REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj:P-13/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Ani Čulo odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri d.o.o. iz Slavonskog Broda, protiv tuženika OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mirni Ryvola, odvjetnici u Požegi, radi isplate, 7.srpnja 2025. nakon održane i dovršene glavne javne rasprave, u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 28.srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženom OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime ne plaćenih računa za Telemach usluge ukupan iznos od 261,69 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku :

na iznos od 101,33 eura od dana 16.09.2024. do isplate,

na iznos od 71,49 eura od dana 16.10.2024. do isplate,

na iznos od 88,87 eura od dana 16.11.2024. do isplate,

po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženom OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tužiteljici GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predati tužiteljici u posjed slijedeće pokretnine:

- kutnu garnituru,

- krevet za dječju sobu,

- frižider

ili ukoliko isto nije moguće, isplatiti za vrijednost pokretnina koje je zadržao, iznos od 1.000,00 eura, i to sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 28.siječnja 2025. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženom OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime zajma, ukupni iznos od 6.623,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 02.siječnja 2025. pa sve do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženom OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 837,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od 28.kolovoza 2025. do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku od 15 dana.

V Tužiteljica se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.899,02 EUR, kao i sa zahtjevom da joj vrati trokrilni ormar.

Obrazloženje

1.Tužiteljica GI podnijela je tužbu protiv tuženika OI radi isplate. U tužbi navodi da je s tuženikom bila su u ljubavnoj vezi u razdoblju od rujna 2021. godine pa sve do travnja 2024.godine. Tužiteljica je u Telemachu sklopila ugovor za korištenje mobilnih usluga broj 7904168576. Taj mobilni broj na kojega je ugovor glasio koristio je tuženik, te je isti plaćao račune do prestanka veze između tužiteljice i tuženika, a nakon prestanka veze isti je nastavio koristiti predmetni mobilni broj, međutim telefonske račune nije plaća, već je iste platila tužiteljica. Tužiteljica je tuženika više puta pozivala da podmiri navedene račune, ali tuženik se na iste oglušio. Računi koje je tužiteljica podmirila u tuženikovo ime iznose za kolovoz 2024.godine 101,33 eur, za rujan 2024.godine 71,49 eur, za listopad 2024.godine 88,87 eur, za studeni 2024.godine 68,81 eur. Tijekom veze, tužiteljica i tuženik su živjeli u istom kućanstvu te je ona prilikom useljenja u zajednički stan donijela svoju vlastitu kutnu garnituru, krevet za dječju sobu, ulazna vrata, dok su zajedno tužiteljica i tuženik kupili frižider i veliki trokrilni ormar. Tužiteljica je iselila iz predmetnog stana, a tuženik joj je onemogućio da odnese gore navedene stvari koje predstavljaju vlastitu imovinu tužiteljice. Cijene navedenih pokretnina po mišljenu tužiteljice iznose oko 3.000,00 eura. Također u navedenom razdoblju dok su tužiteljica i tuženik bili u ljubavnoj vezi, tužiteljica je podigla kredit u Addiko bank d.d. dana 13.10.2023.godine temeljem ugovora o kreditu broj 53970828 za potrebe popravka tuženikovog osobnog automobila, te zatvaranje minusa na tekućem računu tuženika, kao i za ostale tuženikova potrebe. Ukupno podignut iznos kredita temeljem ugovora o kreditu broj 53970828 iznosio je 8.300,00 eura, Na koji iznos kredita se obračunava fiksna kamatna stopa od 8,25 %. Dok mjesečna rata iznosi 167,66 eur. Dakle ukupno je tužiteljica pozajmila tuženiku sa zakonskom zateznom kamatom iznos od 10.124,95 eur. Tuženik se obvezao tužiteljici vratiti navedeni zajam do 01.01.2025.godine, a koji iznos nije vratio do dana podnošenja tužbe. Tužitelj je tužiteljici od pozajmljenog iznos vratio ukupno 670,64 eur. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženom da joj isplati na ime ne plaćenih računa za Telemach usluge ukupan iznos od 330,50 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog računa do isplate te da naloži tuženiku da predati tužiteljici u posjed kutnu garnituru, krevet za dječju sobu, ulazna vrata, frižider, trokrilni ormar ili, ukoliko isto nije moguće, da joj isplati za vrijednost pokretnina koje je zadržao iznos od 3.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate.

1.2. Na ročištu održanom 10.lipnaj 2005. tužiteljica je povukla zahtjev u iznosu od 1.000,00 EUR za predaju ulaznih vrata i za isplatu iznosa od 1.000,00 eur za ulazna vrata jer se sjetila da je navedeni iznos tuženik platio njenom ocu.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu djelomično osporava činjenične navode tužbe a u cijelosti njen osnov. Ne osporava se da su stranke bile u ljubavnoj vezi te da su tijekom te veze imale uspostavljenu i zajednicu života kroz vrijeme na koje se odnose činjenični navodi tužbe. Tijekom spornog razdoblja stranke su bile zaposlene te su ostvarivale plaću i to tuženik u iznosu od cca 2.000,00€ mjesečno a tužiteljica cca 1.000,00€ mjesečno. Ovi prihodi su bili više nego dostatni za podmirenje svih njihovih zajedničkih potreba tako da niti jesu niti su se trebale zaduživati po tom osnovu jer su sve mjesečne potrebe koje su iznosila cca najviše 800,00 € podmirivale iz redovnih primanja (stanarine režijski troškovi, troškovi prehrane, garderobe i drugi uobičajeni troškovi). Potraživanja tužiteljice koja su predmet tužbenog zahtjeva, kako to iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi, odnose se na vrijeme kada su stranke živjele kao podstanari u kući vlasništvo GIĐ, radne kolegice tuženika, na adresi u [adresa]. a to je bilo do travnja 2024. kada je zajednica života stranaka prestala. Točno je da je tužiteljica sa telefonskim operaterom zaključila ugovor za korištenje telefonskih usluga te da je stvarno za vrijem trajanja zajednice života uslugu koja je glasila na njeno ime koristio tuženik. Međutim nije točno da bi tuženik tužiteljici ostao dužan za naknadu korištenih usluga za razdoblje kolovoz - rujan 2024. godine. Naime tuženik je tužiteljici po prestanku zajednice života pretplatio novčane iznose za korištenje tih usluga. Riječ je o tome što je račune za potrošnju primala tužiteljica putem svoje e-pošte, a nakon prestanka zajednice života nije tuženiku prosljeđivala primljene račune tako da je on njoj plaćao mjesečno iznos za koji je smatrao da u cijelosti pokriva stvarno fakturiranu potrošnju koja u prosjeku iznosi cca 83,00 €. Tako je tuženik po prestanku zajednice života pa do 16. kolovoza 2024. godine, platio na račun tužiteljice ukupno iznos od 946,00€, ( 08.05. - 235,00€, 07. 06. -235,00 €, 08.07.- 245,00 i 16.08. 230,00 €) s osnova pretpostavljene potrošnje telefonskih usluga i s osnova isplate polovine vrijednosti jednog frižidera koji su stanke po useljenju doista kupile na način da su jednako učestvovale u plaćanju njegove cijene a riječ je o frižideru plaćenom cca 300,00 €. Kad je tužitelj saznao da je potrošnja telefonskih usluga znatno manja od do tada plaćenog iznosa on je prestao s plaćanjem počev od mjeseca rujna 2024., jer je u razdoblju od prestanka zajednice života pa do tada platio više od stvarne potrošanja za cca 140,00 €. Slijedom iznesenog u cijelosti je neosnovano potraživanje tužiteljice s osnova korištenja telefonskih usluga koje su glasile na njeno ime kao i s osnova potraživanja njenog učešća u kupnji frižidera. Inače kada je u pitanju kupnja frižidera tužiteljica ne iznosi niti postavlja zahtjev za utvrđenje da bi imala učešća u vlasništvu istog kao što nije postavila zahtjev za stjecanje vlasništva eventualno s osnova bračne stečevine ili zajedničke kupnje, pa da bi uopće mogla postaviti zahtjev za predaju ili tako da zahtjev za isplatu u suštini predstavljala razvrgnuće suvlasništva za što bi prethodno bilo nužno utvrditi njen udio u vlasništvu ili pak zahtjev za isplatu postaviti po kojem drugom pravnom osnovu. Navodi da je frižider doista kupljen sa svrhom da ga stranke zajednički koriste što su i činile do prestanka zajednice života nakon čega su i postigle sporazum da tuženik njen dio učešća u kupnji isplati što je i učinio a kako je vidljivo iz uplata koje je po tom osnovu i po osnovu plaćanja telefonske pretplate činio na račun tužiteljice. po kojem drugom pravnom osnovu. Inače frižider je doista kupljen sa svrhom da ga stranke zajednički koriste što su i činile do prestanka zajednice života nakon čega su i postigle sporazum da tuženik njen dio učešća u kupnji isplati što je i učinio a kako je vidljivo iz uplata koje je po tom osnovu i po osnovu plaćanja telefonske pretplate činio na račun tužiteljice. htjela učiniti, a niti naknadno na njegov poziv i to radi toga što se radi o bezvrijednim i dotrajalim te praktički neupotrebljivim stvarima koje su tužitelju smetale u kući i nikada nije tražio da ih tužiteljica donese. Kako tužiteljica nije htjela odvesti te svoje stvari on ju je upoznao da će iste sam maknuti iz kuće pa je uz njeno znanje angažirao treću osobu za odvoz istih. Stoga isti smatra da tužiteljica nema nikakvog pravnog osnova potraživati bilo kakvu isplatu po tom osnovu niti potraživati povrat istih. Što se tiče ulaznih vrata njih su doista o svom trošku ugradili roditelji tužiteljice ali ne na kući tužitelja već kući treće osobe, iako su na kući postojala od ranije ulazna vrata podobna za korištenje. Prije ugradnje tuženik je ukazao da to ne mogu činiti bez odobrenja vlasnice kuće pa je istu obavijestio o tome koje je po njegovom saznanju dala dozvolu za ugradnju. Prema tome tuženik sa ugradnjom i dogovorom oko ugradnje sa vlasnikom kuće nema nikakve veze niti je time povećana kakva njegova imovina. Stoga nema nikakvog osnova za potraživanje tužiteljice prema njemu u pogledu ovih vrata već je riječ o pravnom odnosu vlasnice kuće i roditelje tužiteljice. Kada je u pitanju kredit tužiteljice za koji tvrdi da je podigla za potrebe popravka tuženikovog automobila tuženik poriče da bi on imao saznanja i dogovarao sa njom o podizanju kredita. Koliko je tuženiku poznato tužiteljica je doista podigla kredit u čemu on nije sudjelovao, niti mu je iz tako pribavljenih sredstava po bilo kom osnovu predala ista ili dio tih sredstava. Dakle tuženik nikada od tužiteljice nije uzimao kakav zajam, a najmanje za popravak automobila koji su stranke zajedno koristile. Konačno riječ je o automobilu čija vrijednost niti ne premašuje iznos za koji se tvrdi da je dat na zajam tako da bi stranke u tom slučaju kupile drugi automobil. Ona nikada nije predala tuženiku nikav novčani iznos niti je po njegovim saznanjima podigla sa računa veću količini novca s osnova podignutog kredita niti su stranke nakon toga imale investiciju u vrijednosti visine zajma. Tuženik jest za vrijeme zajednice života obavio tzv. veliki redovni servis na svom automobilu a ne popravak kakvih kvarova niti je servis rađen u vrijeme podizanja kredita. Taj servis je obavio DI, a koštao je cca 800 €. Tužiteljica jest učestvovala u plaćanju troška servisa iznosom od 250,00 €, no ista je automobil i koristila zajedno s tuženikom pa je bila dužna i snositi razmjerno troškove održavanja. Da li je i kada te za koje svrhe tužiteljica koristila sredstva po kreditu tuženiku nije poznato, no za vrijeme zajedničkog života kredit je vraćan pa je jasno da je i sam tuženik imao učešća u povratu jer za taj dio tužiteljica nije doprinosila troškovima zajedničkog života. Stranke su imale dostatna sredstva za plaćanje zajedničkih mjesečnih troškova stanovanja i života. Sa strankama je živo i mlt. sin tuženika iz prvog braka no za njegovo uzdržavanje je redovito mjesečno doprinosila majka iznosom od 200,00 €, što je bio dostatan iznos za zadovoljavanje svih potreba djeteta. Naime kako je naprijed navedeno prihodi stranka su mjesečno iznosili cca 3.000,00 €, pa nije bilo nikakve potrebe za podizanje kredita niti tuženik s time ima ikakve veze. Konačno stranke su. kada bi tijekom mjeseca na računu koje od njih nedostajalo sredstava, jedna drugoj znale uplatiti potreban iznos da se izbjegne minus na računu, a tužiteljica ne dokazuje da bi nakon podizanja kredita prebacila sredstva na račun tuženika i nije mu poznato da bi jednokatno ili u većim iznosima dizala sredstva sa računa. Dakle osporava se da bi tužiteljica ikada tuženiku dala zajam kao i da bi on to od nje tražio. Stranke su inače bile u zajednici života koja je imala sva obilježja izvanbračne zajednice, pa su tako zajednički i raspolagale plaćama, a isto tako zajednički podmirivale sve potrebe za zajednički život iz plaća. Slijedom naprijed iznesenog tuženik smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan te predlaže da sud isti odbije i naloži tužiteljici plaćanje troškova ovog postupka.

3.Tužiteljica u svom očitovanju na odgovor na tužbu ističe kako su navodi koje iznosi tuženik neistiniti i predstavljaju pokušaj izbjegavanja obaveze plaćanja dospjelog duga u iznosu od 12.784,11 eura. Tuženik u svom odgovoru na tužbu nastoji prikazati činjenice na način koji bi ga oslobodio financijskih obaveza koje su nastale kao rezultat zajedničkog života i preuzetih financijskih obveza prema tužiteljici. Tuženik neosnovano tvrdi da nije bio u obvezi doprinositi troškovima zajedničkog života u većem obimu, istovremeno priznajući da je njegov mjesečni prihod iznosio cca 2.000,00 eura, dok je tužiteljica raspolagala sa znatno manjim sredstvima. Njegova tvrdnja da su troškovi života trebali biti podmireni s iznosom od najviše 800,00 eura je neutemeljena, jer nije uzeo u obzir stvarne životne troškove, uključujući stanarinu, režijske troškove i prehranu, koje je u većem dijelu snosila tužiteljica, a koja je i cijelo vrijeme trajanja životne zajednice bila zaposlena te sve dok ju tuženik nije kreditno opteretio ista nije imala kreditnih zaduženja niti drugih mjesečnih financijskih obveza. Tuženik nadalje priznaje da je koristio telefonske usluge registrirane na ime tužiteljice, no negira obvezu naknade istih. Nesporno je da je tužiteljica je iste podmirivala iz vlastitih sredstava a što je i vidljivo po uplatama s njenog tekućeg računa, te da je tuženik za vrijeme zajedničkog života podmirivano uplatama na tekući račun tužiteljice mjesečne iznose potrebne za podmirenje svog telefonskog računa. Tuženik iznosi netočne tvrdnje vezane uz nabavu i plaćanje zajedničkih pokretnina, poput hladnjaka, ulaznih vrata i drugih kućanskih potrepština, tvrdeći da su one bile kupljene bez njegovog znanja ili su koristili isključivo tužiteljici. Međutim, nesporno je da su ti predmeti služili objema stranama tijekom trajanja zajednice života, te je tuženik do završetku zajedničkog života iste zadržao ili ih čak poklonio trećim osobama, iz čega proizlazi da je dužan s navedenog osnova isplatiti tužiteljici razmjerni dio vrijednosti navedenih pokretnina. Tuženik negira da je znao za kredit koji je tužiteljica podigla za potrebe zajedničkog života, no činjenice govore suprotno. Iz dostavljenih bankovnih izvoda jasno proizlazi da je tužitelj za vrijeme trajanja zajedničkog života započeo s podmirivanjem navedenog dugovanja, te da je plaćao rate kredita tužiteljici uplatama na njen račun. Nakon prestanka životne zajednice tužitelj je još kratko vrijeme podmirivao navedeno dugovanje, iz čega proizlazi da je isti bio svjestan da predmetno dugovanje predstavlja njegovu obvezu, a nakon nekoliko mjeseci se oglušio na pozive i poruke tužiteljice da vrati svoj dug prema njoj u cijelosti. Slijedom svega navedenog, jasno je da su tvrdnje tuženika neosnovane te predstavljaju pokušaj izbjegavanja plaćanja duga. Stoga predlažemo da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev te obveže tuženika na isplatu utuženog iznosa, uz pripadajuće kamate i troškove postupka.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 53970828 od 12.listopad 2023. kod Addiko banke, u račune za mobilne usluge za mjesece kolovoz, rujan i listopad 2024. kod Telemach d,d,, Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa kod Telemah d.o.o. od 22.studenog 2022., zahtjev za isključenje priključka od 22.studenog 2024., u promet računa za razdoblje od 1.svibnja 2024. do 21.studenog 2024. za GI kod Addiko banke d.d., saslušao je svjedoke ĆI, TI, II, RI, JI, HI i ŠI, saslušao je stranke dane u svrhu dokazivanja, te je izvršio uvid u sve priloge i podneske u spisu.

5. Na ročištu održanom 10.lipnja 2025. tužiteljica je povukla dio tužbenog zahtjev u iznosu od 1.000,00 eura za iznos kupnje ulaznih vrata kao i zahtjev za predaju u posjed ulaznih vrata s obzirom da se tužiteljica naknadno prisjetila da je navedeni iznos tuženik platio njezinom ocu.

6. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

7. Provedenim postupkom nedvojbenim je utvrđeno da su stranke bile u ljubavnoj vezi od rujna 2021. do travnja 2024.

8. Majka tužiteljice također je iskazala da je GI podigla kredit od nekih 8 do 9 tisuća eura za Stjepanove dugove. Rekla joj je da je od toga kredita kupila samo jedne patike te da OI nije mogao podići kredit jer je u blokadi. GI i OI su živjeli u kući Marijinih roditelja 4 mjeseca, onda su prešli u njihov stan gdje su živjeli 3 do 4 mjeseca, a onda su otišli u kuću koju su iznajmili. Marijinim roditeljima nisu ništa plaćali za stan. Kutnu garnituru su kupili Marijini roditelji prije nego što su oni uopće bili u vezi, a kada su odselili od njih dali su im tu kutnu garnituru. Krevet za dječju sobu su imali od ranije i kupili smo ga Marijini roditelji. Frižider su kupili GI i OI, ali ne zna je li kupljen sredstvima kredita. Kada su doselili kod njih kupili su trokrilni ormar i ne zna tko ga je kupio od njih, ali su ga odvezli. Isto tako bračni krevet je kupio otac tužiteljice i njega su odvezli. Pretpostavlja da se sve stvari i dalje nalaze kod tuženika jer je GI k njima došla samo s osobnim stvarima nakon što su se oni razišli. Dovezli su Marijine osobne stvari i mislili su da ćemo naknadno dovesti i taj namještaj. Međutim nije ništa od toga bilo. GI je OI slala poruke, ali on na to nije ništa odgovarao. GI je zvala OI i da plaća kredit koji je ona podigla te račun za njegov mobitel te je on rekao da će to plaćati i jedno vrijeme je plaćao, a onda je prestao. Za mobitel više ne plaća i ne zna je li GI raskinula ugovor ili je istekao. GI je kredit digla u listopadu 2023. i misli da tuženik nije ni sudužnik ni jamac jer je bio u nekim dugovima. GI im je rekla da je tuženik bio u blokadi, ali ona o tome ništa ne zna. GI je digla kredit i novce dala tuženiku da popravi automobil. Taj automobil je nekada ona vozila, ali ga nije dovezla kući kada su se razišli. Tuženik radi u vojarni, po struci je medicinski tehničar. Ne zna kolika su njegova primanja, ali mislim da ima dobra primanja. Misli da je kutna garnitura plaćena oko 600,00 eura. Krevet za dječju sobu je obični krevet i misli da je njegova cijena 100, 200 eura. Kćerka se vratila kući 19.travnja 2024. Kćerka se zaposlila još prije veze sa OI kao asistent u nastavi, nakon toga je radila preko ljeta u butiku u Zadru jer preko ljeta ne radi kao asistent u nastavi, a od 1.lipnja 2022. radi u vrtiću.

8.1. Svjedok TI, otac tužiteljice, iskazao je da mu je GI, nakon što je podigla kredit rekla da je podigla kredit u iznosu do 10.000,00 eura kako bi popravili Stjepanov automobil te da bi podmirili neke njegove minuse kako bi mogao dobiti veću plaću te da su uložili u kuću u kojoj su živjeli. Prvo su živjeli kod njih u kući, a onda su preselili u njegov stan, a onda su prešli u kuću u najam. Znao je da je to kuća od jedne njihove kolegice, a oni su mu rekli da planiraju kupiti tu kuću od kolegice i urediti je. Nakon što su se GI i OI razišli OI je prvo rekao da će on u nekoliko rata vratiti GI plaćeno za taj kredit odnosno da će podići drugi kredit da bi joj vratio. GI je plaćala kredit, a on joj je vraćao plaćeni iznos. Međutim to je funkcioniralo 2 do 3 mjeseca i nakon toga je prestao plaćati. GI je samo jedan dan došla uplakana kući jer joj je OI rekao da više neće plaćati jer da ga to uopće ne zanima. GI je zaključila ugovor za paket za mobilne usluge za njih dvoje tako da su imali svako svoj telefon, ali je sve plaćala GI jer je išlo na njezino ime i kada su se razišli OI je nekoliko mjeseci plaćao svoj dio, a onda je prestao plaćati. Mobitel sa svojim brojem i dalje koristi. GI i OI su prvo živjeli u iznajmljenom stanu, a budući su on i supruga u kući imali prazan stan koji su uredili, pozvali su GI i OI da dođu živjeli kod njih. Kasnije su preselili u stan koji su imali svjedok i supruga te su ponijeli sa sobom kutnu garnituru i dječju sobu. Kutnu garnituru je svjedok kupio malo prije nego što su oni došli i nitko ju nije koristio, platio ju je 4.000,00 do 5.000 kuna, a krevet koji je kupio koristili su podstanari, ali možda godinu dana i njega su isto ponijeli sa sobom u stan i njega je koristio Stjepanov sin. Frižider i garderobni ormar su GI i OI kupili sami. Ormar su kupili još dok su bili kod njih u kući jer nisu imali ormar pa su ga ponijeli sa sobom. GI ga je samo jedna dan nazvala da dođe po nju, da joj je OI rekao da ide sa sinom u Vinkovce i da ona iseli. Otišao je po GI i ponijeli su samo njezine osobne stvari, cvijeće i neke sitnice. Tada je shvatio da su se oni prijateljski dogovorili jer mu je GI rekla da je OI rekao da će on otplaćivati kredit i da će plaćati svoj dio za mobitel što je i bilo nekoliko mjeseci, da bi joj nakon nekog vremena rekao da on više nema s njom što razgovarati. GI je kasnije pokušala razgovarati s njim, ali on nije htio a nije htio ni s njim razgovarati iako su njih dvojica radili zajedno. Novci od kredita su potrošeni dio na popravak tuženikovog auta te na njegov način života jer je on volio ići po kafićima i kladionicama i vjerojatno se nakupilo dugova, ali ne može točno reći jer nije bio s njim. OI radi s njim, a i živjeli su kod njih pa zna kakve su njegove navike. Kada je došao po kćerku nitko ih nije sprječavao da odvezu stvari međutim kćerka je rekla da će se oni sve dogovorili, a on ne bih htio iznositi stvari iz tuđe kuće.

8.2. Svjedokinja JI, bivša supruga tuženika, iskazala je da joj je OI rekao da su podigli nekakav kredit na Marijino ime. Kredit je on trebao vraćati i valjda ga je vraćao jedno vrijeme, ali ga je prestao ga vraćati, ne zna iz kojega razloga. Ne zna na koga je glasio Stjepanov račun za mobitel. Zna da se GI javljala OI vezano za vraćanje toga kredita. Svi troje smo bili zajedno na kavi vezano za to. Zna da su se njih dvoje prepirali kao … neću ti vraćati kada si takva …. tuži me onda … i slično. Ne zna točno što je OI točno rekao na toj kavi, ali je rekao da ne želi više, da neće više vraćati taj kredit. Zna da je kredit podignut na Marijino ime, a da će ga OI vraćati, ali ne zna za što su ga upotrijebiti. Zna da je neki tužiteljičin namještaj ostao kod OI i da ga je tražila, ali ne zna je li je OI sprječavao da taj namještaj iznese kada je selila.

8.3. Svjedokinja ŠI iskazala je da poznaje GI i OI jer je GI prijateljica njene radne kolegice te se počela družiti s njima i upravo u to vrijeme je bilo govora o tome da će podići kredit. Kredit je podigla GI jer je OI bio u nekakvim blokadama, a kredit je podignut za popravak Stjepanovog automobila. Ne zna što je bilo dok su bili zajedno, ali zna da ga sada vraća GI. Zna da su OI i GI imali zajedničku tarifu za mobitel i da je to postalo problem jer OI nije htio platiti za račun. Misli da je to bila jedna pretplata za njih dvoje, a pretplata je glasila na GI. Zna da su u stanu imali nešto od namještaja što su kupili Marijini roditelji. ali ne zna točno što. Koliko zna GI je plaćala i kredit i račun za mobitel i GI nije rekla da je OI nešto platio. Nije joj poznato je li OI sudjelovao u plaćanju kredita i računa za mobitel. Družili su se dva do tri puta tjedno, ali nije nikada bila u kući u kojoj su živjeli tužiteljica i tuženik. Družili smo se svi zajedno. Ne zna točno koliko je iznosila cijena popravka automobila, ali mislim da je bila preko 1.000,00 eura. Ne zna o kojem iznosu kredita se radilo.

8.4. Svjedokinja HI iskazala je da je GI njena dugogodišnja prijateljica i znam da su GI i OI bili u vezi. Budući se često druži s GI, nakon prekida sa OI požalila joj se da je digla kredit na svoje ime ali ga ne plaća. Ne zna što je bilo prije prekida, ali joj se požalila da joj ne daje novce za taj kredit. Isto tako joj je rekla da je uzela pretplatu za mobitel na svoje ime i da taj mobitel koristi OI i da je na tu pretplatu kupio neke igrice, ali da taj račun ona plaća jer je na njezino ime. Ona ga je zbog toga zvala i bila je s njima kada je on rekao da ona te novce neće vidjeti. Također joj se požalila da joj OI ne da da uđe u kuću da uzme stvari koje su joj ostale dok su živjeli zajedno. Zna da je ona dosta stvari iz svoje roditeljske kuće prenijela u tu kuću gdje je živjela sa OI, između ostalih kutnu garnituru jer joj je tu garnituru pokazivala još u kući svojih roditelja gdje je prije živjela. GI joj je rekla da je ona podigla kredit na svoje ime jer je OI bio u nekim blokadama pa nije mogao podići kredit te da je od toga kredita sebi kupila samo tenisice. Mobitel i pretplatu za taj mobitel je koristio isključivo OI, a to zna jer ga je GI zvala isključivo sa svog mobitela i nije imala potrebu koristiti njegov mobitel. Ne zna je li OI bio u kući u trenutku kada se GI iseljavala iz kuće u kojoj su živjeli zajedno. Ne zna kolika primanja ima tužiteljica, a koliko tuženi. Nije nikada bila u kuću u kojoj su živjeli GI i OI.

9. Tužiteljica GI iskazala je u svrhu dokazivanja da je sa OI bila u vezi 3 godine i u međuvremenu su se i zaručili, a on ju dosta dugo nagovarao da podignem kredit te su, obzirom da smo se zaručili pristala. Kredit je bio za popravak njegovog automobila koji se tada pokvario, za podmirenje njegovih dugova jer joj je rekao da mora podmiriti dugove kako bi mu mogla porasti plaća. Kupili su frižider koji se i sada nalazi u kući gdje on živi i kupio si je gejmerski mobitel. Kredit je bio na njeno ime i rekao je da će on plaćati rate kredita, a isto tako on je prije toga kupio mobitel na zajedničku tarifu, međutim on je kasnije dao taj mobitel prijatelju, a sebi je kupio gejmerski mobitel. Tarifu je prenio s toga mobitela koji je dao prijatelju na gejmerski mobitel i nastavio trošiti tako da je on u početku plaćao mjesečne rate kredita te svoj dio za mobitel jer je to na računu bilo jasno odvojeno. Nakon što su se razišli dogovorili su se da će do kraja godine mjesečno plaćati rate kredita i za mobitel, a da će on nakon toga podići kredit i da će joj vratiti novce za kredit da ga ona može zatvoriti. Međutim to je trajalo do rujna 2024. kada je prestao plaćati i za kredit i za mobitel. Zvala ga je zbog toga, a on joj je rekao da ona samo viče i poklopio joj slušalicu. Kasnije su se našli u kafiću gdje su bile HI i njegova bivša žena. Tada ga je pitala kada će joj vratiti novce za kredit i što je sa stvarima budući je u kući ostalo puno stvari koje su zajedno kupili i stvari koje je donijela od svojih roditelja. Njegova bivša žena joj je rekla da je jadnica, a on je rekao da može doći po stvari, ali da će zvati policiju i da joj neće vratiti novce za kredit, a niti za mobitel. Budući je tarifa do mjeseca studenog nije htjela prekidati tarifu da ne bih morala plaćati i penale pa je isplatila do kraja. Nakon što su se razišli došla je po svoje osobne stvari, ali nije htjela voziti svoje stvari zbog Stjepanovog djeteta jer joj je bilo žao da dijete dođe u praznu kuću. Naime i krevet i stol koje dijete koristi kupio je njen otac. OI je sebi kupio gejmerski stol. Iz kuće svojih roditelja donijela je radni stol, krevet, bračni krevet koji je OI odnio u Vinkovce kod svojih roditelja, jedan ormar koji je OI poklonio svome prijatelju jer je u stanu bio ormar, kutnu garnituru, a zajedno su kupili frižider i ormar koji je on dao prijatelju. Očekivala je da će joj on dati novce za kredit te u tom slučaju ne bi ništa tražila od svog namještaja koji je ostao u kući. Od novaca od toga kredita kupila si je samo tenisice za 70,00

- 80,00 eura. Kada su joj sjeli novci od kredita OI ju je dovezao u banku gdje je podigla novce i dala mu ih. OI joj je od mjeseca travnja do rujna uplaćivao novce za rate kredita i za mobitel, a u rujnu je očekivala da će platiti, ali nije platio. Ne zna točno o kojem iznosu se radi. Jedno vrijeme su živjeli u kući njenih roditelja, onda u stanu njenih roditelja, a prije toga svega su živjeli u dva različita podstanarska stana. U trenutku kada se iseljavala iz stana tuženik je otišao s djetetom u Vinkovce. Od stvari je iznijela samo svoje osobne stvari koje su stale u kofere, te dva noćna ormarića od njene bake i tepihe. Tuženik joj nije bio niti sudužnik, niti jamac jer joj je rekao da on ne može biti niti sudužnik niti jamac jer je prezadužen i mijenjao je više banaka.

10. Tuženik OI iskazao je u svrhu dokazivanja da nikada od tužiteljice nije tražio da podigne kredit, a nije niti znao da je podigla kredit kao što nisu znali ni njezini roditelji. Tužiteljica je sudjelovala s novcima u servisu auta iznosom od 500,00 eura tako da se novci koje joj je platio na račun nakon njihovog raskida u iznosu od nešto preko 900,00 eura odnose na tih 500,00 eura za auto, na račune za telefon za njegov i njen dio do isteka ugovora te joj je platio oko 150,00 eura za frižider koji su kupili. Točno je da je tužiteljica donijela kutnu garnituru, krevet za dječju sobu i trokrilni ormar međutim kada su se razišli on je sa sinom otišao u Vinkovce i rekao da odnese sve što je njeno. Ona je odnijela puno stvari, a kutnu garnituru, dječji krevet i ormar je ostavila, a kasnije je tražila i ulazna vrata, a on joj je rekao da ako dođe po vrata da će pozvati policiju. Ostale stvari nije ni tražila sve do podnošenja tužbe. Kutnu garnituru i ormar koja mu nisu trebali dao je zajedničkom prijatelju MI, krevet za dječju sobu je odvezao u Vinkovce kod svojih roditelja.

11. Nesporno je da je tužiteljica 12.listopada 2023. s Addiko Bank d.d zaključila Ugovor o kreditu broj 53970828 za iznos od 8.300,00 EUR, ako i da je s Telemach Hrvatska d.o.o. 22.studenog 2022. zaključila pretplatnički ugovor za Paket UNLIMITED/22,90 EUR) za korisnički broj 003859550861293 uz ugovornu obvezu na 24 mjeseca i promotivnu cijenu uređaja Xiaomi 11T Pro Blue 256 GB/864722055594109.

12. Sud je prihvatio kao istinite iskaze tužiteljice i saslušanih svjedoka jer su isti logični i uvjerljivi te potvrđuju jedni druge, a nije prihvatio kao istinit iskaz tuženika dan u svrhu dokazivanja da nije znao da je tužiteljica podigla kredit te da se iznosi koje je tužiteljici uplatio na račun odnose na 500,00 EUR koje je tužiteljica dala za servis automobila, na račune za telefon za njegov i njen dio do isteka ugovora te da joj je platio oko 150,00 eura za frižider koji su kupili.

12.1. Naime, uvidom u promet računa za razdoblje od 1.svibnja 2024. do 21. studenog 2024. koji tužiteljica ima kod Addiko Bank d.d. vidljivo je da je 8.svibnja 2024. Addiko Bank d.d. s računa tužiteljice skinula iznos od 167,66 EUR, koliko prema ugovoru o kreditu od 12.listopada 2023. iznosi rata kredita, a tuženik je na račun tužiteljice 8.svibnja 2024. uplatio iznos od 170,00 EUR. Isto tako je tuženik na račun tužiteljice 7.lipnja 2024. uplatio iznos od 235,00 EUR, a istoga dana je tužiteljici s računa skinut iznos od 167,66 EU čime je očigledno podmirena rata kredita. Tužiteljica je 8.srpnja 2024. podmirila ratu kredita u iznosu od 167,66 EUR, a tuženik joj je istoga dana na račun uplatio iznos od 170,00 EUR, a dan kasnije 9.srpnja 2024. uplatio je tužiteljici iznos od 75,00 EUR. Tužiteljici je 8.kolovoza 2024. na ime rate kredita skinut iznos od 167,66 EUR, a tuženik joj je 16.kolovoza 202. uplatio iznos od 230,00 EUR te su joj 8.rujna 2024. kao i 8.listopada i 8.studenog 2024.također na ime kredita skinuti iznos od po 167,66 EUR, dok joj u rujnu, listopadu i studenom tuženik nije na račun ništa uplatio.

12.2. Po mišljenju suda iz istoga proizlazi da je tuženik tužiteljici do zaključno s mjesecom kolovozom uplaćivao novac za podmirenje rate kredita i računa za mobitel, a od tada joj više nije uplaćivao ništa, što potvrđuje navode tužiteljice i svjedokinje JI da je tuženik rekao tužiteljici da više neće otplaćivati kredit i neka ga tuži. Budući je tuženik četiri mjeseca uplaćivao novce za otplatu kredita i za mobitel, po mišljenju suda isto potvrđuje navode tužiteljice da je ona doista kredit podigla za njegove potrebe s time da ga on vraća, što je i činio do zaključno s mjesecom kolovozom 2024. kao što je plaćao i račun za mobitel koji je tuženik koristio, kako je sam naveo u odgovoru na tužbu.

13. Budući je tužiteljica Ugovor o kreditu zaključila 12.listopada 2023. te prema navedenom ugovoru anuiteti iznose 167,66 EUR mjesečno, osim zadnjeg koji iznosi 157,99 EUR, a anuiteti dospijevaju svakog 8. u mjesecu. Sud je utvrdio da je od mjeseca studenog 2023. do mjeseca kolovoza 2024., kada je tuženik zadnji puta platio tužiteljici za ratu kredita, na ime kredita otplaćen iznos od 1.676,60 EUR (10x167,66 EUR). Navedeni iznos sud je odbio od iznosa kredita koji je tužiteljica podigla (8.300,00 EUR) i koji je zapravo pozajmila tuženiku te je tuženiku naložio da tužiteljici isplati preostali iznos od 6.623,40 EUR. Budući je tužiteljica kredit podigla i novac pozajmila tuženiku, uz njegovu obvezu da plaća rate kredita, on je time trebao plaćati i kamatu na navedeni kredit. Kako je tuženik prestao plaćati kredit, zbog čega tužiteljica sad od njega traži povrat pozajmljenog iznosa, dužan je tužiteljici platiti i zakonsku zateznu kamatu od datuma kada je prestao plaćati kredit, odnosno od 8.rujna 2024. kada je dospjela prva rata koju nije platio, ali budući tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu od 2.siječnja 2025. sud je naložio tuženiku da joj plati zakonsku zateznu kamatu od navedenog datuma. Sud je odbio tužiteljicu s iznosom iznad dosuđenoga.

14. Sud je tuženiku naložio i da tužiteljici plati na ime plaćenih računa za Telemach usluge, koje je koristio tuženik, iznos od 101,33 EUR za mjesec kolovoz 2024., 88,87 EUR za mjesec rujan 2024., 71,49 EUR za mjesec listopad 2024. dok ju je odbio sa zahtjevom za isplatom iznosa od 68,81 EUR s kamatom od 16.prosinca 2024. jer za navedeni iznos nije priložila račun iz kojega proizlazi obveza plaćanja istoga.

15. Budući je tužitelj iskazao da je trokrilni ormar koje je tužiteljica donijela u stan u kojem su zajedno živjeli, a koje nije odvezla nakon njihovog raskida, darovao prijatelju, što je potvrdila i tužiteljica, to znači da je isto učinio za vrijeme trajanja njihovog zajedničkog života i s čime se ona tada očigledno suglasila, pa stoga tužiteljica nema pravo tražiti vraćanje istoga, ali ima pravo tražiti od tuženika da joj vrati dječji krevet i kutnu garnituru koju je dovezla od svojih roditelja, koju garnituru je tužitelj navodno također darovao prijatelju, a krevet odvezao kod svojih roditelja u Vinkovce. Ukoliko tužitelj nije u mogućnosti tužiteljici vratiti navedene nekretnine, dužan je tužiteljici isplatiti njihovu vrijednost , kao i isplatiti joj ½ vrijednosti hladnjaka koji su zajedno kupili, a koji je ostao kod tuženika. Obzirom na navedeno sud je tuženiku naložio da tužiteljici preda u posjed kutnu garnituru i dječji krevet, a ako to nije u mogućnosti, smatrajući slobodnom procjenom da vrijednost kutne garniture i kreveta za dječju sobu te polovina vrijednosti hladnjaka iznosi ukupno oko 1.000,00 EUR, sud je tuženiku naložio da joj isplati navedeni iznos, dok ju je odbio sa zahtjevom iznad navedenoga.

16.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan, a tužiteljica je tužbom tražila isplatu iznosa od ukupno 11.748,11 EUR, dok joj je sud dosudio iznos od ukupno 7.885,09 EUR što znači da je tužiteljica uspjela s oko 67 % tužbenog zahtjeva po visini, te joj stoga pripada 67% troškova parničnog postupka (tužiteljica 100%+67%=167:2=83,50 %, tuženik 0%+33%=33:2=16,50 %, 83,50-16,50=67%).

16.1. Tužiteljičini troškovi parničnog postupka iznose ukupno 1.250,00 EUR, a odnose se na sastav tužbe (200,00 EUR), sastav podneska (200,00 EUR), zastupanje na 3 ročišta (3x200,00 EUR), pristup na ročište za objavu presude (100,00 EUR), sve s PDV-om (250,00 EUR).

16.2. Obzirom da je tužiteljica uspjela sa 67 % tužbenog zahtjeva sud je tuženiku naložio na temelju odredbe članka 154.stavak 2. Zakona o parničnom postupku da tužiteljici na ime naknade troškova parničnog postupka plati iznos od 837,50 EUR.

17. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 28.srpnja 2025.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa opravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. OD Hećimović i partneri d.o.o. Slav.Brod

2. Mirna Ryvola, odvjetnica, Požega