Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pn-8/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Meliti Šmentanec-Klarić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Silvanu Radobuljcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državno odvjetništvo u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon na dan 13. lipnja 2025. zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti tužitelja i zakonske zastupnice tuženice, dana 28. srpnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.000,00 Eura (sedam tisuća eura) sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 7.siječnja 2013.godine pa do 31. srpnja 2015.g. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena (Narodne novine br. 132/07 i čl. 29 st. 2 ZOO-a), od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 2.038,42 EUR, sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2013. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.278,75 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. srpnja 2025. do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv tuženice radi naknade štete dana 7. siječnja 2013. U tužbi je naveo da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora na temelju presude Općinskog suda u Čakovcu broj K- 323/11-28 od 24. kolovoza 2012. te da je od 14. ožujka 2009. do 1. studenog 2009. bio u Zatvoru u Varaždinu, odakle odlazi u Zatvor u Zagreb. Dana 14. prosinca 2010. ponovno je premješten u Zatvor u Varaždinu, a dana 5. lipnja 2012. u Kaznionicu u Glinu. Tvrdio je da kaznu zatvora izdržava u ponižavajućim uvjetima, koji se protive odredbama Ustava RH, Zakona o izvršenju kazne zatvora, kao i CPT Standardima vijeća Europe te da je temeljno pravo zatvorenika pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i potrebnim zdravstvenim standardima. Tvrdio je da je dolaskom u Zatvor u Varaždinu smješten u sobu neadekvatne veličine u kojoj je raspoloživi prostor po sobi bio znatno ispod minimuma standarda predviđenim zakonskim propisima, a tvrdi da je boravio u sobama broj 10, 23, 1 i 2 te da se higijena nije mogla normalno održavati i da nije imao nimalo privatnosti. Tvrdi i da zbog izuzetno malog prostora u kojem su se nalazili kreveti i stolovi nije bilo dosta prostora za kretanje te da uz takve uvjete mogućnost boravka na otvorenom u trajanju od 2 sata dnevno nije bila dostatna. Tvrdio je i da je u Zatvoru u Zagrebu bio smješten u neadekvatnim uvjetima, odnosno da se zbog prenapučenosti i loših higijenskih uvjetima radilo o smještaju nedostojnog čovjeka te da su prostorije bile jako hladne, da je u sobi bio i sanitarni čvor koji nije bio odijeljen od prostora za prebivanje, bez adekvatne ventilacije što je boravak u prostoru činilo nepodnošljivim i ometalo privatnost svih osoba smještenih u prostoriji. Naveo je da je u istom prostoru posluživana hrana, a da je konzumiranje hrane radi nedostatka prostora i nedostatka ventilacije i sanitarnog čvora bilo neprimjereno, da je zbog nedostatka prostora bio prisiljen objedovati na krevetu, a hrana nije udovoljavala prehrambenim i zdravstvenim standardima. Tvrdi i da se higijena nije mogla normalno održavati, posebice jer je tuširanje bilo dozvoljeno samo jednom tjedno, a da je boravak na otvorenom prostoru u trajanju od 2 sata dnevno bio nedostatan. Tvrdi i da je u međuvremenu teško ozlijedio koljeno te izgubio radnu sposobnost nakon čega mu je neosnovano ukinuto bolovanje. Naveo je da je i 14. prosinca 2010. premješten u Zatvor u Zagrebu gdje je smješten u sobu broj 22 veličine 18 m2 u kojoj je boravilo 6 zatvorenika nakon toga je premješten u sobu u kojoj je boravio s još jednim zatvorenikom, koja nije udovoljava smještajnim standardima a 9. prosinca 2011. je ponovno vraćen u sobu 22. Tvrdi da u sobama nije bilo dovoljno svježeg zraka i prirodne svjetlost navodi da je sanitarni čvor bio bez potrebne ventilacije i izvedbe koja ne omogućava privatnost te da je zbog velikog broja ljudi i nedostataka potrebnih sredstva za održavanje higijene svakodnevni boravak u zatvoru bio otežan. Tvrdi i da od samog dolaska na izražavanje kazne zatvora ima zdravstvenim problema koji su se zbog uvjeta u kojima je boravio s vremenom pogoršali a da je zdravstvena zaštita u zatvoru bila neadekvatna. Tvrdi i nakon što je ozlijedio koljeno su mu liječnici savjetovali obavljanje pretraga te mu preporučili da zatraži prekid kazne kako bi sve to obavio te da je on nekoliko puta tražio prekid kazne što mu nije odobreno. Tvrdio je da se od 5. lipnja 2012. nalazio u Kaznionici u Glini gdje je također boravio u uvjetima koji ne udovoljavaju propisima te da su higijenski uvjeti loši i opasni po zdravlje. Naveo je da je po dolasku u Kaznionicu u Glini smješten u sobu 115 na odjelu sjever 1 gdje je boravio s još 5 zatvorenika, nakon čega je premješten u sobu 247 na odjelu jug 2 u kojoj, osim što je neadekvatne veličine, nema dovoljno svježeg zraka i prirodnog svijetla, da hrana ne udovoljava prehrambenim i zdravstvenim standardima da u nema tople vode te da je grijanje sobe nedostatno. Tvrdio je i da je kvaliteta zdravstvene zaštite u Kaznionici na najmanjoj mogućoj razini te da se njegovo zdravstveno stanje uslijed neadekvatne medicinske njege pogoršalo i da su mu slijedom svega navedenoga teško povrijeđena prava zajamčena zakonskim propisima te da se ne provodi pravilno ni sam program izvršavanja kazne zatvora, s obzirom da se zatvorenike ni na koji način ne priprema za izlazak iz zatvora. Tvrdi i da nije imao mogućnost za pravilno ostvarenje zakonom zajamčenih prava na rad, na sportske aktivnosti, na druženja, pristup biblioteci ili pravo na izobrazbu te da su takvi uvjeti života vrlo teški i neprimjereni. Naveo je i da je za vrijeme boravka u Zatvoru u Varaždinu uputio zahtjev za sudsku zaštitu Županijskom sudu u Varaždinu te da je rješenjem istog od 12.11.2012. njegovo zahtjev prihvaćen kao osnovan jer je utvrđeno da je došlo do nezakonitosti u primjeni čl. 11. st. 6. Zakona o izvršenju kazne zatvora, no da kada je doneseno navedeno rješenje tužitelj se već 5 mjeseci nije nalazio u Zatvoru u Varaždinu, već u Kaznionici u Glini te mu je time ujedno povrijeđeno pravo iz čl. 17. Zakona o izvršenju kazne zatvora i pravo iz čl. 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda a naveo je i da se sa zahtjevom za sudsku zaštitu obratio i sucu izvršenja Županijskog suda u Sisku u pogledu neprihvatljivih uvjetima u kojima boravi u Kaznionici u Glini. Naveo je i da se Općinskom državnom odvjetništvu obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora 10. travnja 2011., ali odgovor nije dobio te da mu je izdržavanjem kazne u uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima povrijeđeno pravo osobnosti definirano odredbom čl. 19. st. 2. i 146. Zakona o obveznim odnosima, osobito uz povredu prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te povredu prava na dostojanstvo. Naveo je i da specificira tužbeni zahtjev na način da potražuje 50,00 kn po svakom danu provedenom u navedenim uvjetima odnosno kako je do sada (podnošenja tužbe) proveo ukupno 1362 dana u navedenim uvjetima od Republike Hrvatske traži na ime naknade štete iznos od 68.100,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva odnosno 10. travnja 2012. Naveo je i da će specificirati tužbeni zahtjev i za preostale dane u kojima će se nalaziti u navedenim uvjetima sve do donošenja prvostupanjske presude, međutim tužitelj to tijekom postupka nije učinio, a valja napomenuti i da je tijekom postupka tužitelj izjavio da je izašao iz zatvora 8. listopada 2014.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je navela da ističe prigovor mjesne nenadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu, s obzirom da tužitelj ima prijavljenu adresu prebivališta u [adresa]. S obzirom da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 10. travnja 2013. tuženica je istaknula prigovor zastare potraživanja naknade štete za svako razdoblje koje je prethodilo 10-om travnju 2009. primjenom Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, dalje ZOO). Nadalje je tuženica navela da su u Zatvoru u Zagrebu, Zatvoru u Varaždinu i Kaznionici Glina u odnosu na tužitelja bili ispunjeni svi uvjeti u odnosu na mogućnost održavanja osobne higijene (čl. 76. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, NN broj128/99, 55/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13, dalje ZIKZ), opremljenost zatvora u kojima je tužitelj izdržavao mjeru pritvora, odnosno kaznu zatvora, sanitarnim uređajima koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba zatvorenicima u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele (čl. 74. st. 5. ZIKZ), pružanje kontinuirane i adekvatne opće i specijalističke zdravstvene zaštite. U odnosu na navode o neadekvatnom smještaju tuženica se pozvala na obrazloženje odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3717/2009 od 3. ožujka 2011. u odnosu na povredu čl. 23. i 25. Ustava Republike Hrvatske i čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te je navela da nije osnovana tvrdnja da bi tužitelj bio izložen nečovječnom postupanju te da bi mu bilo povrijeđeno ljudsko dostojanstvo a da su navodi o neadekvatnoj zdravstvenoj zaštiti tužitelja paušalni i tuženica je navela da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i predložila je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U podnesku od 12.11.2013. tuženica je dostavila dodatne podatke o tijeku izdržavanje kazne zatvora za tužitelja te je navela da iz evidencije Zatvora u Zagrebu proizlazi da je tužitelj od 28.10. do 23.11.2011. bio smješten na V. zatvoreničkom odjelu u sobi 76 (odjel za dijagnostiku i programiranje) s 5-6 a ponekad i 7 zatvorenika, od 23.11.2009. do 20.01.2010. na III. zatvoreničkom odjelu u sobi 51 s 5-6 zatvorenika, od 20.1. do 14.12.2010. na IX. zatvoreničkom odjelu u sobi 163 sa 5-6 zatvorenika te da su sobe na tom odjelu otvorene u vremenu od 7 do 22 sata i zatvorenicima je omogućeno slobodno kretanje po cijelom odjelu. Navela je da su sobe površine 21,10 m2 i volumena 49, 80 m3, a sanitarni čvor je odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm, imaju četiri prozora visine 86 i širine 77 cm odnosno ukupne površine 3,20 m2 te da se svi prozori mogu otvoriti čime je omogućeno prozračivanje i kroz iste se vrši i dotok danjeg svijetla. Navela je i da je objekt zatvora nije klimatiziran, a temperatura zraka u zatvoreničkim sobama se zimi zagrijava centralnim grijanjem s automatikom te da je umjetna rasvjeta omogućena u vremenu od 7 do 23 sata ovisno o vremenu i potrebama zatvorenika. Tvrdi i da je zatvorenicima bilo omogućeno kupanje svaki drugi dan, a po potrebi i češće, sukladno tehničkim mogućnostima zatvora te da u zatvoreničkim sobama, zatvorenici imaju stalno dostupnu hladnu i toplu vodu što dodatno omogućava održavanje higijene. Tvrdi i da je zatvorenicima osiguran toaletni pribor i sredstva za održavanje osobne higijene, čistoće rublja, odjeće i obuće, da zatvorenici dobivaju tri obroka dnevno, čija je kalorijska vrijednost 3000 do 3500 kalorija, a radno angažirani zatvorenici dobivaju i dodatni obrok. Navela i da hranu prije svake podjele obroka kušaju, od strane upravitelja za to određeni službenici i svoja zapažanja o kvaliteti hrane zapisnički konstatiraju u kontrolnoj knjizi prehrane, a jelovnik sastavljaju tjedno voditelj pododsjeka prehrane, liječnik i zatvorenik, koji je od strane zatvorenika izabran kao povjerenik. Navela je i da se u zatvoreničkim sobama nalazi stol s dvije klupe, a prema potrebi i odgovarajući broj stolica te da svi zatvorenici dnevne obroke konzumiraju u zatvoreničkim sobama, s obzirom da objekt zatvora nema zajedničku blagovaonicu za zatvorenike. Navela i da je zatvorenicima omogućen boravak na svježem zraku u trajanju od najmanje 2 sata dnevno i da se zatvorenicima omogućene posjete u trajanju od najmanje 60 minuta (radnim danom – utorak i petak, te prva i treća nedjelja u mjesecu i blagdanima). Nadalje je navela da se plahte i jastučnice mijenjaju svakih 15 dana, da se deke peru i mijenjaju po potrebi, a na zahtjev zatvorenika se mijenjaju češće te da tužitelj nikada nije zatražio češću zamjenu plahti i jastučnica, da se sredstva za čišćenje sobe zatvorenicima daju sukladno potrebama ili na zahtjev te da se šišanje obavlja prema potrebi zatvorenika, da je tužitelju bio svakodnevno omogućen odlazak kod zatvorskog liječnika, da se dezinsekcija obavlja najmanje 4 puta godišnje kao i po ukazanoj potrebi dok se deratizacija obavlja dva puta godišnje. Što se tiče tužiteljevog boravka u Zatvoru u Varaždinu tuženica je navela da je tužitelj u slobodno vrijeme bio uključen u posebne programe te da je pohađao program "odgovorno roditeljstvo" koji je u zatvoru provodio obiteljski centar, da nije bio radno angažiran, iako je bio sposoban za lakše poslove i nije bio uključen u obrazovanje tijekom izvršavanja kazne zatvora, da je u slobodno vrijeme pratio tv program, slušao glazbu, posuđivao knjige iz knjižnice, kontaktirao sa bivšom suprugom i djetetom, zadržao je podršku supruge i redovito kontaktirao s majkom, da nije bio stegovno kažnjavan i nije koristio pogodnosti. U odnosu na smještaj u Kaznionicu u Glini tuženica je navela kako pravo tužitelja propisano odredbom čl. 74. ZIKZ u smislu osiguranja propisanih standarda smještaja nije bilo ugroženo te da je tužitelj od 5.6.2012. do 18.7.2012. bio smješten u sobi broj 115 Sjever I zajedno s još 5 zatvorenika, šestkrevetna soba, da je tužitelj od 18. srpnja 2012. do 9. rujna 2012. bio smješten u sobi broj 247 jug II zajedno s još pet zatvorenika šestkrevetna soba (nepušačka), da je od 16. veljače 2012. do 23. veljače 2012. bio smješten u sobi br. 110 sjever I zajedno s još jednim zatvorenikom dvokrevetna soba, da je od 9. rujna 2012 do danas (11. studenoga 2013.) bio smješten u sobi broj 249 jug II sa jednim zatvorenikom dvokrevetna soba. Nadalje je navela da su u novom objektu šestkrevetne sobe površine 22, 30 m2 i zapremnine 60, 90 m3 sa sanitarnim čvorom 2,20 m2 i zapremine 5,5 m3, da su opremljene sa tri kreveta na kat, ugrađenim ormarom stolom i stolicama te policom za tv prijemnik, da su dvokrevetne sobe površine 11,70 m2 i zapremine 35 m3 odnosno da su sve sobe u novom objektu uređene po propisanim standardima (sanitarni čvor, podno grijanje, prozori s dovoljno svijetlosti, mogućnosti hlađenja s sustavom ventil konvektora), da su zatvorenicima na raspolaganju dvije tv sale, pušačka i nepušačka opremljene LCD televizorima, stolom za stolni tenis te društvenim igrama, da su sobe prostrane suhe i čiste (ovisno o tome koliko ih zatvorenicima koji u njima održavaju čistima, te da su sanitarni čvorovi opremljeni kromiranim wc školjkama i umivaonicima. Glede utvrđivanja izvankaznioničkih pogodnosti za tužitelja navedeno je da je tužitelj prilikom priopćavanja stručnog tima od 9. travnja 2013. izjavio da ga pogodnosti ne interesiraju jer je on po njegovim navodima i ionako "vani" 14. svibnja 2013. Iz pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvora tuženica je navela da je razvidno da je 3.10. upravitelj zatvora ispitao pojedinačni program izvršavanje kazne za zatvorenika te donio odluku da se utvrđuje razina procjene uspješan te da koristi unutarkaznioničke pogodnosti svoje razine uspješnosti i u skladu s kućnim redom, bez pogodnosti izlazaka. Tuženica je navela da je tužitelj podnio zahtjev za sudsku zaštitu sucu izvršenja Županijskog suda u Sisku radi loših higijenskih uvjeta radi boravka u sobi neprimjerene i neadekvatne veličine, jer hrana ne udovoljava prehrambenim, loših i neadekvatnih medicinskih usluga bez mogućnosti bavljenja sportom, bez izobrazbe i korištenja biblioteke te da je rješenjem suca izvršenja Županijskog suda u Sisku posl. broj IKI-1/13 od 22. siječnja 2013. taj zahtjev odbijen kao neosnovan te da je u istom navedeno kako prostor u kojem zatvorenik izdržava kaznu odgovara čl. 74. ZIKZ, dok se općenite pritužbe s primjedbom na sve pojedine radnje i način izvršenja kazne nisu mogle provjeriti (jer ne ukazuju ni na jedan konkretan slučaj), s napomenom da prema općem nadzoru status kaznionice po načinu izvršenja kazne i uvjete spada među primjerenije te je izvršenje kazne prema svim zatvorenicima ujednačeno i u skladu s odredbama koje reguliraju izdržavanje kazne i kućnom redu. Navela je i da je tužitelj uredno prošao proceduru prijema, nije imao nikakvih primjedbi niti se prituživao na bilo što te je ubrzo nastavio s istim oblicima ponašanja kao i u Zatvoru u Varaždinu. Tražio je prekid kazne zbog liječenja u Varaždinskim Toplicama, premještaj u Zatvoru Varaždin i sudsku zaštitu, a na razgovorima je iskazivao ogorčenost na pravosudni sustav, a kaznena dijela ne priznaje, niti je prihvatio kaznu. Tuženica je navela i da zbog racionalizacije potrošnje tople vode, njegova dvokrevetna soba kao i druge sobe na tom odjelu dobivaju toplu vodu po dnevnom rasporedu svaki dan u vremenskom periodu od 11 do 12,30, od 15 do 18 i od 20 do 21 sat te da mu je kao i drugim zatvorenicima svakodnevno prema dnevnom rasporedu omogućen izlazak na sportske terene i šetalište, no da je tužitelj vrlo rijetko izlazio iz svoje sobe, da s drugim zatvorenicima gotovo nije kontaktirao jer smatra da ne pripada toj populaciji, da obroke uzima redovito i do sada se nije žalio na kvalitetu i kvantitetu istih, da se do sada u potpunosti pridržavao odredbi kućnog reda i nije iskazivao nikakvo nezadovoljstvo te da je bio pozvan od strane voditelja odsjeka PPIKZ na razgovor u kojem je o uvjetima smještaja, prehrani, zdravstvenoj zaštiti i odnosu službenika u Kaznionici Glina govorio sve najbolje.

4.Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem od 15. svibnja 2013. oglasio mjesno nenadležnim te je po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupljen ovome sudu kao nadležnom.

5. Presudom ovog suda poslovni broj P-1090/2013-60 od 3. srpnja 2017. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženici da mu isplati iznos od 68.100,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2012., te mu je naloženo da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 9.750,00 kn. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu koja je presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-288/2019-2 odbijena kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1090/2013-60 od 3. srpnja 2017. Međutim tužitelj je podnio i ustavnu tužbu koja je odlukom broj U-III-256/2021 od 15. siječnja 2025. usvojena i ukinute su presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 288/2019 od 9. studenoga 2020. i Općinskog suda u Varaždinu broj P-1090/2013-60 od 3. srpnja 2017. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje. Iz obrazloženja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je Ustavni sud ocijenio da način na koji su redovni sudovi primijenili zastarni rok za podnositelja zahtjeva za naknadu štete u odnosu na boravak podnositelja u Zatvoru u Varaždinu za razmatrano razdoblje od 14. ožujka 2009. do 10. travnja 2009. predstavlja nerazmjerno ograničenje njegova prava na pristup sudu što ima za posljedicu povredu čl.29.st.1. Ustava s te osnove te da su podnositeljevi prigovori u pogledu prava na pristup sudu u vezi zastare u tom dijelu osnovani te ih je valjalo usvojiti na temelju članaka 73. i 76. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN broj 99/99, 29/02 i 49/02-pročišćeni tekst). Nadalje je navedeno da u ustavnim tužbama istaknuti prigovori podnositelja otvaraju pitanje prenapučenosti, zatim povrede zabrane zlostavljanja propisane čl.23.st.1. Ustava, povrede prava uhićenika i osuđenika na čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva zajamčenog čl.25.st.1. Ustava koji glase: čl.23. Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja…, čl.25. Sa svakim se uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo, te da je čl.3. Konvencije propisano da se nitko ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ni ponižavajućem postupanju ili kazni. Ustavni sud Republike Hrvatske je naveo da je iz utvrđenja prvostupanjskog suda razvidan boravak podnositelja u zatvorima: od 14. ožujka 2009. do 1. studenoga 2009. boravio je u Zatvoru u Varaždinu, od 1. studenoga 2009. do 14. prosinca 2010. boravio je u Zatvoru u Zagrebu, od 14. prosinca 2010. do 5. lipnja 2012. nalazio se ponovno u Zatvoru u Varaždinu, a od 5. lipnja 2012. do isteka predviđenog za 26. svibnja 2015. nalazio se u Kaznionici u Glini, te da je tijekom parničnog postupka bilo sporno je li i u kojem opsegu za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u ustanovama tuženice povrijeđeno pravo osobnosti podnositelja. Ustani sud je zaključno istaknuo kako kvadratura koju je imao na raspolaganju u Zatvoru u Zagrebu i Zatvoru u Varaždinu nije točno utvrđena uslijed nedostatka preciznih podataka, pa posljedično niti pravilno izračunata u odnosu na podnositelja, zbog čega će redovni sudovi u ponovljenom postupku u skladu sa standardima iz presude Muršić protiv RH pribaviti točne podatke za kvadraturu soba te pripadajući prostor za podnositelja ponovno utvrditi. Ustavni sud je naveo da nije suglasan s utvrđenima provostupanjskim sudovima te smatra da su primjenom načela i standarda iz predmeta Muršić protiv [adresa] i C protiv RH opisani uvjeti u kojima je podnositelj izdržavao kaznu Zatvora u Zagrebu nedvojbeno nečovječni i ponižavajući te da su mu povrijeđena prava iz čl.23. i 25. Ustava, te čl.3. Konvencije. Ustavni sud je istaknuo da kvadratura koju je podnositelj imao na raspolaganju nije točno utvrđena, te da će redovni sudovi u ponovljenom postupku u skladu sa standardima iz presude Muršić protiv RH kvadraturu ćelija ponovno utvrditi. Ustavni sud je nadalje naveo da, s obzirom na to da podnositelj u ustavnoj tužbi nije prigovorio uvjetima izdržavanja kazne zatvora u Kaznionici u Glini, nije preispitivao eventualnu povredu prava osobnosti podnositelja u toj zatvorskoj ustanovi u svijetlu članaka 23. i 25. Ustava, te čl.3. Konvencije.

6. U ponovljenom postupku sud je ponovno zatražio do Zatvora u Zagrebu i Zatvora u Varaždinu da dostavi točne podatke koju kvadraturu je tužitelj CV imao na raspolaganju u Zatvoru u Zagrebu i Zatvoru u Varaždinu tijekom izdržavanja kazne zatvora u razdoblju od 14. ožujka 2009. do 5. lipnja 2012.

7. Tuženica je u podnesku od 3. lipnja 2025. navela da i dalje ostaje kod odgovora na tužbu, podneska od 11. studenoga 2013. i svih navoda i dokaznih prijedloga. Predložila je čitanje ranije predloženih i pribavljenih isprava te čitanje već provedenih personalnih dokaza sve na okolnosti smještaja tužitelja u Zatvoru u Zagrebu i Zatvoru u Varaždinu, uz uvažavanje svih kompenzacijskih okolnosti za ograničenih prostor spavaonica. Navela je da uz podnesak dostavlja potrebne isprave radi utvrđenja kvadrature koju je tužitelj imao na raspolaganju za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne u Zatvorima u Varaždinu i Zagrebu, navodeći da se protivi isključivom zbrajanju dana i dosuđivanju naknade bez uvažavanja svih kompenzacijskih okolnosti koje su već isticane u postupku i koje su predmet dokaznog postupka. Dostavila je očitovanje Zatvora u Varaždinu od 22. svibnja 2025. u kojem je precizno naznačeno u kojoj je sobi i u kojem vremenskom razdoblju tužitelj boravio za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne u toj penalnoj ustanovi. Dostavila je i očitovanje Zatvora u Zagrebu od 26. svibnja 2025. u kojem je popisano u kojoj je sobi i u kojem vremenskom razdoblju je tužitelj boravio za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne u toj penalnoj ustanovi, te je naznačena i kvadratura soba, uz napomenu da je sanitarni čvor od ostatka soba odvojen zidom visine 180 cm. Navela je da Zatvor u Zagrebu ne raspolaže preciznijim podacima, budući da su uslijed proteka vremena te evidencije izlučene i uništene prema odredbama Pravilnika o zaštiti i korištenju arhivskog i registraturnog gradiva uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa (NN broj 48 od 17. travnja 2009.). Tuženica tvrdi da je smještaj tužitelja u spavaonicama ispod 4 m2 kompenziran u cijelosti omogućavanjem slobodnog kretanja i ukupnom kvalitetom života tužitelja za vrijeme njegova boravka u Zatvoru u Varaždinu i Zatvoru u Zagrebu te da tužitelju nije bilo nužno provoditi vrijeme u spavaonici, izuzev za vrijeme noćnog odmora. Pozvala se na sudsku praksu odnosno presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-230/2022-2 od 28. veljače 2023., Rev-2354/2017-2 od 26. svibnja 2021., Rev-1072/2016 od 15. lipnja 2021., Rev-32/2023-2 od 23. studenoga 2023., Rev-1744/2014-2 od 3. travnja 2019., odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIB-890/2012 od 4. svibnja 2016., U-III-5725/2016 od 19. prosinca 2017. i U-III-2388/2015 od 26. veljače 2018. te na odluke županijskih sudova. Tuženica se pozvala i na odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu H v. [adresa] (dec.), br.30138/02 od **.**.2004. i U v. [adresa] od 5. travnja 2005. i Štitić protiv Republike Hrvatske te navodi da i sama presuda Europskog suda za ljudska prava Muršić protiv RH broj 7334/13 od 20. listopada 2016. naglašava da se ocjena je li došlo do povrede prava ne može svesti na numerički proračun, već je potreban sveobuhvatni pristup uvjetima boravka u zatvoru u svakom pojedinačnom slučaju. Predložila je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti i obvezati tužitelja da joj naknadi parnične troškove.

8. U podnesku od 11. lipnja 2025. tužitelj je naveo da je osim na prostornu prenapučenost potrebno ukazati na neugodnosti uzrokovane činjenicom da se u zatvorskim sobama nalaze i sanitarni čvorovi koji su tek djelomično odvojeni od sobe u kojoj zatvorenici borave. Također, u takvim prostorima zatvorenicima se donose i obroci što je krajnje neprimjereno, protivno higijenskim i civilizacijskim standardima. Naveo je da je prema dostavljenim podacima u prostorima Zatvora u Zagrebu boravio ukupno 327 dana u uvjetima koji su po izraženom stajalištu Ustavnog suda nedvojbeno nečovječni. U odnosu na boravak u Zatvoru u Varaždinu, naveo je da prema dostavljeni podacima proistječe da je: - u vremenu od 14.3.-29.3. 2009. boravio u sobi 10 sa još 5 osoba, te da je osobni prostor tužitelja iznosio 2.64m2,- u vremenu od 30.3.2009 -9.4.2009.boravio u sobi 10 sa još 6 osoba, te da je osobni prostor tužitelja iznosio 2,26m2 ,-u vremenu od 10.4.-13.4.2009. boravio u sobi 23 sa još 6 osoba, te da je osobni prostor tužitelja iznosio 2,50m2,-u vremenu od 14.4-18.6.2009. boravio u sobi 1 sa još 5 osoba, te da je osobni prostor tužitelja iznosio 2.87m2,-u vremenu od 19.6-5.7.2009. boravio u sobi 1 sa još 6 osoba, te da je osobni prostor tužitelja iznosio 2.46 m2,-u vremenu od 6.7.-11.10 boravio u sobi 1 sa još 5 osoba, te da je osobni prostor tužitelja iznosio 2.87 m2, -u vremenu od 12.10.-16.10.boravio u sobi 2 zajedno sa još 5 osoba, te da je osobni prostor tužitelja iznosio 3.16 m2 ,-u vremenu od 17.10.- 28.10.2009 boravio u sobi 1 zajedno sa još 5 osoba, te da je osobni prostor tužitelja iznosio 2.87m2, -u vremenu od 14.12. 2010. do 5.6. 2012. tužitelj je boravio u sobama br.22 i br.6., pretežito u sobi br.22 dok je u sobi br.6 boravio samo u periodu od 10.11.2011.-12.12.2011. zajedno sa još jednom osobom, te da je soba br. 22 je površine 45.81 m2, odnosno bez sanitarnog čvora ukupne površine od 40.84 m2. Nadalje je tužitelj naveo da je u periodu od 19.12.2010. pa do 23.2.2011. boravio u sobi br. 22 zajedno sa još 13 osoba, te da je osobni prostor tužitelja iznosio je 2.91m2. U identičnim uvjetima boravio je i u periodu od 29.2-24.3.2011.; od 28.4-11.5.2011.; od 17.7.-3.8.2011.; od 4.10.-11.10.2011.; od 19.10.-23.10.2011.; od 31.10.- 9.11.2011.; od 23.1.2012-3.2.2012.; od 21.2..2012-25.2.2012.; od 1.3.2012-5.3. 2012.; od 19.3.2012-24.3. 2012.; od 2.4.2012-5.6. 2012.Ukupno vrijeme boravka u sobi 22 sa osobnim prostorom od 2.91 m2 iznosi 160 dana. U periodu od 20.6.2011-16.7.2011 boravio je u sobi br.22 zajedno sa još 14 osoba, te da je osobni prostor tužitelja iznosio je 2,72m2. U identičnim uvjetima boravio je i u periodu od 24.10.-30.10.2011., odnosno da ukupno vrijeme boravka u sobi 22 sa osobnim prostorom od 2.72 m2 iznosi 31 dan. U periodu od 12.5.2011. -19.6.2011 boravio je u sobi br. 22 zajedno sa još 15 osoba, te da je osobni prostor tužitelja iznosio je 2,55m2. Ukupno vrijeme boravka u sobi br.22 sa osobnim prostorom od 2.55 m2 iznosio je 38 dana. Tvrdi da sveukupno vrijeme boravka u Zatvoru u Varaždinu sa osobnim prostorom manjim od 3m2 u razmatranom razdoblju iznosi 229 dana. Naveo je da po stavu Europskog suda za ljudska prava, zatvorenik koji boravi u sobi u kojoj na raspolaganju ima manje od 3 m2 osobnog prostora ima pravo na naknadu štete (jer je prekršena odredba čl. 3. EKLJP), pod uvjetom da država nije dokazala da su kumulativno ispunjene ekskulpacijske okolnosti . Jedna od kumulativnih okolnosti je u činjenici da su smanjenja potrebnog životnog prostora do 3 m2 bila kratka, povremena i minimalna te da je očito da vremenski period od 229 dana nije kratak, povremen i minimalan. Naveo je da izostanak jedne od opravdavajućih kumulativnih okolnosti anulira mogućnost otklona naknade štete budući da pretpostavke za oslobađanje od odgovornosti u takvoj situaciji trebaju biti kumulativno ispunjene. Tužitelj tvrdi da su relevantna i razdoblja kada je imao na raspolaganju osobni prostor nešto veći od 3m2, konkretno 3.14m2 kada je u sobi br. 22 bilo ukupno 13 osoba, te da ukupno vrijeme boravka sa osobnim prostorom neznatno iznad 3m2 iznosi 125 dana. Tužitelj je naveo da je suglasan da se izvrši uvid u sve provedene dokaze te da se pročitaju provedeni personalni dokazi, kako je navedeno u podnesku tuženice od 3. lipnja 2025. Uredio je tužbeni zahtjev na način da je predložio da se naloži tuženici Republici Hrvatskoj da mu isplati iznos od 9.038,42 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2013. do isplate, kao i da se naloži tuženiku da mu naknadi parnični trošak, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

9. Na ročištu održanom 13. lipnja 2025. tužitelj je predložio zaključenje glavne rasprave. Tuženica je predložila da se podnesak tužitelja od 11. lipnja 2025. ne uzme u obzir, s obzirom da je dostavljen protivno čl.299.a. ZPP-a. Predložila je da se do sada provedeni dokazi obnove čitanjem, plus čitanje dostavljene dokumentacije. Tužitelj je predložio da se glavna rasprava zaključi. Radi ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sud je odlučio uzeti u obzir podnesak tužitelja od 11. lipnja 2025. i u dokaznom postupku su do sada izvedeni dokazi obnovljeni čitanjem i to: izvješća pučkog pravobranitelja za 2008, 2009. 2010 i 2011. – na CD, rješenja Županijskog suda u Varaždinu (list 12-13, 18-19, 20-21 spisa), medicinske dokumentacije za tužitelja (list 14-17 i 69-74 spisa), zahtjeva za sudsku zaštitu (list 22- 26 spisa), dokumentacije u kuverti (list 45 spisa), dopisa Zatvora u Varaždinu s preslikama tlocrta sobe 6 i 22 (list 65 – 67 spisa), dopisa Zatvora u Zagrebu sa slikama (list 78-79 spisa), dopisa Kaznionice u Glini sa slikama (list 85-91 spisa) i očitovanja Kaznionice u Glini (list 92-93 spisa), rješenja Županijskog suda u Sisku (list 102 spisa), dokumentacije tužitelja (list 107-118 spisa), dopisa Zatvora u Varaždinu s CD-om (list 127-128 spisa). Pročitani su i iskazi svjedoka HV, CVH, UV, PV, HVH, GV i ĆV te tužitelja. Pročitana je dokumentacija na listu 245-252 i 259-273 spisa. Drugi dokazi nisu izvođeni, s obzirom da ih u popnovljenom postupku stranke nisu niti predlagale, a tužitelj je još tijekom ranijeg postupka odustao od dokaznog prijedloga da se izvrši uvid u osobnik i program izvršavanje kazne na okolnost njegovog ponašanja u zatvoru s obzirom da je između stranaka bilo nesporno da je ocijenjen ocjenom uspješno. Isto tako tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga očevida na licu mjesta odnosno pregled prostorija u kojima je tužitelj boravio u Zatvoru u Varaždinu, Zatvoru u Zagrebu i Kaznionici u Glini već je predložio da se pribavi fotodokumentacija od istih. Isto tako na ročištu održanom 12. studenoga 2015. tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem navodeći da njegovo liječenje nije završeno te je ostao samo kod navoda da su bili loši uvjeti u zatvoru.

10. Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenom izvedenih dokaza zasebno te u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu - ZPP), sud je tužbeni zahtjev ocijenio djelomično osnovanim.

11. Predmet spora u konačnici je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja se štiti odredbom čl. 19. i 1046. Zakona o obveznim odnosima a koja povreda da je uzrokovana uvjetima boravka u Zatvoru u Varaždinu i Zatvoru u Zagrebu i neudovoljavanja standardu smještaja zatvorenika od 4 m2 i 10 m3 po zatvoreniku. Naime, tužitelj u ustavnoj tužbi nije prigovorio uvjetima izdržavanja zatvorske kazne u Kaznionici u Glini, a kako to proizlazi iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, a niti je tim uvjetima prigovarao u ponovljenom postupku. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno tuženica tvrdi da je smještaj tužitelja u spavaonicama ispod 4 m2 kompenziran u cijelosti omogućavanjem slobodnog kretanja i ukupnom kvalitetom života tužitelja za vrijeme njegova boravka u Zatvoru u Varaždinu i Zatvoru u Zagrebu. Tuženica je istaknula i prigovor zastare za razdoblje prethodno 10. travnja 2009., odnosno za razdoblje od 14. ožujka 2009. do 10. travnja 2009.

11. Dužnost tuženice u zaštiti dostojanstva osuđenika temelji se na Ustavu Republike Hrvatske koji u čl. 23. zabranjuje podvrgavanju ikoga bilo kakvom obliku zlostavljanja, a čl. 25. proklamira da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo. Dužnost zaštite dostojanstva osuđenika temelji se i na Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja u čl. 3. proklamira zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Dostojanstvo osuđenika štiti se i Zakonom o izvršenju kazne zakona( NN broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka USRH., 125/11., 56/13, dalje: ZIKZ), kojim je u čl. 11. st. 6. propisano da zatvorenici koji su kažnjeni za kaznena dijela u zatvorima se odvajaju od osoba koje se nalaze u istražnom zatvoru ili su kažnjene u postupku za prijestupe. Člankom 14. st. 1. t. 1. propisano pravo svakog zatvorenika na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima. Iz čl. 69. ZIKZ proizlazi da se radi ispunjavanja svrhe izvršavanja kazne zatvora za zatvorenika donosi pojedinačni program izvršavanja kazne zatvora te da isti donosi upravitelj na prijedlog stručnog tima. Iz čl. 74. st. 1 istog Zakona proizlazi da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim uvjetima, te čl. 74 st. 3. da za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, te prostorije u kojima borave moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Člankom 74. st. 5. ZIKZ propisano je da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to kaznionici žele, a st. 6. istog članka propisano je da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku. Člankom 76. st. 1. i st. 2. ZIKZ da se sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju propisno održavati i redovito čistiti te da te poslove obavljaju zatvorenici u trajanju do 2 sata na dan bez novčane naknade, a iz čl. 76. st. 3. ZIKZ proizlazi da se zatvorenicima omogućava svakodnevno pranje tijela te da će kaznionica odnosno zatvor osigurati vodu i toaletni papir za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće i posteljine. Prehrana zatvoreniku je regulirana čl. 78. ZIKZ odnosno propisano je da se zatvoreniku u pravilnim razmacima osiguravaju odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, naravi posla koji obavlja te prema mogućnostima kaznionice odnosno zatvora, njegovim vjerskim i kulturnim zahtjevima te da se zatvoreniku osiguravaju najmanje tri obroka dnevno kalorične vrijednosti od najmanje 3000 kcal dnevno a da sastav i hranidbenu vrijednost hrane nadzire liječnik ili druga osoba medicinske struke. Čl. 80. st. 1. ZIKZ propisano je da se zatvoreniku omogućuje rad u skladu s njegovim zdravstvenim sposobnostima, stečenim znanjima i mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora. Čl. 96. ZIKZ je regulirano korištenje slobodnog vremena na način da je propisano da će kaznionica odnosno zatvor osigurati prostor i opremu za svrhovitu korištenje slobodnog vremena i da ista organizira različite vrste aktivnosti za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba zatvorenika. Iz čl. 97. ZIKZ proizlazi da će kaznionica odnosno zatvor opremiti knjižnicu dovoljnim brojem knjiga iz različitih područja, a od č. 103. do zaključno čl. 116. ZIKZ je regulirano liječenje i postupak s bolesnima te u bitnom proizlazi da se zatvoreniku osigurava liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Iz Preporuke R (99) i stajališta Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, proizlazi da ponižavanje kao povreda čl. 3 Konvencije može biti rezultat određenih organizacijskih nedostataka, pa i nedostataka smještajnog kapaciteta, ali je prilikom ocjene je li uslijed toga došlo do povrede prava osobnosti potrebno utvrditi ukupnu kvalitetu života u konkretnoj ustanovi, koja ovisi i o mogućnosti organizacije različitih aktivnosti i iskoristivih mogućnosti boravka zatvorenika izvan ćelije, kako u vremenskom tako i u sadržajnom smislu.

12. Iz rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Centra za izvršavanje kazne zatvora broj 9 Ik.I.674/12-2 od 19.9.2012. proizlazi da je tužitelj kao osuđenik upućen na izdržavanje kazne zatvora u Kaznionicu u Glini, gdje se i nalazio u vrijeme donošenja tog rješenja, te da će nakon isteka kazne koju je izdržavao u trenutku donošenja rješenja započeti sa izdržavanjem nove kazne zatvora koja mu je izrečena pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-323/11-28 od 24.8.2012.

13. Iz medicinske dokumentacije tužitelja u bitnom proizlazi da je tužitelj 26.6.2010. ozlijedio desno koljeno te da je radi toga posjećivao KB Sestre Milosrdnice (26.7.2010.), zatvorsku bolnicu u Zagrebu (3.7.2012.), Opću bolnicu dr. Ivo Pedišić (24.9.2012., 12.10.2012. i 3.12.2012.).

14. Iz rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Centra za izvršavanje kazne zatvora broj 9 Ik.I.659/11-15 od 12.11.2012. proizlazi da je u povodu zahtjeva za sudsku zaštitu zatvorenika CV utvrđeno da je došlo do nezakonitosti u primjeni čl. 11. st. 6. ZIKZ te je zabranjeno Zatvoru Varaždin ponavljanje iste nezakonitosti. Isto tako proizlazi da je u preostalom dijelu zahtjev za sudsku zaštitu odbijen kao neosnovan. Naime, odredbom čl. 11. st. 6. ZIKZ propisano je da se zatvorenici koji su kažnjeni za kaznena djela u zatvorima se odvajaju od osoba koje se nalaze u istražnom zatvoru ili su kažnjene u postupku za prijestupe.

15. Iz rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj 9 Ik.I.659/11-10 od 28.11.2012. proizlazi da je tim rješenjem odbijena žalba zatvora u [adresa] kao neosnovana, a iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je sudac izvršenja u povodu zahtjeva za sudsku zaštitu zatvorenika CV utvrdio da je došlo do nezakonitosti u primjeni čl. 11. st. 6. ZIKZ, dok u odnosu na prava zatvorenika iz čl. 74. st. 3. ZIKZ (prenapučenost) sudac izvršenja istu nezakonitost u rješenju nije utvrdio pa se stoga u tom dijelu žalba ukazuje bespredmetnom.

16. Iz zahtjeva za sudsku zaštitu tužitelja od 2.1.2013. proizlazi da je tužitelj u tom zahtjevu tvrdio da kaznu u Kaznionicu u Glini izdržava u potpuno neljudskim i ponižavajućim uvjetima, da su higijenski uvjeti u kojima boravi loši i opasni po zdravlje, da je soba u kojoj boravi neadekvatne veličine, da nema dovoljno svježeg zraka i prirodnog svijetla, da hrana ne udovoljava prehrambenim i zdravstvenim standardima, da u umivaonicima nema tople vode, da je grijanje soba nedostatno, da nedostaju sredstva za uzdržavanje osobne higijene i prostorija, da je kvaliteta zdravstvene zaštite na najmanjoj mogućnoj mjeri te da se tužiteljevo zdravstveno stanje uslijed neadekvatne medicinske njege pogoršalo, da se pravilno ne provodi program izvršavanja kazne zatvora, i da za cijelo izdržavanja kazne zatvora nije imao mogućnosti za pravilno ostvarenje zakonom zajamčenih prava na sportske aktivnosti, na druženja, pristup biblioteci ili pravo na izobrazbu te da su takvi uvjeti života vrlo teški i neprimjereni te je zahtijevao da se utvrdi kršenje njegovih prava i da mu se omogući izvršavanje kazne zatvora u uvjetima u kojima njegova prava neće biti ugrožena i gdje će moći živjeti u uvjetima koji ne dovode u pitanje poštivanje ljudskog dostojanstva i prava na tjelesno i duševno zdravlje.

17. Iz rješenja Županijskog suda u Sisku broj Ik.I-1/13 od 22. siječnja 2013. proizlazi da je odbijen navedeni zahtjev za sudsku zaštitu zatvorenika CV kao neosnovan.

18. Nadalje između stranaka nije niti sporno da je tužitelj 10.4.2012. Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu podnio zahtjev za mirno rješenje spora u kojem je na ime pravične novčane naknade radi povrede prava na zdravstvenu zaštitu, prava osobnosti te povrede zabrane mučenja, nečovječnost i ponižavajućeg postupanja, za vrijeme provedeno u zatvoru od tuženice zatražio iznos od 150.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva.

19. Iz dopisa Zatvora u Varaždinu (list 65 spisa) proizlazi da je tužitelj za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Varaždinu boravio u sobama 6 i 22 u razdoblju od 14.12.2010. i 5.6.2012. te da nam je isti dostavio i tlocrte soba kao i slike na CD-u. Iz dopisa Zatvora u Varaždinu od 19. svibnja 2025. (list 245-246 spisa) proizlazi da je tužitelj u Zatvoru u Varaždinu premješten iz Zatvora u Zagrebu 14. prosinca 2010., a iz Zatvora u Varaždina je premješten na daljnje izdržavanje kazne u Kaznionicu u Glini 5. lipnja 2012. Za vrijeme boravka u Zatvoru u Varaždinu tužitelj je boravio u sobama 22 i 6 kao što je navedeno u očitovanju Općinskom sudu u Varaždinu od 12. svibnja 2015. Soba 6 je površine 12,716 m2, odnosno zapremnine 40,91 m3. Površina sobe 6 bez sanitarnog čvora iznosi 8,65 m2, a zapremnine 28,01 m3. Soba 22 površine je 45,81 m2, odnosno zapremnine 138,82 m3, površina sobe bez sanitarnog čvora je 40,84 m2, a zapremina 123,77m3. Navedeno je da se u sobama u kojima je boravio tužitelj nalazio krevet, stol te stolice za zatvorenike. Sanitarni čvor odvojen je od ostatka sobe u potpunosti čvrstim zidom od cigle i drvenim vratima, što je omogućavalo privatnu uporabu wc-a u sklopu sanitarnog čvora nalazi se tuš koji je spojen na sustav tople sanitarne vode, a koji je spojen na kotao za grijanje vode s kuhinjom, te je iz tog razloga uvijek postojala topla voda. Pristup pitkoj vodi u svakoj sobi bio je stalno moguć. Vodovodne instalacije, kao i električne instalacije izvedene su na način da se nalaze u zidu te ne ometaju svakodnevni boravak u prostoriji i korištenje kupaonice je bilo osobama lišenim slobode svakodnevno omogućeno. Zatvor u Varaždinu je dostavio i presliku tlocrta sobe 6 i 22 navodeći da ne posjeduje foto dokumentaciju prostorija. Iz dopisa Zatvora u Varaždinu od 22. svibnja 2025.(list 261-264 spisa) upućenog Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu proizlazi da je tužitelj u Zatvoru u Varaždinu boravio u dva navrata i to od 14. ožujka 2009. do 28. listopada 2009., te od 14. prosinca 2010. do 5. lipnja 2012. U razdoblju od 14. ožujka 2009. do 28. listopada 2009. je tužitelj pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj V.K-586/07-73 od 24. travnja 2009. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci u koju mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od dana uhićenja 14. ožujka 2009. pa nadalje. Temeljem rješenja Županijskog suda u Varaždinu (Centar za izvršavanje kazne zatvora) broj Ik.I.291/09-3 od 14. rujna 2009. zatvorenik-tužitelj je upućen na izdržavanje preostale kazne zatvora u Zatvor u Zagrebu, Odjel za dijagnostiku i programiranje 28. listopada 2009. Za vrijeme boravka u Zatvoru u Varaždinu (od 14.3. do 28.10.2009.) istražni zatvorenik CV boravio je u:

- sobi broj 10 od 14.3. -29.3.2009. godine zajedno sa još 5 OLS (osoba lišenih slobode),

- sobi broj 10 od 30.3. – 9.4.2009. godine zajedno sa još 6 OLS

- sobi broj 23 od 10.4. – 13.4.2009. godine zajedno sa još 6 OLS

- sobi broj 1 od 14.4. – 18.6.2009. godine zajedno sa još 5 OLS

- sobi broj 1 od 19.6. – 5.7.2009. godine zajedno sa još 6 OLS

- sobi broj 1 od 6.7. – 11.10.2009. godine zajedno sa još 5 OLS

- sobi broj 2 od 12.10. – 16.10.2009. godine zajedno sa još 5 OLS

- sobi broj 1 od 17.10.- 28.10.2009. godine zajedno sa još 5 OLS. Soba broj 1 površine je 21,02 m2 odnosno zapremnine 71,05 m3. Površina sobe 1 bez sanitarnog čvora iznosi 17,24 m2, a zapremnine 60,25 m2. Soba broj 2 površine je 22,68 m2 odnosno zapremnine 77,35 m3. Površina sobe 2 bez sanitarnog čvora iznosi 19,01 m2, a zapremnine 76,45 m3. Soba broj 10 površine je 19,64 m2, odnosno zapremnine 62,86 m3. Površina sobe 10 bez sanitarnog čvora iznosi 15,87 m2, zapremnine 50,76 m3.Soba broj 23 površine je 22,21 m2, odnosno zapremnine 64,4596 m3. Površina sobe 23 bez sanitarnog čvora iznosi 17,51 m2, a zapremnine 53,22 m3. U razdoblju od 14. prosinca 2010. do 5. lipnja 2012. tužitelj je u Zatvor u Varaždin premješten iz Zatvora u Zagrebu 14. prosinca 2010. temeljem rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav KLASA: 730-08/10-01/1014, URBROJ: 514-07-01-02-02/2-10-2 od 10. prosinca 2010. Iz Zatvora u Varaždinu premješten je na daljnje izdržavanje kazne u Kaznionicu u Glini 5. lipnja 2012. temeljem rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav KLASA: 730- 08/12-01/495, URBROJ: 514-07-01-02-02/3-12-2 od 30. svibnja 2012. Nadalje za vrijeme boravka u Zatvoru u Varaždinu zatvorenik CV boravio je u sobama 22 i 6 kao što je navedeno u očitovanju Općinskom sudu u Varaždinu KLASA: 702- 01/15-01/22, URBROJ: 573-02-01/2-15-2 od 12. svibnja 2015. Za vrijeme boravka u Zatvoru u Varaždinu (od 14.12.2010. do 5.6.2012. godine) zatvorenik CV boravio je u:

- sobi broj 22 od 14.12. – 18.12.2010. godine zajedno sa još 12 OLS (osoba lišenih slobode,

- sobi broj 22 od 9.12.2010. – 23.2.2011. godine zajedno sa još 13 OLS

- sobi broj 22 od 24.2. – 28.2.2011. godine zajedno sa još 11 OLS

- sobi broj 22 od 29.2. – 24.3.2011. godine zajedno sa još 13 OLS

- sobi broj 22 od 25.3. – 7.4.2011. godine zajedno sa još 12 OLS

- sobi broj 22 od 8.4. – 21.4.2011. godine zajedno sa još 10 OLS

- sobi broj 22 od 22.4. – 27.4.2011. godine zajedno sa još 12 OLS

- sobi broj 22 od 28.4. - 11.5.2011. godine zajedno sa još 13 OLS

- sobi broj 22 od 12.5. – 19.6.2011. godine zajedno sa još 15 OLS

- sobi broj 22 od 20.6. – 16.7.2011. godine zajedno sa još 14 OLS

- sobi broj 22 od 17.7. – 3.8.2011. godine zajedno sa još 13 OLS

- sobi broj 22 od 4.8. – 11.8.2011. godine zajedno sa još 11 OLS

- sobi broj 22 od 12.8. – 3.10.2011. godine zajedno sa još 12 OLS

- sobi broj 22 od 4.10. - 11.10.2011. godine zajedno sa još 13 OLS

- sobi broj 22 od 12.10. – 17.10.2011. godine zajedno sa još 14 OLS

- sobi broj 22 od 18.10. - 13.10.2011. godine zajedno sa još 13 OLS

- sobi broj 22 od 24.10. - 30.10.2011. godine zajedno sa još 14 OLS

- sobi broj 22 od 31.10. – 9.11.2011. godine zajedno sa još 13 OLS

- sobi broj 6 od 10.11. – 12.12.2011. godine zajedno sa još 1 OLS

- sobi broj 22 od 13.12. – 19.12.2011. godine zajedno sa još 12 OLS

- sobi broj 22 od 20.12. – 21.12.2011. godine zajedno sa još 11 OLS

- sobi broj 22 od 22.12. – 26.12.2011. godine zajedno sa još 12 OLS

- sobi broj 22 od 27.12. – 28.12.2011. godine zajedno sa još 11 OLS

- sobi broj 22 od 28.12.2011 – 3.1.2012. godine zajedno sa još 10 OLS

- sobi broj 22 od 4.1. – 10.1.2012. godine zajedno sa još 11 OLS

- sobi broj 22 od 11.1. – 21.1.2012. godine zajedno sa još 12 OLS

- sobi broj 22 od 22.1. – 22.1.2012. godine zajedno sa još 11 OLS

- sobi broj 22 od 23.1. – 3.2.2012. godine zajedno sa još 13 OLS

- sobi broj 22 od 4.2. – 17.2.2012. godine zajedno sa još 12 OLS

- sobi broj 22 od 18.2. – 19.2.2012. godine zajedno sa još 11 OLS

- sobi broj 22 od 20.1. – 20.2.2012. godine zajedno sa još 12 OLS

- sobi broj 22 od 21.2. – 25.2.2012. godine zajedno sa još 13 OLS

- sobi broj 22 od 26.2. - 28.2.2012. godine zajedno sa još 9 OLS

- sobi broj 22 od 29.2 – 29.2.2012. godine zajedno sa još 12 OLS

- sobi broj 22 od 1.3. – 5.3.2012. godine zajedno sa još 13 OLS

- sobi broj 22 od 6.3. – 18.3.2012. godine zajedno sa još 12 OLS

- sobi broj 22 od 19.3. – 24.3.2012 godine zajedno sa još 13 OLS

- sobi broj 22 od 25.3. -1.4.2012. godine zajedno sa još 12 OLS

- sobi broj 22 od 2.4. -5.6.2012. godine zajedno sa još 13 OLS.

Soba broj 6 površine je 12,716 m2 odnosno zapremnine 40,91 m3. Površina sobe 6 bez sanitarnog čvora iznosi 8,65 m2, a zapremnine 28,01 m3. Soba broj 22 površine je 45,81 m2 odnosno zapremnine 138,82 m3. Površina sobe 22 bez sanitarnog čvora iznosi 40,84 m2, a zapremnine 123,77 m3. Nadalje proizlazi da u sobama u kojima je boravio zatvorenik nalazio se krevet, stol te stolice za zatvorenike. Sanitarni čvor odvojen je od ostatka sobe u potpunosti čvrstim zidom od cigle i drvenim vratima, što je omogućavalo privatnu uporabu WC-a. U sklopu sanitarnog čvora nalazi se tuš koji je spojen na sustav tople sanitarne vode, a koji je spojen na kotao za grijanje vode sa kuhinjom, te je iz tog razloga postojala uvijek topla voda. Pristup pitkoj vodi u svakoj sobi bio je stalno moguć. Vodovodne instalacije kao i električne instalacije izvedene su na način da se nalaze u zidu te ne ometaju svakodnevni boravak u prostoriji. Korištenje kupaonice bilo je osobama lišene slobode omogućeno svakodnevno.

20.Iz dopisa Zatvora u Zagrebu od 15.5.2015. (list 78 spisa) proizlazi da se priložena fotodokumentacija (kuverta list 79) odnosi na sobu 151 na trećem zatvorskom odjelu gdje je tužitelj bio smješten od 23.11.2009. do 20.1.2010. i iz istih proizlazi da ta soba ima prozore odnosno pristup danjem svijetlu, na sobu broj 76 u Centru za dijagnostiku gdje je tužitelj bio smješten od 28.10. do 23.11.2012. Također iz istih proizlazi da zatvorenici u toj sobi imaju pristup danjem svijetlu i svježem zraku s obzirom da se prozori mogu otvarati kao i da isti imaju pristup sanitarnim čvoru, te na sobu 163 na devetom zatvorskom odjelu gdje je tužitelj bio smješten od 20.1. do 14.12.2010. kada je premješten na daljnje izvršavanje kazne zatvora u Zatvoru u Varaždinu. Iz navedenih fotografija proizlazi da zatvorenici u toj sobi imaju pristup svježem zraku i daljnjem svijetlu s obzirom da se prozori mogu otvarati kao i pristup sanitarnom čvoru. Nadalje iz navedenog dopisa proizlazi da su sobe na 9 zatvorskom odjelu tijekom cijelog dana otključane pa se zatvorenici slobodno kreću i međusobno druže odnosno da taj odjel ima obilježja poluotvorenih uvjeta smještaja. Iz dopisa Zatvora u Zagrebu od 26. svibnja 2025. (list 259-260 spisa) Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu proizlazi da odjel osiguranja Zatvora u Zagrebu ne raspolaže traženim podacima, odnosno podacima s koliko je osoba bio smješten i u kojem razdoblju tužitelj CV, budući da su evidencije smještaja zatvorenika na odjelima i u sobama, sukladno odredbama Pravilnika o zaštiti i korištenju arhivskog i registraturnog gradiva Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa izlučene i uništene. Nadalje je navedeno da je tužitelj prema dostupnim podacima iz službenih evidencija Zatvora u Zagrebu se nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u

Zagrebu i bio smješten kako slijedi:

-od 28. listopada do 23. studenoga 2011. na V. zatvoreničkom odjelu u sobi 76 (Odjel za dijagnostiku i programiranje) s 5-6, a ponekad i 7 zatvorenika,

- od 23. studenoga 2009. do 20. siječnja 2010. na III. zatvoreničkom odjelu u sobi 51 s 5-6 zatvorenika,

- od 20. siječnja do 14. prosinca 2010. na IX. zatvoreničkom odjelu u sobi 163 sa 5-6 zatvorenika (sobe na IX odjelu su otvorene u vremenu od 07,00 do 20,00 sati i zatvorenicima je omogućeno slobodno kretanje po cijelom odjelu). Nadalje proizlazi da su sobe 76, 53 i 163 su površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, a u sklopu soba nalazi se sanitarni čvor površine 1,57 m2, odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm.

21. Iz dopisa Kaznionice u Glini od 5. lipnja 2015. proizlazi da je do povrede čl. 74. st. 3. ZIKZ došlo samo za vrijeme boravka tužitelja u sobi broj 115 u periodu od 5.6.2012. do 18.7.2012. Iz dostavljenih fotografija proizlazi da se radi o novouređenim prostorijama s novim namještajem i novim sanitarnim čvorovima te da se u sanitarnim čvorovima nalaze i sredstva za održavanje čistoće.

22. Iz iskaza svjedoka HV službenika Zatvora u Zagrebu proizlazi da se tužitelja ne sjeća, no iz podataka Zatvora iz Zagreba zna da kada je boravio u Zatvoru u Zagrebu i to prvo u Centru za dijagnostiku i to u sobi 76, a kasnije na trećem odjelu u sobi 51 gdje je boravio oko 2 mjeseca nakon toga je prešao na radni odjel u sobu 163 gdje je bio radno angažiran. Iskazao je da su sve sobe su jednake veličine odnosno oko 21 m2 te imaju zapremninu oko 49,8 m3, da se unutar sobe nalazi sanitarni čvor sa tekućom pitkom hladnom i toplom vodom, školjkom ili čučavcem te ogledalom. Sanitarni čvor je odijeljen zidom visine 1,80 m, odnosno zid nije do kraja stropa i u sanitarni čvor se ulazi kroz vratašca tamo zatvorenici obavljaju osobnu higijenu, a tuširanje obavljaju u zajedničkoj kupaonici koja se nalazi na hodniku. Određeno je da se ljeti zatvorenici mogu tuširati 2-3 puta tjedno, zimi 2 puta tjedno, a na radnom odjelu svakodnevno. Nadalje, Zatvor u Zagreb nema sustav ventilacije tako da se sobe prozračuju otvaranjem prozora, a na IX-om odjelu su vrata otvorena od 7

– 22 sata i zatvorenici se mogu kretati unutar odjela u tom razdoblju. Glede održavanja higijene prostora prema ZIKZ zatvorenici se mogu dnevno angažirati do 2 sata te se to i čini te im za to zatvor osigurava sredstva, a isto tako za održavanje osobne higijene im zatvor osigurava sredstva, a mogu si i sami nabaviti svoja. Iskazao je i da se obroci poslužuju u sobama i sobama se nalazi stol sa dvije klupe i stolicama po potrebi, te da je u to vrijeme u sobama prosječno bilo 6-7 zatvorenika. Pojasnio je da je sanitarni prostor bio ograđen, ali ne u potpunosti odnosno zidom visine 1,80 m, a strop je otprilike visine 2,30 m i da se taj sanitarni čvor se nalazi u kutu sobe i u njega se ulazi kroz vratašca. Iskazao je i da se svaka tri mjeseca obvezno vrši dezinsekcija, a između toga i po potrebi kada se uoči da ih ima i kada netko prijavi da ima žohara u roku par dana se to rješava, odnosno da dezinsekciju vrši ovlašteni servis pa ponekad treba par dana da oni dođu izvršiti dezinsekciju. Na pitanje glede sobe 22 iskazao je da je ona istih karakteristika kao i ostale sobe. Iskazao je da se ne sjeća gdje je radio tužitelj niti koje slobodne aktivnosti je koristio, ali da je imao mogućnost koristiti sportsku dvoranu jedan sat tjedno, igrati stolni tenis, te društvene igre unutar sobe, da sve sobe imaju televiziju, da se zatvorenici mogu pretplatiti na dnevni tisak te iz biblioteke posuđivati tri knjige mjesečno, da se u zatvoru se organiziraju 4 priredbe ili koncerta godišnje, da je dva puta sv. misa mjesečno za zatvorenike katoličke vjeroispovijesti, ali i za one islamske i pravoslavne. Glede hrane iskazao je da je izrada jelovnika povjerena povjerenstvu koje se sastoji od liječnika, kuhara i dva zatvorenika koji su izabrani kao povjerenici i tjedno se donosi odluka o jelovnicima. Dnevni meni mora ima 3000 kalorija te više za one koji su radno organizirani, odnosno oni imaju međuobrok dok ostali zatvorenici imaju tri obroka i da se hrana kontrolira.

23. Analizirajući iskaz svjedoka HV, valja reći da sud isti ocjenjuje istinitim s obzirom da isti potvrđuje dopis, odnosno očitovanje Zatvora u Zagrebu, kao i dostavljene fotografije, a glede navoda i prigovora tužitelja koji se tiču sobe 22, valja reći da iz provedenog postupka niti ne proizlazi da je tužitelj boravio u sobi broj 22 tijekom boravka u Zatvoru u Zagrebu.

24. Iz iskaza svjedokinje UVH, bivše upraviteljice kaznionice u Glini proizlazi da se sjeća se točno detalja vezano za tužitelja s obzirom da je u mirovini, no kada su joj predočeni podaci kada je boravio tužitelj u Glini iskazala je da je tužitelj boravio u novoj zgradi i da je ta nova zgrada najbolje što zatvorski sustav ima, te se nikakvi propisi glede smještenih uvjeta ne krše, odnosno smješteni uvjeti glede površine i volumenu odgovaraju zakonskom minimumu. Iskazala je da je ta zgrada je useljena u ljeto 2011. i ima podno centralno grijanje, sobe su šesterokrevetne ili dvokrevetne, svaka soba ima zasebni sanitarni čvor koji je ograđen i u njega se ulazi kliznim vratima i u njemu se nalazi tuš, lavabo i wc, da sanitarni čvor osigurava privatnost privatnost jer je u potpunosti ograđen od ostatka sobe punim zidom i kliznim vratima i u tom novom objektu u kojem je boravio tužitelj je sve novo, postoji pušačka i nepušačka dnevna soba, čajna kuhinja, odnosno uvjeti smještaja su bolji nego u nekim bolnicama. Glede zdravstvene zaštite iskazala je da je liječnik dolazio najmanje dva puta tjedno te da je sigurna da je tužitelj vođen na sve pretrage na koje su ga liječnici koji su dolazili uputili. Iskazala je i da kaznionica ima biblioteku sa preko 2000 naslova, koja je imala i ugovor sa Gradskom knjižnicom tako da su se zatvorenici mogli predbilježiti za određeno knjigu, da su zatvorenici odlazili u šetnju ujutro i popodne na sat i pol. U tom vremenu su imali pristup igralištu i spravama za vježbanje koje su bile natkrivene. Na igralištu se mogao igrati nogomet, košarka i odbojka, a ima i bočalište. Isto tako u Kaznionici je postojala glazbena sekcija gdje su zatvorenici mogli učiti svirati i pjevati. Isto tako postojala je i novinarska sekcija koja izdaje List glinski zatvorenik. U prizemlju zgrade se nalazi informatička sekcija sa 8 ili 10 kompjutera tako da su zatvorenici mogli izabrati aktivnost prema svojim afinitetima. Svjedokinja je iskazala da je tužitelj boravio samo na novom odjelu, odnosno novom objektu, a glede navoda tužitelja da u lavabou nije bilo tople vode iskazala je da je takav bio projekt, no da je topla voda bila dostupna na tušu.

25. Analizirajući iskaz svjedokinje svjedokinje UVH, valja reći da sud isti ocjenjuju vjerodostojnim, te ga kao takvog i prihvaća,osim u dijelu u kojem je zaključio da je ipak bila povrijeđene odredba čl. 74. st. 3. ZIKZ za vrijeme boravka tužitelja u sobi broj 115 Sjever I periodu od 5.6.2012. do 18.7.2012. Valja napomenuti i da je iskaz svjedokinje u bitnome sukladan očitovanju Kaznionice u Glini, kao i dostavljenim fotografijama soba u kojima je tužitelj boravio u kaznionici u Glini.

26. Iz iskaza svjedoka UV proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 5.6.2012. do otprilike rujna 2013. bio u njegovoj tretmanskoj skupini i tada je o Kaznionici u Glini govorio u superlativima. Naime, tužitelj je dolazio na razgovore kod njega i koliko se sjeća njegove su se pritužbe odnosile na Zatvor u Varaždinu te je zbog liječenja tražio premještaj i tražio je prekid kazne i zbog toga je upućen zdravstvenoj službi u čijoj je to nadležnosti i išao je na specijalističke preglede, odnosne vođen je na specijalističke preglede u zatvorsku bolnicu u Svetošimunskoj i u bolnicu u Sisku. Isto tako ima saznanja da je zatražio sudsku zaštitu no taj zahtjev mu je odbijen. U međuvremenu je otišao sa njegovog odjela. Glede higijenskih uvjeta iskazao je izjavljuje da sobe čiste sami zatvorenici za što dobivaju sredstva, a vikendom se vrše generalke, odnosno pravosudna policija odredi tko će čistiti ili se zatvorenici dobrovoljno jave. Što se tiče ponašanja tužitelja iskazao je da nikakvih primjedbi na njegovo ponašanje nije bilo, nije dolazio u konflikte s drugim zatvorenicima, no primijetio je da je rijetko dolazio na slobodne aktivnosti, odnosno većinom je boravio u sobi na odjelu po svom izboru, a Kaznionica u Glini ima glazbenu sekciju, likovnu sekciju, rezbariju, informatičku grupu i sportske aktivnosti. Tijekom zime u sportskoj dvorani zatvorenici mogu igrati odbojku i košarku, organiziraju se turniri, odnosno čak se dovodi ekipa izvana radi ostvarivanja kontakta sa lokalnom zajednicom. Nogomet se igra vani na igralištu i organiziraju se i nogometni turniri i izvana dolazi NK Banovac- Glina i NK Topusko i košarkaški klub Glina. Isto tako kaznionica ima knjižnicu, teretanu, dnevne boravke. Glede hrane iskazao je da se svaki mjesec sastaje povjerenstvo za jelovnik u kojem je i predstavnik zatvorenika sa svakog odjela koji govori što su mu zatvorenici rekli da je dobro, a na što se žale i u skladu s mogućnostima se nastoji udovoljiti tim primjedbama. Istaknuo je i da zaposlenici jedu tu istu hranu. Naveo je i da zna vidjeti da deratizacija i dezinsekcija dolazi u kaznionicu, te da se prema njegovim saznanjima zatvorenici mogu tuširati dva puta dnevno u određenim periodima. Ne zna točno u kojem razdoblju, uglavnom prijepodne i poslijepodne. Iskazao je i da tužitelj nije bio radno angažiran kada je bio u njegovoj tretmanskoj skupini, a da li je bio dalje to ne zna.

27. Analizirajući iskaz svjedoka UV valja reći da sud ocjenjuje njegov iskaz istinitim, s obzirom da je isti iskazivao neposredno uvjerljivo i detaljno.

28. Iz iskaza svjedoka PV, upravitelja zatvora u [adresa], proizlazi da je tužitelj došao u Zatvor u Varaždinu iz Zatvora u Zagrebu 14.12.2010. i u njemu je boravio do 5.6.2012. dok nije premješten u Kaznionicu u Glinu. U zatvoru u [adresa] boravio je u dvije sobe u sobi 6 i 22. Soba broj 6 je dvokrevetna soba, a soba broj 22 je radna soba u kojoj borave radno angažirani jer je namjera bila da se tužitelj radno angažira ako će se pojaviti mogućnost zaposlenja, s obzirom da je u zatvoru u Zagrebu bio radno angažiran i ocjene su mu bile dobre. Glede zdravstvenog stanja tužitelja iskazao je da se tužitelj obraćao liječniku i taj njegov zdravstveni problem je bio rješavan. Nadalje je iskazao da se u Zatvoru u Varaždinu izvršava deratizacija i dezinsekcija i da je zatvorenicima sanitarni čvor dostupan 24 sata dnevno u kojem se mogu tuširati, odnosno topla voda im je stalno dostupna. Isto tako zatvorenici imaju i dva sata šetnje na svježem zraku te mogu slobodno izlaziti na hodnik gdje su sobe otvorene najmanje od 7 do 21 sat, dakle glede smještenih uvjeta ispunjavan je zakonski minimum od 4 m2, odnosno 10 m3 kad je god to bilo moguće. Glede hrane je iskazao da je sva hrana pod kontrolom javnog zdravstva, uzorci se kontinuirano kontroliraju, zatvorenici participiraju u izradi jelovnika, a jelovnici se izrađuju na bazi 3000 kalorija dnevno. Za održavanje higijene u sobama i prostorijama zatvora odgovorni su zatvorenici kojima zatvor osigurava sredstva za odražavanje higijene, a glede osobne higijene ako zatvorenici nemaju sredstva za osobnu higijenu dužan im je osigurati zatvor te zatvor i udovoljava njihovim zahtjevima za osiguranjem sredstava za održavanje osobne higijene i o tome se vodi evidencija. Glede aktivnosti zatvorenika iskazao je da se zatvorenicima osigurava dva sata šetnje na svježem zraka i tada vani mogu igrati ping pong, košarku, dizanje utega i teretanu, a u sobama i u hodnicima koji su vezani za sobe zatvorenici mogu čitati novine, gledati TV i igrati društvene igre. naglasio je da su njihove sobe otključane najmanje od 7 do 21 sati i za to vrijeme mogu zatvorenici boraviti u hodnicima koji su vezani za te sobe i imaju funkciju dnevnog boravka, upravo iz razloga da bi se smanjio nedostatak prostora u sobama. Iskazao je i da zatvor organizira pojedinačne ili grupne programe ukoliko je zatvoreniku izrečena mjera liječenja od ovisnosti od alkohola ili droge, a isto tako neke druge institucije organiziraju edukaciju ili predavanje, pa je tako tužitelj sudjelovao u programu Odgovorno roditeljstvo koji je organizirao Središnji ured uprave za zatvorski sustav. Dozvolio je mogućnost da kada je tužitelj boravio u zatvoru u [adresa] da mu u određenom periodu nije bio osiguran minimum od 4 m2 i 10 m3 prostora.

29. Analizirajući iskaz svjedoka PV upravitelja Zatvora u Varaždinu valja reći da sud njegov iskaz ocjenjuje istinitim i u skladu s dostavljenim podacima Zatvora u Varaždinu.

30. Iz iskaza svjedokinje PVH, zaposlenice Zatvora u Varaždinu, proizlazi da se sjeća da je tužitelj dolazio na razgovore kod nje, naime zatvorenici dolaze na razgovore kod nje vezano za pojedinačni program izvršavanje kazne, za odobravanje telefonskih razgovora, obiteljske probleme, pa i najmanje tehničke probleme glede izvršavanja kazne. Dakle, zatvorenici kod nje dolaze na razgovore o raznim stvarima i sjeća se da je tužitelj dolazio no pojedinosti vezanih za te razgovore zbog proteka vremena se ne sjeća. Iskazala je i da koliko se sjeća tužitelj nije koristio izvanzatvorske pogodnosti, kontaktirao je s članovima obitelji, ne sjeća se da li je imao nekakvih pritužbi, isto tako ne sjeća se da li se bavio nekim aktivnostima, naime zatvorenici mogu birati svoje aktivnosti ovisno o svom interesu tako za vrijeme boravka vani imaju na raspolaganju teretanu, mogu igrati stolni tenis, košarku ili nogomet. Isto tako zatvor ima knjižnicu, a u hodnicima zatvorenici mogu gledati TV, čitati knjige ili igrati društvene igre. Iskazala je i da je tužitelj dolazio kod nje i pričao o problemima, na što ga je uputila na zdravstvenu službu, jer se zdravstveni problemi zatvorenika rješavaju putem zdravstvene službe.

31. Analizirajući iskaz svjedokinje HVH valja reći da sud njezini iskaz ocjenjuje istinitim u pravcu da je tužitelj dolazio na razgovore dok je boravio u Zatvoru u Varaždinu, kao i glede uvjeta koji zatvorenici imaju za vrijeme boravka vani, kao i da Zatvor u Varaždinu ima knjižnicu, a da u hodnici zatvorenici mogu gledati TV, čitati knjige ili igrati društvene igre, s obzirom da nije našao niti jedan razlog iz kojeg ne bi prihvatio njezin iskaz kao istinit.

32. Iz iskaza svjedoka GV, dipl. kriminalista, proizlazi da nije bio upravitelj Zatvora u Zagrebu u periodu od 1.11.2009. do 14.12.2010., odnosno u periodu u kojem je tužitelj boravio u Zatvoru u Zagrebu već je imenovan za upravitelja 28.3.2012. Iskazao je da ne zna kakvi su bili uvjeti u Zatvoru u Zagrebu u periodu kada je tužitelj u njemu boravio, ali misli da se nisu značajno promijenili od onoga kada je on bio upravitelj Zatvora u Zagrebu. Navodi da su zatvorenici imali 24 sata dostupnu toplu i hladnu vodu, dva puta tjedno kupanje u zajedničkim kupaonicama, a oni koji su bili radno angažirani i češće, dakle zatvorenici su imali uvjete za održavanje higijene u skladu s nužnim standardima, mogli su kupovati u kantini 2-3 tjedno ako su imali novaca, a ako nisu imali novaca uprava Zatvora je sagledavala njihove zahtjeve da im se nabavi ono osnovno i uprava Zatvora je davala redovito sljedovanje što se tiče higijenskog minimuma. Iskazao je i da kada je on postao upravitelj Zatvora u Zagrebu su sanitarni čvorovi bili odvojeni od ostatka sobe djelomičnim zidom visine 1,70 m, odnosno zid nije bio do stropa, a vrata su bila leptir i to je bilo tako iz sigurnosnih razloga koji su bili važeći u vrijeme izgradnje Zatvora u Zagrebu. Umivaonik se nalazio u sobi ispred sanitarnog čvora koji je stalno bio dostupan svakom zatvoreniku. Provjetravanje se vršilo otvaranjem prozora i većina tih prozora gleda prema šetalištu i prozori su većinom otvoreni. Zatvor ima automatsko centralno grijanje sa svojom ložionom i temperatura sobe je zadovoljavala propisane standarde i ukoliko je nekome bilo hladno mogao je tražiti dodatnu deku. Za vrijeme dok jer on bio upravitelj nije imao pritužbe zatvorenika da bi im bilo hladno.

33. Analizirajući iskaz svjedoka GV valja reći da sud ocjenjuje istinitim njegov iskaz u pravcu kakvi su uvjeti bili u Zatvoru u Zagrebu za vrijeme kada je on bio upravitelj istog, odnosno u pravcu da su u bitnome isti bili uvjeti i za vrijeme dok je tužitelj boravio u Zatvoru u Zagrebu.

34. Iz iskaza svjedoka IV proizlazi da je on honorarno radio za Kaznionicu u Glini u utuženom razdoblju u kojem je tužitelj boravio u istoj. Pojasnio je da se on na zamolbu uprave zatvora prijavio kao liječnik da bi obavljao poslove i to poslove opće prakse za Kaznionicu u Glini i to jedanput tjedno, a u ostale dane se za hitne slučajeve zvala Hitna pomoć. Tužitelja se ne sjeća i iskazao je da se zdravstvena ambulanta nalazi izdvojeno od prostora u kojem borave zatvorenici i tijekom svog rada u Kaznionici u Glini je bio samo dva puta u prostorima gdje su zatvorenici radi hitne intervencije, te da je pravilo bilo da zatvorenik dođe u ambulantu gdje bi ga on pregledao. Što se tiče tog ostalog prostora odnosno ćelija iskazao je da je to novi prostor da je bio čist, prozračan i ugrijan te da se ne sjeća pritužbi zatvorenika na istu. Iskazao je da se tužitelja točno ne sjeća jer je ponekad bilo i 40 zatvorenika u danu koje je trebao pregledati a iste je i uredno pregledao i da u vrijeme kada je on radio u Kaznionici u Glini niti jednom zatvoreniku nije bila uskraćena zdravstvena zaštita. Iskazao je i da je ta ambulanta opremljena kao i sve druge ambulante opće prakse i ako je zatvoreniku trebala specijalistička zdravstvena zaštita zatvorenik bi bio upućen u konzilijarne specijalističke ambulante na pregled, a svim zatvorenicima koji su trpjeli stalne bolove uvijek je ordinirao analgetik.

35. Analizirajući iskaz svjedoka IV valja reći da sud ocjenjuje istinitim posebno u pravcu da je pregledao svakog zatvorenika koji je čekao na pregled odnosno da niti jednom zatvoreniku dok je on radio u Kaznionici u Glini nije bila uskraćena zdravstvena zaštita kao i u pravcu izgleda ostalog prostora u kojem su boravili zatvorenici.

36. Iz iskaza tužitelja CV proizlazi da su u Zatvoru u Varaždinu uvjeti bili loši prvenstveno zbog prenatrpanosti. Iskazao je da su neki zatvorenici spavali na podu, no on nije morao jer je ranije došao, ali sobe su bile premale i bilo ih je previše u sobi, a isto tako su im u sobu stavljali i prekršajce koji su trebali biti u zatvoru po par dana do dva tjedna te su im isti stvarali nervozu, s obzirom da su oni morali biti u zatvoru po nekolikog godina. Isto tako ti koji su bili prekršajno kažnjeni su im spavali ispod stola, a jedan prekršajac je spavao na podu i to na putu prema sanitarnom čvoru tako da kada bi išli na wc su morali paziti da mu ne stanu na glavu. Isto tako ti prekršajno kažnjeni su bili neuredni i nisu htjeli čistiti za sobom tako da su oni morali čistiti i za njih. Iskazao je i da se zbog hrane na Zatvor u Varaždinu ne može žaliti, jer ima dvije kuharice koje vrhunski kuhaju i svi su bili zadovoljni. Tada u zatvoru nije bio radno angažiran. Nakon toga je misli da krajem listopada 2009. preseljen u Zatvor u Zagrebu gdje je prvo u odjelu za dijagnostiku gdje je bilo jako hladno, a nakon toga je preseljen u transportnu sobu u kojoj su bili golubovi i sve je bilo puno golubljeg izmeta tako da su morali prvo čistiti izmet po podu, no nisu imali niti dobili sredstva za čišćenje. Tu sobu zovu još i buhara, u toj sobi ih je bilo 8. Misli da je u toj sobi bio oko 2 tjedna i u toj sobi je bilo najviše hladno. Nakon toga je preseljen na treći odjel gdje ga je počela boljeti noga od zime. I na tom trećem odjelu je bio od studenog 2009. do siječnja 2010. Radijatori su bili mlačni i bilo je jako hladno u sobi. Sobe su bile zaključane, a na svježi zrak se moglo ići samo dva sata ujutro i popodne. Dakle ukupno se dva puta po dva sata moglo ići na svježi zrak. Tada je još bio pušač, a u sobi su bili pušači i nepušači tako da se zbog pušenja morao otvarati prozor, te je i zbog toga, a i s obzirom da je grijanje bilo gotovo nikakvo bilo jako hladno u sobi. I na tom odjelu je bilo žohara i oni su prijavljivali i golubove i žohare te su dolazili s deratizacije i posipali neki prašak od kojeg bi žohari samo poludjeli. Nakon trećeg odjela je preseljen na radni odjel broj IX. gdje su bili malo bolji uvjeti, jer tamo griju i tamo je bio radno angažiran. Prvo je radio u kuhinji, a nakon toga u kantini tako da zna da je hrana bila dobro pripremljena, ali uvijek je bilo jedno te isto, eventualno se mijenjao dan u tjednu glede menija. Količinski hrane nije bilo dosta i dojam su pokvarile metalne posude u kojim se hrana posluživala, a za blagdane su nam malo pojačali obroke. Na tom odjelu je bilo na tisuće žohara i nisu si mogli čuvati hranu, a zatvorenici su si sami kupili novi DVD jer su im žohari pokvarili stari. Na tom devetom odjelu postojao je poseban prostor za tuširanje, a u sobama su bili sanitarni čvorovi odijeljeni kaubojskim vratima i u istima se nalazila wc školjka i umivaonik. Na tom devetom odjelu se mogao tuširati jedanput ili dvaput dnevno, dok se na drugom i trećem odjelu mogao tuširati dva puta tjedno i voda nije bila vruća nego mlačna, a sanitarni čvor je od sobe bio odijeljen isto tako kaubojskim vratima i u istom je bio čučavac i lavabo. Na drugom i trećem odjelu su se tuširali na čučavcu jer je to bila prilika da se više puta operemo od dva puta tjedno koliko je na tom odjelu bilo dozvoljeno. Na trećem odjelu ga je počela mučiti noga. Deveti odjeli, odnosno radni odjel je bio otvoren, odnosno sobe su im bile otključane od 7,00 sati ujutro do 22,00 sata, ali isto su bili prenatrpani u sobama. Većinom ih je bilo sedam do osam ljudi po sobama i na devetom odjelu je bio do preseljenja u Zatvor u Varaždinu. U Zatvoru u Varaždinu je kako je već rekao glavni problem bio prenatrpanost, odnosno ljudi su spavali po podu i dovodili su nam prekršajno kažnjene i tada sam pisao sucu izvršenja koji je njegov zahtjev ocijenio osnovanim. Sve drugo je u Zatvoru u Varaždinu bilo dobro. U Kaznionici u Glini nisu imali tople vode na umivaoniku, a vruće vode je bilo na tušu kada je bilo predviđeno vrijeme za tuširanje dva puta dnevno. Isto tako hrana je bila dosta loša, odnosno bilo je količinski malo hrane i svaki tjedan je bio jedno te isti meni koji se samo mijenjao po danima i tamo su bile plastične posude i tanjuri. Navodi da je ponekad bilo dobro skuhano, a ponekad ne, ovisno od kuhara. Nadalje navodi da su u Kaznionici u Glini bili najbolji uvjeti glede slobodnih aktivnosti. Imali su mogućnost i šetnji i teretane. U Zatvoru u Zagrebu je glede toga bilo najlošije, odnosno jednom tjedno su mogli igrati nogomet, a stolni tenis su im ukinuli jer su u tu sobu gdje se nalazio stol za stolni tenis natrpali prekršajce. U Zatvoru u Varaždinu su imali šetnje, a kada je preseljen na otvoreni odjel na tom odjelu se mogao igrati nogomet i bila je teretana, no njega je tada već noga boljela i tada je bio u dvokrevetnoj sobi, no nakon mjesec dana je vraćen u radnu sobu gdje se soba zaključavala preko dana samo su ih puštali na šetnju. Jedan sat ujutro i jedan sat popodne. Tada nije bio radno angažiran jer je došao s bolesnom nogom, ali su ga, s obzirom da je ocijenjen s ocjenom naročito uspješan stavili u tu sobu kao određenu pogodnost. Iskazao je i da u Zatvoru u Varaždinu, Zagrebu i Kaznionici u Glini ima biblioteka, s time da je najbolje opskrbljena ona u Glini, no nije koristio biblioteku jer nije želio čitati svjetovne knjige, već je čitao samo svoju bibliju koju je dobio od jedne svete žene u Zagrebu. Iskazao je i da dok je kao radno neangažiran boravio u radnoj sobi su mu cimeri iz sobe išli na posao oko 5,00 sati ujutro do 14,00 sati, te druga smjena od 14,00 do 21,00 sat i s njima je bio u dobrim odnosima, no i u tu sobu su smještali prekršajce tako da je i ta soba bila prenapučena, odnosno nikad nije bio sam u sobi jer je bio ili sa prekršajcima ili s nekim od zatvorenika koji je čekao svoju smjenu.

37. Analizirajući iskaz tužitelja CV valja reći da sud prihvaća njegov iskaz u pravcu da je Zatvor u Varaždinu bio prenatrpan. Naime navedeno proizlazi i iz samog iskaza upravitelja u Zatvoru u Varaždinu PV. Isto tako sud prihvaća iskaz tužitelja kao istinit u pravcu da je u Zatvoru u Varaždinu bio smješten s osobama koje su kažnjene u postupku za prijestupe, s obzirom da je takva povreda utvrđena i pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu. Nadalje glede njegovog iskaza koji se odnosi na njegov boravak u Zatvoru u Zagrebu, valja reći da sud ne ocjenjuje istinitim njegov iskaz u pravcu da su u transportnoj sobi u koju je preseljen bili golubovi i da je sve bilo puno golubljeg izmeta, kao i u pravcu da je u Zatvoru u Zagrebu bilo na tisuće žohara. Naime, u tom pravcu sud nalazi njegov iskaz iskonstruiranim isključivo za potrebe ovog postupka, a njegov iskaz u tom pravcu ne potvrđuje niti jedan drugi materijalni ili personalni dokaz u spisu. Isto tako sud ne prihvaća njegov iskaz u pravcu da je u Zatvoru u Zagrebu i Kaznionici u Glini bilo premalo hrane količinski, kao i da je hrana bila dosta loša, s obzirom da iz očitovanja iz Zatvora u Zagrebu proizlazi da su čak i predstavnici zatvorenika sudjelovali u izradi menija te da se ta hrana kušala.

38. Na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je u vrijeme tužiteljevog boravka u Zatvoru u Varaždinu i Zatvoru u Zagrebu postojala očita prenapučenost, te da u pretežitom dijelu tužiteljevog boravka u Zatvoru u Varaždinu i Zatvoru u Zagrebu nisu bili zadovoljeni propisani standardi spavaonice, i to odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ-a, prema kojoj spavaonica mora imati 4 m2 i 10 m3 prostora za svakog zatvorenika. Naime, u postupku je na temelju dostavljenih podataka od Zatvora u Varaždinu utvrđeno da je tužitelj boravio u Zatvoru u Varaždinu u razdoblju od 14.3.2009. do 28.10.2009. , odnosno 7 mjeseci i 15 dana te da je zapravo 7 mjeseci i 10 dana u spavaonici imao prostora manje od 3m2, a u razdoblju od 12.10.2009. do 16.10.2009. kada je boravio u sobi broj 2 zajedno sa još 5 osoba lišenih slobode je u spavaonici imao oko 3,18 m2. Nadalje iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj boravio u Zatvoru u Zagrebu i to u razdoblju od 23.11.2009. do 14.12.2010. ( 1 godina 21 dan) i to u sobama broj 51 i 163 površine 21,10 m2, odnosno zapremnine 49,80 m3 i to sa još 5-6 zatvorenika. Iz dostavljenih podataka proizlazi da je u tom razdoblju ( 1 godina 21 dan) došlo do povrede čl.74.st.3. ZIKZ odnosno da tužitelj u spavaonicama u tom razdoblju nije imao najmanje 4 m2 prostora odnosno 10 m3 prostora. Utvrđeno je i da se u sklopu tih soba nalazi sanitarni čvor površine 1,57 m2, odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm s kaubojskim (leptir) vratima, što prema stajalištu suda ne daje mogućnost privatnog korištenja nužnika, a i iz iskaza svjedoka GV je utvrđeno da su zatvorenici imali dva puta tjedno kupanje u zajedničkim kupaonicama, odnosno da tužitelju zapravo u tom razdoblju nije bilo omogućeno svakodnevno pranje tijela, a koje pravo je propisano čl.76.st.3. ZIKZ. Nakon toga je od 14.12.2010. do 28.10.2011. tužitelj boravio u Zatvoru u Varaždinu, odnosno u razdoblju od 28.10.2011. do 23.11.2011. je boravio u petom zatvoreničkom odjelu u sobi 76 Zatvora u Zagrebu (Odjel za dijagnostiku i programiranje s 5-6, a ponekad i 7 zatvorenika – dopis Zatvora u Zagrebu list 259-260 spisa). U tom razdoblju od 10 mjeseci i 14 dana kada je tužitelj boravio u Zatvoru u Varaždinu iz dostavljenih podataka Zatvora u Varaždinu proizlazi da je čak 7 mjeseci tužitelj imao na raspolaganju površinu spavaonice koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku, a preostalih nešto više od 3 mjeseca je imao na raspolaganju površinu spavaonice između 3-4 m2, odnosno konkretno manje od 3,5 m2 osobnog prostora. Također iz dostavljenih podataka Zatvora u Zagrebu proizlazi da za vrijeme dok se tužitelj nalazio u Odjelu za dijagnostiku i programiranje u razdoblju od 28.10.2011. do 23.11.2011. nije bio zadovoljen propisani uvjet iz čl.74.st.3. ZIKZ, odnosno da tužitelj i u tom razdoblju nije imao najmanje 4 m2 prostora, odnosno 10 m3 prostora. Nakon toga tužitelj se ponovno nalazio u Zatvoru u Varaždinu i to do 5.6.2012., te iz dostavljenih podataka Zavora u Varaždinu proizlazi da do povrede čl.74.st.3. ZIKZ jedino nije došlo u razdoblju od 12.12.2011. (20 dana) te u razdoblju od 26.2.2012. do 28.2.2012. (3 dana), odnosno da je više od 3 mjeseca tužitelj u tom razdoblju imao na raspolaganju površinu spavaonice manju od 3 m2, odnosno na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora, a da je u preostalom razdoblju od skoro 3 mjeseca imao na raspolaganju između 3-4 m2 osobnog prostora. Iz dostavljenih podataka i iskaza saslušanih svjedoka PV utvrđeno je da dok je tužitelj boravio u Zatvoru u Varaždinu je imao na raspolaganju sanitarni čvor odvojen od ostatka sobe u potpunosti čvrstim zidom od cigle i drvenim vratima, što je omogućavalo privatnu upotrebu wc-a te da se u sklopu tog sanitarnog čvora nalazi i tuš koji je spojen na sustav tople sanitarne vode te da je uvijek imao na raspolaganju toplu vodu kao i pristup pitkoj vodi, odnosno da je korištenje kupaonice bilo osobama lišenih slobode omogućeno svakodnevno. Tu valja reći i da je u postupku utvrđeno da je za vrijeme boravka tužitelja u Zatvoru u Varaždinu došlo do nezakonitosti u primjeni čl.11.st.6. ZIKZ kojom je propisano da se zatvorenici koji su kažnjeni za kaznena dijela u zatvorima odvajaju od osoba koje se nalaze u istražnom zatvoru ili su kažnjene u postupku za prijestupe. Nadalje je u postupku utvrđeno da se tužitelj od 5.6.2012. do kraja izvršavanja kazne nalazio u Kaznionici u Glini. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj oko 11 mjeseci imao na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora u spavaonici, a više od 1 godine i 3 mjeseca je imao na raspolaganju između 3-4 m2 osobnog prostora u spavaonici. Dakle, tužitelju je za vrijeme polovice ( više od 2 godine i 2 mjeseca) ukupnog vremena u kojem se nalazio na izdržavanju kazne zatvora (oko 4 i pol godine), bilo povrijeđeno pravo propisano čl.74.st.3. ZIKZ da prostor u spavaonici mora biti najmanje 4m2 i 10 m3 prostora.

39. Površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku smatra se nedostatkom osobnog prostora koja za posljedicu ima čvrstu pretpostavku povrede čl.3. Konvencije. Oborivost te čvrste pretpostavke povrede čl.3. Konvencije moguće je uz kumulativno ispunjenje slijedećih čimbenika: smanjenje potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna, takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe, podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru. U konkretnom slučaju prema stajalištu suda smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3m2 nisu bila kratka, povremena i minimalna, unatoč činjenici da su postojali čimbenici kojima se pokušalo nadomjestiti nedostatak osobnog prostora u Zatvoru u Varaždinu i Zatvoru u Zagrebu. Nadalje, valja reći da je Europski sud za ljudska prava iznio u predmetu Muršić protiv Hrvatske mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora vezano za slučajeve u kojima se radi o zatvorskoj sobi – veličine od 3-4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku – da prostorni čimbenik ostaje snažan čimbenik pri ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru te da će se u takvim slučajevima povreda čl.3.Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru, koji se posebice odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svijetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima. Valja napomenuti i da je u presudi Europskog suda za ljudska prava Longin protiv Hrvatske od 6.11.2012. utvrđeno da su se u ćelijama nalazili poluotvoreni zahodi, da su zatvorenici jeli u ćelijama jer taj zatvor nema blagovaonicu, te da je na temelju takvih utvrđenja Europski sud za ljudska prava utvrdio da je podnositelj boravio u nečovječnim uvjetima u Zatvoru u Zagrebu protivno čl.3. Konvencije. Dakle, s obzirom da iz dostavljenih podataka Zatvora u Zagrebu i iskaza svjedoka GV, te tužitelja proizlazi da su sanitarni čvorovi od ostatka sobe bili odvojeni samo djelomičnim zidom i kaubojskim (leptir) vratima te da su zatvorenici jeli u sobama te da tužitelju za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu u razdoblju od 23.11.2009. do 14.12.2010. , kao i u razdoblju od 28.10.2011. i 23.11.2011. nije bilo omogućeno svakodnevno tuširanje, odnosno pranje tijela, sud je ocijenio i da u tom razdoblju tužitelj nije imao prikladne uvijete boravka u Zatvoru u Zagrebu. Vezano za boravak tužitelja u Zatvoru u Varaždinu kada je imao na raspolaganju između 3-4 m2 osobnog prostora valja reći da sud nije našao druge aspekte neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima, međutim i tada je nedvojbeno došlo do povrede prava iz čl.74.st.3. ZIKZ, ali i nezakonitosti u primjeni čl.11.st.6. ZIKZ, kojom je propisano da se zatvorenici koji su kažnjeni za kaznena dijela u zatvorima odvajaju od osoba koje se nalaze u istražnom zatvoru ili su kažnjene u postupku za prijestupe. Slijedom svega navedenoga, imajući u vidu činjenicu da zapravo više od 2 godine i 2 mjeseca tužitelj u Zatvoru u Varaždinu i Zatvoru u Zagrebu nije bio smješten u zatvorsku prostoriju koja bi odgovarala uvjetima iz čl. 74. st. 3. ZIKZ-a, je tužitelj bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj trpljenja i poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan, pa je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan za iznos od 7.000,00 EUR, a u preostalom dijelu da je isti neosnovan, odnosno previsoko postavljen. Dakle, imajući u vidu utvrđeno u dokaznom postupku, kao i navode Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci od 15. siječnja 2025. sud je utvrdio da su tužitelju povrijeđena prava iz čl. 23. i 25. Ustava Republike Hrvatske te čl. 3. Konvencije, kao i čl. 74. st. 3 ZIKZ, te da je evidentno je kako smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora tužitelja za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Varaždinu i Zatvoru u Zagrebu nisu bila kratka, povremena i minimalna, te da je povrijeđeno i pravo tužitelja na dostojanstvo koja povreda se neminovno reflektirala na psihičku sferu života tužitelja. Kako se pod pravima osobnosti u smislu odredbe članka 19. st.1. i 2. ZOO razumijevaju između ostalog i pravo na dostojanstvo, to je nedvojbeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti te da težina povrede i okolnosti slučaja u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. ZOO opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade i to u iznosu od 7.000,00 EUR, pri čemu je uzeto u obzir trajanje neadekvatnih prostornih uvjeta, kompenzacijske mjere kojima se tužitelju nastojao nadoknaditi manjak prostora. Pri tome sud ističe da je prilikom dosude naknade vodio računa o tome da se naknadom ne pogoduje težnjama koje su nespojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

40. Vezano za prigovor zastare sud je imao u vidu sadržaj odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je ocijenio da način na koji su redovni sudovi primijenili zastarni rok za podnošenje zahtjeva za naknadu štete u odnosu na boravak tužitelja u Zatvoru u Varaždinu za razmatrano razdoblje od 14. ožujka 2009. do 10. travnja 2009., kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, predstavlja nerazmjerno ograničenje njegova prava na pristup sudu što ima za posljedicu povredu čl.29.st.1. Ustava Republike Hrvatske s te osnove te da su tužiteljevi prigovori u pogledu prava na pristup sudu u vezi zastare u tom dijelu osnovani. Stoga s obzirom da iz dostavljenih podataka Zatvora u Varaždinu proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 14.3.2009. do 10.4.2009. imao na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora i to razdoblje je uzeto u obzir prilikom odlučivanja o visini naknade štete tužitelju.

41. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 7.000,00 EUR tužitelju pripada zakonska zatezna kamata na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a, tekuća od 7.siječnja 2013. kako je i zatražio konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, kako je presuđeno u točki I izreke. Visina kamatne stope određena je po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

42. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj djelomično uspio u parnici. Naime odredbom čl. 154.st.2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici, a omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Prema stajalištu suda tužitelj je uspio u pogledu osnove sa 100%, a u pogledu visine sa oko 77,5% svog zahtjeva, a uspjeh tuženice u pogledu osnove je 0%, a u pogledu visine oko 22,5%. Dakle, ukupan uspjeh tužitelja u parnici bi bio oko 88,75%, a tuženice 11,25%, te je stoga tuženica dužna tužitelju naknaditi troškove postupka u omjeru od 77,5%. Sud je o troškovima postupka odlučivao uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 9.038,42 EUR i zahtjeve tužitelja za naknadom troškova postupka na strani 346 spisa. Sud je tužitelju priznao trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR, sukladno tbr.32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 138/23, dalje Tarifa), u vezi s tbr.54 Tarife. Tužitelju je priznat i trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sukladno tbr.7.t.1. Tarife, u vezi s tbr.54. Tarife. Tužitelju je priznat trošak i zastupanja po zamjeniku punomoćnika odvjetnika na ročištima održanim 14.4.2015., 4.9.2015., 17.5.2016. i 19.5.2017. u iznosima od po 200,00 EUR, za svako, sukladno tbr.9.t.1. Tarife, u vezi s tbr.54. Tarife. Tužitelju je priznat i trošak sastava žalbe protiv presude u iznosu od 250,00 EUR, sukladno tbr.10.t.1. Tarife, u vezi s tbr.54. Tarife. Tužitelju je priznat i trošak sastava podneska od 11.6.2025. u iznosu od 200,00 EUR, sukladno tbr.8.t.1. Tarife, u vezi s tbr.54. Tarife. Tužitelju nije priznat trošak sastava ustavne tužbe u zatraženom iznosu od 2.000,00 EUR s obzirom da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III- 256/2021 od 15. siječnja 2025. odlučio da će o zahtjevu za naknadu troškova ustavnosudskog postupka Ustavni sud donijet posebno rješenje. Također tužitelju nije priznat zatraženi trošak u iznosu od 455,65 EUR na ime sudske pristojbe za tužbu, presudu i žalbu, s obzirom da sudska pristojba na tužbu nije naplaćena zbog zastare, a kako to proizlazi iz obavijesti o naplati pristojbe Porezne uprave, Područni ured Varaždin, Ispostava Ivanec od 27. veljače 2023. (strana 226 spisa), te da iz rješenja o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi od 22. rujna 2015. (strana 200-201 spisa) proizlazi da je Ured državne uprave u Varaždinskoj županiji tužitelja CV u cijelosti oslobodio od plaćanja sudskih pristojbi u ovoj parnici. Dakle, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka ocijenjen je osnovanim za iznos od 1.650,00 EUR, te je prema uspjehu u sporu tuženica dužna naknaditi tužitelju troškove postupka u omjeru od 77,5%, odnosno u iznosu od 1.278,75 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja (čl.151.st.3. ZPP-a). Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana.

43. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Varaždinu 28. srpnja 2025.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u 3 primjerka, odnosno sukladno čl. 106.a st.5. ZPP-a, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Rok za žalbu ne teče od 1. do 15. kolovoza.