Posl.br. Pr – 8/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Kate Ogresta Jović, u pravnoj stvari tužitelja AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku MN, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate plaće, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 18. srpnja 2025. godine, dana 28. srpnja 2025. godine.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 33.573,58 Eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 60,70 Eura od 16.01.2016. godine,

- na iznos od 137,09 Eura od 16.02.2016. godine,

- na iznos od 608,89 Eura od 16.03.2016. godine,

- na iznos od 525,57 Eura od 16.04.2016. godine,

- na iznos od 38,52 Eura od 16.05.2016. godine,

- na iznos od 654,53 Eura od 16.06.2016. godine,

- na iznos od 54,40 Eura od 16.07.2016. godine,

- na iznos od 32,44 Eura od 16.08.2016. godine,

- na iznos od 885,47 Eura od 16.09.2016. godine,

- na iznos od 570,81 Eura od 16.10.2016. godine,

- na iznos od 189,39 Eura od 16.11.2016. godine,

- na iznos od 555,33 Eura od 16.12.2016. godine,

- na iznos od 741,79 Eura od 16.01.2017. godine,

- na iznos od 418,14 Eura od 16.02.2017. godine,

- na iznos od 694,08 Eura od 16.03.2017. godine,

- na iznos od 611,42 Eura od 16.04.2017. godine,

- na iznos od 452,82 Eura od 16.05.2017. godine,

- na iznos od 1.080,31 Eura od 16.06.2017. godine,

- na iznos od 224,27 Eura od 16.07.2017. godine,

- na iznos od 279,39 Eura od 16.08.2017. godine,

- na iznos od 349,69 Eura od 16.09.2017. godine,

- na iznos od 77,78 Eura od 16.10.2017. godine,

- na iznos od 557,99 Eura od 16.11.2017. godine,

- na iznos od 1.036,77 Eura od 16.12.2018. godine,

- na iznos od 1.159,80 Eura od 16.01.2018. godine,

- na iznos od 804,01 Eura od 16.02.2018. godine,

- na iznos od 1.244,76 Eura od 16.03.2018. godine,

- na iznos od 983,68 Eura od 16.04.2018. godine,

- na iznos od 1.127,77 Eura od 16.05.2018. godine,

- na iznos od 1.186,95 Eura od 16.06.2018. godine,

- na iznos od 196,18 Eura od 16.07.2018. godine,

- na iznos od 884,24 Eura od 16.08.2018. godine,

- na iznos od 278,48 Eura od 16.09.2018. godine,

- na iznos od 755,11 Eura od 16.10.2018. godine,

- na iznos od 7,00 Eura od 16.11.2018. godine,

- na iznos od 1.169,48 Eura od 16.12.2018. godine,

- na iznos od 682,36 Eura od 16.01.2019. godine,

- na iznos od 651,83 Eura od 16.02.2019. godine,

- na iznos od 1.532,34 Eura od 16.03.2019. godine,

- na iznos od 1.139,19 Eura od 16.04.2019. godine,

- na iznos od 1.204,61 Eura od 16.05.2019. godine,

- na iznos od 468,73 Eura od 16.06.2019. godine,

- na iznos od 741,22 Eura od 16.07.2019. godine,

- na iznos od 10,60 Eura od 16.09.2019. godine,

- na iznos od 510,52 Eura od 16.10.2019. godine,

- na iznos od 299,93 Eura od 16.11.2019. godine,

- na iznos od 474,30 Eura od 16.12.2019. godine,

- na iznos od 798,53 Eura od 16.01.2020. godine,

- na iznos od 1.092,90 Eura od 16.02.2020. godine,

- na iznos od 818,61 Eura od 16.03.2020. godine,

- na iznos od 568,07 Eura od 16.04.2020. godine,

- na iznos od 513,60 Eura od 16.05.2020. godine,

- na iznos od 752,78 Eura od 16.06.2020. godine,

- na iznos od 125,98 Eura od 16.07.2020. godine,

- na iznos od 178,47 Eura od 16.08.2020. godine,

- na iznos od 172,95 Eura od 16.09.2020. godine,

- na iznos od 17,44 Eura od 16.10.2020. godine,

- na iznos od 183,57 Eura od 16.12.2020. godine

do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći, sve ovo u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplati iznos od 11.175,20 EUR a zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve ovo u roku od 15 dana,

