REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1929/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Plešu, odvjetniku iz Osijeka, Ulica Ivana Gundulića 36B/II, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku iz Zagreba, II. Loparska 2, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Marka Rafaja, odvjetnika, te punomoćnika tuženika Ivana Estera, odvjetnika, dana 28. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I./ Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu Klasa: ZGH-11-22-1790 Ur. broj: 01-10-01-22-01 od 01.08.2022. godine kojom je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, otkazao tužitelju TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11.05.2017. godine, da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika, te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja natrag na posao, na radno mjesto "Referent za pravne poslove", odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".

II/

Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da mu je tuženik Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2022. otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11. svibnja 2017., a temeljem kojeg ugovora o radu je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Referent za pravne poslove, u tuženikovoj Podružnici Čistoća. Tužitelj je u otvorenom zakonskom roku od 15 dana predao tuženiku zahtjev za zaštitu prava zbog nezakonite i nedopuštene odluke o poslovnom uvjetovanom otkazu, s prijedlogom da se spomenuta odluka poslodavca poništi, ali tuženik u daljnjem roku od 15 dana nije odgovorio tužitelju na njegove zahtjeve niti je istom udovoljio, zbog čega je tužitelj u daljnjem otvorenom roku ustao s ovom tužbom radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa. Nadalje, tužitelj navodi da je naprijed narečena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu nezakonita i nedopuštena, a istima je prethodio postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika iz čl. 127. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), kojeg je tuženik proveo na nezakonit, netransparentan i diskriminirajući način.

2. Naime, prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu, da bi poslovno uvjetovani otkaz bio moguć poslodavac mora imati opravdani razlog za takvu vrstu otkaza, a to je da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla. Pri tome nije presudno je li do prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla došlo zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga, već je samo bitno da je doista prestala potreba za određenim poslom. Međutim, u ovim konkretnim slučajevima nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužitelj obavljao oni se i dalje obavljaju, te zato tuženik nije tužitelju na zakonit i dopušten način otkazao njegov ugovor o radu. Tuženik u obrazloženju predmetne odluke o poslovno uvjetovanom otkazu paušalno navodi da je prestala potreba za radom tužitelja uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga, a što nije točno. Pri tome tuženik ne objašnjava na koji način je došlo do prestanka potrebe za radom, odnosno, koji je to točno gospodarski ili organizacijski razlog doveo do prestanka potrebe za radom tužitelja. Tužitelj ističe da ne postoje gospodarski ni organizacijski razlozi koji su doveli do prestanka potrebe za njegovim radom. Tužitelj radi u tuženikovoj Podružnici Čistoća, u kojoj se nisu mijenjali gospodarski razlozi u smislu sadržaja i opsega poslovanja, pa tužitelju nikako nije jasno kako je tuženik došao do zaključka da njegov rad više nije potreban. Podružnica Čistoća u posljednje dvije godine ima rast broja korisnika kojima pruža svoje usluge, a Uprava tuženika planira za Podružnicu Čistoća kontinuirani rast prihoda od poslovanja u 2022., 2023. i 2024.. Sve to ukazuje da se nisu ostvarili gospodarski razlozi o smanjenju opsega poslovanja u tuženikovoj Podružnici.

3. Nadalje, tuženik u predmetnoj odluci o poslovno uvjetovanom otkazu navodi da se razlozi prestanka potrebe za radom radnika, opisani u postupku kolektivnog viška, mogu sažeti u centralizaciji tzv. korporativnih funkcija odnosno korporativnih servisa. Da su se iste grupe tzv. funkcionalnih poslova korporativnih funkcija obavljale decentralizirano, unutar više organizacijskih jedinica/Podružnica (i to samo za potrebe te organizacijske jedinice/Podružnice, a ne za potrebe cijelog Društva), što je samo po sebi dovelo do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti te do prevelikog broja izvršitelja i neopravdano velikog troška poslovanja. Stoga novom organizacijom poslodavac provodi centralizaciju korporativnih funkcija, na način da se uvodi nova organizacija, prema kojoj se u potpunosti prestaju obavljati korporativne funkcije u različitim organizacijskim jedinicama/Podružnicama i u njima se u potpunosti ukida obavljanje poslova koji spadaju u korporativne funkcije, te se poslovi korporativnih funkcija obavljaju centralizirano (što uključuje i poslove radnog mjesta na kojem je tužitelj radio) unutar samo jedne nove organizacijske jedince naziva Korporativni servisi i to unutar odgovarajućih sektora i službi nižih organizacijskih jedinica. Ovakvim obrazloženjem o centralizaciji korporativnih servisa tuženik samo nastoji opravdati razloge za predmetni otkaz, ali zanemaruje činjenicu da organizacijska promjena sama po sebi nije opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, opravdan razlog je prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla. Ovakvo pravno shvaćanje potvrđuje Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovnog broja U-lll-162/2016 i U-III-2542/2019. U ovom konkretnom slučaju nova organizacijska promjena koju tuženik želi uvesti ne dovodi do prestanka poslova koje su tužitelji obavljali, jer seljenje određenog radnog mjesta iz jedne organizacijske jedince u drugu organizacijsku jedinicu ili ukidanje određenog radnog mjesta ne znači automatski da je prestala potreba obavljanja tog posla ili smanjenje njegovog obima. Stoga tuženik nije u pravu kada tvrdi da je opisana centralizacija poslova dovela i do smanjenja broja izvršitelja na radnim mjestima na kojima su tužitelji radili.

