Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1798/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Mihu Mratoviću , u pravnoj stvari tužitelja VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanoga po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, kojim je u formi presude odlučeno o troškovima postupka od 22. svibnja 2025., pod poslovnim brojem P-1166/2023, 28. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Djelomično se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska odluka o troškovima postupka u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.506,37 EUR zajedno s pripadajućim kamatama od 22. svibnja 2025. godine, pa do isplate.
II. Djelomičnim uvaženjem tuženikove žalbe preinačuje se prvostupanjska odluka o troškovima postupka u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.312,50 EUR (preko iznosa od 6.506,37 EUR do iznosa od 7.818,87 EUR), na način da se tužiteljev zahtjev u navedenom dijelu za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 62,50 EUR, dok se za više zatraženo do iznosa od 751,25 EUR tuženikov zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je obvezao tuženika naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.818,87 EUR dok je za više zatraženo tužiteljev zahtjev odbio kao neosnovan.
2. Protiv odluke o troškovima postupka pravovremeno se žali tuženik osporavajući istu u dijelu kojim je obvezan na naknadu troškova postupka zbog povreda postupka i pogrešne primjene materijalnog prava koji žalbeni razlozi su propisani odredbom članka 353 stavak 1. Točka 1 i 3 Zakona o parničnom postupku (NN- 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZPP). Tuženik u žalbi ističe okolnosti:
- kako je tužitelj povukao tužbu u dijelu zahtjeva,
- kako tužiteljevi podnesci nisu dostavljani tuženiku,
- kako nije trebalo priznati trošak pristupa na ročište za objavu presude,
- kako nije trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023 – dalje Tarifa/23)
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Inače u ovom predmetu prvostupanjski sud je pravomoćno odlučio o dijelu zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti dijela odredaba Ugovora o kreditu od 2. kolovoza 2006 zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 19.997,88 eura, na način da je taj dio zahtjeva u cijelosti prihvaćen dok je prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu kojim je utvrđen ništetnim raskid ugovora i odlučeno o troškovima postupka, te u tome dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Međutim naknadno je tužitelj povukao tužbu u preostalom dijelu zahtjeva za utvrđenje ništetnim raskida ugovora, no prvostupanjski sud je neovisno o odredbi članka 164 stavak 1. ZPP-a presudom odlučio o zahtjevu za naknadu troška.
6. Ipak neovisno o načinu donošenja odluke jasno je zbog odredbe članka 167. ZPP-a kako tuženikovu žalbu valja smatrati žalbom protiv rješenja.
7. Prvostupanjski sud je zaključio kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa je trošak dosudio i to za sastav tužbe 500,00 eura, (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav podnesaka od 3. lipnja 2020., 15. listopada 2020., 3. studenoga 2021. i 15. prosinca 2021. svaki po 500,00 eura, (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 8. ožujka 2021., 3. studenoga 2021., 2. ožujka 2022., 24. studenoga 2022., 22. prosinca 2022. i 12. svibnja 2025. svako po 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastav podneska od 4. ožujka 2022. (Tbr. 8. t. 4. OT-a), pristup ročištima za objavu presude 21. ožujka 2023. i 22. svibnja 2025. svako po 100,00 eura, što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, te trošak vještačenja od 331,81 euro, trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 eura i trošak sudske pristojbe na presudu 246,47 eura, daje konačni iznos troška od 7.818,87 eura.
8. Kao prvo valja istaći da zbroj novčanih iznosa koje obistinjuje prvostupanjski sud daje svotu od 7.756,37 EUR a ne 7.818,87 EUR pa osnovano tuženik ukazuje u žalbi na bitnu povredu postupka iz odredbe članka 354 stavak 2 točka 11. ZPP-a.
9. Suprotno od tuženikovih žalbenih navoda odredba članka 154 stavak 2 ZPP-a u dijelu kojim propisuje da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva upućuje da i u konkretnom slučaju s obzirom da se nije posebno raspravljalo o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti raskida ugovora ne utječe na prosudbu o uspjehu u sporu.
10. Ipak odredbu članka 154 stavak 2. ZPP-a ne može se tumačiti i primjenjivati izolirano od odredbe članka 158 stavak 1. ZPP-a, po kojoj odredbi tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka.
11. Prvostupanjski sud dosuđujući troškove postupka koje je nominalno trebao dosuditi u iznosu od 7.756.37 EUR nije vodio računa da priznaje tužitelju trošak sastava podneska od 3. studenog 2021. kojim podneskom se tužitelj dodatno očitovao u svezi svog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti raskida ugovora, a u ovom dijelu je tužba povučena. Nadalje nije bilo niti osnove po citiranim odredbama priznati tužitelju trošak pristupa na ročište održano 12. svibnja 2025. s obzirom da se tu upravo konstatiralo kako je tužitelj povukao tužbu; a sve cijeneći da tužitelju na ovaj način nije onemogućeno pravo na pristup sudu te da je ovakvo zadiranje drugostupanjskog suda u skladu s načelom testa razmjernosti.
12. Okolnost da tuženiku nisu dostavljeni neki podnesci (pri tome se primjećuje da podnesak od 4. ožujka 2023. niti postoji niti je trošak obistinjen) nema utjecaja na prosudbu o troškovima postupka, već bi to moglo predstavljati ili relativno bitnu povredu postupka ili čak apsolutno bitnu povredu postupka iz odredbe članka 354 stavak 2 točka 6. ZPP-a ovisno o sadržaju tih podnesaka ali isključivo na glavnu stvar.
13. Suprotno od tuženikovih žalbenih navoda stranci valja priznati pravo na trošak pristupa na ročište za objavu presude jer je javnost suđenja upravo omogućena javnim ročištem za objavu presude.
14. Suprotno od tuženikovih žalbenih navoda upravo valja primijeniti Tarifu/23 s obzirom da je to izrijekom propisano.
15. Dakle, ispravno je prvostupanjski sud po konačno postavljenom zahtjevu na temelju odredbe članka 154 stavak 1. ZPP-a u svezi Tarife/23 priznao tužitelju trošak sastava tužbe, sastava tri tužbe i pristupa na pet ročišta po 500 EUR po radnji što uvećano za PDV na odvjetničke usluge od 25%, te trošak vještačenja od 331,81 euro, trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 eura i trošak sudske pristojbe na presudu 246,47 eura čini svotu od 6.506,37 EUR, pa je valjalo dijelom odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku o troškovima postupka, na temelju odredbe članka 380 točka 2. ZPP-a u dijelu kojim je obvezan naknaditi tuženik tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.506,37 EUR s pripadajućim kamatama.
16. Na temelju odredbe članka 380 točka 3. ZPP-a valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka u dijelu kojim je dosuđen trošak u iznosu od 1.312,50 EUR (preko iznosa od 6.506,37 EUR do iznosa od 7.818,87 EUR) te u navedenom dijelu tužiteljev zahtjev odbiti kao neosnovan.
17. Po pravnom shvaćanju ovog suda tuženik je u žalbi uspio za približno 20%, te isti na temelju odredbe članka 154 ZPP-a ima pravo na razmjerni trošak žalbenog postupka. Sukladno troškovniku tužitelj je zatražio trošak sastava žalbe, no tuženikov trošak valja procjenjivati po Tarifnom broju 10 točka 4. jer se radi o žalbi na rješenje kako je to već ranije naznačio ovaj sud. Stoga je tužitelju valjalo priznati trošak sastava žalbe u iznosu od 250 EUR-a odnosno 50 EUR s obzirom na uspjeh od 20%. Dodatno je na priznati trošak od 50 EUR valjalo priznati trošak PDV-a na odvjetničke usluge od 25%, u svoti od 12,50 EUR.
18. Slijedom navedenog valjalo je obvezati tužitelja da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 62,50 EUR-a za više zatraženo tuženikov zahtjev odbiti kao neosnovan.
U Splitu, 28. srpnja 2025.
SUDAC
Miho Mratović