Obrazloženje

1. Tužitelj AN (dalje: tužitelj) 11. ožujka 2021. podnosi tužbu protiv tužene Republike Hrvatske (dalje: tužena) u kojoj navodi da je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko- neretvanske, Postaje pomorske policije Dubrovnik, u razdoblju od studenog 2015. do studenog 2020. ostvarivao plaću kod tužene obavljajući poslove radnog mjesta policijskog službenika. Priroda njegovog posla da je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i blagdanom. Sukladno odredbama Zakona o radu, Zakona o policiji i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, tužitelj da kao državni službenik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad, rad noću, rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi i to na način da se za rad noću plaća uvećava za 40%, za prekovremeni rad za 50%, za rad subotom za 25%, za rad nedjeljom za 35% te za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i za Uskrs za 150%, međutim, tužena da u razdoblju od studenog 2015. do studenog 2020. tužitelju nije pravilno obračunala i stoga niti isplatila dio plaće koji da mu je bila dužna isplatiti za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom i blagdanom, iako da je iz evidencije o prisutnosti na radu i radnih naloga razvidno da je tužitelj radio prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom i blagdanom. Tužitelj da je spor pokušao riješiti mirnim putem, podnošenjem Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku 26. studenog 2020. zahtjeva za mirno rješenje spora, međutim, tužena da je odbila zahtjev tužitelja kao neosnovan. Tužitelj da u trenutku podnošenja ove tužbe ne raspolaže relevantnom dokumentacijom po osnovi koje bi imao mogućnost istaknuti visinu tužbenog zahtjeva, a pribavljanje koje da je tužitelj tražio već u zahtjevu za mirno rješenje spora. Kako je međutim tužena odbila zahtjev za mirno rješenje spora, to da tužitelju nije niti dostavljena dokumentacija, slijedom čega tužitelj podnosi stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) te predlaže da sud donese rješenje kojim tuženoj nalaže dostavu dokumentacije koja se odnosi na radni odnos tužitelja i to preslike Registra službenih poslova, evidencije o prisustvu na radu, platne liste i radne naloge te da na temelju te dokumentacije odredi financijsko vještačenje, a po primitku rezultata kojeg će vještačenja tužitelj odrediti tužbeni zahtjev kojim traži isplatu na ime uvećanog dijela plaće sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u razdoblju od studenog 2015. do studenog 2020. postavljen u tužbi.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 21. ožujka 2022. tužena navodi da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Iz obračunskih lista plaće za tužitelja za utuženo razdoblje, radnih naloga i izvješća o radu te Registra službenih poslova za utuženo razdoblje da nesporno proizlazi da su u konkretnom slučaju pravilno primijenjene relevantne zakonske odredbe koje se odnose na organizaciju rada policijskih službenika, prije svega odredbe Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15) koji da kao lex specialis u odnosu na Zakon o radu regulira način organizacije rada policijske službe te radno vrijeme. Čl. 41. Zakona o policiji da je propisan način organizacije rada policijske službe te radno vrijeme, a čl. 42. Zakona o policiji da je propisano da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji utvrđuje nadležni rukovoditelj, a poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad te rad organiziran na drugačiji način. Suprotno navodima tužbe, tužitelju da su uz osnovnu plaću obračunati i isplaćeni svi dodaci previđeni Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, konkretno, dodaci za rad noću, subotom, nedjeljnom, blagdanom, u smjenama, u turnusu, dvosmjenski rad, pasivno dežurstvo kao i terenski dodatak. Navedeno da je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u rješenju broj Revr 1318/16-2 od 26. listopada 2016. u kojem da je jasno navedeno da se pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad može ostvariti za stvarno odrađene sate rada, a ne i za sate kada nisu stvarno izvršavani radni zadaci jer su u slučaju višednevnih plovidbi, za sate rada izvan aktivnog rada, tužitelju isplaćeni dodaci za pasivno dežurstvo temeljem čl. 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Osim toga, sukladno čl. 56. st. 20. Kolektivnog ugovora koji propisuje da prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata, tužitelju da je isplaćen i terenski dodatak jer je prilikom višednevnih službi na moru radio na terenu, a ne redovno 40 sati tjedno. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe te odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u rješenju broj Revr 1318/16-2 od 26. listopada 2016. te pravno shvaćanje Županijskog suda u Splitu izneseno u rješenju poslovni broj Gž R- 1015/2021-2 od 08. rujna 2021. kojim je ukinuta prvostupanjska presuda Općinskog suda u Dubrovniku u činjenično i pravno identičnom predmetu, tuženik ističe da su navodi iz tužbe neosnovani. U označenoj odluci Županijskog suda u Splitu da je kao razlog ukidanja prvostupanjske presude navedeno, između ostalog, da se dio vremena provedeno na plovilu, a koje obuhvaća ne samo vrijeme dnevnog odmora već i vrijeme kada nisu stvarno izvršavani radni zadaci, ne može okarakterizirati kao prekovremeni rad jer da takav zaključak nema uporište u odredbama materijalnog prava koje se trebaju primijeniti u konkretnom slučaju niti u odredbama Kolektivnog ugovora kojima je definiran institut pasivnog dežurstva. Istovrsno pravno shvaćanje da je zauzeto i u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3058/2021- 2 od 14. prosinca 2021. kojom je preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Šibeniku u pravno i činjenično identičnom predmetu te je odbijen tužbeni zahtjev. Slijedom navedenog tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Sud je u dokaznom postupku pregledao pravno relevantne isprave priložene u spisu saslušao tužitelja, proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Jeleni Ćurlica, pregledao sve isprave u spisu , tako i zahtjev za mirno rješenje spora, evidencije rada, evidencije prekovremenih sati, obračuni plaća saslušao tužitelja te predložene svjedoke ŠN, BN, A, ANZD te saslušao vještakinju.

4. Ocijenivši da tužitelj ima imovinskopravni interes za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b st. 2. ZPP budući je u zahtjevu za mirno rješenje spora koji je uputio Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku prethodno pokretanju ovog spora od tužene zatražio dostavu relevantne radnopravne dokumentacije za potrebe provođenja financijskog vještačenja s ciljem utvrđivanja visine tražene razlike u plaći, pri čemu obveza tužene na dostavu te dokumentacije proizlazi iz čl. 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ br. 120/12 i „Narodne novine“ br. 32/15) te čl. 12. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 37/11), čl. 13. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 32/15) i čl. 14. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 73/17), međutim, da tužena nije postupila po njegovom traženju odnosno tužitelju nije dostavila traženu dokumentaciju, sud je stupnjevitu tužbu ocijenio dopuštenom te je postupao po istoj. Osim toga, tužena se nije protivila podnesenoj stupnjevitoj tužbi te je već uz svoj odgovor na tužbu dostavila zatraženu radnopravnu dokumentaciju.

3.1. Na ročištu 25. svibnja 2022. godine svjedok BN, iskazuje da je zaposlen u PU dubrovačko-neretvanskoj kao voditelj materijalno financijskih poslova odnosno radi u računovodstvu za policijsku upravu. Njegov odjel svaki mjesec od načelnika policijskih postaja pa tako i od načelnika Postaje pomorske policije Dubrovnik dobiva obračunsku listu za plaće u kojem su navedeni svi relevantni podaci za obračun. Tu su navedeni redovni radni sati, bolovanja, korištenja godišnjih odmora, sati provedeni u specifičnim uvjetima, rad noću, subotom i nedjeljom i blagdanima. Navedeni su i turnusi odnosno smjenski rad ukoliko ga je bilo. Ove podatke u sustav COP-a unose službenici u policijskim postajama, a dobivaju podatke u papirnatom obliku te njegove službenice koje rade na obračunu plaća samo vrše kontrolu onoga što je uneseno u COP. Njihova policijska uprava zapošljava oko 1300 djelatnika te vrše uvid u podatke svih djelatnika te mora uočiti da pomorski policajci imaju relativno veliki broj sati zauzetosti odnosno između 270- 300 sati mjesečno, a što odudara od sati zauzetosti ostalih zaposlenika."

Na poseban upit pun. tužitelja svjedok navodi da je imao priliku vidjeti presude pojedinih djelatnika naspram Republike Hrvatske radi pogrešnog obračuna radnih sati, ali ne zna da li su te presude bile pravomoćne. Nakon primitka ovih presuda nije se mijenjao način obračuna radnih sati jer za to nema uporišta u Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike. Nije ovlašten ispravljati greške u obračunu radih sati, a ako netko od njegovih službenika uoči grešku zove se ustrojstvena jedinica te službenici sa certifikatom ispravljaju grešku. Nema saznanja da li postoji osoba u MUP-u koja kontrolira načelnike postaja kod izrade lista temeljem kojih se obračunavaju plaće.

Na poseban upit zz tuženika svjedok izjavljuje da se sati zauzetosti tretiraju kao redovni radni sati ukoliko je to u radnom vremenu, odnosno tretirati će se kao prekovremeni izvan radnog vremena, dok se preostali boravak na brodu tretira kao pasivno dežurstvo."

Na poseban upit pun. tužitelja svjedok izjavljuje da se pasivno dežurstvo vrednuje prilikom obračuna plaće, međutim vrednuje se 15 puta manje nego prekovremeni rad."

3.2. Na ročištu od 25. svibnja 2022. svjedok ŠN iskazuje da je od 10. svibnja 2019. zaposlen na radnom mjestu načelnika Postaje pomorske policije Dubrovnik. Rad policijskih službenika je u vrijeme dok je on postao načelnik bio organiziran višednevnim plovidbama koje su trajale od 3-7 dana, a policijskim službenicima se uračunavalo aktivno dežurstvo 10-12 sati, a ostatak je bio pasivan rad. Jedino u slučaju kakve intervencije izvan radnog vremena bi se to tretiralo kao prekovremeni rad. Također su primali i terenski dodatak dok su bili na moru. Nakon povratka sa mora policijski službenici bi imali odmor od 2-3 dana sve ovisno o rasporedu. Kada su policijski službenici na moru morali bi cijelo vrijeme biti na brodu, tamo bi spavali, eventualno izvan radnog vremena bi mogli napustiti brod, ali bi zapovjednik morao osigurati minimalno dežurstvo cijelo vrijeme radi osiguranja broda. Također policijski službenici osim poslova na brodu obavljaju i mornarske poslove. U razdoblju od 13. srpnja 2020. do 31. listopada 2020., a za ovaj podatak mora koristiti svoje bilješke nije bilo višednevne plovidbe već su policijski službenici radili u turnusima po 12 sati. Odnosno posade bi se svakih 12 sati na brodu mijenjale, a eventualno bi im se izvan 12 sati plaćalo prekovremeno. Ovakav rad se nastavio i nakon 01. travnja 2021. do danas, a sve po nalogu ravnateljstva policije."

Na poseban upit pun. tužitelja svjedok navodi da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu policijskog službenika i upravitelja stroja, te on ima osiguranu zamjenu jednog mornara. Radi se o brodovima kod kojih zapovjednik stroja ne mora cijelo vrijeme biti u strojarnici nit može biti u takvim manjim brodovima biti u strojarnici već zapovjednik stroja sa zapovjednikom broda stoji na komandnom mostu gdje postoji svi uređaji. Posao upravitelja stroja koji obavlja tuženik u cijelosti nije ovlašten obavljati niti jedan drugi mornar odnosno taj mornar može obavljati samo poslove nadgledanja, ali ne i rada na stroju. Ne zna na koji je način načelnik postaje koji je bio na dužnosti prije njega vršio obračun plaće."

Na poseban upit zz tuženika, svjedok navodi da u slučaju intervencija izvan radnog vremena službenici policijske postaje bi se najprije javili operativnom dežurstvu koji bi napravili zapisnik o tom radu te bi se taj rad plaćao kao prekovremeni rad."

3.3. Na ročištu od 25. svibnja 2022. svjedok JN iskazuje da je zaposlen od 01. svibnja 2022. na radnom mjestu zapovjednika mobilne jedinice granične policije jug dok je od 27. ožujka 2018. bio voditelj službe za granicu. 2010. donesena je strategija razvoja pomorske policije koja je i dana s na snazi i tom strategijom se organizira rad pomorske policije. Tako je rad bio predviđen kao jednodnevne i višednevne plovidbe, dok rad organizira načelnik postaje. Na radnom mjestu voditelja službe za granicu bio je nadležan za nadzor zakonitosti rada pomorske policije pa je tako upoznat da je rad do 01. travnja 2020. bio organiziran uglavnom za višednevne plovidbe dok je od 01. travnja 2021. organiziran isključivo jednodnevnim plovidbama."

3.4. Na ročištu 18. srpnja 2025., svjedok PN iskazuje da još uvijek radi u Pomorskoj policiji i plovio je zajedno s tužiteljem ali ne može se sada sjetiti koliko. Sada je upravo zamijenio kolegu tužitelja, sada je upravitelj stroja tipa A, a to je ovaj veći brod od 25m, a bio je i na manjem upravitelj stroja tipa B u tadašnje vrijeme. Kada je tužitelj bio upravitelj stroja, on je bio mornar, a misli da je čak dobio i rješenje upravitelja stroja. Njihovi radni nalozi bi bili primjerice od dana 18. srpnja do dana 23. srpnja od 08,00-08,00. Njihovo radno vrijeme bi bilo 8 ili 12 sati. Oni su u biti stalno bili spremni za posao i stalno su bili u uniformi. Imali su i intervencija van radnog vremena, a posebice ljeti. Njihov posao ne bi završavao završetkom radnog vremena. Nisu imali nalog da ne smiju skidati uniformu cijelo vrijeme. Jasno je da nije bio 24 sata budan, ali ako bi ga poslali na intervenciju u 18,19 sati bilo čak i ponoć, naravno da je morao ići na intervenciju. Kao mornar radio je sve, od pranja, čišćenja, pisanja. Mornar radi sve što treba, održava se brod, pišu se prekršajni nalozi, obvezni prekršajni nalozi, interventni razgovori sa svjedocima osumnjičenicima, službene zabilješke. Nakon završetka smjene, dođe druga i rade primopredaju podataka, sve jave postaji. Kuhali su svi.

Na pitanje pun. tužitelja može li netko zamijeniti upravitelja stroja, svjedok odgovara da ne može. Na daljnje pitanje da li upravitelj stroja ima samo 8 sati radno vrijeme, svjedok odgovara "ne" on ima cijeli brod na kontroli, dva motora, gorivo, ulje, ventil, pregled dnevnog stroja u biti pregled apsolutno svega što se nalazi na brodu, klima kompresora, kolektora, dakle apsolutno svega. Na daljnje pitanje da li upravitelj stroja može poći doma i napustiti brod, čekat pasivno dežurstvo, svjedok odgovara "ne može" on mora biti na brodu, ne mogu poći ni on sam ni itko od posade, agregat radi od 00-24 i oni (cijela posada) moraju biti 24 sata na brodu. Na daljnje pitanje je li po dojavi mora reagirati odmah ili čeka da dođe netko, svjedok odgovara da mora djelovati odmah odnosno reagirati, naprimjer jučer zvali su u 11,20 a u 11,22 su isplovili. Na daljnje pitanje je li može objasniti specifičnost njegovog posla (kao pomorskog policajca) u pasivnom dežurstvu i koja je razlika krim inspektora u pasivnom dežurstvu, svjedok odgovara krim inspektor bude kod kuće pa dođe kada ga se pozove, a oni kao pomorski policajci su cijelo vrijeme na brodu dakle i za vrijeme pasivnog dežurstva su stalno na brodu. Na daljnje pitanje kada je na brodu da li postoje dva upravitelja stroja ili samo jedan, svjedok odgovara samo jedan.

3.5. Na ročištu od 18. srpnja 2025. svjedok ĆN iskazuje da sada radi u Pomorskoj policiji kao zapovjednik broda tipa A, a kada je radio s tužiteljem bio je i zamjenik zapovjednik brda tipa A i B. Dobiju radni nalog i tu su navedeni njihovi konkretni zadatci a naravno da imaju i druge zadatke. Njemu je strojara glavni pogon na brodu. U njihovim višednevnim plovidbama dobiju nalog na primjer od 14. srpnja ujutro u 08,00 do 20. srpnja navečer u 20,00 sati i ako bilo što pogriješe ili odstupe od toga slijedi stegovna odgovornost. Nikada se nije sastavilo 8 sati uzastopce da se mogu odmoriti. Stalno su spremni i moraju nadzirati brod. Agregat-generator stalno radi 24 sata i mora ga se nadzirati, a to je jedini posao strojara odnosno jedino ga strojar radi i o tome brine i nitko ga ne može zamijeniti. Kao što je rekao imaju osnovne zadatke i posebne zadatke, ti posebni su održavanje plovila, čišćenje, dodaje kada im dođe nadzor ako nađu nešto prljavo da i tada prijeti stegovna odgovornost. Kod njih spavanja nema, dakle radno vrijeme je kao što je rekao 8 sati ali slobodnog vremena na brodu nemaju. Razlika njihovog pasivnog dežurstva i pasivnog dežurstva policajaca koji su na kopnu je ta da oni u to vrijeme mogu biti kući i dođu po pozivu, a oni smo stalno na brodu, stalno spremni. Čak i sami kuhaju."

Na pitanje pun. tužitelja da li itko od članova posade broja može zamijeniti posao koji radi tužitelj, odgovara da ne može jer je to posebni brevet koji ima samo strojar i nitko ga drugi nema i nitko ga ne može zamijeniti.

3.6. Na ročištu od 18. srpnja 2025 svjedok KN, iskazuje da je u Pomorskoj policiji već 18 godina, sada je trenutno upravitelj stroja tipa B, a dok je plovio sa tužiteljem bio je mornar. Radio je sve što je god trebalo po zapovijedi zapovjednika, od šefa smjene bi dobili radni nalog koji je bio 3-5-7 dana, međutim mora reći da u tim danima praktički nisu imali slobodnog vremena. Nisu nikada skupili 8 sati da bi se mogli odmoriti. Formalno radno vrijeme jest 8 sati a oni su naravno radili i preko toga. Nakon aktivnog radnog vremena bi krenulo održavanje broda, mora reći da je bilo i intervencija, tako su ih jedan put digli u 2 sata poslije ponoći kada su bili na Lopudu i radili su ujutro sve do 8, a u 8 se nastavilo kao redovno radno vrijeme. U to vrijeme je bio mornar pa nije moga zamijeniti niti strojara niti zapovjednika. Dodaje da je radio kada se dogodila velika pomorska nesreća na Koločepskom kanalu i da su tada radili 3 dana uzastopce. Velika razlika između njihovog pasivnog dežurstva i pasivnog dežurstva policajaca koji nisu pomorski policajci je ta što su oni kod kuće i dolaze po pozivu, a oni su stalno na brodu. Mora reći , da bi naprimjer imali radni nalog od 18. srpnja u 8,00 ujutro do 22. srpnja 20,00 navečer. Kad bi došli 22. srpnja u 20,00 sati u Luku Gruž oni bi morali stajati na brodu sve do 23. srpnja do 08,00 sati, takva je bila praksa. Kada bi došli na brod ujutro u 08,00 sati cijelo vrijeme bi morale biti uključene sve njihove tri veze i to policijska veza, pomorska veza i službeni mobitel.

Na pitanje pun. tužitelja da li je netko mogao mijenjati na brodu upravitelja stroja, odgovara da nije nitko mogao mijenjati na brodu upravitelja stroja, odgovara da na brodu je bio samo jedan upravitelj stroja. Nitko od njih nije bio osposobljen da bi mogao zamijeniti upravitelja stroja.

3.7. Na ročištu 18. srpnja 2025. godine tužitelj AN, izjavljuje da je policijski službenik u mirovini i to od nove godine. Dok je bio u Pomorskoj policiji bio je upravitelj stroja. U Pomorskoj policiji je bio sve od 1994. pa do mirovine. Njihovi radni nalozi bi bili tipa od 15. srpnja ujutro u 08,00 do primjerice 20. srpnja navečer u 20,00 sati. Inače su bili 3-5-7 dana ali za ovaj period koji tuže najčešće bi bilo 7 dana jer su bili na terenu u Savudriji. Njihovo radno vrijeme formalno jest bilo 8 sati ali su radili i vam toga, bile su uključene sve veze o kojima je njegov kolega iskazivao. Za njega kao strojara je specifično jer cijelo vrijeme rade dva agregata pa je bio dužan svako 8 sati pratiti njihov rad i mijenjati ih lijevi-desni. Njega nitko nije mogao zamijeniti, jedini je na brodu za to osposobljen. Ne bi se skupilo 8 sati uzastopce da se može odmoriti, a ne zna ni kako bi nazvao taj odmor obzirom na već što je ranije iskazao pogotovo vezano za njegov posao. Naravno da je bilo intervencija van radnog vremena na koji bi svi hitno morali reagirati. Razlika između njihovog pasivnog dežurstva i pasivnog dežurstva kolega koji su na kopnu je ta što su oni kod kuće i onda dolaze po pozivu a oni su cijelo vrijeme na brodu. Kao što je kolega iskazivao morali su kada uplove u Luku Gruž navečer u 20,00 sati zadnjeg dana u njihovom radnom nalogu, i kada bi završili cjelokupnu papirologiju i bili spremni za predaju smjene, biti na brodu ujutro do 08,00 sati jer brod nije mogao ostati sam sve dok njihovi kolege ne dođu upravo na brod, dakle ne u samu postaju."

Na pitanje pun. tužitelja u slučaju da je napustio brod a da je bila hitna intervencija "za vrijeme pasivnog dežurstva" je li bi to rezultiralo stegovnim postupkom, odgovara da bi, a dodaje da bi stegovni bio ako ga ne bi zatekli na brodu i bez obzira na hitnu intervenciju. Imali su česte kontrole. Primjerice kada bi došla kontrola a da nije u uniformi, išao bi stegovni. I naprimjer kada bi prali brod , ako u tome trenutku dođe kontrola da su trebali biti u uniformi. Na daljnje pitanje da li bi se ikada dogodilo da njegov rad na brodu traje 8 sati, odgovara da se to nije nikada dogodilo, uvijek je bilo nekog posla a čak i kada bi trebali izvršiti neki popravak pa i odčepiti wc. Na daljnje pitanje da li su se takve stvari posebno evidentirale, odgovara ako je bio neki kvar koji je utjecao na plovidbu da bi se morao zaustaviti brod to su morali evidentirati, a ostalo bi išlo u redovno održavanje i to se nije evidentiralo.

6 7 Vještakinja Jelena Ćurlica u svom pisanom nalazu navodi da na temelju zadatka suda, dokumentacije koja mi je bila na raspolaganju i podataka navedenih u prethodnim tablicama mišljenja je da tužitelju pripada razlika naknada plaće po osnovi za prekovremeni rad, rad po noći, rad na državne blagdane, rad u drugoj smjeni, rad u turnusu, rad subotom i nedjeljom za utuženo razdoblje pripada 33.573,58 EUR.

6 8 Vještakinja na saslušanju . godine iskazuje izjavljuje da u potpunosti ostajem pri svome pisanom nalazu i mišljenju. Nalaz je napravljen sukladno nalogu suda te naknadno ispravljen podneskom u skladu s kojim je tužitelj uredio tužbeni zahtjev. od 24. veljače 2025.

Na upit suda glede prigovora tuženika za razdoblje 13. srpnja do 31. listopada 2020. godine vještakinja navodi da je sve radila sukladno dokumentaciji u spisu, iz istih tablica je vidljivo da nisam u tom periodu zapravo niti navodila da su bile višednevne plovidbe, a razlika u plaći koje su nastale u spomenutom periodu nastale su uslijed obračunate naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora koja se obračunava kao prosjek prethodna 3 mjeseca obračuna plaće prije perioda korištenja prava na godišnji odmor. Također ono što je primijetila jest da poslodavac nije obračunavao pripadajuće naknade za rad u smjeni i rad u turnusu u onom iznosu koji je zapravo pripadao radniku.

7. Dana 12. veljače 2024. ovaj sud je donio presudu kojim je usvojio tužbeni zahtjev, a koja presuda je po žalbi tužene ukinuta, s naglaskom. Ovaj sud smatra da za sada nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda kojim je prekovremenim radom tužitelja utvrdio (cjelokupno) razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora kojeg je tužitelj nesporno imao. Posljedično, pogrešno je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja koristeći se pritom nalazom i mišljenjem sudske vještakinje Jelene Ćurlica koja je visinu potraživanja tužitelja izračunala uzimajući u obzir da je tužitelj u slučaju višednevnih plovidbi boravio na brodu 24 sata te je iz obračuna

1 0

izuzela samo 8 sati dnevnog odmora. Naime, životno i logično je da (policijski) službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih plovidbi (službi) na moru ima slobodno vrijeme, a tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom. Naime, prema pravnom shvaćanju ovog suda pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br. 104/13) i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br. 112/17), koji su se primjenjivali u utuženom razdoblju i koji su u navedenim odredbama određivali visinu naknade koja se ima platiti službeniku za ostvareno radno vrijeme duže od 40 sati tjedno u visini naknade za prekovremeni rad i ostalih naknada za rad noću, nedjeljom, blagdanom i dr., tužitelj može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, ali ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke.

Nakon ukidne presude sud je saslušao ostale svjedoke i ponovno samog tužitelja.

8. Ocjenom navedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13; dalje: ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

9 Predmet spora je isplata razlike plaće po osnovi rada tužitelja kao policijskog službenika u razdoblju u utuženom razdoblju , u vezi s radom tužitelja tijekom službenih višednevnih plovidbi.

10 . Između stranaka nije sporno

: - da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen u Policijskoj upravi Dubrovačko- neretvanskoj, Pomorska policija, na radnom mjestu policijski službenik,

- da je tužitelj radio kao policijski službenik na višednevnim plovidbama po nalogu i uputi poslodavca,

- da rad tužitelja tijekom višednevne plovidbe nije bio organiziran u smjenama,

Te

- da je tužitelj tijekom višednevnih plovidbi 24 sata boravio na brodu poslodavca.

11. Sporno je da li je tužitelj izvan redovnog radnog vremena obavljao poslove po nalogu i za poslodavca u smislu prekovremenog rada tijekom višednevnih plovidbi, kao i trajanje ovog prekovremenog rada. Konkretno, sporno je da li boravak tužitelja na plovilu poslodavca nakon redovnog radnog vremena predstavlja pasivno dežurstvo ili prekovremeni rad tužitelja.

12 Odredbom čl. 94. st. 1. Zakona o radu (¨Narodne novine¨ broj 93/2014, 127/2017 i 98/2019, dalje: ZR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno

1 1

da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

13. Odredbom čl. 60. st. 1. ZR-a radno vrijeme je definirano kao vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, dok je čl. 62. st. 2. ZR-a određeno je da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.

14. Direktiva 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003.g. o određenim vidovima organizacije radnog vremena u čl. 2. toč. 1. i 2. definira radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

15. Odredbama čl. 33. st. 2. i 3. Zakona o policiji ("Narodne novine" br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19.) određeno je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punoga radnog vremena, a da mu za isto pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

16. Odredbama čl. 194. ZR-a propisano je da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, čl. 9. st. 3 istog Zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, a čl. 90. st. 2. istog Zakona propisano da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću iz stavka 1. ovoga članka, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

17 Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (¨Narodne novine¨ broj 112/17 dalje: KU) ne definira pojam radnog vremena radi čega se imaju primjenjivati odredbe ZR-a i prije svega direktive EU-a koja ima višu pravnu snagu, no isti jasno definira i pravi distinkciju između prekovremenog rad i pasivnog dežurstva.

18. Člankom 38. stavkom 9. i 10. KU je propisano da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, te kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati

19. Pasivno dežurstvo je čl. 38. st. 4. KU definirano kao pripravnost za rad, a čl. 51. KU je propisano da ako službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti

1 2

prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom.

20 . Člankom 50. KU ugovora je regulirano pravo na terenski dodatak službenika i to na način da je stavkom 1. propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio, dok je stavkom 10. istog članka propisano da iznimno od odredbi ovog Kolektivnog ugovora, prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata

21. Kao osnovni radni zadaci tužitelja za vrijeme višednevne plovidbe u radnim su nalozima određeni, među ostalima nadzor državne granice utvrđivati je li trgovački brodovi u međunarodnom prometu krše pravila plovidbe najkraćim uobičajenim pomorskim putem, na praćenje stanja u okruženju emigracije stranih državljana, na provođenje kompenzacijskih mjera u zaštiti državne granice, kraće zadržavanje na pomorskim arheološkim lokalitetima u cilju zaštite i sankcioniranja nedopuštenog obavljanja podvodnih aktivnosti, sankcioniranje izbjegavanja granične kontrole na moru, po smirivanju vremenskih uvjeta vršiti obilazak priobalja kopna i otoka u cilju pronalaska paketa sa sadržajem opojnih droga te posebno nadzora jugoistočne državne granice koja je procijenjena kao granica od najvišeg sigurnosnog interesa glede mogućnih povreda državne granice kao i nadalje traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po služenoj dužnosti te ostali poslovi na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, a već narav kojih radnih zadatka svjedoči u prilog utvrđenju suda da članovi posade broda iste ne obavljaju isključivo za vrijeme evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena već nadzor državne granice i ostale poslove na moru iz nadležnosti policije vrše kontinuirano za cijelog trajanja višednevne plovidbe budući se ovi zadaci, a kako je to razvidno već i iz radnih naloga, osim neposrednim obilaskom državne granice i unutarnjih voda obavljaju i promatranjem indikatora rizika za svako promatrano vozilo (brzina plova, smjer plova, fizički kontakt, atipična plovidba, zastava plovila, prolazna i odredišna luka, vrsta plovila, obavljanje ribolova u suprotnosti sa pozitivnim propisima) kao i korištenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru te korištenjem svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (AIS, VMS, Interpol, IS MUP-a, e-crew evidencija, COAST WATCH)

22. Iz iskaza svjedoka kolega tužitelja i načelnika, kao i iskaza samog tužitelja, a u dijelu u kojem u bitno istovjetno, jasno i uvjerljivo iskazuju, proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju upućivan na višednevne plovidbe u trajanju od 3, 5 ili 7 dana radi obavljanja policijski poslova nadzora i zaštite državne granice, da je tijekom cijelog trajanja plovidbe bio i imao obvezu biti na plovilu poslodavca, obavljati poslove nadzora i zaštite državne granice, da bi tijekom evidentiranog redovnog radnog vremena u trajanju od 8/10/12 sati dnevno, te radio na održavanju službenog plovila, a sve obzirom je uz policijske poslove obavljao i poslove člana posade broda . Tvrde da je pomoćni motor radio i izvan plovidbe, time 24 sata dnevno. Navode da je vrijeme rada tijekom višednevnih plovidbi, a nakon navedenog aktivnog vremena, računato kao pasivno dežurstvo, s iznimkom prekovremenog rada ukoliko bi

1 3

intervencija bila nakon redovnog radnog vremena. Dalje, svjedoci u bitnom istovjetno iskazuju da su službena plovila iznimno vrijedna imovina koja se kao službeno plovilo mora nadzirati te da se isto čini ili nadzorom policijskih službenika ili videonadzorom te da plovilo ne smije biti bez nadzora, što pretpostavlja da pri višednevnim plovidbama nadzor vrše policijski djelatnici na brodu jer na takvim plovidbama nije osiguran videonadzor. Pored navedeno, poslove nadzora državne granice djelatnici na plovidbi, po potrebi obavljaju i nakon radnog vremena koje u nalozima navedeno kao aktivno radno vrijeme. Konačno, iz iskaza svjedoka proizlazi da je od 13. srpnja 2020. do 31. listopada 2020. te kontinuirano od 1. travnja 2021. došlo do promjene jer je nadzor granici tada organiziran kao jednodnevne plovidbe u kojima bi se posada mijenjala po dovršetku smjene, s tim da je nadzor plovila osiguran na način da, u slučaju izostanka videonadzora, jedan policijski službenik obavlja isti i to mu se tada računa kao redovno radno vrijeme navedeno radno vrijeme svakog dana plovidbe u pravilu 8 ili 12 sati, međutim, da oni cijelo vrijeme plovidbe žive na brodu, da nemaju slobodno vrijeme nakon završetka tog radnog vremena, da su cijelo vrijeme u službenoj uniformi, da 24 sata dnevno prate službene veze i da radne zadatke obavljaju i izvan u radnim nalozima određenog radnog vremena. Također, dio iskaza svjedoka da za cijelog trajanja plovidbe moraju nositi službenu uniformu i da nakon završetka u radnim nalozima iskazanog radnog vremena oni nemaju slobodno vrijeme i da ne smiju napustiti brod prema ocjeni suda nedvojbeno svjedoči u prilog činjenici da isti i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena moraju imati vidljivo obilježje svojstva policijskog službenika i biti na službenom plovilu kao svom mjestu rada, za čime nedvojbeno ne bi bilo potrebe da isti i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena ne obavljaju radne zadatke svog radnog mjesta u svojstvu policijskog službenika..

Cijeneći uz sve navedeno, iskaza tužitelja životno i logično kada navodi da je brod kao živo biće te da članovi posade radne zadatke obavljaju i prije i nakon radnog vremena, da uvijek moraju pratiti vremenske uvjete i što se događa u luci kako bi po potrebi maknuli vez s broda, voditi računa o svemu, i izvršiti popravke te da među članovima posade nema drugog radnika koji bi ga mogao zamijeniti u poslovima koje obavlja pa sve navedeno cijeneći dalje u međusobnoj svezi s činjenicom da je u radnim nalozima tužitelju , a u pogledu čega sud ističe da je nesporno da svi članovi posade za cijelog trajanja višednevne plovidbe poduzimaju radnje za osiguranje sigurnosti plovila i sigurnosti članova posade te da svakodnevno prije isplovljavanja dakle prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena vrše kontrolu broda u smislu da li svi brodski uređaji uredno rade te da li brod ima svu potrebnu opremu za isplovljavanje te nespornu činjenicu da je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer obavljaju poslove pomorske, temeljne i prometne policije (razvidno iz naravi poslova sadržanih u radnim nalozima), čuvaju državnu granicu i održavaju plovilo na kojem rade, ali i općepoznatu činjenicu da biološki nije moguće, a ovom sudu niti životno ni logično da članovi posade uopće ne spavaju niti odmaraju za cjelokupnog trajanja višednevne (od tri do sedam dana) plovidbe kako to uostalom zaključuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Revr-1332-16-2 od 26. listopada 2016. i broj Revr1084/13-2 od 23. studenog 2016., sud kao nedvojbeno utvrđuje da efektivni rad tužitelja tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju nije trajao neprekidno 24 sata dnevno odnosno neprekidno od početka do završetka višednevne plovidbe, već da je tužitelj koji zbog naravi posla nije imao mogućnost ni dozvolu napustiti službu nakon završetka (aktivnog) radnog vremena, za cijelog trajanja višednevne plovidbe radne zadatke efektivno obavljao i izvan evidentirane

1 4

satnice (aktivnog) radnog vremena koja je u utuženom razdoblju u pravilu bila 12 ili 8 sati dnevno, za cijelog vremena osim za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno pa da stoga tužitelj za sate kad je efektivno obavljao radne zadatke izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena ostvaruje pravo na isplatu plaće, dok za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno ne ostvaruje pravo na isplatu plaće budući u to vrijeme nije efektivno obavljao radne zadatke.

23 Sud pri tome uvažava činjenicu da vrijeme dnevnog odmora tužitelja na plovilu nije jednako kvalitetno kao vrijeme odmora izvan mjesta rada osim čega isto predstavlja i vrijeme pasivnog dežurstva što nedvojbeno utječe na kvalitetu istog, međutim, isto ne opravdava dosudu plaće i za vrijeme trajanja dnevnog odmora budući tijekom istog tužitelj spava i odmara, dakle, nedvojbeno efektivno ne obavlja radne zadatke te po toj osnovi ostvaruje pravo na isplatu naknade za pasivno dežurstvo, a kakvo stajalište potvrđuje i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-1061/2020-2 od 04. studenog 2020. u kojoj navodi da u situaciji kad je policijski službenik boravio više dana na brodu po 24 sata dnevno, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kad za obračun plaće uračunava 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati dnevnog odmora odnosno kad službeniku priznaje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad samo za stvarno odrađene sate duže od punog radnog vremena, ali ne i za sate kad službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke.

24. Kada se iskazi dovedu u vezu s nespornim činjenicama i evidencijom prisutnosti na radu te radnim nalozima tuženice (poslodavca), zaključuje se da je tužitelj u utuženom razdoblju u smislu odredbi važećeg KU ostvarivao pravo na plaću za radu redovnom radnom vremenu, prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom, uz tzv. terenski dodatak i naknadu za tzv. pasivno dežurstvo

25. Redovno radno vrijeme nije niti sporno među strankama, a isto je bilo jasno i određeno definirano radnim nalogom kao vrijeme u kojem je tužitelj morao obavljati poslove svog radnog mjesta i rasporeda, i to na način da je nekada iznosilo 8, nekada 10, a nekada i 12 sati dnevno.

26. Terenski dodatak je naknada koju je tužitelj ostvario temeljem same činjenice da je radio izvan stalnog mjesta rada preko 8 sati i kao takva uopće ne ovisi o tome je li tužitelj radio prekovremeno, dok je naknada za pasivno dežurstvo u smislu čl. 44. KU naknada koja se isplaćuje po činjenici da je službenik pripravan za rad, time obavezan i spreman u svakom trenutku odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu i kao takva nije od utjecaja na pravo na plaću za prekovremeni rad, dakle rad u smislu Direktiva 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003.g. i Zakona o policiji.

27. U odnosu na sam prekovremeni rad, ocjenjuje se da je tužitelj u danim okolnostima redovito obavljao poslove za poslodavca izvan redovnog radnog vremena jer je po nalogu i za račun poslodavca vodio potrebne evidencije, nadzirao brod u vlasništvu poslodavca te sudjelovao, u slučaju potrebe, u intervencijama radi zaštitu imovine poslodavca izvan redovnog radnog vremena, a koje poslove poslodavac nije evidentirao. U danim okolnostima, egzaktan broj prekovremenih sati u kojima je tužitelj obavljao ove poslove nije moguće utvrditi za svaki konkretni dan jer o ovim poslovima nisu vođene pisane evidencije niti su isti poslovi takve naravi da

1 5

bi uvijek trajali isto vremena jer su ovisili o nepredvidivim okolnostima poput ispravnosti broda, vremenskim prilikama i opsegu posla tijekom redovnog radnog vremena, a koje okolnosti nisu pisano evidentirane za određeni dan. Uz navedeno, jasno je da su službenici upućeni na višednevnu plovidbu neprekidno boravili u službenom plovilu poslodavca, uz zabranu napuštanja istog i obvezu nadzora samog plovila, a koji nadzor se sam po sebi u redovnim okolnostima smatra obavljanjem poslova za poslodavca.

28. Obzirom na prethodno navedeno, a uzimajući u obzir zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima u kojim je odlučivao o reviziji protiv presuda koje se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, kako prema pravnom shvaćanju toga sud nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno već da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati, te da tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, da se ne može smatrati prekovremenim radom, broj prekovremenih sati je primjenom čl. 223. ZPP-a određen na način da se prekovremenim radom smatra razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora, a koji je tužitelj nesporno imao tijekom višednevnih plovidbi, uz činjenicu da ni ovaj odmor nije uvijek bi neprekidan i da između dva radna dana tužitelj nije ostvarivao dnevni odmor u smislu neprekidnog odmora u trajanju od 12 sati. Pri tome, okolnost da je tužitelj ostvarivao pravo na naknadu za tzv. pasivno dežurstvo nije od utjecaja na prekovremeni rad jer se ova naknada isplaćuje zbog činjenice da je bio na raspolaganju poslodavcu tijekom svih 24 sata u danu, a što je isti bio i za vrijeme odmora koje je određeno kao 8 sati u danu.

29. Vodeći se prethodno navedenim zaključkom, vještakinji financijske struke Jeleni Ćurlica je dan zadatak utvrditi plaću tužitelja (osnovnu plaću uvećanu za dodatke na osnovnu plaću i zajamčenu osnovnu plaću utvrđenu Kolektivnim ugovorom uz primjenu članka 44. st. 9. (članka 38. st. 9. Kolektivnog ugovora 2017.), Uredbe o plaćama policijskih službenika, Zakona o policiji i Zakona o radu) na način da se ista uveća za ostvareno radno vrijeme tužitelja neovisno o evidentiranom radu u registru službenih poslova uvećanu za sve dodatke prema članku 44. Kolektivnog ugovora, odnosno članka 38. Kolektivnog ugovora 2017., i to na način da se osim obračuna plaće za redovno radno vrijeme i evidentirani prekovremeni rad (unutar svakih 24 sata) plaća obračuna kao da je tužitelj radio 16 sati dnevno (24 sata umanjena za 8 sati dnevnog odmora), uz sva pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada, uz izračun razlike između iznosa (bruto) plaće koja je obračunata tužitelju u utuženom razdoblju i iznosa koji će vještak obračunati

Obzirom je vještakinja nalaz i mišljenje izradila sukladno zadatku koji je odredio sud i to po ispravljenom nalogu nakon pregleda isprava o prisutnosti na radu, radnih naloga i obračuna isplaćenih plaća u utuženom razdoblju, nalaz i mišljenje su u cijelosti prihvaćeni.

Ukazuje se da je vještakinja prilikom obračuna uzela u obzir i sve naknade plaće koje je tuženica isplatila po osnovi prekovremenog rada na način da je obračun za pojedini mjesec umanjivala ukoliko je tužitelju za taj mjesec isplaćen iznos koji je veći

1 6

od onog koji bi mu pripao za redovne radne sate, naravno ne dirajući pri tome u ostvareno pravo na naknadu za pasivno dežurstvo i terenski dodatak.

30. Vještakinja pri tome posebno ukazuje da pri obračunu nije uzela u obzir niti računala prekovremeni rad za razdoblje za koje je iz dostavljenih evidencija poslodavca razvidno da nije bilo višednevnih plovidbi, dok se razlike iskazane za razdoblje nakon ovog odnose isključivo na obračun naknade plaće za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad, kada je trebalo uzeti u obzir prosjek plaća za proteklih 6, odnosno 3 mjeseca. Navodi da su sve obračunate i iskazane razlike za razdoblje za koje tuženik navodi kao razdoblje kada nije bilo višednevnih plovidbi, razlike koje su prikazane jer je za obračun naknade plaće po osnovi godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad poslodavac koristio ranije obračune plaće, a u kojima nisu bili obračunati sati prekovremenog rada koje je ona obračunala sukladno zadatku suda u ovom predmetu. Konkretno, da se radi o tome da je naknada obračunata temeljem prosjeka ranijih plaća u koje nisu obračunate razlike koje su obračunate u vještačenju po nalogu suda za isto razdoblje u kojem je tužitelj nedvojbeno upućivan na višednevne plovidbe.

31. Vještakinja, a u odnosu na prigovor tuženice, jasno i logično obrazlaže da je obračune radila na mjesečnoj osnovi i da se na mjesečnom fondu sati jasno vidi koliko je vremena tužitelj radio aktivno, koliko u pasivnom dežurstvu, koje dane i u koje sate, s tim da je za svaki obračun koristila evidenciju poslodavca u registru i radnim nalozima o broju sati rada, vremenu rada i načinu organizacije rada.

32. Prigovori tuženice na nalaz i mišljenje vještakinje, u dijelu u kojem se odnose na pravna pitanja i sam zadatak suda, nisu prihvaćeni iz prethodno navedeni razloga, dok je vještakinja, dok su u dijelu u kojem se odnose na pravilnost obračuna, u smislu obračuna pri jednodnevnim plovidbama, neosnovani jer je vještačenje i u tom dijelu izrađeno sukladno radnim nalozima poslodavca i evidenciji prisutnosti na radu

33. Tužitelj je tužbeni zahtjev odredio sukladno nalazu i mišljenju vještakinje, pa je slijedom prethodno navedenog, odlučeno kao u točki I. izreke presude, s tim da je zatezna kamata, koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15. -tog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, određena je primjenom čl. 103. st. 2. ZRa, u vezi s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), s tim da ista teče na dosuđene bruto iznose umanjene za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, obzirom se sukladno čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (¨Narodne novine¨ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, pa time navedeni iznosi još nisu dospjeli na naplatu da bi tužitelj imao pravo na zateznu kamatu za iste, u smislu zakašnjenja tuženice u ispunjenju obveze

34. . Odluka o parničnom trošku utemeljena je na čl. 154. st. 1. ZPP, tužitelju priznao pravo na naknadu troškova i to u visini odmjerenoj prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora određenog tužbenog zahtjeva. Tužitelju je priznato pravo na naknadu troška

1 7

nastalog po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava tužbe podnesene 11. ožujka 2021. (1 x 500 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 11. travnja 2022. (1 x 500 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave održanom 25. svibnja 2022. na kojem se je raspravljalo o glavnoj stvari (1 x 500 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska dostavljenog sudu 27. kolovoza 2022. kojim određuje tužbeni zahtjev temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka (1 x 25% od 500 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife) i trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave održanim 13. prosinca 2023. i 12. veljače 2024. na kojima se je raspravljalo o glavnoj stvari (2 x 500 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% te uvećano za materijalne troškove nastale po osnovi provedenog financijskog vještačenja (862,70 Eura) iznosi ukupno 7.425,20 Eura Tužitelju je dalje priznat odgovor na žalbu 500 bodova, zatim podnesak od 21. svibnja .25 500 bodova kao i ročište 18. srpnja 2025. 5oo bodova što je sve skupa 11 175,20 EUR

35. Odluka o zateznoj kamati tekućoj na trošak postupka je donesena temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (¨Narodne novine¨ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

U Dubrovnik 28. srpnja 2025.

S u t k i nj a

Kate Ogresta Jović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismenom u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

- punomoćnik tužitelja

- punomoćnik tuženice.

Nakon pravomoćnosti:

- Porezna uprava Dubrovnik