4. Nadalje se u tužbi iznosi da tuženik navodi i da je u cilju provedbe centralizacije korporativnih servisa dana 13. svibnja 2022. donio interne akte kojima provodi navedenu organizacijsku promjenu, i to Pravilnik o izmjenama pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o organizaciji Korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom holdingu d.o.o. . Međutim, navedeni interni akti kojima se provode organizacijske promjene nikada nisu stupili na snagu, jer ih tuženik nije objavio na svojim oglasnim pločama i nije ih učinio dostupnim svim radnicima, pa je stoga svako pozivanje tuženika na navedene interne akte nezakonito. Čak i da su navedeni interni akti stupili na snagu, isti nisu zaživjeli u praksi, to jest tuženik se ne pridržava navedenih internih akata, jer radnici koji nisu proglašeni viškom i ostali su u radnom odnosu kod tuženika i nadalje rade isti posao, na isti način, na istom radnom mjestu i po istim ugovorim o radu koje su imali prije nego li je tuženik donio navedene interne akte. Razvidno je da do trenutka donošenja sporne Odluke o otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022., tuženik nije proveo poslovne organizacijske promjene kroz odgovarajuće izmjene akata, odnosno nije donio o objavio Pravilnik o radu kojim je određena nova organizacija i sistematizacija radnih mjesta sukladno odredbi čl. 26. st. 1. Zakona o radu. Tužitelj je utvrđen viškom u postupku kolektivnog viška radnika koji je proveden na nezakonit, netransparentan i diskriminirajući način. Netransparentan je način na koji je tuženik utvrdio potreban broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu te je netransparentan i nezakonit prijedlog buduće pozicije radnicima koji ostaju u radnom odnosu kod tuženika. Naime, tuženik nije donio novu sistematizaciju radnih mjesta iz koje bi bilo razvidan potreban broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu, kao i uvjeti za zapošljavanje, poput stručne spreme, godina iskustva, posebnih uvjeta i sl.. Nova sistematizacija radnih mjesta nužan je preduvjet za provedbu ovakve vrste reorganizacije kakvu je zamislio tuženik, jer bi se na osnovi nje moglo utvrditi koliko je izvršitelja potrebno na pojedinom radnom mjestu, a koliko izvršitelja je višak, te koja radna mjesta su suvišna, a koja radna mjesta su nova i koji su uvjeti za njih. Ovako ispada da je tuženik radnicima koji ostaju u radnom odnosu naveo prijedlog buduće pozicije, a bez da se prethodno zna koje poslove bi radnici na tim pozicijama trebali obavljati, kakvi su uvjeti za zapošljavanje i da li svaki pojedini radnik udovoljava uvjetima za zapošljavanje na predloženu poziciju. Tuženik jednostavno obrazlaže da je ukinuo organizacijsku jedinicu/kao suvišnu/u kojoj je tuženik radio, te je u cijelosti ukinuto i obavljanje tih poslova. Ovakav netransparentan i nezakonit postupak utvrđivanja viška radnika tužitelja stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na radnike koji ostaju u radnom odnosu, jer se događa da će poslove koje je tužitelj obavljao i čija potreba za obavljanjem nije prestala preuzeti radnici koji te poslove nikada prije nisu radili. Potreba za poslovima koje je obavljao tužitelj i nadalje egzistira, jer se kod tuženika i nadalje obavljaju poslovi koje je isti obavljao.

5. Netočni su i navodi tuženika da je svim radnicima kojima ima namjeru otkazati ugovore o radu ponudio zapošljavanje na poslovima u tzv. operacijama, od kojih je njih 135 iskazalo interes za nastavkom radnog odnosa u tzv. operacijama, dok tužitelj nije prihvatio ponudu, pa mu je slijedom toga otkazan ugovor o radu. Da je poslodavac postupio na nezakonit način razvidno ukazuje i činjenica da prilikom donošenja odluke o otkazu nije poštovao odredbu čl. 115. st. 2. Zakona o radu koji kogentno određuje da "pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti o obvezama uzdržavanja koje terete radnika". Tuženik, isto tako, ničim ne dokazuje da je tužitelju ponudio ugovor o radu za drugo radno mjesto na poslovima u tzv. operacijama, niti je tužitelj odbio ponudu tuženika za sklapanje novih ugovora o radu. Poslodavac, ničime nije obrazložio odluku o otkazu iz poslovno uvjetovanih razloga, kada se paušalno i općenito poziva na gospodarski i organizacijski razlog, odnosno potrebu smanjivanja troškova poslovanja, a da nije točno obrazložio u čemu se sastoji to smanjenje troškova poslovanja, odnosno u čemu se sastoji gospodarski razlog. Točnije, opseg poslova kod poslodavca se povećao i rezultat poslovanja Podružnice je pozitivan, te ostaje nejasno koji su to gospodarski razlozi.

6. Nadalje, svaki slučaj otkazivanja ugovora o radu, a osobiti donošenja odluke poslovno uvjetovanog otkaza valja individualizirati, obzirom da odluka dopuštenosti otkaza ovisi o okolnostima konkretnog slučaja. Netočne su tvrdnje da je poslodavac svim radnicima kojima ima namjeru otkazati ugovor o radu ponudio zapošljavanje u tzv. operacijama, tj. slobodnih radnih mjesta u tzv. operacijama. Tužitelju nikada nije ponuđen popis odnosno ponuda za prihvat slobodnih radnih mjesta u operacijama, te istu nije niti mogao prihvatiti.

7. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da osporava sve navode iz tužbe, izuzev da je tužitelju dan otkaz ugovora o radu. U odnosu na navod da je Odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita i nedopuštena, te da je postupak kolektivnog viška radnika sukladno čl. 127. Zakona o radu nezakonit, netransparentan i diskriminirajući, kako je već rečeno, tuženik se istom protivio.

9. Naime, tuženik smatra da je postupak utvrđenja kolektivnog viška radnika bio zakonit, čak proveden iznad zakonskih standarda. Tako je u skladu s Odlukom Uprave Društva od 30. prosinca 2021., dana 30. prosinca 2021. započet postupak savjetovanja kolektivnog viška sukladno čl. 127. Zakona o radu. Postupak savjetovanja trajao je od 30. prosinca 2021. pa do 6. travnja 2022.. Naveden postupak proveden je sa sindikatima koji djeluju u Društvu, jer se željelo uključiti što veći krug socijalnih partnera, a kako bi se osigurao socijalni dijalog u interesu radnika te kako bi se na taj način proširio krug reprezentiranih radnika u savjetovanju. Postupak savjetovanja trajao je od 30. prosinca 2021. pa do 6. travnja 2022.. Tijekom postupka savjetovanja razmjenjivana su pisana očitovanja te su održavani sastanci sa sindikatima, i to 20. siječnja 2022., 25. ožujka 2022. i 6. travnja 2022., a sve u svrhu razmatranja i obrazlaganja svih mogućnosti i prijedloga koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika. Tijekom savjetovanja sindikatima su dostavljeni doslovno svi podaci, pa tako i podaci za sve usporedne radnike i broj izvršitelja (osobito očitovanje od 8. travnja 2022., s prilogom), kriteriji odabira, shema nove organizacije (očitovanje 21. ožujka 2022.). Po provedenom savjetovanju, o istome je dana 8. travnja 2022. obaviještena nadležna služba zapošljavanja, koja nije imala primjedbe na proveden postupak kolektivnog viška.

10. Tuženik navodi da su razlozi kolektivnog viška radnika gospodarske i organizacijske prirode, i u velikom dijelu su međuovisni, jer gospodarski razlozi, osim što sami po sebi uvjetuju smanjenje broja troškova te broja izvršitelja, uvjetuju i nužnosti uvođenja bolje i učinkovitije organizacije koja je procesno i troškovno efikasnija. Razlozi nastanka kolektivnog viška mogu se sumirati kao 1.) Višak radnika zbog promjene organizacije - centralizacija potpornih funkcija, (prekobrojni izvršitelji), 2.) Višak radnika zbog promjene organizacije - gdje su posve ukinuta radna mjesta i organizacijske jedinice u kojima su ista bila, jer ta radna mjesta nisu bila potrebna niti su bilo potrebni poslovi koji se obavljali unutar istih. Tužitelju je otkazan ugovor o radu upravo iz razloga navedenog pod točkom 1.), tj. zbog promjene organizacije – u vidu centralizacije potpornih funkcija. U pogledu centralizacije kao nastanka kolektivnog viška, i koja je razlog otkazivanja ugovora o radu tužitelju tuženik istu obrazlaže kako slijedi.

11. Tuženik je bio nesvrhovito organiziran na način da su se poslovi tzv. korporativnih funkcija obavljali u svakoj od podružnica, i to samo za tu Podružnicu. To je imalo za posljedicu npr. da postoji 10 računovodstva, 10 pravnih službi, 10 općih poslova, 10 ljudskih resursa, 10 organizacijskih jedinica za odnose s javnošću, marketing, naplate, itd.. Tuženik ističe da poslovi koje su radili referenti zaduženja u Podružnici Čistoća ne korespondiraju poslovima (prave) prodaje u ostalim dijelovima Društva, iako su u temeljnoj organizacijskoj jedinici komercijalnih poslova. Naime, u Podružnici Čistoća je riječ o poslovima koji uopće ne sadržavaju aktivnu/direktu prodaju (za razliku od poslova drugih radnika uvrštenih radnika u odgovarajuću funkcionalnu grupu), već o reaktivnim poslovima koji podrazumijevaju naplatu i s tim povezano istraživanje i prikupljanje svih relevantnih informacija koje doprinose učinkovitijoj naplati potraživanja, bez obzira na mjesto i način prikupljanja tih informacija, dakle radi se o poslovima koji odgovaraju poslovima naplate, a što je naglašeno i obrazloženo u očitovanju tuženika od 8. travnja 2022. na str. 14., zadnji pasus. Stoga je tuženik ukinuo sve organizacijske jedinice koje obavljaju korporativne funkcije u Podružnicama te je formirao novu organizacijsku jedinicu u kojoj se poslovi korporativnih funkcija obavljaju centralizirano, na jednom mjestu (korporativni servisi) i to za potrebe Društva u cjelini. Tako su se i poslovi tzv. naplate, tj. poslovi tužitelja iz organizacijske jedinice u kojoj je radio (Služba za komercijalne poslove Podružnice Čistoća, koja je prije 2021. bila nazvana Sektor za komercijalne poslove, Služba prodaje i naplate) također centralizirali u jednu organizacijsku jedinicu – i to u Sektor naplate. Stoga je tuženik ukinuo sve organizacijske jedinice koje obavljaju korporativne funkcije u Podružnicama, te je formirao novu organizacijsku jedinicu u kojoj se poslovi korporativnih funkcija obavljaju centralizirano, na jednom mjestu (korporativni servisi) i to za potrebe Društva u cjelini, te je u cijelosti ukinuo obavljanje navedenih poslova u svakoj od Podružnica (osobito čl. od 9. do čl. 18. Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13. svibnja 2022. koji se odnose na Podružnicu Čistoća u kojoj je tužitelj radio na radnom mjestu Referent zaduženja, te čl. 102. citiranog Pravilnika). Tako tuženik osobito ukazuje na čl. 102. Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13. svibnja 2022 koji glasi "… Članak 102. U svim Podružnicama Zagrebačkog holdinga d.o.o. prestaju se obavljati svi poslovi "korporativnih funkcija", odnosni svi poslovi podrške poslovanju podružnice, i to svi oni iz funkcionalnih grupa poslova utvrđenih člankom 4. Pravilnika o organizaciji korporativnih servisa. U svezi s prethodnim stavkom ovog članka, utvrđuje se da poslovi u podružnicama koji su se obavljali kao podrška poslovanju samo te podružnice vise nisu potrebni te će se ti poslovi obavljati u drugačijem obliku i opsegu odnosno isključivo centralizirano i za potrebe Društva u cjelini ("funkcionalne grupe poslova": podrška upravi; revizija; strategija razvoj i usklađenost; upravljanje projektima; računovodstvo; financije; kontroling; upravljanje ljudskim potencijalima; pravni poslovi; opći poslovi; nabava; sigurnost; naplata; odnosi s korisnicima; marketing i prodaja te ICT potpora). Sukladno iznesenom u ovom Pravilniku, ukida se u cijelosti obavljanje poslova u podružnicama koji se odnose na podršku poslovanja toj podružnici, a koji poslovi spadaju u tzv. sljedeće "funkcionalne grupe poslova": podrška; revizija; strategija, razvoj i usklađenost; upravljanje projektima; računovodstvo; financije; kontroling; upravljanje ljudskim potencijalima; pravni poslovi; opći poslovi; nabava; sigurnost; naplata; odnosi s korisnicima; marketing i prodaja te ICT potpora, a koji poslovi su se obavljali unutar radnih mjesta u podružnicama i poslovi kojih radnih mjesta su navedeni u Prilogu ovog Pravilnika (koji Prilog čini njegov sastavni dio) te se stoga utvrđuje da nema potrebe za obavljanjem poslova navedenih radnih mjesta iz Priloga u tim podružnicama, poslovi kojih se odnose i obuhvaćaju obavljanje svih poslova iz područja navedenih grupa poslova iz ovog stavka i članka. …".

12. Isto tako, čl. 9. Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. (podružnice) od 13. svibnja 2022. izričito je određeno da se u Podružnici Čistoća ukida organizacijska jedinica u kojoj je tužitelj radio, a koji članak glasi: "… Članak 9., Podružnica Čistoća, U članku 3. stavak 1. Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. – podružnice Čistoća od 24. rujna 2021. godine (dalje u tekstu: Pravilnik), organizacijske jedinice pod Točkom … 7. - Služba za komercijalne poslove; točkom 7.'1. – Odjel prodaje; točkom 7.2. - Odjel zaduženja i naplate; točkom 7.3. - Odjel reklamacija; točkom 7.4. Odjel za ophodnju … ukidaju se i brišu zbog prestanka obavljanja poslova u tim organizacijskim jedinicama. …" Pravilnikom o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13. svibnja 2022. utvrđena je i implementirana nova matična centralizirana organizacija, temeljem koje se poslovi podrške obavljaju centralizirano, unutar samo jedne organizacijske jedinice, i to za cijelo Društvo, što takve poslove jasno distingvira od (ukinutih) poslova podrške samo jednoj Podružnici, putem organizacijskih jedinica u toj Podružnici. Tako su se poslovi naplate kod tuženika, citiranim Pravilnikom o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13. svibnja 2022. centralizirali na jednom mjestu, u Sektoru naplate. Tuženik je utvrdio da mu je za te poslove (iste ili slične poslove koje je obavljao tužitelj) na radnom mjestu u novo formiranom Sektoru naplate potrebno 27 izvršitelja. Iako je jasno samo po sebi, koje je poslove obavljao tužitelj (Referent zaduženja) navedeno proizlazi iz ugovora o radu te iz Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova podružnice Čistoća iz ožujka 2011. (koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o radu tužitelja), pod točkom 183:

"183. Referent za pravne poslove

- obavlja administrativno-pravne poslove iz djelokruga Službe,

- obavlja poslove prijepisa i vođenja zapisnika po nalogu,

- po potrebi, obavlja poslove rada sa strankama,

- obavlja i ostale poslove po nalogu neposrednog rukovoditelja, kojem odgovara za svoj rad,

- u svom radu primjenjuje odredbe Pravilnika o zaštiti na radu.

Uvjeti:

- IV stupanj stručne spreme pravnog ili općeg smjera,

- 1 godina radnog iskustva u struci,

- probni rad u trajanju od 3 mjeseca,

- KOEFICIJENT: 2,05."

13. Dakle, u navedenoj Podružnici poslovi tužitelja obavljali su sve do, kako je već opisano, ukidanja obavljanja poslova naplate po podružnicama (Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13. svibnja 2022.) i centralizacije poslova naplate (Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13. svibnja 2022.). Tuženik ukazuje, da je u postupku savjetovanja detaljno razložio i prezentirao novu organizaciju te potreban broj izvršitelja u novoj organizaciji (osobito očitovanje od 21. ožujka 2022.) te dostavio popis radnika koji su višak i onih koji ostaju (usporedni radnici), te primjenu kriterija bodovanja za sve radnike (osobito dopis 8. travnja 2022. i prilozi). Tako se isti tj. slični poslovi koje je obavljao tužitelj i dalje obavljaju ali unutar nove centralizirane organizacijske jedinice Sektor naplate za čije uredno obavljanje jednostavnijih poslova naplate potrebno 10 izvršitelja (srednje ili više stručne spreme) a koja spada u funkcionalnu grupu poslova iz područja naplate obzirom na prirodu i vrstu posla koji je tužitelj obavljao kao Referent za pravne poslove. Stoga je logična posljedica da je uslijed opisane centralizacije, došlo do viška radnika, odnosno prekobrojnih izvršitelja. Stoga navod tužitelja da je Odluka o otkazu nezakonita jer postoji "daljnja potreba" za poslovima koje je radio tužitelj nije osnovan, jer niti se ne spori da se poslovi obavljaju, no za iste je potreban manji broj izvršitelja (tj. 10 izvršitelja), i autonomno pravo poslodavca je utvrditi potreban broj izvršitelja, pa se stoga niti s tog razloga takav izbor i odluka poslodavca ne može osporavati. Kod odabira radnika kojim će se otkazati ugovori o radu zbog opisanog razloga, tuženik je primjenjivao jasne i transparentne kriterije, i to trajanje radnog odnosa kod poslodavca, dob radnika, obveze uzdržavanja koje terete radnika, dodatni kriterij odnosno braniteljski status i status djeteta smrtno stradalog/nestalog branitelja iz Domovinskog rata, kod čega se navodi da tužitelj ima srednju stručnu spremu, sa završenom gimnazijom.

14. Kako je za jednostavnije poslove naplate (iste ili slične koje je obavljao tužitelj) bilo potrebno 10 izvršitelja (srednje ili više stručne spreme) a ukupan broj radnika koji je radio te poslove je bio 27, potrebno je bilo putem kriterija (bodovanje) odabrati radnike kojima će se otkazati ugovor o radu. Primjenom navedenih kriterija tužitelju je u pogledu trajanja radnog odnosa (5 godine) ispravno dan jedan bod, a u pogledu kriterija dobi tužitelju su ispravno dana dva boda (rođen **.**.1975.), dok nema uzdržavanih članova obitelji. Dakle, tužitelj je po navedenim kriterijima ostvario 3 boda. Zadnji radnik (T Đ) po broju bodova (od ukupno njih 10/usporedni radnici), a kome nije otkazan ugovor o radu, a obavljao je iste ili slične poslove kao tužitelj ima 6 boda (str. 19. Priloga očitovanja od 8. travnja 2022., Tablice radnika), a ima prednost nad tužiteljem, jer ima pet godina staža kod poslodavca. Naime, u slučaju kada radnici imaju jednak broj bodova po opisanim kriterijima, tada se odabir radnika vrši kako slijedi, daje se prednost kriteriju dužine radnog odnosa kod poslodavca, na način da radnik koji je dakle dulje u radnom odnosu kod tuženika ima prednost naspram onog radnika koji je manje vremena u radnom odnosu, ukoliko i nakon primjene gore navedenog kriterija, usporednim radnici imaju jednak broj bodova, daje se prednost kriteriju uzdržavanja, na način da radnik koji ima više uzdržavanih članova ima prednost naspram onog radnika koji ima manje uzdržavanih članova. Navedeno je sve tuženik obrazložio u postupku savjetovanja kolektivnog viška te u odluci o otkazu ugovora o radu.

15. Nadalje, svim radnicima iz postupka kolektivnog viška, pa tako i tužitelju, tuženik je omogućio zapošljavanje za poslove u tzv. operacijama. Naime, tuženik je imao mogućnost ponuditi radnicima koji su višak 280 takvih radnih mjesta. Radnicima koji su višak, a nisu iskazali interes za rad na tim radnim mjestima, tuženik je bio prisiljen otkazati ugovor o radu. Tužitelju je dana 23. ožujka 2022. ponuđen popis slobodnih radnih mjesta u operacijama te je isti dana 31. ožujka 2023. iskazao interes za nekoliko radnih mjesta u tzv. operacijama, i to Administrator recepcionar, Kontrolor, Referent 1.. Radna mjesta iz Liste slobodnih radnih mjesta u tzv. operacijama su se popunjavala po provedenom selekcijskom intervjuu te se premještaj na svako pojedino mjesto prvo ponudio kandidatu koji je imao punu preporuku s provedene selekcije, kao i najveći broj bodova u Programu od svih kandidata koji su iskazali interes za konkretno radno mjesto. Tako je na radno mjesto Referent 1. je po završetku selekcijskog postupka premještena radnica ĐR koja je u kolektivnom višku ostvarila 7 bodova prema kriterijima slijedom čega tužitelju nije ni ponuđeno sklapanje ugovora za navedeno radno mjesto, obzirom je radnik imao 4 boda. Nadalje, tužitelju je ponuđen premještaj na poslove Kontrolora u podružnici Zagrebparking, no tužitelj je, iskazao da odustaje od sklapanja ugovora za navedeno radno mjesto. Također, tužitelj je iskazao interes za radno mjesto Administrator recepcionar u Podružnici Vladimir Nazor. No tijekom intervjua (koji je sastavni dio selekcijskog postupka), isti je odustao jer se navedeno radno mjesto odnosi na lokaciju Podružnice u Savudriji, a tužitelj je rekao da se ne želi preseliti izvan Zagreba. Isto tako, uvjet za navedeno radno mjesto je aktivno znanje jednog svjetskog jezika, a tužitelj je sam na intervjuu naveo da ne zna strane jezike iako je pokušala prevesti zadani tekst na engleski jezik, no temeljem istog je utvrđeno da zaista ne poznaje aktivno strani jezik te da zbog navedenog ne udovoljava uvjetu za navedeno radno mjesto. Imajući u vidu gore opisano, nije zaista razvidno što onda to tužitelj želi postići navodeći da mu nisu bila ponuđena radna mjesta, odnosno u operacijama, kad proizlazi posve suprotno. U biti tužitelj ne želi raditi na ostalim slobodnim radnim mjestima tzv. operacijama, no onda pokušava (pogrešnim) formaliziranjem navedenog reći da otkaz nije zakonit (zlouporaba prava). Isto tako treba istaknuti autonomno pravo poslodavca da za nove poslove (koji nisu u svezi s radnim mjestom tužitelja) ponudi sklapanje ugovora onim radnicima koju udovoljavaju uvjetima za ista, te da samostalno vrši odabir takvih radnika. Proizlazi da je tužitelj nezadovoljan jer mu je ponuđeno "obično" radno mjesto u tzv. operacijama, a ne neko (novo) radno mjesto u centraliziranim poslovima, a koju obvezu ponude tuženik niti nema, jer je to isključivo njegovo autonomno pravo odabira (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovnog broja Rev-860/2019-2 od 16. srpnja 2019.).

16. Po provedenom postupku kolektivnog viška radnika (26. svibnja 2022.) stupile su na snagu organizacijske promjene (svi akti), pa tako i centralizacija poslova naplate te prestanak obavljanja poslova radnog mjesta tužitelja u Podružnici Čistoća, te je nakon toga tužitelju otkazan ugovor o radu, a nakon provedenog savjetovanja namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja, sukladno Zakonu o radu, budući isti ne spada u zaštićenu kategoriju radnika, pa nije potrebno suodlučivanje. Dakle, sve organizacijske promjene su stupile na snagu prije što je tužitelju otkazan ugovor o radu, pa je navod tužitelja da prije otkaza nisu provedene promjene – promašen. Također tuženik ističe da nije razvidno što tužitelj želi reći pod time da je tuženik morao donijeti "novu sistematizaciju" radnih mjesta te "transparentno" utvrditi broj izvršitelja (kad je sve već transparentno utvrdio i uveo novu organizaciju). Otkaz ugovora o radu, također je savjetovan sa sindikatima. Tuženik navodi da nije na tužitelju preispitivanje poduzetničkih odluka tuženika, što je njegovo ustavno i zakonsko pravo kao poslodavca. Dakle, niti tužitelj kao radnik niti eventualno sud nemaju zakonske ovlasti analizirati "gospodarske" i "organizacijske" razloge kolektivnog viška odnosno njihovu svrhovitost. To je autonomna odluka poslodavca, i ista se ne može preispitivati. Isto tako, pravo poduzetnika poslodavca je organizirati rad kako smatra potrebnim, uključujući i organizaciju, i ako smatra da će biti efikasnija koja druga organizacija (centralizirana), provesti takvu reorganizaciju, bez posebnih razjašnjavanja i potrebe dokumentiranja takve odluke, kod čega se ukazuje da se radi o poduzetničkom pravu ali i riziku, za koji u konačnici odgovara isključivo tuženik.

17. Nadalje, tuženik je iznosio i da nisu osnovani navodi tužitelja kada spominje pojmove gospodarskih razloga, broja izvršitelja, opsega poslova i sl., s obzirom da je već u inicijalnom dopisu savjetovanja jasno naveden gubitak u poslovanju, koji kontinuirano traje. Opseg poslova Podružnice Čistoća nije u svezi s organizacijom i centralizacijom tuženika. Isto tako, upravo tuženik cijelo vrijeme to vrlo jasno navodi - da mu trebaju radnici u "operativi" koji obavljaju poslove temeljne djelatnosti Podružnice, obzirom da se navedeni opseg poslova Podružnice odnosi na njenu temeljnu djelatnost, a ne na administrativne poslove, u kojem smislu su višku radnika i nuđena takva radna mjesta, i na koji način je onda moguće potrebu za operativom prikazati kao "povećanje opsega posla". Zaključno je onda sumirano da su kod tuženika zatečeni značajni financijski gubici te da nije bilo racionalno zadržati deset organizacijskih jedinica općih poslova, naplate, marketinga, upravljanja ljudskim resursima, naplate, i sl., sve uz postojanje potrebe za izvršiteljima drugih radnih mjesta (u operativi), i što je onda dovelo do potrebe reorganizacije.

18. Sijedom svega navedenoga tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

19. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Zahtjev za zaštitu prava od 5. rujna 2022., uz presliku povratnice (str. 7-11 spisa), Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2022. (str. 12- 14 spisa), priloge predane uz odgovor na tužbu (str. 25-458 spisa, sa službenom bilješkom na str. 25 spisa) i preslike e-mail poruka, sa privitcima (str. 481-526 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj te svjedoci ĆR, SR, svi na ročištu održanom 12. veljače 2025. (str. 650-654 spisa) te CR i DR, obje na ročištu održanom 4. lipnja 2025. (str. 681-684 spisa), a korišteni su uz suglasnost stranaka i iskazi svjedoka TRL, BR, ĐRL i VR, iz istovrsnog predmeta ovog suda poslovnog broja Pr-1997/2022 te Pr-1925/2022 (str. 658-676, 685-689 spisa).

20. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

21. Među strankama nije sporno da je tužitelju tuženik Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2022. otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11. svibnja 2017., a temeljem kojeg ugovora o radu je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Referent za pravne poslove, u tuženikovoj Podružnici Čistoća, pri čemu tužitelj navodi da je naprijed narečena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu nezakonita i nedopuštena, a istima je prethodio postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika iz čl. 127. Zakona o radu, kojeg je tuženik proveo, kako ističe tužitelj, na nezakonit, netransparentan i diskriminirajući način. Tuženik se u cijelosti protivio takvim tvrdnjama tužitelja, iznoseći da je pobijani otkaz zakonit, s tim da je zakonito proveden i prethodni postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika.

22. S obzirom na naprijed iznesene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te je saslušan tužitelj i naprijed navedeni svjedoci, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

23. Tako iz iskaza tužitelja proizlazi da je kod tuženika bila zaposlena kao Referent za pravne poslove, unutar odgovarajuće Službe, i koje poslove je obavljala oko pet godina temeljem ugovora o radu, te prije toga oko dvije godine kao agencijski radnik. Njezini poslovi su uključivali rad sa strankama, odvjetničkim uredima koje su angažirali, aktivnostima vezanim za otplatu dugova stranaka, a od strane poslodavca bila je određena kao predstavnik vezano za blokirane građane, što je također obavljala i ima saznanja da te konkretne poslove po njezinom odlasku više nitko ne obavlja te da predmeti stoje u kutijama, čak ju i povremeno kolege nazivaju radi toga, u svrhu savjeta i dogovora. Poznato joj je također da je tuženik pristupio smanjenju broja radnika te u tom smislu vršio određeno bodovanje, za koje smatra da je nezakonito i nerealno tj. nije odražavalo pravilnu ocjenu potreba poslova, na što se nitko nije obazirao niti postavljao upite. Bodovanje se prvenstveno odnosilo na obveze uzdržavanja tj. maloljetnu djecu i sl., dužinu staža kod tuženika i sl., na koji način ona onda nije imala dovoljno bodova budući da joj djeca više nisu maloljetna a i staž kod tuženika joj je kako je naprijed navedeno, dakle 7 godina. Ukazuje pritom i da je npr. kolega kojem je ona bila mentor ostao raditi a ona nije.

24. Također ističe da nije od poslodavaca bila opominjana ili upozoravana, čak je bila i nagrađivana te prihvaćena kao vrlo dobar radnik te je u tom smislu išla na različite specijalističke edukacije. U tom smislu smatra da je bila kvalitetan djelatnik koji je uspješno obavljao svoje radne zadatke. Pojašnjava da je od njih 7 na sličnim poslovima čak 5 dobilo otkaz te ima saznanja da na taj način tuženik ne može regularno funkcionirati, npr. u Službu je premještena kolegica iz Gradskih Tržnica, koja po prirodi stvari ne može poznavati detalje poslovanja kao npr. ona. Također navodi da je iskazala i interes za raspored na neko drugo radno mjesto, u vezi čega je obavila dva razgovora, no bez konkretnog rezultata, tako da je protekom otkaznog roka i faktički prestala raditi kod tuženika. S obzirom na saznanja da je tuženik vraćao pojedine radnike, i pisano se obratila s tim u vezi, predlažući da se preispita njezin slučaj, no bez rezultata. Može potvrditi da je nesporno preuzela te potpisala preuzimanje Popisa slobodnih radnih mjesta, u vezi čega je i obavila spomenute razgovore. Navodi da u njoj inače neposredno nadređene bile MR te CR.

25. Ocjenjujući predmetni iskaz tužitelja, kao i druge provedene dokaze, za zaključiti je da nije osnovan postavljeni tužbeni zahtjev, a koji se odnosi na pobijanje poslovno uvjetovanog otkaza kojeg je dobio tužitelj (čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu). Pritom je tuženik u odluci o otkazu navodio da je prethodno bio utvrđen kolektivni višak radnika, sukladno odredbi čl. 127. Zakona o radu, i što u svojem iskazu potvrđuje svjedok RR, i o čemu je bio obaviješten za to nadležan Hrvatski zavod za zapošljavanje, s tim da je predmetni postupak trajao od 30. prosinca 2021. do 6. travnja 2022., o čemu su bili obavještavani i sindikati koji djeluju kod tuženika, što u svom iskazu potvrđuje i glavni povjerenik kod tuženika Sindikata komunalnih-prometnih i srodnih djelatnika [adresa] (SR), kao i ĆR, povjerenik Sindikata hrvatskih vozača.

26. Nastavno je onda tuženik pristupio pojedinačnim otkazivanjima, kod čega su prilikom bodovanja korišteni zakonski kriteriji iz čl. 115. Zakona o radu, a u slučaju jednakog broja bodova prednost je imao radnik koji ima više staža kod tuženika. Pritom je tuženik izvršio organizacijsku promjenu na način da je centralizirao administrativne djelatnosti u tzv. korporativne servise, što također u svom iskazu spominje npr. svjedok RR, ukazujući da je takav način poslovanja prisutan i danas.

27. Na taj način je onda za zaključiti da je postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika bio proveden na zakonit način, kako to proizlazi i iz dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 9. svibnja 2022.. Također, proizlazilo bi i da je u ovlasti tuženika kao poslodavca provoditi organizacijske promjene u svrhu optimizacije poslovnih procesa, što onda može uključivati i otkazivanje pojedinih ugovora o radu, pri čemu ne postoji obveza poslodavca da objektivizira svoje razloge kao niti da ih podupre podacima, analizama i sl..

28. U tom smislu tuženik je imao slobodu odlučiti koji je novi oblik organiziranja poslovnih procesa za njega najadekvatniji, s tim da nepostojanje nove sistematizacije ili opisa poslova ne derogira pravo poslodavca da pristupi pojedinačnim otkazivanjima, u situaciji kada je prethodno na zakonit način proveo utvrđenje kolektivnog viška radnika, s tim da je bio dužan pridržavati se Zakonom o radu propisanih kriterija (tzv. socijalni kriteriji), pri čemu tijekom ovog postupka nije utvrđeno da takvi kriteriji ne bi bili poštovani. Tuženik je kao poslodavac imao ovlast samostalno procjenjivati kojim radnicima ugovori o radu eventualno mogu biti otkazani, svrstavajući ih pritom u tzv. funkcionalne grupe, i nakon toga primjenjujući socijalne kriterije na one radnike za koje smatra da predstavljaju tehnološki višak. U tom smislu nisu odlučni navodi iz iskaza samog tužitelja vezano za opis poslova, budući da je, kako je već rečeno, isključivo ovlast tuženika kao poslodavca (koji po prirodi stvari ima saznanja o opisu poslova pojedinog radnog mjesta) da procjeni koje izvršitelje smatra suvišnim i u odnosu na koje poslove, na koji način prigovori tužitelja vezani za nezadovoljstvo raspoređivanjem u pojedinu funkcionalnu grupu ne mogu biti prihvaćeni.

29. Iz svega naprijed navedenoga onda proizlazi da je tuženik, nakon donošenja poslovne odluke (što je njegova ovlast) da je potrebno provesti određene organizacijske promjene u svrhu optimizacije poslovanja a što uključuje i smanjenje broja izvršitelja tj. davanja otkaza (u tom smislu su u svibnju 2022. doneseni Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o organizaciji "Korporativnih servisa" Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koje su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom Zagrebačkog holdinga d.o.o.), na zakonit način proveo postupak utvrđenja kolektivnog viška radnika, nakon čega se pristupilo pojedinačnim otkazima, što se odnosilo na tužitelja, iz poslovno uvjetovanih razloga, kako je to vidljivo iz Odluke o otkazu od 1. kolovoza 2022., gdje se spominje objedinjavanje tj. centralizacija korporativnih funkcija kod tuženika u tzv. "korporativne servise", što podrazumijeva centralizirano obavljanje predmetnih administrativnih poslova, za razliku od ranijeg razdoblja kada su isti bili decentralizirani po pojedinim podružnicama tuženika.

30. Navedeno obrazloženje valja prihvatiti budući da je, kako je već izneseno, isključiva ovlast tuženika kao poslodavca da organizira poslovne procese, u vezi čega se nije mogao prihvatiti navod tužitelja i da je pod novom organizacijom "sve ostalo po starom", s obzirom da tuženik nije niti tvrdio da mijenja svoju djelatnost (komunalna djelatnost) već samo da pojedine segmente svoje djelatnosti na drugačiji način organizira, što se prvenstveno odnosilo i na poslove koje je u ranijem razdoblju obavljao tužitelj, a koja promjena organizacije je uključivala i spominjano smanjenje broja izvršitelja.

31. Pritom su na zakonit način primijenjeni socijalni kriteriji tj. bodovanje utemeljeno na istima (što je vidljivo i iz tablice pod IV. obrazloženja Odluke od 1. kolovoza 2022., kao i iz nastavno navedenih podataka s tim u vezi), kod čega je tužitelj imao manje bodova (3) nego radnici koji su nastavili raditi kod tuženika. Kako je već rečeno, na zakonitost otkaza ne bi utjecala niti okolnost da u vrijeme otkazivanja nije postojala nova sistematizacija s opisima radnih mjesta, budući da predmetno nije zakonska prepreka za poslovno uvjetovano otkazivanje.

32. U tom smislu onda proizlazi da je tuženik dokazao da je predmetni otkaz kojeg je dobio tužitelj zakonit tj. dokazano je postojanje opravdanog razloga za otkazivanje, dok se nisu mogli prihvatiti suprotni navodi tužitelja, kako je prethodno detaljnije obrazloženo, na koji način je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanog (sukladno i sudskoj praksi iz podudarnih slučajeva koju tuženik dostavlja tijekom postupka, uz podneske od 2. svibnja 2024. te 7. svibnja 2024.).

33. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude .

34. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od 200 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 400,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (100,00 eur) iznos od 500,00 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužitelj dužan isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužitelj nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

35. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 28. srpnja 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika