenica dokaziva javnom ispravom (izvješćem o privremenoj nesposobnosti za rad koje izdaje ovlašteni liječnik) pa stoga obrana tužiteljice ne bi bila samo njezina riječ (kojoj tuženik ne bi poklonio vjeru zbog toga što je već kako to tvrdi trajno i nepovratno izgubio povjerenje u tužiteljicu) već obrana potkrijepljena javnom ispravom kao dokazom u prilog toj obrani.
6.6. Da u konkretnom slučaju nisu postojale okolnosti zbog kojih od tuženika nije bilo opravdano očekivati da ispuni obvezu iz čl. 119. st. 2. ZoR već da tuženik jednostavno bez objektivnog opravdanja tužiteljicu nije htio pozvati na iznošenje obrane, prema ocjeni suda proizlazi i iz činjenice da je tuženik Odluku o izvanrednom otkazu donio 27. studenog 2024. i time upravo dan prije perioda od 28. do 31. u mjesecu, kao perioda u kojem je tužiteljica tuženiku svih prethodnih mjeseci svoje privremene nesposobnosti za rad dostavljala izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tzv. doznake za bolovanje (koje su poslodavcu nužne za obračun plaće). Naime, iz e-mail komunikacije (list spisa 9-10, 15, 18-21), a o kojoj činjenici sudu iskazuje i svjedok ŠI (list spisa 71-72), proizlazi da je tužiteljica tijekom perioda prethodno 13. studenom 2024. mjesečno i to između 28. i 31. u mjesecu za tekući mjesec tuženiku dostavljala tzv. doznake koje su poslodavcu nužne za obračun plaće, isto kao što je tuženiku, što sud utvrđuje cijeneći sadržaj e-maila od 29. studenog 2024. (list spisa 20) u međusobnoj svezi s izvješćem o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 27. studenog 2024. (list spisa 27), 29. studenog 2024. dostavila izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za mjesec studeni 2024. (list spisa 27) iz kojeg proizlazi da je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad od 13. studenog 2024. neprekidno do dana izdavanja tog izvješća te očekivano do kraja tog mjeseca kao i, a što sudu u odgovoru na tužbu navodi sam tuženik, i izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za mjesec studeni 2024. (list spisa 47) iz kojeg proizlazi da je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad od 01. do 12. studenog 2024. Stoga, da je tuženik s donošenjem odluke o otkazu pričekao kraj studenog 2024. godine kako bi vidio hoće li mu tužiteljica uredno, a kako je to činila i svaki prethodni mjesec, dostaviti izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad i za period od 13. studenog 2024. na dalje, isti bi otklonio sumnju u to da li je izostanak tužiteljice s rada u periodu nakon 12. studenog 2024. opravdan ili nije, a činjenica da to nije učinio već da je Ugovor o radu tužiteljice otkazao 27. studenog 2024. sudu ukazuje na namjeru tuženika otkazati Ugovor o radu bez omogućavanja tužiteljici da iznese svoju obranu pa makar i radnjom dostavljanja ili pak nedostavljanja tzv. doznake za studeni 2024., iako ne postoje okolnosti zbog kojih ne bi bilo opravdano očekivati da tužiteljici omogući iznošenje obrane. Istaknimo pri tome da u konkretnom slučaju rok za izvanredni otkaz zbog neopravdanog izostanka radnika s rada ne počinje teći s prvim danom izostanka budući kontinuirano i cjelovito trajanje povrede radne obveze opravdava mogućnost donošenja odluke o izvanrednom otkazu kroz čitavo vrijeme postojanja takve povrede (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 5275/2019-2 od 21. travnja 2021.), što znači da 27. studenog 2024. nije bio posljednji dan roka od 15 dana propisanog čl. 116. st. 2. ZoR za donošenje odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljice te poradi čega nije bilo zapreke da tuženik pričeka kraj mjeseca studenog 2024. godine kako bi vidio hoće li tužiteljica za taj mjesec dostaviti izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad iz kojeg će proizlaziti da je bila privremeno nesposobna za rad i u periodu od 13. studenog 2024. na dalje (što je tužiteljica i učinila dana 29. studenog 2024., prije saznanja za predmetnu Odluku o izvanrednom otkazu). Također, istaknimo ovdje da je u cijelosti neosnovan i promašen navod tuženika da je nemoguće da bi tužiteljici bilo izdano izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad u periodu od 01. studenog do 12. studenog 2024. datirano na dan 29. studenog 2024. kao i izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad u periodu od 13. studenog do 30. studenog 2024. datirano na dan 27. studenog 2024., budući se izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad po osnovi različitih dijagnoza u različitom vremenskom periodu nedvojbeno izdaju odvojeno (kako to proizlazi iz izvješća u spisu koja su tužiteljici izdavana za period prethodno studenom 2024. godine te o čemu sudu iskazuje izabrani liječnik tužiteljice ZI (list spisa 72-74) iskazujući da se ako su unutar mjeseca pacijentu bolovanja otvorena i zatvorena po različitim dijagnozama po traženju pacijenta izdaju različita tj. odvojena izvješća za svako od tih bolovanja) te budući je sasvim moguće, a kako to sudu logično i životno iskazuje i izabrani liječnik tužiteljice ZI (list spisa 72-74), da je tužiteljica prvo od izabranog liječnika dobila ovu doznaku od 27. studenog 2024., a onda vidjela da joj fali doznaka za raniji period te onda nju zatražila.
6.7. Kako je time sud utvrdio da u konkretnom slučaju nisu postojale okolnosti zbog kojih od tuženika nije bilo opravdano očekivati da prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu tužiteljici omogući iznošenje obrane u pogledu izostanka s rada od 13. studenog 2024. na dalje, a tuženik nesporno prethodno donošenju Odluke o izvanrednom otkazu tužiteljicu nije pozvao na iznošenje obrane u svezi izostanka s rada od 13. studenog 2024. na dalje, utvrđenje je ovog suda da tuženik nije ispunio obvezu iz čl. 119. st. 2. ZoR što je bio dužan, dakle, da tuženik nije poštovao proceduru propisanu ZoR prethodno donošenju Odluke o izvanrednom otkazu, a koji propust tuženika Odluku o izvanrednom otkazu čini nezakonitom i nedopuštenom.
6.8. Već je zbog navedenog razloga sud tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim te je ovom presudom utvrdio da je nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. studenog 2024. kojom je tuženik izvanredno otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 18. rujna 2002. s tužiteljicom za radno mjesto knjigovođa i da radni odnos stranaka nije prestao s danom 27. studenog 2024.
7. Ipak, sud smatra potrebnim istaknuti da bi čak i da je utvrdio da su postojale okolnosti zbog kojih od tuženika nije bilo opravdano očekivati da tužiteljici prethodno donošenju Odluke o izvanrednom otkazu omogući iznošenje obrane, sud i dalje prihvatio tužbeni zahtjev i to iz razloga što je kao nedvojbeno sud utvrdio i to da je Odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena u smislu čl. 116. st. 1. ZoR, ovo posljedično utvrđenju da je kao prvo, tužiteljica u razdoblju od 13. studenog do (najmanje) 27. studenog 2024. bila privremeno nesposobna/spriječena za rad zbog bolesti te kao drugo, da činjenica što tužiteljica tuženika najkasnije 13. studenog 2024. nije obavijestila o privremenoj nesposobnosti za rad odnosno što mu u roku od tri dana od 13. studenog 2024. nije dostavila (novu) potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanu trajanju, u okolnostima ovog slučaja, ne predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja opravdava izvanredni otkaz Ugovor o radu tužiteljice.
7.1. Naime, iz izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 27. studenog 2024. (list spisa 5), izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 26. kolovoza 2024. (list spisa 22), izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 28. listopada 2024. (list spisa 23), izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 20. rujna 2024. (list spisa 24), izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 22. srpnja 2024. (list spisa 25), izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 22. srpnja 2024. (list spisa 26), izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 27. studenog 2024. (list spisa 27), izvješća o privremenoj nesposobnosti/ spriječenosti za rad od 24. lipnja 2024. (list spisa 28), izvješća o privremenoj nesposobnosti/ spriječenosti za rad od 17. lipnja 2024. (list spisa 29), izvješća o privremenoj nesposobnosti/ spriječenosti za rad od 27. svibnja 2024. (list spisa 30) te prikaza svih bolovanja izdanog od Ordinacije opće medicine Marice Polegubić 21. siječnja 2025. (list spisa 37) proizlazi da je tužiteljica u 2024. godini bila privremeno nesposobna/spriječena za rad u periodu od 29. veljače do 03. ožujka 2024., od 21. svibnja do 17. lipnja 2024., od 18. lipnja do 12. studenog 2024. te od 13. studenog do 27. prosinca 2024. Navedeno proizlazi i iz iskaza izabranog liječnika tužiteljice ZI koju je sud saslušao kao svjedoka u postupku, a koja je sudu iskazala (list spisa 72-74) da je prema njenim bilješkama tužiteljici u 2024. godini bilo evidentirano bolovanje od 29. veljače do 03. ožujka 4 dana zbog gripe, od 21. svibnja do 17. lipnja zbog operacije septuma nosa zbog devijacije i problema s disanjem, od 18. lipnja do 12. studenog 148 dana pod šifrom G56.0 zbog neuraldije sindroma karpalnog kanala te od 13. studenog do 27. studenog pod šifrom F43.1 posttraumatski sindrom- smetanja prilagodbe, uz pojašnjenje da bolovanje od lipnja do studenog nije zatvarano pod čime misli da je bolovanje po šifri G56.0 zatvoreno s danom 12. studenog, a odmah potom da je 13. studenog otvoreno novo bolovanje po šifri F43.1, dakle, da zato kaže da bolovanje nije zatvoreno jer u biti nije bilo prekida u bolovanju, posebno napominjući da su sva bolovanja koja su tužiteljici bila otvorena bila potkrijepljena specijalističkim nalazima pa tako i ovo bolovanje koje joj je otvoreno 13. studenog 2024. budući da je ona još u srpnju 2024. tužiteljici dala uputnicu za psihijatriju pa je tužiteljica obavila preglede dok je bila na ovom ranijem bolovanju zbog neuralgije i na temelju tih joj je nalaza otvoreno bolovanje 13. studenog 2024., dodajući i to da je HZZO proveo i kontrolu opravdanosti bolovanja tužiteljice te je 06. prosinca 2024. utvrđeno da je njeno bolovanje opravdano, uz napomenu da je u tom trenutku tužiteljica nezaposlena. Sud ovdje ističe da je citirani iskaz svjedokinje ZI prihvatio kao istinit, obzirom je citirani iskaz u skladu sa sadržajem spisu zdravstvenog kartona tužiteljice, prikaza svih bolovanja tužiteljice i izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti tužiteljice za rad, obzirom je svjedokinja sudu iskazivala sasvim logično i životno te u potpunosti uvjerljivo te jer sud nije našao razloga zbog kojeg bi ova svjedokinja lažno iskazivala sudu i time ostvarila obilježje kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora u ovom sporu za ishod kojeg nije osobno zainteresirana.
7.2. Stoga iako točno da iz podataka za datume evidentiranja ili storna u periodu od 01.11.2024. do 25.11.2024. (list spisa 46) te podataka za datume izvješća u periodu od 01.11.2024. do 28.11.2024. (list spisa 49), kao podataka temeljem kojih je tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu, proizlazi da na dan donošenja Odluke o izvanrednom otkazu 27. studenog 2024. u elektronskom sustavu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u koje poslodavci imaju uvid za potrebe utvrđenja da li je radniku otvoreno/zatvoreno bolovanje, nije bilo evidentirano da je izabrani liječnik tužiteljici nakon zatvaranja bolovanja s danom 12. studenog 2024. s danom 13. studenog 2024. otvorio novo bolovanje; ovaj sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tužiteljica i u periodu od 13. studenog 2024. pa (najkasnije) do 27. studenog 2024. bila privremeno nesposobna za rad zbog bolesti, a sukladno odredbi čl. 117. st. 1. ZoR privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Za istaknuti je ovdje da elektronski sustav Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nije jedini dokaz na okolnost da li je u određenom vremenskom periodu radnik bio privremeno nesposoban/spriječen za rad zbog bolesti ili ozljede pa činjenica da u tom sustavu nije evidentirana privremena nesposobnost/spriječenost radnika za rad automatski ne dokazuje da ranik u određenom vremenskom periodu nije bio nesposoban/spriječen za rad zbog bolesti ili ozljede.
7.3. Cijeneći dalje u svezi s navedenim sadržaj ovjerene preslike zdravstvenog kartona za JI (list spisa 68-69) iz kojeg proizlazi da je tužiteljica na dan 13. studenog 2024. bila na pregledu kod izabranog liječnika opće medicine dr. med. ZI koja je upravo na dan 13. studenog 2024. u karton tužiteljice evidentirala nalaz fizijatra od 12. studenog 2024., upisala zatvaranje bolovanja otvorenog po dijagnozi G56.0 s danom 12. studenog 2024. te upisala da se 13. studenog 2024. otvara bolovanje po psihijatru; a navedeno cijeneći u svezi s iskazom svjedokinje ZI (list spisa 72-74) koja je sudu iskazala da je ona tužiteljici bolovanje po šifri G56.0 zatvorila s danom 12. studenog te joj odmah 13. studenog otvorila novo bolovanje po šifri F43.1, vjerodostojnost kakvog iskaza svjedokinje potvrđuje činjenica da su upravo takve radnje i evidentirane u zdravstvenom kartonu tužiteljice na dan 13. studenog 2024; vodeći pri tome računa da je objektivno moguće da zbog postojanja tehničkih smetnji u vezi između sustava koji koristi izabrani liječnik i sustava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje taj sustav nije evidentirao sve činjenice koje je liječnik tužiteljice u isti poslao (osim zatvaranja ranijeg i otvaranje novog bolovanja) kao što je moguće te sasvim životno i to da je izabrani liječnik nakon što je u zdravstveni kartom tužiteljice upisao zatvaranje ranijeg bolovanja i otvaranje novog bolovanja o čemu je obavijestio tužiteljicu pri pregledu 13. studenog 2024., propustio to zatvaranje bolovanja i otvaranje novog bolovanja evidentirati u sustavu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje poradi čega isto čini naknadno 14. studenog 2024. kada evidentira zatvaranje ranijeg bolovanja (s danom 12. studenog 2024.) odnosno 28. studenog 2024. kada evidentira otvaranje novog bolovanja na dan 13. studenog 2024., a koje činjenice proizlaze iz podataka HZZO-a s lista spisa 46 i podataka HZZO-a s lista spisa 49; pa u svjetlu svega navedenog cijeneći iskaz tužiteljice TI (list spisa 75-76) koja je sudu iskazala da je o njenom odlasku na bolovanje 21. svibnja 2024. tuženik uredno obaviješten slanjem potvrde e-mailom, da je potom do svakog 30. u mjesecu kroz razdoblje bolovanja uredno i na vrijeme dostavljala doznake o bolovanju, iako poslodavac koji ima više od tri zaposlenika ima pristup E-zdravstvenom sustavu iz kojeg točno može vidjeti za svakog radnika kada je otvoreno, a kada zatvoreno bolovanje zbog čega ne postoji dužnost radnika dostavljati poslodavcu doznake za bolovanje, da joj je nakon nekog vremena po ovoj dijagnozi po kojoj je bolovanje bilo otvoreno 21. svibnja 2024. bolovanje zatvoreno, ne zna točno kojeg datuma, ali da nije bilo prekida u bolovanju budući je bolovanje nastavljeno samo po drugoj dijagnozi pa da ona kako nije bilo prekida u bolovanju nije bila dužna obavijestiti poslodavca o tom nastavljenom bolovanju; a sve navedeno konačno cijeneći i u međusobnoj svezi s činjenicom da je ranije primjerice tijekom lipnja 2024. godine tužiteljici s danom 17. lipnja 2024. bilo zatvoreno bolovanje po jednoj dijagnozi te potom s danom 18. lipnja 2024. otvoreno po novoj dijagnozi, međutim, da tada tuženik nije izvanredno otkazao Ugovor o radu tužiteljice zbog toga što ga ista nije obavijestila o privremenoj nesposobnosti za rad po novoj dijagnozi niti mu dostavila potvrdu o očekivanom trajanju te privremene nesposobnosti za rad, pri čemu sud te činjenice utvrđuje iz iskaza tužiteljice koja iskazuje (list spisa 75-76) da je ona tuženiku poslala potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad za bolovanje koje je otvoreno 21. svibnja 2024, a nakon toga da nije bilo prekida bolovanja budući je nakon što je zatvoreno ovog bolovanje koje je otvoreno 21. svibnja 2024. bolovanje samo nastavljeno po novoj dijagnozi pa da ona nije bila dužna obavijestiti poslodavca o tom novom bolovanju, a što je kod tužiteljice prema ocjeni ovog suda opravdano stvorilo uvjerenje da u slučaju kada nema niti dana prekida bolovanja tuženik od nje ne očekuje dostavu potvrde o toj novoj privremenoj nesposobnosti za rad; utvrđenje je ovog suda da propust tužiteljice da nakon što joj je izabrani liječnik 13. studenog 2024. otvorio novo bolovanje (po novoj šifri) o tome što je moguće prije obavijesti tuženika i u roku od tri dana mu dostavi novu potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanu trajanju, a što je prema ocjeni ovog suda bila obveza tužiteljice sukladno čl. 37. st. 1. ZoR nakon što joj je izabrani liječnik 13. studenog 2024. otvorio novo bolovanje (po novoj šifri) budući to bolovanje po novoj šifri (zbog nove dijagnoze) podrazumijeva i drugačije očekivano trajanje privremene nesposobnosti tužiteljice za rad o kojoj poslodavac za potrebe organizacije rada mora biti obavješten - ovo zbog činjenice što između ranijeg bolovanja koje je zatvoreno 12. studenog 2024. i novog bolovanja otvorenog 13. studenog 2024. nije bilo ni dana prekida zbog čega je tužiteljica životno smatrala da ne mora ponovno u smislu čl. 37. st. 3. ZoR obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, posebno stoga što ranije u lipnju 2024. godine kada je došlo do zatvaranja i otvaranja bolovanja po novoj dijagnozi tuženik od tužiteljice nije tražio dostavu potvrde niti joj je otkazao ugovor o radu zbog propusta postupanja sukladno čl. 37. st. 1. ZoR, te zbog činjenice što tuženik nedvojbeno ima pristup E-zdravstvenom sustavu poradi čega je tužiteljica sasvim logično i opravdano očekivala da će tuženik već uvidom u taj sustav vidjeti da joj je izabrani liječnik novo bolovanje otvorio s danom 13. studenog 2024., kako joj je to izabrani liječnik nedvojbeno priopćio na pregledu 13. studenog 2024. i to upisao u njezin zdravstveni karton – ne predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja bi sukladno čl. 116. st. 2. ZoR bila opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Kako pri tome iz Odluke o izvanrednom otkazu proizlazi da je razlog tom otkazu taj što tužiteljica od 13. studenog 2024. izostaje s posla odnosno nije se javila poslodavcu, to sud slijedom obrazloženog utvrđuje da je Odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena. Ponovimo pri tome da činjenica s kojim je danom u sustavu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje izabrani liječnik tužiteljice evidentirao bolovanje o otvaranju kojeg je izabrani liječnik nedvojbeno tužiteljicu obavijestio dana 13. studenog 2024., za ocjenu dopuštenosti predmetnog izvanrednog otkaza nije niti bitno, budući je za tu ocjenu bitno kao prvo, da li je tužiteljica stvarno bila privremeno nesposobna za rad od 13. studenog pa (najkasnije) do 27. studenog 2024. i kao drugo, da li činjenica da tužiteljica o privremenoj nesposobnosti za rad po novoj dijagnozi, u svim gore po sudu utvrđenim okolnostima, nije obavijestila tuženika predstavlja tako tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja opravdava izvanredni otkaz njenog Ugovora o radu.
7.4. Istaknimo ovdje da onaj dio iskaza tužiteljice u kojem iskazuje da joj liječnik nije izdao potvrdu pa da ona nije niti imala temeljem čega o tome obavijestiti poslodavca, sud nije prihvatio kao vjerodostojan, budući ovaj iskaz tužiteljice ne potvrđuje iskaz izabranog liječnika tužiteljice ZI koju je sud saslušao kao svjedoka i čiji je iskaz sud prihvatio kao istinit, a koja je sudu upisana da li po zatvaranju jednog bolovanja i otvaranju drugog bolovanja pacijent dobije novu potvrdu o bolovanju iskazala (list spisa 72-74) da dobije i da tu novu potvrdu ima obvezu u roku od 24 sata dostaviti svom poslodavcu.
7.1. Zaključno valja istaknuti to da činjenica da je tuženik uslijed predmetnog otkaza Ugovora o radu tužiteljicu odjavio sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, koju činjenicu tuženik posebno ističe u odgovoru na tužbu, nije činjenica koja utječe na pitanje da li je ovaj izvanredni otkaz zakonit i dopušten ili nije.
7.2. Što se pak tiče navoda tuženika da on osporava svu dokumentaciju koju je tužiteljica dostavila kao nevjerodostojnu, a moguće i pribavljenu počinjenjem kaznenog djela i iskonstruiranu za potrebe uspjeha tužiteljice u sporu, za istaknuti je da je ona stranka koja tvrdi da je određena isprava nevjerodostojna odnosno pribavljena počinjenjem kaznenog djela odnosno iskonstruirana za potrebe uspjeha u sporu, ovo vodeći računa da taj navod tuženik iznosi u pogledu izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad koje je ispunio i izdao ovlašteni liječnik opće medicine i stoga javnoj ispravi za koju sukladno čl. 230. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) vrijedi presumpcija istinitosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Revr 707/2018-2 od 24. rujna 2020. u kojoj navodi da početak i dužinu trajanja privremene nesposobnosti za rad pacijenta u smislu čl. 46. st. 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13 i 137/13) određuje izabrani liječnik u skladu s postojećom zdravstvenom indikacijom i o tome izdaje Izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad i to je izvješće javna isprava) - dužna dokazati da se radi o nevjerodostojnoj ispravi odnosno ispravi pribavljenoj počinjenjem kaznenog djela odnosno iskonstruiranoj za potrebe uspjeha u sporu, a što tuženik u ovom postupku predloženim dokazima nije dokazao. Osim toga, sud je u postupku kao svjedoka saslušao izabranog liječnika tužiteljice ZI (list spisa 72-74) čiji je iskaz prihvatio kao istinit (zbog prethodno u obrazloženju pojašnjenih razloga), a koja je sudu iskazala da je prema njenim bilješkama tužiteljici u 2024. godini bilo evidentirano bolovanje od 29. veljače do 03. ožujka 4 dana zbog gripe, od 21. svibnja do 17. lipnja zbog operacije septuma nosa zbog devijacije i problema s disanjem, od 18. lipnja do 12. studenog 148 dana pod šifrom G56.0 zbog neuraldije sindroma karpalnog kanala te od 13. studenog do 27. studenog pod šifrom F43.1 posttraumatski sindrom-smetanja prilagodbe, uz pojašnjenje da bolovanje od lipnja do studenog nije zatvarano pod čime misli da je bolovanje po šifri G56.0 zatvoreno s danom 12. studenog, a odmah potom 13. studenog otvoreno novo bolovanje po šifri F43.1, dakle, da zato kaže da bolovanje nije zatvoreno jer u biti nije bilo prekida u bolovanju, posebno napominjući da su sva bolovanja koja su tužiteljici bila otvorena bila potkrijepljena specijalističkim nalazima pa tako i ovo bolovanje koje joj je otvoreno 13. studenog 2024. budući da je ona još u srpnju 2024. tužiteljici dala uputnicu za psihijatriju pa je tužiteljica obavila preglede dok je bila na ovom ranijem bolovanju zbog neuralgije i na temelju tih joj je nalaza otvoreno bolovanje 13. studenog 2024., dodajući i to da je HZZO proveo i kontrolu opravdanosti bolovanja tužiteljice te je 06. prosinca 2024. utvrđeno da je njeno bolovanje opravdano, uz napomenu da je u tom trenutku tužiteljica nezaposlena. Nadalje, navod tuženika da bi se ovdje radilo o ispravama iskonstruiranim za potrebe uspjeha tužiteljice u sporu se ukazuje i nelogičnim kada se uzme u obzir činjenica da su isprave koje tužiteljica prilaže uz tužbu datirane (dakle nastale) prethodno danu kada tužiteljica zaprima i time saznaje za Odluku o izvanrednom otkazu, dakle, prije dana kada je uopće kod tužiteljice nastala potreba pokretanja ovog spora. Konačno, u odnosu na navod tuženika da je izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad tužiteljice od 27. studenog 2024. (list spisa 27) posljedica malverzacija, valja istaknuti to da je označeno izvješće isprava koju popunjava i izdaje izabrani liječnik opće medice, a što je jasno razvidno i iz činjenice da upravo taj liječnik svojim pečatom i potpisom ovjerava to izvješće, a poradi čega činjenica da je u E-zdravstvenom sustavu HZZO-o, koji je općepoznato u potpunosti zaseban sustav (što sudu svojim iskazom potvrđuje i svjedokinja ZI kada navodi da je otvaranje bolovanja kompjutorski i da se otvara u sustavu, a za razliku od toga da postoji izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad tzv. doznaka koja je pravni dokument koji služi za obračun plaće poslodavcu), činjenica privremene nesposobnosti tužiteljice u periodu od 13. studenog 2024. na dalje evidentirana tek s danom 28. studenog 2024. automatski ne dovodi u pitanje vjerodostojnost označenog izvješća, a tuženik, kako je to već navedeno, nije adekvatnim dokazima nedvojbeno dokazao da je izvješće sa lista spisa 27 posljedica kaznenog djela odnosno ikakvih malverzacija, pri čemu sud ovdje ponavlja činjenicu, o kojoj sudu iskazuje i svjedokinja ZI kao i zakonska zastupnica tuženika, da je po traženju tuženika od strane HZZO-a provedena i kontrola opravdanosti bolovanja tužiteljice i da je u toj kontroli utvrđeno da je bolovanje tužiteljice opravdano.
8. Odluka o parničnom trošku je donesena temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a temeljem koje je odredbe sud utvrdio da tuženik kao stranka koja je u cijelosti izgubila ovu parnicu nema pravo na naknadu parničnih troškova poradi čega je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 750,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom dok je zahtjev tužiteljice kao stranke koja je u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom za naknadu parničnih troškova sud ocijenio osnovanim, visinu troškova utvrdivši sukladno odredbi Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) koja propisuje da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše do 4 radnje za svaki prvostupanjski postupak, u postupcima iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanja prava na rad i sl.) osim u procjenjivim predmetima, a za svaku daljnju radnju odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova. Prema ocjeni suda tužiteljici su opravdano nastali troškovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak sastava tužbe od 27. prosinca 2024., trošak sastava podneska od 10. veljače 2025. kojim se po pozivu suda očituje na odgovor na tužbu, trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 03. ožujka 2025. i trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave održanom 14. svibnja 2025. (1 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife) te trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave održanom 17. lipnja 2025. (1 x 50 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife), a što sveukupno i uvećano za zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% iznosi 750,00 Eura. Sukladno čl. 151. st. 3. ZPP tužiteljici je priznato i pravo na zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću na dosuđeni joj iznos troškova ovog parničnog postupka od dana donošenja ove odluke kojom je odlučeno o parničnim troškovima do isplate.
U Zadru, 28. srpnja 2025. godine
S u d a c
Neva Lukin
Uputa o pravnom lijeku:
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćniku,
2. Tuženiku po punomoćniku.
