REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1332/2024-9

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja HS iz [adresa], T. Lujanca 15, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, kojeg zastupa AS, službena osoba, radi invalidske mirovine, 28. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/24- 01/03370200280, URBROJ: 341-99-05/3-24-4021 od 11. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/24- 01/03370200280, URBROJ: 341-99-05/3-24-4021 od 11. studenog 2024. odbijena je kao neosnovan žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Požegi, KLASA: UP/I 141-02/23- 01/03370200280, URBROJ: 341-17-05/3-23-9078, broj spisa: 28960 od 13. lipnja 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke je tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica 30% ranjavanja zadobivenog u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 70% bolesti izvan tih okolnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 26. travnja 2024. u svoti od 702,61 eura mjesečno. Isplata mirovine pripada od 26. travnja 2024., a isplaćivat će je Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske. U skladu s točkom II. izreke rješenja, obustavlja se invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti dijelom kao posljedica 30% ranjavanja zadobivenog u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i dijelom kao posljedica 70% bolesti izvan tih okolnosti za rad, određena rješenjem tog Područnog ureda od 16. rujna 2019. Određeno je i da žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja.

2. Tužitelj u tužbi ističe kako iz obrazloženja osporavanog rješenja ne proizlazi po kojoj Točki i Listi koja dijagnoza nosi invaliditet. Prigovara da nije navedeno koje dijagnoze nose omjer od 70%, a koje 30%. Smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da upravni postupak nije proveden na zakonit način. Tvrdi da je utvrđen krivi datum priznavanja prava od 26. travnja 2024., a da to treba biti od podnošenja zahtjeva 1. kolovoza 2023. Predlaže Sudu poništavanje osporavanog rješenja tuženika te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Pojašnjava kako je u provedenom postupku vještačenja radne sposobnosti od strane Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom utvrđeno da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti počevši od 26. travnja 2024. sa uzrokom invalidnosti u omjeru 30% ranjavanje zadobiveno u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 70% bolest izvan tih okolnosti, što je potvrđeno kao pravilno od strane Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti pri Ministarstvu hrvatskih branitelja. Smatra neosnovanim zahtjev tužitelja da mu se pravo prizna od dana podnošenja zahtjeva, već da u skladu s člankom 128. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO) i člankom 19. stavkom 1. Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 67/17., 56/18. i 16/22., dalje: Uredba) kao datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti treba uzeti onaj datum kada je dano mišljenje Zavoda za vještačenje o radnoj sposobnosti tužitelja, a što je u konkretnom slučaju 26. travnja 2024. Ističe da Uredbom nije propisana Lista sa postotcima za svaku pojedinu dijagnozu za uzrok invalidnosti koji je vrednovan kao 70% bolest izvan okolnosti sudjelovanja u Domovinskom ratu, ali su navedene bolesti koje su utjecale na radnu sposobnost tužitelja, a koje nisu posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu pa tužitelj takvim postupanjem nije oštećen. Navodi i da imajući u vidu odredbu članka 30. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZOHBDR), mišljenja je kako se za određivanje uzroka invalidnosti kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu mogu uzeti samo one bolesti/ozljede koje su neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu i na temelju kojih je ostvaren HRVI status. Ističe da je takvo pravno stajalište izneseno i u praksi Visokog upravnog suda. Napominje da tužitelj ima utvrđen HRVI status X. skupine s 20% oštećenja organizma po osnovi ranjavanja iz kojeg razloga smatra kako je pravilno Zavod za vještačenje za utvrđenje uzroka invalidnosti koja je posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu vrednovalo samo ranjavanje. Nadalje, da omjer uzroka invalidnosti ne mora biti u istom postotku kao i utvrđeni status HRVI jer taj omjer ovisi o postojanju i utjecaju i drugih bolesti na radnu sposobnost tužitelja, kao i poslovima prema kojima se ocjenjuje radna sposobnost. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. U provedenom dokazom postupku Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka i isprave koje su priložene u istome, a 14. srpnja 2025. je održana i javna rasprava kako bi se, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je prema članku 91. stavku 3. ZUS-a održana u odsutnosti tužitelja koji je svoj nedolazak opravdao podneskom od 20. lipnja 2025., u kojem je ponovio tužbene navode. Nije predložio izvođenje dokaza te traži od Suda poništiti osporavano rješenje tuženika i vratiti predmet na ponovni postupak. Na raspravu je pristupila opunomoćenica tuženika koja je ostala kod svih navoda iz odgovora na tužbu i osporavanog rješenja te je predložila odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka i u sve isprave priložene istima te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti pokrenut na zahtjev tužitelja, putem prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite 3. srpnja 2023.

7. U upravnom postupku je kao nesporno utvrđeno da je tužitelj rođen **.**.1971. i da je do dana nastanka trajnog gubitka radne sposobnosti (26. travnja 2024.) navršio 52 godine i 4 mjeseca života, mirovinski staž iznosi 32 godine i 6 mjeseci i 7 dana, radni vijek iznosi 32 godine, ima utvrđen status HRVI i bio je dragovoljac Domovinskog rata.

7.1. Tužitelj navedene podatke i izračun invalidske mirovine na temelju istih ne spori, već isključivo osporava omjer uzroka njegove radne nesposobnosti utvrđen osporavanim rješenjima. Smatra da su vještaci trebali navesti pojedinačne dijagnoze i postotak oštećenja po svakoj dijagnozi te koje uzrokuju utvrđeno oštećenje od 30%, a koje 70%.

8. Prema nalazu i mišljenju Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Osijek, Izdvojeno mjesto rada Požega, evidencijski broj vještačenja: 1024278 od 26. travnja 2024. utvrđen je potpuni gubitak radne sposobnosti kod tužitelja s omjerom uzroka 30% ranjavanje zadobiveno u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 70% bolest izvan tih okolnosti.

8.1. Revizijom danog nalaza i mišljenja u skladu s člankom 53. ZOHBDR-a (KLASA: 141-02/19-01/29, URBROJ: 522-4/4-24-4 od 23. svibnja 2024.), Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske se suglasilo s Nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 26. travnja 2024., evidencijski broj vještačenja: 1024278.

9. Slijedom navedenoga, tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu radi potpunog gubitka radne sposobnosti dijelom kao posljedica 30% ranjavanja zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 70% bolesti izvan tih okolnosti, odnosno arterijska hipertenzija, dilatativna kardiomiopatija, koronarna bolest sa stanjem po trostruko aorto-koronarnom premoštenju, šećerna bolest, psorijaza, hidroadentis) koje nisu u svezi sa sudioništvom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

10. Postupajući po žalbi tužitelja, pribavljeni su nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 1111960 od 19. rujna 2024. iz kojih proizlazi da je ocjena iz prvog stupnja pravilna te je u cijelosti potvrđuju uz napomenu da je u skladu s Uredbom datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti datum pregleda od strane vještaka.

11. Slijedom takvog stručnog nalaza i mišljenja, tuženik je osporavanim rješenjem od 11. studenog 2024. odbio žalbu tužitelja.

12. S obzirom da je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu, na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti, težina njegovog zdravstvenog stanja koja uvjetuje invalidnost nije sporna, ali je tužitelj nezadovoljan jer smatra da je uzrok njegove radne nesposobnosti u većem omjeru od utvrđenog sudjelovanjem u Domovinskom ratu, odnosno sporan je utvrđeni omjer uzroka, 30% bolest u svezi ZOHBDR-a i 70% bolesti bez sveze.

13. Odredbom članka 39. ZOMO-a propisano je da smanjenje radne sposobnosti postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 1.). Potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti (stavak 4.). Uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest (stavak 5.).

14. Uvidom u podatke spisa te medicinsku dokumentaciju i stručne nalaze i mišljenja, Sud je utvrdio da su ista dana u skladu sa medicinskim nalazima tužitelja, a i sam postupak ocjene radne sposobnosti je proveden prema odredbama Uredbe i ZOMO-a te tužitelj pogrešno navodi da su stručna tijela bila dužna prema Listi oštećenja organizma navesti postotak oštećenja po svakoj pojedinačnoj dijagnozi budući da se ne radi o postupku procjene oštećenja organizma već ocjeni radne sposobnosti. Pri tome su sve pojedinačne dijagnoze tužitelja od utjecaja na radnu sposobnost navedene u nalazima i mišljenjima.

15. Nadalje, tužitelj zanemaruje činjenicu da osim ranjavanja povezanog sa sudioništvom u ratu, postoje brojne dijagnoze od pretežitog utjecaja na potpunu radnu nesposobnost, a koje su detaljno obrazložene u stručnim nalazima i mišljenjima.

15.1. K tome, tužitelj se osim paušalnog osporavanja utvrđenog ne poziva na nikakav konkretni nalaz ili medicinsku dokumentaciju koja je bila predmetom vještačenja, a koja bi govorila u prilog drugačijem određivanju omjera uzroka njegove potpune nesposobnosti za rad. Ujedno, suprotno tvrdnji tužitelja, nije predviđena Uredbom obveza nadležnih stručnih tijela da pojedinačno navode koje oboljenje tužitelja uzrokuje koji postotak invalidnosti. Ujedno, Sud smatra pravilnim da je u skladu s predviđenim Uredbom datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti datum pregleda od strane vještaka.

16. Slijedom iznesenoga, prigovori tužitelja nisu osnovani, a uzimajući u obzir nalaze i mišljenja nadležnih stručnih tijela koje tužitelj navodima tužbe nije doveo u sumnju, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je odbio tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a i odlučio kao u izreci presude.

Osijeku 28. srpnja 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku