REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Povrv-13/2021-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AP, vlasnika Ordinacije dentalne medicine, iz Pule, Pješčana uvala 2. ogranak 34, OIB: 18002455389, zastupanog po punomoćniku Antunu Zanettiju, odvjetniku u Puli, protiv tuženika RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 17. lipnja 2025. u prisutnosti parničnih stranaka i punomoćnika tužitelja, 28. srpnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Mirne Pliško iz Pule, poslovni broj Ovrv- 188/2020-2 od 11. ožujka 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju AP, vlasniku Ordinacije dentalne medicine, Pula, Pješčana uvala 2. ogranak 34, OIB: 18002455389, iznos od 3.610,06 eura, sa zateznim kamatama od 5. listopada 2019. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Mirne Pliško iz Pule, poslovni broj Ovrv-188/2020-2 od 11. ožujka 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati ovršni trošak u iznosu od 3.055,00 kuna / sada 405,47 eura i predvidivi trošak u iznosu od 975,00 kuna / sada 129,40 eura sa zateznim kamatama od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.450,32 eura sa zateznim kamatama od 29. srpnja 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 10. ožujka 2020. podnio protiv tuženika (ranije ovršenika) prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 190/1/1, radi naplate iznosa od 3.610,06 eura (ranije 27.200,00 kuna) sa zateznim kamatama od 5. listopada 2019. do isplate.

2. Prijedlogu tužitelja udovoljeno je donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Mirne Pliško iz [adresa], poslovni broj Ovrv- 188/2020-2 od 11. ožujka 2020., kojim je tužitelju priznat nastali ovršni trošak u iznosu od 3.055,00 kuna / sada 405,47 eura i predvidivi trošak u iznosu od 975,00 kuna / sada 129,40 eura.

3. Pravodobnim prigovorom od 9. studenog 2020. tuženik je osporio tužbeni zahtjev, navodeći da prigovor podnosi zbog bitnih povreda ovršnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, nedopuštenosti ovrhe, zastare i promašene pasivne legitimacije. U bitnom je naveo da tužitelj nije dokazao da je u ugovornom odnosu s tuženikom i po kojoj osnovi potražuje dužni iznos od 3.610,06 eura (ranije 27.200,00 kuna) sa zateznim kamatama i troškovima. Smatra da vjerodostojna isprava na temelju koje je donijeto rješenje o ovrsi nije vjerodostojna, a samim time nije valjana ni zakonita. Predlaže da sud ukine pobijano rješenje o ovrsi.

4. Po prigovoru tuženika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, na temelju čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ).

5. Podneskom od 9. veljače 2021. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora, u cijelosti ih osporivši. U bitnom je naveo da je tuženik dugogodišnji tuženikov pacijent, da je 9. travnja 2018. pristupio u ordinaciju tužitelja te mu je izvršeno RTG snimanje - ortopan snimak gornje čeljusti. Po izradi i pregledu snimke i nakon konzultacija, stranke su se dogovorile da bi trebalo izvršiti rekonstrukciju zubiju gornje čeljusti ugradnjom 4 implantata - "All on Four" metodom, te je shodno tomu tužitelj izdao i predao tuženiku Ponudu od 3. svibnja 2018. (list 27 spisa). Iz predmetne Ponude je razvidno da se planirani rad tužitelja sastojao od implantacije 4 implantata "Nobel", izrade i ugradnje privremene potpune akrilatne proteze te implantatske suprastrukture "All on Four", za što je iskazana cijena od ukupno 50.000,00 kuna / sada 6.636,14 eura. Budući da je tuženik prihvatio predmetnu ponudu, tužitelj je upoznao tuženika da će se implantacija izvršiti u dvije faze - kirurška i protetska faza.

5.1. Kirurška faza se sastojala od ekstrakcije zuba 1-4 - gornjeg desnog prvog pretkutnjaka te implantacije 4 implantata u čeljusnu kost, a koji radovi su izvedeni 9. svibnja 2018. Tuženiku su ugrađeni implantati proizvođača "Nobel Paralel", tip "Conical Connection NP". Ugradnja predmetnih implantata izvršena je u gornju čeljust tuženika na pozicijama 5 desno, 3 desno, 1 lijevo i 4 lijevo. Time je završena kirurška faza te je tužitelj tuženiku dao izraditi privremenu potpunu protezu, koju je tuženiku postavio 18. lipnja 2018. Slijedom izvršenog dogovorenog rada tužitelja, tuženik je tužitelju izvršio djelomične isplate u vidu akontacije na način da mu je 11. lipnja 2018. i 14. rujna 2018. platio po 5.000,00 kuna, a 9. studenog 2018. iznos od 3.800,00 kuna, ukupno 13.800,00 kuna / sada 1.831,57 eura.

5.2. Kako je nakon kirurške faze potrebno određeno vrijeme radi zacjeljenja i oporavka uslijed operacije kojom su ugrađeni implantati u kost čeljusti, stranke su nakon proteka tog potrebnog vremena dogovorile nastavak rada, odnosno "protetsku fazu". Protetska faza se sastojala od postavljanja 4 "Multiunit" nadogradnji u 4 ugrađena implantata te izradu i postavljanje protetskog rada - implantatske suprastrukture. Tako je dana 29. siječnja 2019. tužitelj postavio tuženiku "Mulitunit" nadogradnje na ugrađena 4 implantata te je uzeo otisak čeljusti za izradu protetskog rada - zubiju. Nadalje, 28. veljače 2019., nakon što je privremeno postavljen protetski rad, tužitelj je izvršio tuženiku korekcije položaja "Multiunit" nadogradnji zbog optimizacije položaja zuba, zagriza i estetike rada te je ponovno uzeo otisak čeljusti. Daljnje fine korekcije nadogradnje te posljedično uzimanje otiska čeljusti izvršene su i 6. ožujka 2019. te 19. ožujka 2019. Nakon posljednje korekcije, dana 16. travnja 2019. tužitelj je tuženiku postavio gotov protetski rad te izvršio fiksaciju istog na "Multiunit" nadogradnje, kao i završno zatvaranje vijaka za pričvršćivanje suprastrukture kompozitom. Protetski rad sastoji se od zubiju kompletne gornje čeljusti, koji rad je tužitelj izradio po svojim stalnim suradnicima Privatnog Zubotehničkog laboratorija Igor Milić iz Rijeke. Po istom Zubotehničkom laboratoriju, a po otisku čeljusti izrađenom od strane tužitelja, izrađena je i privremena potpuna akrilatna proteza koju je tuženik koristio nakon kirurške faze rekonstrukcije čeljusti, do konačne ugradnje završenog rada.

5.3. Naglašava da tuženik tijekom cijelog procesa, pa ni nakon konačnog završetka rada, ni u jednom trenutku nije imao primjedbe na rad tužitelja. Posljednju isplatu na ime izvršenog rada tuženik je izvršio dana 15. svibnja 2019. u iznosu od 9.000,00 kuna / sada 1.194,50 eura. Dakle, tuženik je od ukupnog novčanog iznosa za obavljeni rad po tužitelju u visini od 50.000,00 kuna / 6.636,14 eura, tužitelju isplatio 22.800,00 kuna / sada 3.026,08 eura te je ostalo nepodmireno utuženih 27.200,00 kuna / 3.610,06 eura. Nakon 15. svibnja 2019. tuženik na pozive na plaćanja tužitelja nije odgovarao, iako je tužitelj u više navrata pokušao kontaktirati sa tuženikom, isti je te pozive ignorirao. Tužitelj je pokušao dostaviti predmetni Račun tuženiku preporučenom poštom, no pošiljka se vratila sa naznakom "Obaviješten nije podigao pošiljku". Prije podnošenja prijedloga za ovrhu, tužitelj je pokušao putem javnog bilježnika izvršiti dostavu predmetnog računa tuženiku uz poziv na plaćanje, ali je isti izbjegavao primitak, što je vidljivo iz Zapisnika o poduzimanju radnji radi dostave Javnog bilježnika Mirne Pliško iz [adresa] posl.br. OU-380/19-2 od 21. siječnja 2020. Na posljetku je predmetni račun tuženiku dostavljen "običnom" nepreporučenom poštom.

5.4. Konačno, tužitelj je osporio sve navode iz prigovora, uključujući i osnovanost prigovora zastare, predlažući da sud nakon provedene glavne rasprave i izvedenih dokaza prihvati tužbeni zahtjev tužitelja te naloži tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak.

6. Podneskom od 30. lipnja 2021. tužitelj je podnio protutužbu, zahtijevajući povrat plaćenog iznosa od 28.000,00 kuna zbog nestručno izvedenih radova, odnosno ugradnje implantata protivno pravilima struke.

6.1. Raspravnim rješenjem od 28. ožujka 2022. odlučeno je da će se protutužba izdvojiti te da će se o istoj odlučivati u posebnom postupku.

7. U tijelu postupka pročitana je dokumentacija sadržana u spisu, saslušane su parnične stranke te svjedoci VP, GP, KP, ČP i SP, izveden je dokaz vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji dr. med. dent. Ivi Badovinac Hajduković, uz usmenu dopunu nalaza i mišljenja.

7.1. Odbijen je dokazni prijedlog tuženika da se od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zatraži podatak o broju zaposlenih u ordinaciji tuženika tijekom 2018. i 2019., ocijenivši navedeni dokazni prijedlog irelevantnim za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva. Iz istog razloga odbijen je dokazni prijedlog za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem kako bi vještak potvrdio da okolnost da je račun fiskaliziran ujedno znači da je plaćen u cijelosti.

7.2. Raspravnim rješenjem od 12. rujna 2023. odbijen je dokazni prijedlog tuženika da se od tužitelja zatraži da dostavi fakture koje je ispostavljao svjedocima GP i VP, jer navedeni dokaz, osim što nije pravovremeno predložen, nije bitan za odluku o tužbenom zahtjevu.

7.3. Raspravnim rješenjem od 6. veljače 2024. odbijen je dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedokinje APZ, zubne tehničarke, jer je sud ocijenio da izvođenje navedenog dokaza nije potrebno, s obzirom na to da je svjedok KP detaljno iskazivao o radovima koji su u njegovom zubnom laboratoriju izvedeni po nalogu tužitelja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao vlasnika stomatološke ordinacije, za isplatu iznosa od ukupno 3.610,06 eura, na ime dogovorenih i obavljenih stomatoloških usluga, konkretno postavljanja implantata i rekonstrukcije zubiju gornje čeljusti.

9. Pritom, među strankama nije sporno da je tužitelj tuženiku u razdoblju od travnja 2018. do travnja 2019. izveo stomatološke usluge postavljanjem četiri implantata i rekonstrukcijom zubiju gornje čeljusti, za koje usluge mu je ispostavio račun u iznosu od 50.000,00 kuna / sada 6.636,14 eura.

9.1. Nije sporno ni da je tuženik tužitelju za obavljene usluge platio iznos od 22.800,00 kuna / sada 3.026,08 eura, dok preostali utuženi iznos nije podmirio.

9.2. Naime, iako je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio postojanje ugovornog odnosa te je naveo da mu nije poznato po kojoj osnovi tužitelj od njega potražuje utuženi iznos, u daljnjem tijeku postupka je potvrdio da mu je tužitelj izvodio spomenute stomatološke radove, za koje je platio iznos od 22.800,00 kuna / sada 3.026,08 eura.

10. Sporno je koju cijenu su stranke ugovorile za obavljene usluge s obzirom na navode tuženika da mu tužitelj nikad nije dostavio ponudu niti ga upoznao s iznosom svojih usluga. Sporno je i jesu li tuženiku izvedeni svi radovi naznačeni na računu broj: 190/1/1 od 4. listopada 2019. do isplate.

11. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo i da predmetni račun ne predstavlja vjerodostojnu ispravu te da isti nije bio podoban za određivanje ovrhe. Takav navod nije osnovan, jer su u predmetnom računu, koji u smislu čl. 31. st. 1. OZ predstavlja vjerodostojnu ispravu, sadržani svi podaci predviđeni u čl. 31. st. 2. OZ (vjerovnik, dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze), što navedenu ispravu čini podobnom za određivanje ovrhe.

12. Također, navod tuženika da okolnost što je predmetni račun fiskaliziran, ujedno znači da je isti plaćen u cijelosti, nije osnovan. Činjenica da je račun fiskaliziran znači da je u trenutku izdavanja registriran u sustavu Porezne uprave pri čemu račun dobiva jedinstveni identifikator (JIR) kao dokaz da je proknjižen u poreznom sustavu. Međutim to ne znači da je navedeni račun ujedno i plaćen. Upravo je na predmetnom računu broj 190/1/1 (list 3 spisa) navedeno da je od 50.000,00 kuna plaćeno 22.800,00 kuna te da preostaje za uplatu 27.200,00 kuna. Nejasno je iz kojeg razloga je tuženik u tijeku postupka inzistirao da fiskalizacija računa znači da je računu plaćen, kada nije sporno da utuženi iznos od 27.200,00 tuženik nije platio, niti smatra da ih treba platiti.

13. Radi utvrđenja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka i po njima predloženih svjedoka te vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za dentalnu medicinu Ivi Badovinac Hajduković, dr. med. dent., spec. stom. prot.

14. Tužitelj je u svom iskazu naveo da tuženika poznaje još od 80-ih godina, da je on bio njegov dugogodišnji pacijent, da mu je uvijek izvodio neke manje stomatološke zahvate od kojih mu mnoge nije ni naplatio zbog prijateljskog odnosa. Kako tijekom njihovih prethodnih suradnji nije bilo spornih detalja, vjerovao je da će sve biti u redu i kada mu se tuženik obratio u vezi postavljanja implantata. On je tuženiku dao ponudu na iznos od 50.000,00 kuna i tuženik je tu ponudu prihvatio. Ponuda od 50.000,00 kuna obuhvaćala je postavljanje implantata od početne do završne faze, uključujući snimak čeljusti, kiruršku fazu, protetsku fazu te završne radove pričvršćivanja konstrukcije u implantate. Tuženiku su svi navedeni radovi obavljeni ispravno i uredno i cijeli postupak trajao je negdje od travnja odnosno svibnja 2018., kada je započela kirurška faza (zahvat je obavljen 9. svibnja 2018.), dok je protetska faza trajala od siječnja 2019. (29. siječnja 2019. uzet je prvi otisak) pa do sredine travnja 2019. Pritom je ukazao da je tuženik bio prilično neredovit u svojim dolascima. Samo plaćanje od strane tuženika od početka nije tekao glatko, naime cijena prve faze iznosila je 2.400,00 eura, odnosno 600,00 eura po implantatu. Tuženik je tek nakon njegovog poziva 11. lipnja 2018. uplatio 5.000,00 kuna, 14. rujna 2018. još 5.000,00 kuna, a 9. studenog 2018. iznos od 3.800,00 kuna, sve uz obrazloženje da ima određenih financijskih problema te da će mu podmiriti sav iznos. Od kirurške do protetske faze proteklo je više vremena, a jedan od razloga je bio taj što tuženik ni prvu kiruršku fazu nije platio u cijelosti. U siječnju 2019. započeli su s protetskom fazom. Prije početka te faze on je tuženika pitao ima li mogućnosti to financirati i on je potvrdio da ima. Protetska faza završena je 16. travnja 2019., a tuženik mu je 15. svibnja 2019. platio iznos od 9.000,00 kuna, na način da je doslovce pokucao u ordinaciju i predao mu kovertu s tim iznosom bez riječi. Dakle, tuženik je sveukupno platio 22.800,00 kuna, dok utuženi iznos od 27.200,00 kuna nije plaćen. On je tuženika više puta zvao i pitao ga kada će mu platiti preostali utuženi iznos, jednom je zbog toga čak otišao u njegov ured i tada mu je tuženik rekao da nema novaca, ali da će podmiriti traženi iznos. Jednom ga je nazvao i u prisutnosti njihovog zajedničkog prijatelja GP i upitao ga kada misli platiti preostalo dugovanje, ali mu je tuženik poklopio slušalicu.

14.1. Vezano za izvedene radove, tužitelj je naveo da je tuženikova čeljust, prije no što su započeli s radovima, bila u lošem stanju. Tuženik je imao samo jedan zub koji se ljuljao, imao je atrofiju čeljusnog grebena i nosio je običnu protezu koja se skidala, a što je vidljivo na RTG snimci sadržanoj na listu 25 spisa. Dakle, za rezultat koji je tužitelj očekivao bilo je potrebno izvesti upravo radove koji su tuženiku izvedeni, odnosno postaviti implantate kako bi se dobio jedan kvalitetni ozbiljniji rad. Vijek takvih radova može biti 8 do 10 godina, čak i do 15 godina uz pretpostavku da je sve uredno, da se održava higijena i da se redovno vrše kontrole. Međutim, tuženik nije dolazio više na kontrole pa ga on nije imao prilike pregledati. Na upit koliko puta je proteza išla na korekciju, tužitelj je odgovorio da je išla dva puta, pojasnivši da se pritom nije radilo o ispravljanju loše izvedenih radova, već o optimizaciji položaja. U situacijama poput predmetnih vrlo rijetko se sve pogodi iz prve da nije potrebna korekcija, u konkretnom slučaju bile su dvije korekcije, a ne bi bilo neuobičajeno ni da ih je bilo više. Radovi koje je izveo tuženiku imaju vrijednost od 57.000,00 ili 58.000,00 kuna, a on mu je naplatio 50.000,00 kuna.

15. Tuženik je u svom iskazu potvrdio da tužitelja zna od mladih dana, da mu je tužitelj uvijek bio na usluzi kada je njemu, članovima njegove obitelji i liječnicima koji su kod njega bili zaposleni nešto trebalo te da mu nikada nije naplatio za pružene stomatološke usluge, a on je s njegovim uslugama bio zadovoljan. Godine 2018. predložio mu je da stavi protezu, a na njegov upit koliko će to koštati, odgovorio mu je da za njega nema problema te da će platiti samo troškove materijala i izrade. Prva kirurška faza ugradnje implantata koštala je 12.000,00 kuna i on je taj iznos platio nekoliko dana nakon zahvata. Na dan kad mu je rađen zahvat dobio je anesteziju te je nakon zahvata bio ošamućen i utrnjen pa se razočarao postupkom tužiteljeve supruge koja mu nije dozvolila da ostane u čekaonici dok ne dođe k sebi, već mu je rekla da mora otići jer su došli drugi pacijenti. Iz tog razloga više nije dolazio kod tužitelja. Nakon nekoliko mjeseci tužitelj ga je nazvao i predložio mu da nastave s radovima izrade proteze. Ponuda od 3. svibnja 2018. nikad mu nije izdana, a vezano za troškove druge faze, tužitelj mu je rekao da će platiti samo troškove materijala. Iz dokumentacije dostavljene uz tužbu utvrdio je da je tužitelj izradu mosta u laboratoriju platio 5.400,00 kuna, pa smatra da je iznos koji tužitelj od njega potražuje previsok.

15.1. Glede izrađene proteze, naveo je da je imao četiri ili pet proba i s obzirom da to nije dobro izgledalo tužitelj mu je ispilio dva zuba na toj protezi, sve kako bi tu strukturu prilagodio donjem kutnjaku. To nije pravilno napravio pa je zbog udaraca te strukture donji kutnjak puknuo na pola. Neki drugi stomatolozi objasnili su mu da je to obična proteza plastičnih zubi koji su stavljeni na šaraf, a kako to nije pravilno izvedeno, on ne može normalno jesti i ima problem sa skupljanjem hrane iznad proteze, pa nakon jela to područje mora ili isprati ili hranu maknuti prstom. Iako je tužitelju to prigovorio, on je rekao da je sve napravio kako treba.

15.2. Za pružene usluge ukupno je tužitelju isplatio 22.800,00 kuna. Pritom je naveo da ne osporava njegov rad i trud, ali smatra da preostalo dugovanje ne prelazi 10.000,00 kuna. Smatra da mu ništa ne duguje, ali je taj iznos voljan platiti zbog njihovog prijateljstva te uvažavajući okolnost da mu je tužitelj radnje izvodio radove, ali ih nije naplaćivao. Tužitelj ga je pozivao na plaćanje preostalog duga, ali nikad nije spominjao cifre te on nije znao koji iznos mu duguje. Na upit je li primio poruke koje je tužitelj dostavio uz tužbu, odgovorio je da je nešto primio, ali da ima jako loš telefon te je za njihov sadržaj saznao tek primitkom tužbe.

15.3. Kvaliteti izvedenih radova prigovorio je kad je bio u ordinaciji, nakon puknuća zuba. Tužitelj mu je rekao da će to popraviti, ali to nisu riješili jer je tužitelj protiv njega podnio tužbu, a slao mu je i poruke, odnosno kaže da ih je slao. Kvaliteti izvedenih radova prigovorio je krajem 2018., odnosno početkom 2019., kada su okončani radovi. Na daljnji upit je li bio u ordinaciji tužitelja u veljači, ožujku ili travnju 2019. odgovorio je da nema evidenciju dolazaka pa se o tome ne može izjasniti, ali da ga je tužitelj primio kad god bi on to zatražio, jednom ga je čak primio u 22,00 sata navečer.

16. Svjedok VP potvrdio je da je jednom prilikom tijekom zime 2019. u tužiteljevoj ordinaciji sreo tuženika, ali mu nisu poznati detalji o tome što je tuženiku rađeno, koja je bila cijena ugovorenih usluga niti detalji o plaćanju. Stoga iz njegovog iskaza sud nije utvrdio za ovaj postupak pravno relevantne činjenice.

17. Svjedok GP u svom je iskazu također potvrdio da je jednom vidio tuženika u tužiteljevoj ordinaciji, a iz tužiteljevih priča saznao je da mu tuženik nije u cijelosti platio za pružene usluge te da stalno za to smišlja neke izlike. Nije mu poznato o kojem iznosu se radilo, ali se sjeća daje cifra bila konkretna. Jednom prilikom dok je bio kod tužitelja u ordinaciji, on je u njegovoj prisutnosti nazvao tuženika i stavio ga na razglas, znajući da su svjedok i tuženik obiteljski prijatelji. Tužitelj je tuženika upitao zašto izbjegava plaćanje kad zna da mu je dužan rekavši mu da ga je prije početka radova pitao ima li novac za platiti. Tuženik je odgovorio nešto u stilu "da da", a prethodno se opravdao da je u prometu i razgovor je brzo završio. Svjedoku nije poznato koje usluge su tuženiku pružene, ali se sjeća da je bilo govora o implantatima, to mu je ostalo u sjećanju jer je i on kod tužitelja obavljao slične zahvate.

17.1. Sud je iskaz navedenog svjedoka prihvatio u cijelosti, s obzirom na to da je iskazivao uvjerljivo o činjenicama koje su mu poznate. Međutim, uzeto je u obzir da imenovani svjedok nema neposredna saznanja o tijeku i sadržaju ugovornog odnosa između stranaka, osim u dijelu u kojem je svjedočio da je tužitelj tuženika telefonskim putem pozivao na podmirenje duga.

18. Svjedok KP, zubni tehničar iz Rijeke, u svom je iskazu naveo da je po nalogu tužitelja izveo protetski rad "all on four". Riječ je o mobilnom radu na četiri implantata iz kompozitnih materijala. Laički rečeno, radi se o izradi proteze koja se zavida na implantate, ima metalnu konstrukciju, a preko nje se stavljaju kompoziti. On je vlasnik zubotehničkog laboratorija i ti radovi obično se obavljaju na način da stomatolog uzme otisak i potrebne mjere, a oni (zubotehničari) obave rad prema tim mjerama i predaju ga stomatologu, koji taj rad montira u usta. On je cijeli posao obavljao po nalogu tužitelja i nije bio u kontaktu s tuženikom. Riječ je o kompliciranijim radovima i misli da je bila potrebna jedna korekcija, što je u obavljanju radova poput predmetnih uobičajeno. Korekcija se radi na način da se njemu vraća rad i korekciju obavlja prema novim mjerenjima. Na upit od kojih materijala je sačinjena proteza koja je ugrađena tuženiku, odgovorio je da je metalna konstrukcija od kobalta, kroma, silicija, a na nju se stavlja kompozit za koji su korišteni materijali firme Bredent. Takve kompozitne proteze su tvrđe i estetski ljepše od običnih proteza, skuplje su i sofisticiranije od običnih zbog drugačijeg načina izrade i drukčijeg materijala (obične proteze su od akrilata). Uobičajeni vijek trajanja takvih kompozitnih proteza je sigurno preko 10 godina, može biti i 20 godina, ali puno ovisi o samom pacijentu i načinu održavanja proteza, jer je potrebno da pacijent minimalno jednom godišnje dođe kod stomatologa da mu se proteze skinu, očiste, ispoliraju i vrate u usta. Svjedok je potvrdio da je račun od 18. listopada 2019. (list 28 spisa) ispostavio tužitelju. Dodao je da on nije osobno obavljao rad koji je predmet spora, već je to obavljala tehničarka iz odjela mobilne protetike APZ, ali je on s tim radom bio upoznat i bio je prisutan. Predmetna proteza je u njegov laboratoriji došla na ispravak jednom.

18.1. Ocjena je suda da je imenovani svjedok iskazivao istinito, jer je njegov iskaz sukladan ostalim izvedenim dokazima, točnije, dokumentaciji sadržanoj u spisu te nalazu i mišljenju vještaka koji će se nastavno predočiti. Imenovani svjedok također nema neposredna saznanja o sadržaju ugovornog odnosa među strankama, on tuženika ne poznaje niti je s njim bio u kontaktu, već je protetski rad za tuženika, a nastavno i korekciju, izveo po nalogu tužitelja. Međutim, on je u svom iskazu dao konkretne odgovore o vrsti radova koje je izveo po nalogu tužitelja, materijalima koji su korišteni za izradu proteze, korekciji rada i naplati svojih usluga, a sud je njegov iskaz ocijenio vrijednosno pozitivno, jer je riječ o nepristranom svjedoku koji nije zainteresiran za ishod postupka, a odgovori koje je dao sukladni su ostalim izvedenim dokazima.

19. Svjedok SP, tužiteljev sin, koji je od 2016. pa do ljeta 2021. bio zaposlen u ordinaciji svoga oca, u svom je iskazu naveo da mu je poznato da je tuženik dolazio kod njegovog oca jer je asistirao svim operacijama koje su se u ordinaciji obavljale, uključujući i zahvate koji su obavljani tuženiku. Čini mu se da u protetskom dijelu nije sudjelovao, jer je već bio otvorio svoju ordinaciju. Nije sudjelovao u dogovorima vezanim za sam zahvat, ali pretpostavlja da je komunikacija između njegovog oca i tuženika bila uobičajena kao i s drugim pacijentima, na način da oni pacijentima ponude najbolje rješenje, plan terapije, obrazlože koje radove je potrebno izvesti, njihovo trajanje i slično, a u skladu s tim korigiraju i ponude cijenu, a pacijent tu ponudu može i ne mora prihvatiti. Znalo se dogoditi da pacijent ne prihvati ponudu zbog prevelike invazivnosti zahvata ili zbog financijskih razloga. Međutim, u svakom slučaju mora postojati ponuda koju pacijent mora prihvatiti. Koliko je njemu poznato, tuženiku je dana pisana ponuda i on ju je prihvatio, a sigurno je da su ga detaljno upoznali s radovima koje će izvoditi. Poznato mu je koji radovi su izvođeni tuženiku, riječ je o konceptu "all on four", rađen je fiksni most na četiri implantata koji su integrirani u gornjoj čeljusti i četiri titanske nadogradnje, na koje je vijčano pričvršćen most, s napomenom da je most fiksno rješenje i ne može se sam skidati, dok plastičnu protezu pacijenti mogu sami skidati. Nije mu poznato da je tuženik imao pritužbe na rad koji mu je obavljen. Jednom prilikom je sreo tuženika na parkingu caffe bara te ga je pitao kako su mu zubi, on je odgovorio da su super i nasmijao se, a nakon što ga je upitao kada će zube platiti, tuženik ga je izvrijeđao. Tuženiku su implantati postavljeni stručno i u čeljusti, ni jedan implantat nije postavljen u nepcu.

19.1. Sud je ocijenio da je svjedok SP iskazivao istinito. Iako priznaje da nije sudjelovao u dogovorima vezanim za sam zahvat, sudu je predočio na koji način su u ordinaciji uobičajeno tekli dogovori s pacijentima, a iz njegovog iskaza utvrđeno je da mu je poznato i koji radovi su tuženiku izvedeni, što je i logično, s obzirom na to da je bio zaposlen u očevoj ordinaciji.

20. Iz iskaza ČP, supruge tužitelja, sud nije utvrdio relevantne činjenice, pa njen iskaz neće ne izlagati.

21. Cijeneći iskaze parničnih stranaka i svjedoka, kako zasebno, tako i zajedno, te uspoređujući ih međusobno i s ostalim izvedenim dokazima, valja ukazati da je sud u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan, dosljedan i uvjerljiv. Tužitelj je o stomatološkim uslugama pruženim tuženiku iskazivao detaljno, jasno i bez upadanja u kontradiktornosti, a njegov iskaz sukladan je s ostalim izvedenim dokazima, osobito medicinskom dokumentacijom sadržanom u spisu, iskazom svjedoka KP (zubnog tehničara), a u konačnici i s nalazom i mišljenjem vještaka, kao u pogledu usluga pruženih tuženiku, tako i u pogledu upotrijebljenog materijala te postupanja u vezi s korekcijom odnosno modifikacijom rada.

21.1. U odnosu na ponudu za pružene usluge, sud prihvaća iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je tuženika upoznao s cijenom usluga i ponudom u iznosu od 50.000,00 kuna. Posljedično tome, nije prihvaćen iskaz tuženika u kojem navodi da mu tužitelj nikada nije dostavio ponudu niti ga upoznao s cijenom planiranog stomatološkog zahvata. Sudu nije logično ni uvjerljivo da bi tužitelj, iako su on i tuženik dugogodišnji poznanici, izvodio tuženiku tako složene stomatološke radove značajne vrijednosti (čak 50.000,00 kuna / 6.636,14 eura) bez prethodnog dogovora o cijeni, čak i bez prethodnog upoznavanja tuženika s vrijednošću planiranih radova. Nije logično ni da bi tuženik pristao na izvođenje tako obimnog zahvata bez da je prethodno s tužiteljem za to dogovorio cijenu. Sud ne smatra istinitim ni navod tuženika da mu je tužitelj rekao da će platiti samo trošak materijala, jer takav navod nije životan, uzimajući u obzir složenost zahvata, broj potrebnih dolazaka, dužinu trajanja radova te stručnost i opseg stomatoloških usluga koje su tuženiku pružene. Sud je uzeo u obzir da se radilo o višefaznim i zahtjevnim zahvatima (kirurška i protetska faza ugradnje implantata) koji su zahtijevali višemjesečno praćenje, više kontrola, korekcija i konačnu izradu protetske konstrukcije. U takvim okolnostima, tvrdnja da bi tužitelj – specijalist dentalne medicine s dugogodišnjom praksom – pristao na obavljanje tako opsežnih i vrijednosno značajnih radova bez ikakve naknade za svoj rad, osim troška materijala, ne odražava životnu logiku ni uobičajenu poslovnu praksu.

21.2. Iskaz tuženika nije prihvaćen ni u dijelu u kojem navodi da ga tužitelj nikada nije upoznao s iznosom dugovanja. Naime, u situaciji kada je tužitelj u više navrata pozivao tuženika na podmirenje preostalog duga – što je i sam tuženik u svom iskazu potvrdio – ne čini se logičnim ni uvjerljivim da mu pritom ne bi bio naveden konkretan iznos potraživanja, posebno u okolnostima kada su već bile izvršene djelomične uplate i radovi su bili dovršeni. Sud nadalje nalazi da je iskaz tuženika nedosljedan i u pogledu drugih ključnih činjenica, osobito kada je riječ o njegovim dolascima u ordinaciju, rokovima dovršetka radova te navodnim prigovorima na kvalitetu usluga. Iako tvrdi da je imao ozbiljne zamjerke na izvedene radove, činjenica da se redovito vraćao u ordinaciju, nastavio koristiti usluge te da nije inzistirao na njihovom otklanjanju ni tražio povrat novca, znatno umanjuje vjerodostojnost njegovih prigovora istaknutih u postupku. Pritom sud posebno cijeni okolnost da je i sam tuženik naveo kako ga je tužitelj primao i izvan redovnog radnog vremena, što dodatno ukazuje na postojanje funkcionalne suradnje između stranaka i dovodi u pitanje tvrdnju o ozbiljnim i neriješenim problemima s izvedenim radovima. Nije logično ni to da tuženik, nakon što ga je tužitelj telefonskim putem pozivao na podmirenje duga, nije tada osporio kvalitetu pruženih usluga, već je to navodno učinio tek naknadno. Logično je očekivati da bi svaka osoba, koja smatra da zbog nestručno obavljenog rada nije obvezna platiti uslugu, takve prigovore istaknula odmah, odnosno u trenutku kada se zahtijeva isplata. Sve navedeno upućuje na zaključak da je iskaz tuženika prilagođen njegovom uspjehu u sporu i izbjegavanju podmirenja tražbine.

22. U postupku je izveden dokaz vještačenjem po vještakinji Ivi Badovinac Hajduković, dr. med. dent., kojoj je naloženo da se u nalazu i mišljenju, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju sadržanu u spisu te pregleda tuženika, očituje je li tužitelj tuženiku izveo sve radove naznačene na računu broj 190/1/1 od 4. listopada 2019. (list 3 spisa), koji su detaljno pojašnjeni u podnesku tužitelja od 9. veljače 2021. i popratnoj dokumentaciji (list 20 – 31 spisa), iskazu tužitelja te iskazu svjedoka KP od 6. veljače 2024. (list 175 spisa) kao i da se očituje o vrijednosti izvedenih radova, uzimajući u obzir prosječne cijene takvih usluga u vrijeme kada su iste izvršene.

23. Iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da je 10. siječnja 2025. obavila klinički pregled tuženika RP u Stomatološka poliklinici Zagreb, odjelu stomatološke protetike, kao i fotografiranje postojećeg rada u ustima tuženika radi usporedbe s dokumentacijom sadržanom u spisu. Nova ortopan snimka nije rađena budući da je postojeći ortopan snimak sadržan u spisu dovoljan za izvršenje zadanog zadatka.

23.1. Pregledom tuženika te uvidom u dokumentaciju sadržanu u spisu vještakinja je ustanovila da je u gornjoj čeljusti tuženika napravljen protetski rad na implantatima, 4 implantata u gornjoj čeljusti, u području zuba 15 (gore desno drugi pretkutnjak), 13 (gore desnoj prvi očnjak), 21 (gore lijevo prvi sjekutić), 24 (gore lijevo prvi pretkutnjak). Na implantatima je suprastrukturama učvršćena akrilatna proteza sa kompozitnim zubima. U donjoj čeljusti tuženik ima stari protetski rad nošen zubima desni drugi pretkutnjak, desni očnjak, lijevi očnjak, lijevi prvi pretkutnjak. Higijena usta pacijenta i održavanje protetskih radova nije zadovoljavajuća.

23.2. Uvidom u podnesak tužitelja na listovima 20-23 spisa, u kojem je predočio sve radove izvršene tuženiku, te usporedbom s fotografijama napravljenim na kliničkom pregledu, vještakinja je navela da je tužitelj tuženiku izvršio sve radove naznačene na računu broj 190/1/1 od 4. studenog 2019. (list 3 spisa). Pojasnila je da se na listu 29 spisa nalazi implantacijska kartica tuženika. To je identifikacijski karton svakoga pacijenta na koji za svaki ugrađeni implantat liječnik skida naljepnicu s kutijice implantata i lijepi u karton pacijenta uz navođenje na kojem položaju zuba je ugrađen isti. Istu takvu liječnik daje i samom pacijentu kao informaciju u slučaju promjene liječnika, mjesta stanovanja, odlaska u drugu državu i sl. Usporedbom priloženog ortopana (list 65 spisa), položaja zuba upisanih na implantacijskoj kartici (list 29 spisa) i određivanja položaja implantata na temelju fotografija napravljenih na kliničkom pregledu tuženika, vještakinja je navela da su radovi navedeni po tužitelju istovjetni s postojećim stanjem u ustima tuženika.

23.3. Čitanjem iskaza tužitelja (list 152-153) vještakinja je potvrdila da su protokoli izrade takvog rada u skladu sa strukom slika br. 1 i 2 koje su sadržane u nalazu i mišljenju. Izraz provizorna ili privremena konstrukcija znači da se u određenom periodu ista po procjeni liječnika zamjenjuje trajnom, ali ju ponekad nije potrebno mijenjati niti raditi zamjenu. Taj dio kontrole rada je izostao zbog nesuglasja između tužitelja i tuženika. Simptomi koje je spomenuo tuženik su uobičajena pojava kod takvih radova te postoje posebni naputci za održavanje higijene istih. Nakon obavljenog kliničkog pregleda ustanovljeno je da materijal izrade u ustima tuženika odgovara navodima tužitelja i svjedoka KP, a isti je naveden i u ispisu računa (list 3 spisa). Pojasnila je da se izraz akrilatna odnosi na onaj roza dio kojim se imitira zubno meso, a kompozit je tvrđi i kvalitetniji te estetski ljepši materijal od akrilata od kojega su napravljeni zubi.

23.4. Vještakinja je nastavno u nalazu i mišljenju navela da izrazi "brušenje", "pripasivanje" i "ubrušavanje" rada prilikom probe istog u ustima pacijenta, koje spominju tužitelj, tuženik i svjedok ČP, predstavljaju uobičajenu i nužnu stavku prilikom probe rada, a prije predaje istog. Ponekad se to napravi u jednoj posjeti, a ponekad je potrebno više njih.

23.5. Na zubu 46 (dolje desno prvi kutnjak) na ortopan snimci prije početka rada (list 25 spisa) vidljiv je karijes zuba, dok je na ortopan snimci postojećeg rada u ustima (list 58 spisa) isti u uznapredovanoj fazi. U razmaku između snimaka karijes nije saniran te je na kasnijoj snimci vidljiv još u većem opsegu zahvaćenog zubnog tkiva. Rastom karijesom zahvaćene površine dolazi do puknuća dijelova zuba koji su time oslabljeni. Uz takav nalaz vidljiv na ortopan snimkama uzrok puknuća postojećeg zuba ne može biti rad u gornjoj čeljusti (slika 3).

23.6. Konačno, vještakinja je navela da se prosječne cijene "all on 4 konstrukcije" kreću između 6.500-7.500 eura. Stomatološka komora dentalne medicine definira minimalne cijene iznosa pojedinog postupka, dok maksimalne cijene ne postoje. Svaki liječnik i pripadajuća ustanova ne smiju ići ispod minimalnih cijena, a vrijednosti maksimalnih su različite. Vrijednosti radova izvršenih po tužitelju odgovara prosječnim cijenama takvih usluga te ne premašuje prosječnu vrijednost.

24. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještakinje, a s obzirom na primjedbe tuženika, izveden je dokaz saslušanjem vještakinje.

24.1. U usmenom izlaganju nalaza i mišljenja vještakinja je osporila tuženikove navode da je u nalazu i mišljenju pogodovala tužitelju kao svom kolegi, navodeći da tužitelja ne poznaje. Pojasnila je da je nalaz i mišljenje sačinila na temelju dokumentacije u spisu i nakon izvršenog pregleda tuženika te je utvrdila da su tuženiku zaista izvedeni svi radovi navedeni u fakturi, da su korišteni materijali koji su navedeni po tužitelju i svjedoku KP te da cijena koju tužitelj za izvedeni rad potražuje odgovara vrijednosti izvedenih radova.

24.2. Pojasnila je da rad koji je izveden tuženiku može biti trajan, ali da je to moglo biti i privremeno rješenje. Implantati su trajni, oni se ne mijenjaju ako nema potrebe i ako ne dođe do nekih problema, a konstrukcija na implantatima može biti privremena, odnosno hoće li biti privremena ili trajna ovisi o procesu cijeljenja, dogovoru liječnika i pacijenta i redovitim kontrolama, a prema stanju u spisu proizlazi da je to izostalo zbog nesuglasica između tužitelja i tuženika. Tuženik ima u ustima trajnu protezu s kompozitnim zubima i akrilatnim rozim dijelom kojih glumi zubno meso. Tuženiku su izvedeni svi radovi navedeni u fakturi i cijena koju tužitelj od tuženika potražuje odgovara prosječnoj cijeni takvih usluga. 2019. godine cijene su bile slične današnjim cijenama, to je bilo vrijeme prije Covid-a, a cijene 2019. i danas su otprilike iste, odnosno danas su malo više. Kvaliteta izvedenih radova također odgovara cijeni, uz napomenu da su tuženiku u usta stavljeni materijali naznačeni u fakturama. Nije riječ o običnoj protezi od akrilata i umjetnih zuba, tuženik ima zube od kompozita i to je kvalitetniji tip zuba u odnosu na plastične. Postoji još jedna vrsta rada, a to je izrada keramičkih zuba, međutim tada bi cijene izvedenih radova bile puno više. Materijali koji su tuženiku postavljeni u ustima odgovaraju materijalima koji se koriste kao trajno rješenje. Također, konstrukcija i forma proteze odgovara standardima struke. Na daljnji upit vještakinja je navela da se ne može izjasniti o trajnosti takvog rada jer to ovisi o mnogim faktorima, poput higijene pacijenta, redovitih kontrola, životnih navika, anamnestičkog statusa i slično. Tuženik takav rad ima već nekoliko godina, uz pojašnjenje da se taj rad nakon nekog vremena treba skinuti i očistiti, dakle održavati, što također utječe na trajnost. Nakon što joj je pročitan podnesak tužitelja od 9. veljače 2021. i redoslijed izvođenja radova odgovorila je da se radovi na taj način izvode sukladno pravilima struke. Na upit tuženika da usporedi račun izdan po tužitelju i račun tehničara na listu 28 spisa, odgovorila je da se navedena dva računa ne mogu usporediti, jer je tehničar ispostavio račun samo za svoj dio posla, dok je posao i rad stomatologa daleko opsežniji.

25. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio u cijelosti, cijeneći ga stručnim i objektivnim, izrađenim u skladu s pravilima struke te sukladno medicinskoj dokumentaciji sadržanoj u spisu.

25.1. U usmenom izlaganju nalaza i mišljenja vještakinja je odgovorila na sve primjedbe tuženika argumentirano ih otklonivši, pa paušalni navodi tuženika da je nalaz i mišljenje vještakinje "plod neznanja, zle namjere, zlouporabe položaja i ovlasti te pogodovanja tužitelju kao svom kolegi", nisu uzeti u obzir, jer se temelje isključivo na subjektivnim pretpostavkama tuženika i ne sadrže nikakve konkretne dokaze koji bi potkrijepili ove tvrdnje.

25.2. U odnosu na primjedbu tuženika glede korištenog materijala, utvrđeno je da tuženik ima u ustima trajnu protezu s kompozitnim zubima, koji su kvalitetniji, tvrđi te estetski ljepši u odnosu na plastične. Glede tuženikovih navoda da mu je zbog nestručnog rada pukao zub na donjoj vilici, prihvaćeno je kao logično i valjano obrazloženo pojašnjenje vještakinje da uzrok puknuća postojećeg zuba ne može biti rad u gornjoj čeljusti, već je puknuće posljedica rasta karijesom zahvaćenog područja, jer karijes nije saniran. Vezano za navode da mu je tužitelj ispilio dva zuba kako bi strukturu prilagodio donjem kutnjaku, vještakinja je pojasnila da je riječ o uobičajenim i nužnim stavkama prilikom probe rada, radi optimizacije položaja.

25.3. Konačno, sud smatra da je vještakinja u izradi nalaza i mišljenja, kao i usmenoj dopuni, postupala nepristrano i stručno, dajući konkretne i jasne odgovore na sva pitanja i primjedbe. Pritom se napominje da je sud pri određivanju vještaka, upravo uzimajući u obzir da je i tužitelj stomatolog, vještačenje povjerio vještakinji iz Zagreba, koja, kako je sama navela, ne poznaje tužitelja te ga je prvi put vidjela na ročištu glavne rasprave. Upravo je i tuženikov prijedlog bio da se u ovom postupku vještačenje povjeri vještaku sa sjedištem izvan Istarske županije. S obzirom na sve navedeno, odbijen je dokazni prijedlog tuženika za određivanje novog vještačenja, jer je sud ocijenio da je takav dokazni prijedlog usmjeren na odugovlačenje postupka. Nezadovoljstvo stranke nalazom i mišljenjem nije razlog za određivanje novog vještačenja, već se novo vještačenje određuje samo ako u nalazu i mišljenju postoje proturječnosti ili nedostaci, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti saslušanjem vještaka, koji razlozi u ovom slučaju ne postoje.

26. Na temelju nalaza i mišljenja vještakinje sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku izveo sve radove naznačene na Računu broj 190/1/1 od 4. listopada 2019., da su izvedeni radovi istovjetni s postojećim stanjem u ustima tuženika, da su predmetni radovi izvedeni sukladno pravilima struke, da konstrukcija i forma proteze odgovaraju standardima struke, da je tužitelj koristio materijale navedene u fakturi, odnosno one koje su tužitelj i svjedok KP naveli u svojim iskazima te da cijena predmetnog rada naznačena na računu odgovara prosječnoj vrijednosti za takav rad u vrijeme kad je izvršen, kao i kvaliteti izvedenih radova.

27. Pravni odnos između tužitelja i tuženika ima obilježja ugovora o djelu, sukladno odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO/05), prema kojoj se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Tužitelj je u svojstvu izvođača radova izveo stomatološke radove – postavljanje implantata, uključujući kiruršku i protetsku fazu – dok je tuženik u svojstvu naručitelja radova pristao na izvođenje navedenih radova te za iste izvršio djelomično plaćanje. Na temelju izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je postojalo suglasno očitovanje volja stranaka o bitnim sastojcima ugovora, odnosno predmetu rada i naknadi, čime je ugovor valjano sklopljen, i to u usmenom obliku, sukladno odredbi članka 286. st. 1. ZOO/05, prema kojem se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno.

27.1. Sud je utvrdio da je tužitelj kao izvođač izvršio djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke (čl. 597. st. 1. ZOO/05), pa mu je tuženik dužan za to isplatiti naknadu. Stav je ovoga suda da je naknada od 50.000,00 kuna / sada 6.636,14 eura određena ugovorom, u trenutku kada je tuženik prihvatio tužiteljevu ponudu. Međutim, sve i kad bi se uzelo u obzir da tuženiku ponuda nikada nije dostavljena (što je tuženik tvrdio u tijeku postupka), sud je utvrdio da iznos od 50.000,00 kuna / sada 6.636,14 eura, na koji iznos glasi ispostavljeni račun, odgovara prosječnoj vrijednosti za takav rad u vrijeme kad je izvršen, kao i kvaliteti izvedenih radova (čl. 613. st. 1. i 2. ZOO/05). Kako nije sporno da je tuženik platio iznos od 22.800,00 kuna / sada 3.026,08 eura, osnovano tužitelj zahtijeva isplatu preostalog dugovanja u iznosu od 3.610,06 eura.

27.2. Valja još ukazati da okolnost da je svjedok KP, zubni tehničar, za svoj rad ispostavio tužitelju račun u znatno nižem iznosu od utuženog, nije relevantan niti utječe na obvezu tuženika. Kao što je u svom iskazu pojasnila i vještakinja, tehničar je ispostavio račun za svoj dio posla, kojeg je obavio po nalogu tužitelja, dok je rad tužitelja kao stomatologa daleko opsežniji.

28. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da tužitelj osnovano potražuje utuženi iznos pa je valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 3.610,06 eura, sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dospijeća naznačenog na računu (4. listopada 2019.) do isplate (čl. 183. st. 1. u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO/05), sve na temelju čl. 451. st. 3. ZPP.

28. Prigovor zastare nije osnovan. Prema čl. 225. ZOO/05 tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

28.1. Na temelju rezultata dokaznog postupka utvrđeno je da su radovi postavljanja proteze okončani 16. travnja 2019., a od sljedećeg dana je tužitelj imao pravo zahtijevati od tuženika ispunjenje obveze plaćanja. Tužitelj je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku podnio 10. ožujka 2020. čime je došlo do prekida zastare (čl. 241. ZOO/05). Dakle, od dospijeća tražbine do pokretanja postupka nije protekao petogodišnji zastarni rok, uz napomenu da taj rok nije protekao ni od prosinca 2018. (kada bi se uzeo u obzir navod tuženika da su radovi okončani krajem 2018. ili početkom 2019.).

29. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinut je u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi ovršni trošak, jer se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka, već se o tom trošku odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu).

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa). Tužitelj je uspio u sporu pa mu je tuženik dužan naknaditi parnični trošak u cijelosti.

30.1. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to po 100 bodova za sastav prijedloga za ovrhu (Tbr. 11.1. Tarife), za sastav podnesaka od 9. veljače 2021., 20. srpnja 2021. i 20. veljače 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 17. lipnja 2021., 5. svibnja 2022., 17. travnja 2023., 12. rujna 2023., 6. veljače 2024. i 17. lipnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife), po 50 bodova za zastupanje na ročištima 23. srpnja 2021. i 28. ožujka 2022. (Tbr. 9.2. Tarife) te za pristup na ročište za objavu presude (Tbr. 9.3. Tarife), ukupno 1.150 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.300,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 575,00 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 2.875,00 eura.

30.2. Tužitelju se, nadalje, priznaje javnobilježnički trošak u iznosu od 131,40 eura, prema računu na listu 4 spisa, za poduzimanje radnje dostave prije pokretanja postupka.

30.3. Priznat mu je i iznos uplaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja u iznosu od 318,31 eura (neutrošeni predujam u iznosu od 13,50 eura će tužitelju biti vraćen) te iznos od 43,06 eura za pristup vještakinje na ročište glavne rasprave.

30.4. Priznaje mu se i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 82,55 eura.

30.5. Slijedom navedenog, ukupan trošak priznat tužitelju iznosi 3.450,32 eura. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP.

31. Tužitelju nije priznat javnobilježnički trošak na ime predujma naknade za javnog bilježnika jer iz spisa ne proizlazi da bi takav predujam u postupku pred javnim bilježnikom bio plaćen.

U Puli 28. srpnja 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku