REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2356/2021-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽBD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 237D, protiv tuženika Wiener osiguranja Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, zastupanog po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, Poljička 5, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 12. lipnja 2025. u prisutnosti tužiteljice i njene punomoćnice te punomoćnika tuženika, 28. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranju Vienna Insurance Group d.d., OIB 52848403362, da tužiteljici ŽBD, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 7.625,85 eur sa zateznom kamatom od 23. studenog 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 2.516,50 eur sa zateznom kamatom od 28. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se ostali dio zahtjeva u iznosu od 12.468,38 eur.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 24. veljače 2020. stradala kao pješak kada je na nju naletjelo vozilo osigurano kod tuženika kojim je upravljao ŽB. Kako je u tom događaju ozlijeđena to tužbom zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ali i naknadu imovinske štete (tuđa pomoć i njega, uništen mobitel) na način da tužbom traži isplatu iznosa od 115.400,00 kn sa zateznim kamatama od 23. studenog 2020. pa do isplate kao i isplatu mjesečne rente za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 600,00 kn mjesečno. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (podnesak od 16. listopada 2024.) traži da joj tuženik naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 8.500,00 eur, imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 517,61 eur te imovinsku štetu po osnovi uništenog mobitela u iznosu od 53,08 eur, odnosno iznos od 9.070,69 eur koji umanjen za priznati omjer suodgovornosti od 15% iznosi 7.710,09 eur i to sa zateznim kamatama od 23. studenog 2020. pa do isplate. Također traži naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, no ističe prigovor podijeljene odgovornosti za nastanak štetnog događaja te osporavajući i visinu zahtjeva predlaže zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u fotografije, medicinsku dokumentaciju, odštetni zahtjev i spis II. postaje prometne policije Zagreb. Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka ŽB kao i prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Zvonku Ivašiću, a proveden je i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskim vještacima dr. Igoru Stipančiću i dr. NB, koji su vještaci i saslušani.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)) tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim do visine u točci. I. izreke ove presude.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete proizašle iz štetnog događaja od 24. veljače 2020. pri čemu nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika.

6. U odnosu na spornu (su)odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka kao i prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Zvonku Ivašiću.

7. Tužiteljica je u iskazu u bitnom navela da je do naleta došlo odmah nakon što je započela sa prelaženjem kolnika te da vozilo osiguranika tuženika, unatoč prethodnoj provjeri prometne situacije, nije vidjela.

8. Svjedok ŽB u iskazu je u bitnom naveo da tužiteljicu nije uočio, da je pješački prijelaz što se njega tiče bio slobodan te da je vozio po tramvajskoj pruzi što je taksiju dozvoljeno.

9. Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju naveo da je za vrijeme kretanja tužiteljice preko kolnika u pravcu jug - sjever, vozilu osiguranika tuženika od desna ulijevo, došlo do naleta prednje desne strane vozila osiguranika tuženika, tijekom kretanja u pravcu zapad – istok, na lijevu bočnu stranu tijela tužiteljice. Do naleta vozila osiguranika tuženika na tužiteljicu došlo je na pješačkom prijelazu, na južnim tramvajskim tračnicama, u položaju tužiteljice unutar kolnika za 2,2 m. Ukoliko je tužiteljica prelazila kolnik po lijevom - zapadnom dijelu pješačkog prijelaza, kako je tužiteljica iskazala na raspravi 7. studenog 2022. proizlazi da je do trenutka naleta vozila osiguranika tuženika tužiteljica prelazila kolnik na putu od oko 2,2 m. Imajući u vidu starosnu dob tužiteljice od 66 g., kao i pomak utisnuća na poklopcu motora vozila osiguranika tuženika stražnjim dijelom ulijevo, proizlazi da je tužiteljica mogla prelaziti kolnik brzinom od oko 1,5 m/sek ili 5 km/h, u vremenu od oko 1,6 sek. Na mjestu nesreće nisu pronađeni nikakvi tragovi kretanja vozila osiguranika tuženika prema kojima bi se moglo računskim putem utvrđivati brzinu kretanja vozila osiguranika tuženika neposredno prije mjesta nesreće. Intenzitet i položaj oštećenja nastalih na vozilu osiguranika tuženika ukazuje na naletnu brzinu vozila osiguranika tuženika na tužiteljicu od oko 35 km/h. Intenzivnim kočenjem mogao je osiguranik tuženika zaustavljati svoje vozilo sa prosječnim usporenjem od oko 7,0 m/sek². Ukoliko je osiguranik tuženika upravljao svojim vozilom neposredno prije mjesta naleta brzinom kao i u trenutku naleta od 35 km/h, mogao je osiguranik tuženika intenzivnom kočenjem zaustaviti svoje vozilo na putu od oko 13,6 m. U trenutku stupanja tužiteljice sa južnog nogostupa na kolnik, vozilo osiguranika tuženika nalazilo se udaljeno od mjesta naleta na tužiteljicu za oko 15,5 m, na kojem je razmaku osiguranik tuženika mogao kočenjem izbjeći nalet na tužiteljicu da je reagirao kočenjem čim je tužiteljica počela prelaziti kolnik, pri brzini kojom se vozilo osiguranika tuženika u konkretnom slučaju kretalo. Da je tužiteljica prije započetog prelaženja kolnika provjerila prometnu situaciju sa njene lijeve strane, mogla je vidjeti vozilo osiguranika tuženika sa njene lijeve strane u nailasku, na udaljenosti od 15,5 m, pa da je tužiteljica odustala od prelaženja kolnika i propustila vozilo osiguranika tuženika, do nesreće ne bi došlo.

9.1. U pisanom očitovanju od 31. ožujka 2023. vještak je naveo kako je vidljivost na mjestu nesreće najmanje 50 m. Na kojem su se međusobnom razmaku nalazili osiguranik tuženika sa svojim vozilom i tužiteljica, ako je ona neko vrijeme stajala na nogostupu, prije kretanja na kolnik, ovisi o dužini vremena stajanja tužiteljice. Za vrijeme stajanja tužiteljice od 1 sek na nogostupu taj razmak iznosi 25,2 m, a za vrijeme stajanja od 2 sek taj razmak iznosi 34,9 m. U konkretnom slučaju se vozilo osiguranika tuženika nalazilo udaljeno od mjesta naleta na tužiteljicu, u trenutku stupanja tužiteljice na kolnik, za 15,5 m, pa je nalet na tužiteljicu bio izbježiv intenzivnim kočenjem vozila osiguranika tuženika pri brzini kojom se je kretao, budući se takovim kočenjem njegovo vozilo moglo zaustaviti na udaljenosti od oko 13,6 m, dakle 1,9 m prije mjesta naleta na tužiteljicu. U konkretnom slučaju osiguranik tuženika pri brzini kojom se je kretao, mogao bi prikočivanjem zaustavljati svoje vozilo sa prosječnim usporenjem od 3,5 m/sek², pri čemu zaustavni put vozila iznosi 25 m, dakle više od raspoložive udaljenosti, pa u konkretnom slučaju se prikočivanjem vozila nalet na tužiteljicu ne bi mogao izbjeći.

9.2. Nalaz i mišljenje vještaka sud kao objektivan i izrađen u skladu sa pravilima struke prihvaća u cijelosti pri čemu valja dodati da na isti stranke, nakon dopunskog pisanog očitovanja vještaka, niti nisu stavljale primjedbi.

10. Tako je polazeći od utvrđenja vještaka te uvažavajući iskaz tužiteljice i svjedoka utvrđeno da osiguranik tuženika približavajući se obilježenom pješačkom prijelazu nije prilagodio način vožnje uvjetima predmetne prometne situacije pri čemu je izostala i njegova pravovremena reakcija jer je mogao uočiti tužiteljicu te je stoga odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 85%.

10.1. S druge strane, a obzirom na utvrđenje vještaka u pravcu da je tužiteljica prije započetog prelaženja kolnika mogla je vidjeti vozilo osiguranika tuženika sa njene lijeve strane u nailasku, na udaljenosti od 15,5 m, te da do nesreće ne bi došlo da je odustala od prelaženja kolnika i propustila vozilo osiguranika tuženika, sud nalazi postojanje doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja u omjeru od 15% a koji je ista u postupku učinila nespornim.

11. U odnosu na spornu visinu zahtjeva provedeno je liječničko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Igoru Stipančiću i dr. NB koji su u pisanom nalazu i mišljenju naveli da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila natučenje glave i ranu mekog oglavka desno čeono-tjemeno, traumatsko krvarenje ispod paučinaste moždane ovojnice, nagnječenje u području malog mozga, prijelom čeone kosti s desne strane, prijelom jagodične kosti desno, natučenje desnog ramena, desnog kuka i desne potkoljenice te natučenje trbuha. Nakon navedenih ozljeda kod tužiteljice je zaostalo smanjenje njene životne aktivnosti u omjeru od 23%-25%. Pretrpjela je strah i to primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah koji je proistekao iz zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica (do smirivanja akutnih simptoma i prilagodbe na novonastalo stanje) jakog intenziteta trpjela je 3 dana, srednje jakog intenziteta 7 dana i slabog intenziteta 30 dana (kumulativno). Tzv. kasni strah u vidu nelagode i bojazni glede mogućih daljnjih posljedica ozljeđivanja po zdravlje i ishod liječenja trajao je još oko 3 mjeseca. Bol jakog intenziteta trpjela je do 5 dana, srednjeg do 10 dana, a manjeg još do 8 tjedna sveukupno. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 3 tjedna 3 sata na dan zbog mirovanja, a potom još 5 tjedana tri puta tjedno po 2 sata zbog nepodnošenja svakodnevnog životnog opterećenja.

11.1. U očitovanju na ročištu održanom 12. lipnja 2025. vještaci su u odnosu na prigovor tužiteljice u odnosu na ocjenu naruženja vezano uz zaostale posljedice kranio cerebralnih ozljeda u vidu cjelomotorne usporenosti i deficita verbalne fluentnosti (protoka govora) naveli da se navedene posljedice ne mogu cijeniti niti priznati kao naruženje već kroz ocjenu smanjenja životne aktivnosti, a što su u konkretnom slučaju i učinili pri čemu su ponovili kako posljedice na koje tužiteljica ukazuje prema definiciji naruženosti u sudsko medicinskom vještačenju ne mogu biti ubrojene u naruženost. Nadalje su naveli da osteoporoza ne umanjuje kretnje zglobova već je to bolest koju obilježava smanjenje gustoće kostiju odnosno smanjenje kalcija u kostima što smanjuje čvrstoću kostiju i to sa zglobovima nema nikakve veze. U konkretnom slučaju tužiteljica je zadobila ozljedu i desnog ramena i desnog kuka u vidu natučenosti te je provela liječenje koje je uključivalo i fizikalnu terapiju a iz medicinske dokumentacije o liječenju razvidno je da postoje ograničenja kretnji ozlijeđenih zglobova. Kod tužiteljice su izmjerene kretnje oba i ramena i oba kuka i iste su navedene u tablici. Postoji razlika između neozlijeđene i ozlijeđene strane i to smo moralo uzeti u obzir. Činjenica je da postoji obostrano ograničenje ramena ali desnog ramena je izraženije, a isto se odnosi i na kukove. Dakle, postoji razlika ozlijeđene u odnosu na neozlijeđenu stranu.

11.2. Na je istom ročištu vještak dr. Igor Stipančić izvršio uvid u priloženi zdravstveni karton tužiteljice te je naveo da do predmetnog štetnog događaja nema podataka koji utječu na mišljenje u ovom predmetu. To jer se nigdje ne navode podaci o ozljedi ni kuka ni ramena ni tegobama s istima, a u kartonu je 26. veljače 2020. zabilježeno da je hospitalizirana pri povratku s posla zbog prometne nezgode gdje je stradala kao pješak.

12. Nalaz i mišljenje vještaka sud u cijelosti prihvaća kao objektivne i izrađene u skladu sa pravilima struke pri čemu se ističe kako su pisanim odnosno usmenim očitovanjem vještaka otklonjene sve eventualne nejasnoće, slijedom čega nisu niti ispunjene pretpostavke za određivanje novog vještačenja te je takav prijedlog stranaka odbijen kao neosnovan.

13. Utvrđenim ozljedama povrijeđeno je pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO) u vezi s čl. 1046. ZOO). Na temelju izloženog, utvrđena težina povreda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade te je sud utvrdio da tužiteljici u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO pripada pravo na novčanu naknadu za ovdje utužene vidove neimovinske štete i temeljem odredbe čl.1095. st.1. ZOO za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje tjelesno i duševno zdravlje za tako međusobno isprepletene oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos naknade za sve oblike neimovinske i imovinske štete. Sud je pri tom raspravljao i utvrđivao fizičke bolove i strah, duševne boli zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti i one su u smislu čl. 1100. i čl. 1095. ZOO kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu. Isto tako svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade može biti sam za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosudu pravične novčane naknade budući je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

14. S obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje bolova te neugodnosti tijekom liječenja u vidu boravka na bolničkom liječenju, CT, UVZ, EEG i MR snimanja, uzimanja odlazaka na brojne kontrolne i specijalističke preglede i provođenja fizikalne terapije te cijeneći trajanje i intenzitet pretrpljenog straha a imajući u vidu kako okolnosti nastanka štetnog događaja tako i činjenicu trajanje liječenja, kao i opseg smanjenja životnih aktivnosti od 23-25% sud smatra primjerenom naknadu u iznosu od 8.500,00 eur.

15. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć u sveukupnom trajanju od 93 sata. Imajući u vidu da je takvu pomoć tužiteljici pružala kćer te da sud utvrđuje cijenu sata takve pomoći iznosu od 4,50 eur (čl. 223. ZPP), to je utvrđen osnovanim iznos od 418,50 eur (čl. 1095. ZOO).

16. Tužiteljica je postavila zahtjev i za oštećeni mobitel u iznosu od 53,08 eur.

16.1. Polazeći od okolnosno logičnog iskaza tužiteljice utvrđeno je da je u predmetnom štetnom događaju došlo do puknuća stakla na zaslonu mobitela koji se nalazio u njenoj ručnoj torbici (fotografija, list 4 spisa) pa sud temeljem odredbe čl. 1085. st. 2. ZOO nalazi osnovanim zahtjev tužiteljice u tom dijelu.

17. Slijedom navedenog, tužiteljici je utvrđena osnovanom naknada neimovinske i imovinske štete u iznosu od 8.971,58 eur, a po odbitku doprinosa od 15% (1.345,73 eur) dosuđen joj je iznos od 7.625,85 eur, dok je ostali dio zahtjeva (do zatraženih 7.710,09 eur) u iznosu od 84,24 eur odbijen.

18. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO u vezi sa čl. 112. st. 2. ZPP odnosno na odredbi čl. 12. st. 4. u vezi st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09 i 75/09) i teče od 23. studenog 2020.

19. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

20. S obzirom da je tužiteljica u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu djelomično smanjila tužbeni zahtjev za iznos od 12.384,14 eur a tuženik se usprotivio toj procesnoj dispoziciji, to nije bilo mjesta donošenju odluke u smislu odredbe čl. 193. ZPP već je taj dio zahtjeva valjalo ocijeniti neosnovanim, obzirom na utvrđenja vještaka te odlučiti kao pod toč. II. izreke presude.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP a trošak tužiteljice odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku. Priznat joj je trošak za sastav odštetnog zahtjeva - 500,00 eur, za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 500,00 eur, za sastav podneska od 21. prosinca 2021. prema Tbr. 9. toč. 1. – 500,00 eur, za zastupanje na ročištu 11. travnja 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. – 500,00 eur, za zastupanje na ročištu 7. studenog 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. – 500,00 eur, za sastav podneska od 24. ožujka 2023. prema Tbr. 8. toč. 1. – 500,00 eur, za sastav podneska od 31. svibnja 2023. prema Tbr. 8. toč. 1. – 500,00 eur, za sastav podneska od 6. rujna 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. – 500,00 eur, za sastav podneska od 16. listopada 2024. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za sastav podneska od 22. siječnja 2025. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur te za zastupanje na ročištu 12. lipnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 500,00 eur, sve uz 25 % PDV-a u iznosu od 1.150,00 eur, što ukupno iznosi 5.750,00 eur. Tom iznosu pribrojen je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 123,70 eur i presudu u iznosu od 247,40 eur, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 398,16 eur, trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 50,00 eur kao i trošak pisanog očitovanja vještaka u iznosu od 53,09 eur tako da je utvrđen osnovanim trošak u iznosu od 6.622,35 eur. Imajući u vidu da uspjeh tužiteljice kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine zahtjeva (69%) to joj je umanjujući njezin uspjeh u sporu za uspjeh tuženika (31%) naposljetku dosuđen trošak u iznosu od 2.516,50 eur (38%).

22. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu, 28. srpnja 2025.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika