Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

23000 Zadar

Poslovni broj: K-767/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Veri Miočić, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Prtenjača, u kaznenom predmetu protiv optuženog IB, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), koji je pokrenut u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO- DO-657/2024 podignute 6. studenog 2024., nakon javne rasprave održane 17. ožujka 2025., 22. travnja 2025. i 23. srpnja 2025. kada je i zaključena u prisutnosti NB, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru i optuženog IB, dana 28. srpnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj:

152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda; 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP)

optuženi IB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin I i N rođene O, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], sa završenom srednjom stručnom spremom, živi u izvanbračnoj zajednici, otac dvoje djece, srednjeg imovnog stanja, bez vojnog čina, bez odlikovanja, neosuđivan

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi dana 5. travnja 2024. u Viru, u cilju da se nepripadno materijalno okoristi, lažno predočio žrtvi oštećeniku OB da će mu za 1.000,00 EUR-a dovršiti izgradnju pregradnog zida pokraj kuće, što je žrtva oštećenik povjerovao pa mu je dao navedeni iznos, međutim s obzirom da mu od početka nije bila namjera ispoštovati dogovoreno, to do današnjeg dana, unatoč brojnim pozivima žrtve oštećenika, nije izveo radove, niti je novac vratio, na koji se način na štetu žrtve oštećenika okoristio za iznos od 1.000,00 EUR-a,

dakle da bi s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, čime bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje u tekstu KZ/11),

II. Temeljem članka 158. st. 3. ZKP upućuje se oštećeni OB, OIB: [osobni identifikacijski broj] da svoj imovinsko pravni zahtjev može ostvariti u parnici.

III. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. toč. 1.-5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, osim troškova iz čl. 147. st. 1. ZKP, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, je dana 6. studenog 2024. godine podiglo optužnicu pod brojem KO-DO-657/2024 protiv optuženog IB radi kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11 koju je rješenjem Kov-684/2024 od 5. prosinca 2024. potvrdilo optužno vijeće ovog suda.

2. Optuženi IB se očitovao na raspravi da se ne smatra krivima po optužnici (str. 52 spisa).

3. Uz suglasnost stranaka pročitani su odnosno pregledani sljedeći dokazi: potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 4 spisa), DVD medij sa snimkama zaslona mobitela oštećenika (list 5 spisa), DVD fotografije poruka koje su razmjenjivali okrivljenik i OB (list 7 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika IB sa DVD snimkom obrane (listovi 8-11 spisa), preslika rukom pisanih iznosa (list 12 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenika OB (listovi 22-23 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠB i VB (l.s.45-47), izvod iz prekršajne (l.s.24, 38-39) i kaznene evidencije (l.s.25, 40-41) za okrivljenika. Na izvedene dokaze nije bilo primjedbi.

4. Prilikom ispitivanja u PP Zabok optuženik, tada ispitan u svojstvu osumnjičenika, naveo je kako su on i VB radili od početka u firmi Cross line d.o.o, koja firma je bila zadužena za radove koje je naručio ovdje oštećeni OB. Na kraju su se OB i ta firma razišli pa su se dogovorili da on, optuženik i njegov kolega VB počnu raditi kod OB i ŠB čijeg prezimena se ne može sjetiti u njihovoj firmi na [adresa]. Bilo je dogovoreno da će se njemu plaćati dnevnica od 130,00 eura, a VB satnica u iznosu od 7,00 eura, plaćanje je dogovoreno na ruke. Bilo je dogovoreno da on i VB rade pregradne, a nikakve ogradne zidove. Radio je za OB negdje mjesec dana i to negdje od 11. ožujka i 10-15 dana iza Uskrsa. Već tada je vidio da OB ništa ne poštuje, nije mu plaćao dnevnicu već satnicu, odbijao im je od satnice ako bi sjeli, a marendu koja je isto bila dogovorena im je donio svega tri puta u mjesec dana. Također da je bilo dogovoreno da će njega i VB prijaviti radi staža i zdravstvenog međutim ni to nije ispoštovao. OB da mu je posudio 500,00 eura čim su došli što je odgovaralo cca četiri dnevnice. Nakon što je odradio tih 500,00 eura za OB koje mu je ovaj posudio iz evidencije koju je vodio proizlazi primjerice tako da je 12. ožujka dobio 130,00 eura, a 15. ožujka 80,00 eura. Za ukupno mjesec dana koliko je radio za OB ovaj mu je isplatio ukupno oko 1.000,00-1.100,00 eura što nije bilo u skladu sa dogovorom koji su imali. Također optuženik je tad naveo da oštećenikov navod da su optuženikovi privatni razlozi uzrok što on navodno nije izveo radove neosnovan.

5. U svom iskazu, kojeg je sukladno članku 417.a stavku 5. ZKP iznio na završetku dokaznog postupka (str. 51-54), optuženik je naveo da je radio u firmi Cross line d.o.o. koja je dogovorila sa OB i njegovim ocem izgradnju dva objekta na [adresa], on je tamo radio kao poslovođa. Ta firma da im nije isplaćivala plaće, a na gradilištu ih je bilo 10-12 uslijed čega su OB i njegov otac smatrali da su u nepogodnoj situaciji i dogovorili su se s njim i s VB da rade za satnicu, pri čemu je optuženik trebao imati 13,00 eura po satu, a VB 7,00 eura po satu, uz osiguran smještaj i marendu koja je trebala biti u 11,00 sati. Međutim marenda je bila možda samo jednom u 11,00 sati, a kasnije u 12,13 ili 14,00 sati. Kada je pitao OB mogu li sami ići po marendu, on to nije dozvolio i rekao je da ne želi da se prešetavaju i miču sa gradilišta i da će im on donijeti marendu. Prigovarali su i smještaju koji je bio jako loš, tuš kada je bila začepljena, nisu se mogli tuširati. Kada je OB pitao da to popravi on je rekao da on to neće odštopavati i to besplatno, a bila je riječ o kući njegovog susjeda. Pošto su u Cross line d.o.o. bili i gladni i žedni zaista da je posudio od Branimira 500,00 eura od čega mu je on dnevno odbijao 50,00 eura od dnevnice i ne zna koliki je preostali dug, ali zasigurno nije 1.000,00 eura.

5.1. Uz pregledavanje DVD medija sa snimkama zaslona mobitela oštećenika (l.s. 5), posebno upitan od strane suda, optuženik je potvrdio da je to zaista bila njegova komunikacija s oštećenikom i ne osporava je, ali da je on tada bio u teškom stanju financijskom stanju i nije se htio usprotiviti OB kada ga je on tražio 1.000,00 eura (800,00 eura + 200,00 eura smještaj).

5.2. Na upit zastupnice optužbe odgovorio je da je radio na satnicu s time da zid oko kuće nije radio. Na obje kuće da je radio pregradne zidove, a na jednoj kući atiku, ovo nakon što je otišao iz Cross line d.o.o.

6. Iz iskaza oštećenog OB, a koji iskaz je pročitan uz suglasnost stranaka sukladno čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP-a, proizlazi da je IB upoznao jer je on radio na kući kod njegovog oca na [adresa], IB je tada radio u nekoj firmi čije ime ne zna, ta firma je propala, ali su iz te firme rekli da ne mogu završiti kuću njegovog oca i da idu, a kako je IB bio tamo glavni majstor, a ima dvoje djece i drugo, IB je ponudio da mu napravi pregradne zidove između dvije kuće. S IB se na kraju dogovorio 2. ožujka 2024., kada su sklopili usmeni dogovor, da će mu IB uzidati pregradni zid između dvije kuće, koji zid je trebao biti od blokova u dužini od 20 metara, za ukupni iznos od 1.800,00 eura. IB je došao i povremeno izvodio radove od 3. ožujka do 5. travnja 2024. kada je uzidao negdje polovicu zida. Dana **.**.2024. IB mu je rekao da mu isplati ono što je tad odradio i da mu posudi još 1.000,00 eura navodeći da mu je supruga bolesna i da ide na operaciju te da mu djeca nemaju što jesti. On je IB za odrađeni posao isplatio 800,00 eura i posudio mu još 1.000,00 eura, s time da su se još dogovorili da će mu IB dovršiti zidanje spomenutog zida za novčani iznos koji mu je on tad posudio. Od 5. do **.**.2024. IB mu se javljao svaki dan da će odraditi posao, 19. travnja je poslao poruku da zbog privatnih razloga ne može stići da i da mu da rok od mjesec dana da vrati dug. Na to mu je oštećenik odgovorio da je dobro, ali da mu je prije mogao reći, 20. svibnja 2024. putem WhatsApp poslao je IB broj bankovnog računa na koji će mu uplatiti novac na što je IB uzvratio porukom da je u redu. Dana **.**.2024. IB mu šalje poruku da ako napravi neki posao taj dan da će mu vratiti novac, ako ne onda sutra. Kako mu IB nije uplatio novac 22. svibnja je napisao poruku da li ga je zaboravio, a on mu je uzvratio da je kiša i da bi posao trebao biti sutra gotov. Dana **.**.2024. IB mu je poslao poruku da je još na bauštelu i da zbog kiše nije mogao završiti posao. Dana **.**.2024. IB mu je poslao poruku da će mu isplatiti novac, a 27. svibnja 2024. da je to sto posto. Kada je vidio 27. svibnja 2024. da mu IB nije uplatio novac poslao mu je poruku da li je uplatio novac, na što je IB uzvratio da rješava i da se ne brine. Dana **.**.2024. IB mu je poslao oporuku da ga moli da sačeka još dva dana kako bi mu vratio novac, na što je uzvratio da je u redu, ali da to riješe kao ljudi. Kada je vidio da mu IB nije uplatio novac ni tada, 1. lipnja 2024. opet mu je uputio poruku sa upitom je li mu uplatio novac, ali se IB od tada nadalje nije odazivao na njegove pozive i poruke uslijed čega oštećenik smatra da ga je IB prevario za novčani iznos od 1.000,00 eura. Kada je IB posudio taj iznos od 1.000,00 eura bio je prisutan njegov prijatelj KB koji mu je radio instalacije u kući. Također **.**.2024. IB mu je poslao poruke da će ga tužiti za sve laži koje je izjavio u policiji i od tada više nisu komunicirali. Na izgradnji pregradnog zida je radio još jedan čovjek iz Bosne koji je s IB radio u firmi koja je propala, a tom čovjeku oštećenik da je sve platio i IB nije imao ništa s njim što se tiče plaćanja radova.

7. Između stranaka nije sporno da su optuženik i oštećenik sklopili usmeni ugovor o djelu i da je optuženik zajedno sa VB izvodio građevinske radove za oštećenika kao naručitelja obzirom je raniji izvođač radova s kojim je oštećenik dogovorio radove i kod kojega su optuženik i VB bili zaposleni upao u financijske probleme. Također, nesporno je dogovoreno plaćanje na ruke između naručitelja ovdje oštećenika i optuženika kao izvođača.

7.1. Sporno je jesu li stranke ugovora ispoštovale dogovoreno svaka sa svoje strane pri čemu je odlučno je li na strani optuženika u trenutku ugovaranja posla postojala prijevarna namjera kao jedan o konstitutivnih elemenata kaznenog djela prijevare.

8. Nadalje, z iskaza svjedoka ŠB proizlazi da je OB pozajmio novac IB i to iznos od 500,00 eura, a zauzvrat da će mu on odraditi taj iznos što će mu OB odbiti kod obračuna. IB da je morao posuditi ovaj iznos da posjeti svoju obitelj jer u dotadašnjoj firmi u kojoj je radio nije primao plaću. Nakon toga je IB otišao doma i vratio se i radio za OB, koliko je svjedoku poznato odradio je tih 500,00 eura, ali je opet pozajmio 800,00 eura, međutim nakon toga se nije vraćao i nije odradio taj iznos. Tih 800,00 eura je pozajmio jer mu je žena bila bolesna i morao ju je posjetiti, sve ovo je svjedoku poznato jer je sam bio na gradilištu i radio je za OB i to vodu i struju. Sam svjedok je bio u kontaktu s IB jer je htio da radi za njega, nedostajao mu je netko tko zna građevinu. Svjedok je rekao da je bio prisutan kada je OB razgovarao s IB telefonom na razglas kada mu je IB obećao da će se vratiti i odraditi ovih 800,00 eura. Iz onoga što je čuo dok su IB i OB razgovarali telefonom na razglas, nije zaključio da bi OB bio nešto dužan IB, u to je prilično siguran, s time da svjedok nije ulazio u način plaćanja koji su dogovorili odnosno je li on bio po satu ili po dnevnicama. IB i " Š" za OB su radili vijenac koji je i on pomagao osobno dovršiti kao i pregradne zidove za koje misli da su dovršili. Svjedok ne zna jesu li radili ogradne zidove i nije upoznat s njihovim evidencijama plaćanja, ali je znao viđati na gradilištu da OB na ruke daje novac IB, ne zna o kojim iznosima se radilo. Od početka lipnja 2024. pa do rasprave na kojoj je iskazivao 22. travnja 2025. nije vidio optuženika s time da je on svoje radove na nekretnini oštećenika (struju i vodu) završio krajem svibnja / početkom lipnja 2024.

8.2. Iz iskaza svjedoka VB zvanog „ Š“ proizlazi da su on i IB radili za firmu Cross line d.o.o., ali je tamo bilo problema pa su trebali prijeći raditi kod OB i to unutarnje građevinske radove. OB da nije ispoštovao ono što su dogovorili, trebao ih je osigurati, osigurati smještaj. Njegov dogovor s OB je bio da radi po satu i to 7,00 eura po satu, svjedok ne zna koji je bio dogovor između OB i IB po tom pitanju. Plaćao im je na ruke jer su još uvijek bili prijavljeni u firmi Cross line d.o.o. S OB su se pogodili isključivo za unutarnje radove, ograde nisu radili, ne može se sjetiti jesu li radili vijenac, ne zna ništa o gradnji pregradnih zidova između dviju kuća, samo su oni radili građevinske radove, nije bilo drugih izvođača, a te radove su odradili u cijelosti kako je bilo pogođeno i sa firmom Cross line d.o.o. Tu su radili otprilike jedan mjesec. Dok su radili IB je išao kući i vraćao se jer je imao problema sa zubom, misli da mu je i dijete bilo bolesno, ne sjeća se, ali morao je ići kući. Svjedoku da je OB isplatio sve što je odradio i po završetku nisu potpisali nikakvi zapisnik, na gradilištu nije bio nadzorni inženjer niti su se vodili dnevnici niti knjige, on i IB su vodili interne evidencije koje su mu ostale u smještaju. Svjedoka ŠB poznaje jer su on i OB nešto zajedno radili. Ništa što su dogovorili s OB nije bilo tako, ni smještaj, ni hrana, ali unatoč tome su sve odradili po dogovoru, nisu mogli otići nigdje s gradilišta. On i IB su bili u istom smještaju, OB ga nije tražio da dođe nešto dovršiti, a niti IB jer da su sve dovršili. IB i OB su se dogovarali oko radova, on nije bio toliko umješan. Nakon što su dovršili radove kod OB on je nastavio svoju struku kao kuhar i ne zna je li IB nastavio s ovim građevinskim radovima jer iako su ostali u kontaktu nisu razgovarali o tome.

9. Nakon provedenog postupka sud je optuženog IB temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret jer nije nedvojbeno dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevarom iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 na način kako se tereti optužnicom. Uvodno treba istaknuti kako se presuda u kaznenom postupku može odnositi samo na osobu koja je optužena i isključivo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici (čl.449.st.1. ZKP), a sud presudu temelji na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi (čl.450.st. 1. ZKP).

10. Prema čl. 236. st. 1. KZ/11 kazneno djelo prijevare čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Dakle, kazneno djelo prijevare sastoji se u dovođenju nekog u zabludu lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica ili održavanjem nekog u zabludi. Posljedica ovog djela je postupanje na štetu svoje ili tuđe imovine. Isključivo je pri tome relevantna prijevarna namjera na strani optuženika u trenutku započinjanja poslovne suradnje i kao takva konstitutivni element kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11.

11. U bitnome optužba u optužnici tereti optuženika da je 4. travnja 2024. imao unaprijed stvorenu namjeru da za tada danih 1.000,00 EUR ne dovrši oštećeniku izgradnju pregradnog zida oko kuće.

12. Međutim, među strankama nije sporno da je u ožujku 2024. sklopljen usmeni ugovor o djelu kako to regulira čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje ZOO) po kojemu se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Navesti je da po odredbama ZOO za pretpostavku valjanosti ugovor o djelu ne traži pisani oblik pa je dostatan i usmeni oblik posebice ako se ugovor izvršavao. Također, nesporno je da je optuženi IB do tada odnosno do 5. travnja 2024. već izveo stanovite građevinske radove za oštećenika zajedno sa VB zv. „ Š“. Treba istaknuti da je kod ovog kaznenog isključivo relevantna prijevarna, u pravilu izravna namjera, na strani optuženika u trenutku započinjanja poslovne suradnje i kao takva konstitutivni element kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, a provedeni dokazi tijekom ovog kaznenog postupka ne upućuju nedvojbeno na postojanje prijevarne namjere na strani optuženika u trenutku započinjanja poslovne suradnje jer je optuženik izvodio građevinske radove za oštećenika nakon što su sklopili usmeni ugovor za koji nije dokazano da bi prethodno, prije 5. travnja 2024. kao inkriminiranog razdoblja, bio raskinut ili posao u cijelosti obavljen s čime bi ugovor o djelu bio u cijelosti konzumiran. Naime, sam oštećenik navodi da u trenutku kada je optuženiku dao predmetni iznos da mu je za isti optuženik trebao još uzidati preostalu polovicu vanjskog zida, dakle tvrdi da se radi o djelomično odrađenom i već započetom poslu od strane optuženika. Konačno, iz njihove neosporene korespondencije putem WhattApp (l.s. 5) proizlazi da je 19. travnja 2024. optuženik napisao ipak da zbog privatnih razloga neće moći doći i da mu oštećenik da mjesec dana da mu vrati dug na što mu je oštećenik odgovorio da da mu je mogao prije javiti da se snađe na drugu stranu i zbog stana koji je uzeo s time da svjedok VB ne otklanja mogućnost da je optuženik dalje nastavio raditi za oštećenika kada je on otišao nakon što su dovršili unutarnje pregradne zidove; stoga je očito bilo riječi o nastavku suradnje između optuženika i oštećenika. Slijedom navedenoga, sud zaključuje da nije dokazana prijevarna namjera na strani optuženika u trenutku kada je poslovna suradnja započeta. Upravo suprotno, ovaj sud smatra da je dotadašnje izvođenje radova po ugovoru o djelu od strane optuženika koje mu je oštećenik nesporno plaćao pokazatelj da je optuženik izvršavao svoju ugovornu obvezu, a o čemu svjedoče i svjedoci VB i V koji pak spominju da bi optuženik radio samo na unutarnjim pregradnim zidovima koji su i dovršeni, pri čemu u obzir treba uzeti optuženikovu načelnu nezavidnu financijsku situaciju u kojoj je bio već u trenutku kada je osobno započeo poslovnu suradnju s oštećenikom jer mu dotadašnji poslodavac nije uredno nije isplaćivao plaću, a ima obitelj s dvoje djece koja živi u unutrašnjosti zbog čega je inicijalno posudio 500,00 eura od oštećenika koji iznos mu je nastavno odradio (što navodi sam optuženik i potvrđuje svjedok ŠB) pa i tome da ni oštećenik nije ispoštovao prema optuženiku i VB ono što su dogovorili posebice u vidu uvjeta rada i njihovih prava kao radnika o čemu svjedoči i svjedok VB koji nema osobnog interesa iskazivati u ovom postupku budući je njemu oštećenik, kako sam tvrdi, sve platio. Stoga se na temelju svega navedenoga optuženikovo eventualno dugovanje oštećeniku može pripisati objektivno lošoj financijskoj situaciji u kojoj se našao i nepoštivanju ugovornih obveza s obje strane te može biti predmetom građanskopravnog spora jer je evidentno riječ o građanskopravnom odnosu, a ne o kaznenoj odgovornosti optuženika.

13. Slijedom navedenog, sud nije našao nedvojbeno dokazanim jedan od bitnih elemenata kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 odnosno prijevarnu namjeru na strani optuženika te ga je temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP oslobodio od optužbe za predmetno kazneno djelo.

14. Na temelju odredbe čl. 158. st. 1. i 3. ZKP oštećenik je upućen s ostvarivanjem imovinskopravnog zahtjeva u parnicu jer je donesena oslobađajuća presuda.

15. Odlučeno je da na temelju čl. 149. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. toč. 1.-5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, osim troškova iz čl. 147. st. 1. ZKP, padaju na teret proračunskih sredstava.

16. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru 28. srpnja 2025.

Sutkinja

Vera Miočić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. ODO Zadar na broj KO-DO-657/2024

2. optuženi IB

3. oštećeni OB