Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-163/2023-259

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, u građanskopravnoj stvari tužitelja KREKIĆ AVANGARD d.o.o., OIB: 90749374969, Zadar, Molatska 8, kojeg zastupaju punomoćnici iz OD Bačić i partneri, Zadar, Mihovila Pavlinovića 9, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 2269485774, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u OD Grgić & partneri, Pisarnica I Split, Varaždinska 54, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 17. lipnja 2025. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja ĐK, njegovog punomoćnika TK i punomoćnika tuženika Hrvoja Pelcla, te nakon ročišta radi objave i uručenja presude, 28. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime osigurnine iznos od 2.881.882,43 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. listopada 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime troškova raščišćavanja iznos od 86.456,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. prosinca 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime troškova početka uklanjanja građevine iznos od 23.907,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. lipnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži, na ime osigurnine, isplatu iznosa od 304.111,57 eura uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži, na ime troškova raščišćavanja, isplatu iznosa od 9.122,53 eura uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži, na ime početka uklanjanja građevine, isplatu iznosa od 3.040,18 eura eura uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

VII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 315.536,67 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 28. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VIII. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog postupka u iznosu od 196.135,35 eura uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je s tuženikom zaključio ugovor o osiguranju, te je policom broj [broj police] za razdoblje od 10. ožujka 2017. do 24. srpnja 2018. osigurao zgradu u izgradnji u Zadru, Put Murvice 12, i to u svojstvu izvođača radova, dok je investitor društvo CENTAR d.o.o., Zadar. Pojašnjava da je 11. rujna 2017. pretrpio štetu na osiguranom objektu uslijed kiše te je o šteti obavijestio tuženika sljedećeg dana. Također, da je 10. listopada 2017. tuženiku podnio zahtjev za isplatu osigurnine s priloženim ispravama kojeg dokazuju osnovu i visinu zahtjeva. Međutim, da je tuženik nakon dva dana pismeno izvijestio tužitelja kako je njegov zahtjev neosnovan jer da je do štete došlo zbog poplave iz čl. 2. st. 2. toč. 1. Obveznih minimalnih uvjeta osiguranja (dalje: Obvezni minimalni uvjeti) i čl. 2. st. 2. toč. 1. Glave III. Posebnih odredbi iz Uvjeta za osiguranje građevinskih objekata u izgradnji (dalje: Posebne odredbe iz Uvjeta), odnosno da taj rizik nije pokriven policom osiguranja jer nije posebno ugovoreno ovo pokriće, a da do štete nije došlo zbog ostvarenja rizika iz čl. 2. st. 1. toč. 4. Posebnih odredbi iz Uvjeta.

U tužbi tužitelj ukazuje da su parnične stranke zaključile ugovor o osiguranju imovine čiji je sastavni dio polica osiguranja i Uvjeti za osiguranje i to oni koji su navedeni kao sastavni dio ugovora, a prema polici osiguranja, da se primjenjuju i Obvezni minimalni uvjeti osiguranja u određenim slučajevima. Prema shvaćanju tužitelja, navedenom policom osiguranja nisu obuhvaćeni dodatni rizici već se ona odnosi samo na osnovne rizike opisane u čl. 2. st. 1. Obveznih minimalnih uvjeta, odnosno čl. 2. st. 1. Glave III. Posebnih odredbi iz Uvjeta. Opisanom policom da je pokriven rizik kiše ukoliko je u jednom satu palo 15 ili više litara kiše po m2, te da je takav, ugovoreni rizik, i nastupio 11. rujna 2017. Prema tužitelju, tuženik se pogrešno poziva da je šteta uzrokovana poplavom koja da nije pokrivena policom, jer da pojam „poplava“ treba tumačiti suglasno Uvjetima kao sastavnom dijelu ugovora. Nadalje, tužitelj tvrdi i da je glavni nadzorni inženjer, nakon što su uočena znatna oštećenja na zgradi, zatražio od Građevinskog fakulteta u Zagrebu mišljenje je li moguće nastaviti gradnju, odnosno je li moguće zgradu sanirati ili je nužno njezino uklanjanje, a nakon čega je od te ustanove dobio mišljenje da zgradu treba u cijelosti ukloniti zbog znatnih oštećenja koja ne dopuštaju nastavak gradnje. Nakon takvog mišljenja, ovdje tužitelj je pred Trgovačkim sudom u Zadru pokrenuo i proveo postupak osiguranja dokaza pod posl. br. R1-53/2017, a nakon toga je zgrada u cijelosti uklonjena. Navodi i da je prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda (dalje DHMZ) 11. rujna 2017. u Zadru padala jaka kiša u trajanju od 6 do 12 sati i to neprekidno, odnosno ukupno 6 sati, s količinama koje prelaze zadane količine pokrivene policom, odnosno da je palo daleko više od 15 litara kiše po m2 u jednom satu. Konkretno, da je palo više od 300 litara po m2. Prema navodima tužbe, do štete je došlo zbog toga što se kiša s površine građevine slijevala u ostatak građevinske jame koji je bio zasut poroznim materijalom, kamenjem i iskopom, radi čega je stvorena velika vodena masa koja je bila dovoljna da stvori pritisak na zgradu koja je potisnuta prema površini, te je izgubila ležište, a po povlačenju vode nije se vratila na prvobitno mjesto, već se nepravilno smjestila na neravan teren i slomila.

U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj u tužbi od 6. veljače 2018. pojašnjava da je zgrada u izgradnji bila osigurana na iznos od 13.425.379,52 eura / 101.153.522,00 kn[1] , da je do dana štetnog događaja izgradnja realizirana do VI. privremene situacije te do štetnog događaja vrijednost izvedenih radova iznosi 3.803.459,30 eura / 28.657.164,11 kn[1] .[1] Od navedenog iznosa da treba odbiti iznos od 617.465,04 eura / 4.652.290,38 kn koji je utrošen na ime iskopa građevinske jame, a što daje iznos od 3.185.994,26 eura / 24.004.873,73 kn[1] izravne štete na objektu. Tužitelj smatra da ovom iznosu treba pribrojiti i troškove koji mu se imaju priznati suglasno odredbama čl. 30. st. 1. i st. 3. Uvjeta koji se tiču troškova raščišćavanja i rušenja i to do iznosa od 3% vrijednosti osigurane stvari, što daje 402.761,39 eura / 3.034.605,66 kn[1] , a kako ti troškovi daleko premašuju navedeni iznos, to tužitelj te troškove potražuje u cijelosti. Nadalje, tužitelju, osiguraniku, se imaju priznati (najviše do iznosa od 1% vrijednosti osigurane stvari) i troškovi u vezi s nastalim osiguranim slučajem koji su potrebni za početak uklanjanja štete (tehnička dokumentacija) što iznosi 134.253,80 eura / 1.011.535,22 kn[1] , ali je tužitelj s te osnove pretrpio štetu od 101.201,14 eura / 762.500,00 kn[1] . Zbog navedenog, tužitelj je tužbeni zahtjev postavio na iznos od 3.689.956,87 eura / 27.801.980,00 kn[1] umanjeno za ugovoreno maksimalno učešće u šteti od 4.910,74 eura / 37.000,00 kn[1] , odnosno 3.685.046,12 eura / 27.764.980,00 kn .

Posebno napominje da je tuženiku prilikom zaključenja police osiguranja dostavio glavni projekt, geomehanički projektni izvještaj, terminski plan izvođenja radova i građevinske situacije. Poziva se na odredbu čl. 943. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO) i čl. 16. Uvjeta prema kojima je tuženik bio dužan isplatiti osigurninu najkasnije u roku od 14 dana od kada je tužitelj podnio zahtjev za isplatu, a on da je to učinio 10. listopada 2017.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 659 do 888, svezak IV. spisa), ne osporava da su stranke zaključile ugovor o osiguranju s brojem police [broj police], a koji se ugovor odnosi na građevinski objekt u izgradnji.

Međutim, osporava sve ostale činjenice i zahtjeve tužitelja.

U odgovoru na tužbu analizira kronologiju spornog događaja, kao i uzroke nastanka štete. Navodi da je 11. rujna 2017. u Zadru pala veća količina kiše koja je uzrokovala bujice i aktivaciju podzemnih voda. Ukazuje da se za vrijeme takve vremenske nepogode podigla jedino sporna zgrada u izgradnji na adresi [adresa], zbog djelovanja hidrostatskog tlaka, slijedom čega da je potrebno utvrditi zašto se to dogodilo jer da stručno projektiranje podrazumijeva zaštitu od ovakvih događaja, a što da je u konkretnom slučaju izostalo. Tuženik ističe da je sporna zgrada građena na području za koje je opće poznato da je pod jakim djelovanjem podzemnih voda, jer su se tu nalazili i bunari i sistem kojim se anulirao njihov štetni učinak. Isto tako, da je zgrada građena na području na koje se slijevaju sve površinske vode s okolnih viših kota.

U odnosu na djelovanje podzemnih voda, tuženik ističe da su i investitor i projektanti i izvođač upozoreni na mogući štetni utjecaj podzemnih voda, ali da su svi ignorirali geomehanički projektni izvještaj. Ističe da su iz prikupljenih podataka, posebno navedenog izvještaja, morali znati da je nivo podzemne vode i za vrijeme suše viši od dubine planiranog iskopa i to za dva metra, pa se zapravo gradilo na vodenom jastuku. Nadalje, tvrdi da se sporna nekretnina nalazi niže u odnosu na okolno područje, pa su se vode skupljale u građevinskoj jami i, posebno, na najnižem jugozapadnom dijelu nekretnine gdje se građevina najviše podigla pod djelovanjem hidrostatskog tlaka. Prema stvarnom stanju na terenu, da je bilo očito da voda s okolnih terena nije imala gdje nego završiti na spornoj parceli i to pretežno kroz makadamski put koji je predstavljao građevinsku rampu, a za takvu situaciju su, po tuženiku, odgovorni projektanti, izvođači i nadzor, a prvenstveno zbog nedostatne zaštite građevinske jame i nedostataka u samom projektu.

Tuženik smatra da hidrostatski tlak koji je podigao zgradu nije nastao zbog kiše, a neosnovanim smatra takvu tvrdnju vještaka Građevinskog fakulteta u Rijeci iz postupka osiguranja dokaza u ovosudnom predmetu posl. br. R1-53/17, a koji je predmet priložen ovom spisu.

Nadalje, u nastavku odgovora na tužbu, tuženik analizira geomehanički projektni izvještaj. Ističe da je takav izvještaj nužan za ovakvu gradnju, pa je i sačinjen u konkretnom slučaju. Ukazuje da taj izvještaj upozorava na podzemne vode i nužnost zaštite te je jako bitan za utvrđivanje uzroka nastale štete u konkretnom slučaju. Prema navedenom izvještaju, po tuženiku, je vidljivo da je sporna građevina izgrađena na području koje je pod velikim utjecajem podzemnih voda, radi čega je trebalo isplanirati i projektirati zaštitu temeljne ploče od djelovanja hidrostatskog tlaka, što ovdje nije učinjeno i zbog čega je nastala šteta. Prema navodima odgovora na tužbu, u geomehaničkom projektnom izvještaju su investitori, projektanti i izvođač radova nakon geoloških ispitivanja upozoreni da postoji inženjerska zahtjevnost u svim fazama projektiranja i gradnje te su upozoreni na potrebu izrade geomehaničkog projekta, a koje su upozorenje svi navedeni ignorirali. Također, u geomehaničkom izvještaju da postoji upozorenje na obližnju „viseću barijeru“ koja onemogućava otjecanje vode, odnosno povećava potencijal priljeva. Nije prihvaćena ni preporuka za izradu dvostruke nepropusne, cementne, vodozaštitne dijafragme. Tuženik tvrdi da nisu napravljena ni preporučena geotehnička sidra koja bi onemogućavala odizanje zgrade uslijed hidrostatskog tlaka. U odnosu na utvrđenu količinu oborina, tuženik osporava tvrdnje iz tužbe, kao i, po tužitelju, priložene dokaze te u spis prilaže podatke koje je sam zatražio i dobio od DHMZ-a.

U nastavku odgovora na tužbu, tuženik ističe kako u ugovornom odnosu ovdje parničnih stranaka nije osiguran rizik poplave, bujice i podzemnih voda, a što je konkretni uzrok štete te ukazuje da bi za takvo osiguranje bila nužna dodatna premija prema odredbi čl. 2. Obveznih minimalnih uvjeta osiguranja. Prema tuženiku, tužitelj očito zbog štednje nije zaključio takvu policu osiguranja. Tuženik u točki XI. odgovora na tužbu ističe da bi osigurani rizik kiše obuhvaćao štete koje bi neposredno natapanjem ili ispiranjem počinila kiša, primjerice, ispiranjem fasade, natapanjem tek nalivene betonske ploče i sl., ali da se ovdje šteta dogodila djelovanjem poplave, bujice i podzemnih voda.

Što se tiče podzemnih voda, napominje da su one vidljive i nakon rušenja spornog objekta i ponovne izgradnje koja je, u trenutku davanja odgovora na tužbu, bila u tijeku.

Nadalje, tuženik ističe kako opreza radi osporava i visinu štete, zatraženi tijek kamata, dodatno i po stopi predviđenoj za trgovačke ugovore. Prema tuženiku, tužitelj ne može zahtijevati isplatu iznosa koji bi se odnosio na PDV jer ima pravo na odbitak pretporeza. Osporava i priloženi popis – obračun izvedenih radova do 11. rujna 2017. za kojeg ukazuje da je sastavljen 29. rujna 2017. (18 dana nakon nastanka štete) i to na iznos od 3.803.459,30 eura / 28.657.164,11 kn[1] , posebno stoga jer je VI. privremenom situacijom od 8. rujna 2017. obračunato radova do toga dana u iznosu od 3.499.347,48 eura / 26.365.833,59 kn[1] , pa nije očekivati da su unutar dva dana nastali troškovi od nešto više od 291.990,18 eura / 2,2 milijuna kn[1] . Osporava i priložene predračune, za koje ističe da nisu dokaz o visini štete, već je to samo račun s potvrdom plaćanja. Zaključno, osporava sve navode tužbe, prigovara pasivnoj i aktivnoj legitimaciji te ističe da tužitelj po zakonu nema osigurljiv interes budući mu nije nastala šteta.

Na navode odgovora na tužbu, tužitelj se očitovao podneskom od 15. lipnja 2018. (l.s. 891 do 898, svezak IV. spisa). U bitnome, napominje da se u konkretnom slučaju ne radi o ugovornoj ili izvanugovornoj odgovornosti za štetu, već o zahtjevu za isplatu osigurnine pa su odlučne činjenice je li se dogodio osigurani slučaj opisan u čl. 922. ZOO-a i je li rizik uslijed kojeg je došlo do štetnog događaja pokriven policom; da treba najprije primijeniti ugovorne odredbe i odredbe navedenog zakona u ugovorima, posebno na one koji se odnose na ugovor o osiguranju, pri čemu i sve izraze i pojmove valja tumačiti onako kako se tumače u ugovoru, konkretno polici osiguranja, Uvjetima osiguranja, te općim odredbama ZOO-a o ugovorima. Prema tužitelju, nema uvjeta za miješanje u parnicu projektanta i revidenta. Tužitelj je izvođač i prigovori upućeni njemu ne mogu se isticati osobama koje spominje tuženik, sve sukladno odredbama Zakona o gradnji (Narodne novine broj 153/13). Posebno navodi da je tužitelj građenje izvodio suglasno glavnom projektu ovjerenom po glavnom projektantu i potvrđenom po revidentu. Tuženik je prije zaključenja ugovora o osiguranju dobio glavni projekt, građevinsku dozvolu te geomehanički projektni izvještaj, nakon čega je pristao osigurati zgradu u izgradnji. Ponavlja da do štete nije došlo uslijed bujice i poplave. Poriče tvrdnju tuženika da bi bilo opće poznato da je na mjestu nekadašnje tvornice kruha (mjestu gradnje) bilo djelovanja podzemnih voda i da bi postojali bunari. Pobija dokaznu valjanost fotografija priloženih uz odgovor na tužbu pri čemu ne osporava da rizik podzemnih voda nije obuhvaćen policom osiguranja. Pritom, također, ne poriče da na gradilištu postoje podzemne vode, ali tvrdi da one nisu uzrokovale štetu. Tužitelj da je problem podzemnih voda riješio formiranjem jednog bunara s crpkom za izbacivanje vode u javnu kanalizaciju.

Tužitelj pojašnjava da je tlo na kojem se zgrada gradila tvrdo i kamenito, da ispod takvog tla postoje podzemne vode, ali da nekoliko činjenica pokazuje da one nisu mogle uzrokovati štetu. Posebno naglašava da je, usprkos postojanju podzemnih voda, iskopana građevinska jama dubine 10 m te je sagrađena temeljna ploča, a pri čemu podzemne vode kakve opisuje tuženik nisu podigle zgradu odmah nakon temeljne ploče ili nakon gradnje prve garažne etaže kada je zgrada bila puno lakša, već je zgrada pomaknuta tek nakon što su sagrađene sve podzemne etaže i dva i više katova iznad zemlje. Isto tako, ukazuje da tužitelj nakon uklanjanja pomaknute, stare, zgrade na istom mjestu gradi upravo jednaku zgradu s istom građevinskom dozvolom. Nadalje, tvrdi da u slučaju da se radilo o poplavi ili bujici, do štete uopće ne bi došlo te da je voda koja se nakupljala na višim terenima otjecala kroz ulicu Put Murvice, što da pokazuju i priložene fotografije.

U navedenom podnesku, tužitelj pojašnjava i čl. 17. Uvjeta za osiguranje građevinskih objekata u izgradnji u smislu definicije poplave, a prema njegovom mišljenju, niti jedan od uvjeta iz te definicije nije ostvaren u konkretnom slučaju. Ponavlja tvrdnju da se voda s viših predjela nije slijevala u građevnu jamu jer je prije same građevne jame u smjeru njezina kretanja postojalo više prepreka u smislu iskopa, nasipa i sl., a koji su nastali tijekom radova. Referira se i na prigovore tuženika na provedeno osiguranje dokaza smatrajući da je to vještačenje po Građevinskom fakultetu u Rijeci napravljeno objektivno i nepristrano te da se zasniva isključivo na tehničkim parametrima, odnosno matematičkim izračunima, a koji ukazuju na osnovanost tužiteljevih tvrdnji.

Što se tiče tuženikovih tvrdnji da bi tužitelj zanemario geomehanički projektni izvještaj, najprije ukazuje da taj izvještaj daje samo preporuke. Navodi tog izvještaja ne odnose se na tužitelja koji je izvođač i radi po građevinskoj dozvoli. Smatra da za primjenu svih preporuka iz geomehaničkog izvještaja nije bilo potrebe; na temeljnu ploču nije djelovao hidrostatski tlak, zgrada se izdigla a nije pukla. Prema tužitelju, osnovno pitanje za vještake u ovom postupku je je li došlo do podizanja zgrade i je li bilo moguće da do njega dođe uslijed kiše koja se s površine zgrade slijevala u opkop zgrade zasut sitnim materijalom, a sve prema dimenzijama utvrđenim u postupku osiguranja dokaza iz ovosudnog predmeta posl. br. R1-53/17. Nadalje, smatra da se na tužitelja u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe čl. 620. do 636. ZOO-a prema kojima tužitelj kao izvođač radova nije ovlašten odstupati od projekta bez suglasnosti naručitelja. Na tužitelja se ne mogu primijeniti odredbe čl. 633. ZOO-a jer je geomehaničkim istraživanjem utvrđeno da je zemljište na kojem se gradilo podobno za gradnju, a tijekom gradnje nije doveden u sumnju takav zaključak.

U odnosu na izvješće DHMZ-a smatra da je vjerodostojno ono dostavljeno po tužitelju. Posebno napominje da je došlo do prekida mjerenja zbog nestanka električne energije, pa je manja količina oborina navedena u drugom izvješću isključivo posljedica prekida u mjerenju. U konkretnom je slučaju bitno koliko je kiše palo i je li palo više od 15 litara kiše po m2 na sat.

U daljnjem očitovanju pojašnjava već iznesena shvaćanja da do štete nije došlo uslijed bujice i poplave, za koje ponovno priznaje da nisu obuhvaćeni policom osiguranja. Ponavlja i tvrdnju da pojmove iz obveznopravnog odnosa stranaka treba tumačiti onako kako ih predviđa ugovor o osiguranju. I nadalje tvrdi da se velika količina vodene mase s okolnih terena nije slijevala u građevinsku jamu, niti u garažu, te da je za podizanje zgrade dovoljna bila kišnica sa same površine zgrade. Što se tiče zateznih kamata, smatra da tužitelj osnovano potražuje njihovu stopu iz trgovačkih ugovora jer su naručitelj i izvođač radova trgovci. Tvrdi da ne potražuje PDV u ovom postupku. Smatra neosnovanim tuženikovo osporavanja količine izvedenih radova na dan nastanka štete, a u odnosu na prethodnu privremenu situaciju. Tvrdi da su privremene situacije potkrijepljene troškovnicima i ovjerene od strane nadzornog inženjera te, u skladu sa zakonom, dostavljene Poreznoj upravi. Nejasnim smatra tuženikovo osporavanje pasivne legitimacije, jer je tuženik nesporno zaključio ugovor i izdao policu osiguranja. U nastavku podneska tužitelj analizira tuženikove prijedloge dokaza te iznosi svoje prijedloge pri čemu smatra odlučnim i, zapravo, jedino bitnim provođenje građevinskog vještačenja na okolnosti uzroka pomicanja zgrade.

U podnesku od 4. srpnja 2018. (l.s. 903, svezak V.) tužitelj dodaje kako su tuženiku dostavljeni dokumenti o zgradi nakon čega je on zaključio ugovor o osiguranju, pa se ne može pozivati da su mu prešućene, ili bile nepoznate, okolnosti bitne za osiguranje. U istom podnesku tužitelj uređuje i pojašnjava tužbeni zahtjev prema kojemu potražuje osigurninu s osnove privremenih situacija u iznosu od 3.185.994,26 eura / 24.004.873,73 kn[1] pri čemu ponovno ukazuje da ne potražuje PDV. Zatim, troškove raščišćavanja i rušenja objekta sukladno odredbama čl. 30. st. 1. i 3. Uvjeta za osiguranje građevinskih objekata u izgradnji do iznosa od 3% od vrijednosti osigurane stvari, odnosno 402.761,39 eura / 3.034.605,66 kn[1] koji iznos obrazlaže ugovorom s društvom V.D.M. Promet d.o.o. kojem društvu je na ime tih radova platio ukupno 470.635,08 eura / 3.546.000,00 kn[1] i to dijelom uplatama u novcu (u iznosu od ukupno 199.084,21 eura / 1.500.000,00 kn[1] ), a dijelom kompenzacijama, što ističe i dalje tijekom postupka, kao i troškove u vezi s nastalim osiguranim slučajem koji su potrebni za početak uklanjanja štete (tehnička dokumentacija s prethodnim ispitivanjem) u iznosu od 101.201,41 eura / 762.500,00 kn[1] o čemu prilaže račune i izjave o prijeboju radi čega u ovom podnesku precizira tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 3.685.046,2 eura / 27.764.980,00 kn[1] . Na prednje navode, tuženik se očitovao podneskom od 10. srpnja 2018. (l.s. 924 do 1008). Navodi kako tužitelj bez procesne potrebe iznosi svoje stavove o izvanugovornoj i ugovornoj odgovornosti jer takva vrsta odgovornosti nije bila predmetom odgovora na tužbu. Smatra da tužitelj, čak i da je osigurao rizik podzemnih voda, ne bi mogao naplatiti osigurninu jer nije izvršio potrebne zaštitne radove radi zaštite od podzemnih voda. Ističe kako izvođač radova odgovara za propuste u gradnji i to, kako zbog odredbe čl. 633. ZOO-a, tako i na temelju čl. 8. spornog ugovora, posebno u konkretnom slučaju kada su izvođač, investitor, glavni nadzorni inženjer i projektant zapravo ista skupina ljudi. Neosnovanim smatra i tužiteljevo objašnjenje vezano uz izgradnju građevinske jame, pri čemu posebno ukazuje da tužitelj u tim objašnjenjima zanemaruje činjenicu da podzemna voda u kraškim područjima mijenja svoj nivo. Ukazuje i na činjenicu da je građevinska jama na ovom sadašnjem gradilištu kopana znatno dublje od ranije postojećih iskopa Tvornice kruha Zadar.

U odnosu na fotografije koje je priložio i koje tužitelj osporava, tuženik pojašnjava da se radi o fotografijama koje su sačinili njegovi djelatnici, njegov punomoćnik iz ovog postupka, kao i novinari. Nadalje, što se tiče tužiteljeve tvrdnje kako tuženik nije dokazao da bi se bujice s okolnih terena slijevale „ispod zgrade“, navodi da je upravo tužitelj isticao kako je šteta nastala zato što se kiša koja je pala na zgradu „slila ispod zgrade“, a koju pak tvrdnju sada tuženik smatra nelogičnom. Odnosno, logičnijim smatra svoju tvrdnju da je zgradu podigla voda koja se slila u građevinsku jamu s okolnih terena, posebno s obzirom da bi kišnica onda podigla i neke druge okolne zgrade, a što se nije dogodilo. Tuženik tvrdi da su se cestom Put Murvice slijevale samo količine vode koje su pale na višim kotama ceste, a što je vidljivo iz priloženih fotografija. Osporava i tužiteljevu tvrdnju da se u konkretnom slučaju nije moglo raditi o poplavi jer upravo protivno tužiteljevoj tvrdnji da prolom oblaka može trajati samo jedan sat, iz definicije meteorološkog pojmovnika i višejezičnog rječnika slijedi da je prolom oblaka iznimno jak kišni pljusak, često duljeg trajanja.

Protivi se i visini tužbenog zahtjeva iz ranijeg podneska tužitelja, a u odnosu na troškove rušenja i raščišćavanja te troškove koji su u vezi s nastalim osiguranim slučajem koji su potrebni za početak uklanjanja štete. Tvrdi da nije osigurano 1%, odnosno 3% vrijednosti osigurane svote, već 1%, odnosno 3% vrijednosti osigurane stvari pogođene štetom, pa ako je točno da je tužitelj doživio štetu u iznosu od 3.185.994,26 eura / 24.004.873,73 kn[1] , 1% od toga iznosi 31.859,94 eura / 240.048,73 kn[1] , a 3% iznosi 95.579,83 eura / 720.146,22 kn , a ne onoliko koliko to računa tužitelj.

3. U odnosu na podneske stranaka, napomenuti je da se i tužitelj i tuženik tijekom postupka dostavili veliki broj podnesaka s navodima i očitovanjima, posebno nakon građevinskog vještačenja, pa će se sud o djelu navoda očitovati u nastavku obrazloženja ove presude, tijekom i nakon analize dokaznog postupka. S obzirom da se radi o iznimno opsežnim činjeničnim navodima te velikom broju očitovanja na navode protivne strane, sud će u ovoj presudi u bitnome sublimirati stavove stranaka vezane za predmet spora, a kako je to učinio i drugostupanjski sud u svojoj ukidnoj odluci.

Dakle, tužitelj je postavio odštetni zahtjev protiv tuženika kao osiguratelja smatrajući da ima pravo na isplatu osigurnine zbog štete iz osiguranja, jer da je nastupio osigurani slučaj u vrijeme trajanja osiguranja.

S druge pak strane tuženik prvenstveno tvrdi da nije nastupio osigurani rizik iz ugovora o osiguranju, zatim da tuženik nema osigurljiv interes, odnosno da nije pretrpio štetu s obzirom da je naplatio izvedene radove slijedom čega da nije aktivno legitimiran, poriče pasivnu legitimaciju, a ističe i prigovor zastare.

4. U ovom parničnom postupku sud je donio prvostupanjsku presudu pod poslovnim brojem P-24/2018-196 od 28. travnja 2023.

Povodom žalbi stranaka navedena je presuda ukinuta u točkama I., III. i IV., a ukinuta su i rješenja ovog suda poslovni broj P-24/2018-195 od 27. travnja 2023. i poslovni broj P-24/2018-203 od 4. svibnja 2023., te je u odnosu na navedeni dio presude i označena rješenja predmet vraćen sudu na ponovni postupak. Drugostupanjski sud je tako odlučio svojim rješenjem poslovni broj 47 Pž-2044/2023- 2 od 23. kolovoza 2023.

5. U ponovljenom postupku sud je obnovio ranije provedene dokaze, a uz to je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Majdi Korljan koja je u spis dostavila pisani nalaz i mišljenje (str. spisa 2255-2268), te je usmeno iskazivala na ročištu od 17. lipnja 2025. (str. spisa 2387).

6. Što se tiče vještačenja koje se odnosi na pitanja iz građevinske struke, prvenstveno treba reći da je u odnosu na predmet spora ovaj sud proveo dva građevinska vještačenja, najprije u postupku osiguranja dokaza pod posl. br. R1- 53/17 (koji je predmet priklopljen parničnom spisu) i to po Građevinskom fakultetu u Rijeci, te tijekom parničnog postupka po Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu (dalje FGAG), a koje je vještačenje više puta dopunjeno povodom prigovora i zahtjeva stranaka.

7. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoka LK (l.s. 1444 do 1448).

Isto tako saslušani su i vještaci koji su činili radnu skupinu Fakulteta građevinarstva arhitekture i geodezije u Splitu (na ročištu od 21. rujna 2022., str. spisa 1650-1656), te vještakinja Majda Korljan (na ročištu od 17. lipnja 2025. – str. spisa 2387)

Pregledane su isprave u spisu, i to: polica osiguranja građevinskih objekata u izgradnji broj 804042893 (l.s. 5), tuženikovi Uvjeti za osiguranje građevinskih objekata u izgradnji (l.s. 6 do 19 i 1385 do 1397), obvezni minimalni uvjeti osiguranja (l.s. 20 do 29 i 1265 do 1272), ugovor o građenju od 23. studenog 2016. (l.s. 30 do 34), dopisi tuženika (l.s. 35 i 36), mišljenje Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (l.s. 37 do 47), potvrda DHMZ-a od 26. rujna 2017. (l.s. 48 i 49), predračun društva BLOK-PROJEKT d.o.o. (l.s. 50), ponuda za geodetske radove (l.s. 51 i 52), predračun društva GEOTEHNIKA GRAĐENJE d.o.o. (l.s. 53), geodetski elaborat obračuna kubature nasipavanja od 20. rujna 2017. (l.s. 61 do 92), geodetski elaborat obračuna kubature nasipavanja od 4. svibnja 2017. (l.s. 93 do 108), geodetski elaborat obračuna kubikaže iskopa od 21. prosinca 2016. (l.s. 109 do 140), geomehanički projektni izvještaj iz lipnja 2016. (l.s. 141 do 253), preslika građevinskog dnevnika (l.s. 254 do 498), privremene situacije (l.s. 499 do 594), projekt uklanjanja građevine (l.s. 595 do 654), fotografije (l.s. 660 do 663, 671 do 673, 675 do 688, 700 do 702, 785 do 860, 1028 do 1031, 1094 do 1097, 1117 do 1132), dopis DHMZ-a tuženiku od 28. prosinca 2017. (l.s. 667 do 669 i 695 do 699), dopis DHMZ-a od 2. studenog 2017. (l.s. 689 i 690), građevinsku dozvolu od 21. studenog 2016. (l.s. 703 do 784), preslike novinskih članaka (l.s. 861 do 888 te 981 i 982), ugovor broj MC01/11/17 od 24. studenog 2017. (l.s. 905 do 910), račun Ureda ovlaštenog inženjera geodezije Krste Turčinova (l.s. 912), račun društva BLOK- PROJEKT d.o.o. (l.s. 913), izvod s žiro računa (l.s. 914 do 916), predugovor o kupoprodaji nekretnine (l.s. 918 do 920), računi društva GEOTEHNIKA d.o.o. s izvodom s žiro računa (l.s. 921 do 923), izvješće od 12. rujna 2017. (l.s. 927 do 976), preslika dijela građevinskog dnevnika (l.s. 977 do 979), dopis društva ODVODNJA d.o.o. (l.s. 980), poslovna dokumentacija društva CENTAR d.o.o. (l.s. 983 do 1008), mišljenje Zavoda za graditeljstvo Slovenije (l.s. 1033 do 1042), dopis DHMZ-a tužitelju od 9. listopada 2018. (l.s. 1067 i 1068), podatci DHMZ-a dostavljeni sudu 11. siječnja 2019. (l.s. 1073 do 1077), račune (l.s. 1133 do 1136), dopis Mladena Rukavine (l.s. 1301 do 1334), opće Uvjeti za osiguranje imovine (l.s. 1379 do 1384), izjavu društva CENTAR d.o.o. (list spisa 1426), podatke o vodostaju u upojnom bunaru te tabelarni pregled izdizanja zgrade od 11. do 13. rujna 2017. (l.s. 1450 do 1457), mišljenje Instituta za građevinske materijale i geotehniku IGMG d.o.o. Tuzla (str. spisa 2182-2204), novinske članke (str. spisa 2205-2212), povijesni izvadak iz sudskog registra (str. spisa 2213-2222), te mišljenje Instituta za građevinske materijale i geotehniku Tuzla (str. spisa 2288-2314)..

Također, sud je izvršio uvid i u spis ovog suda poslovni broj R1-53/2017 i sve isprave u tom predmetu osiguranja dokaza, a koji je predmet priklopljen ovom spisu. Sud nije provodio daljnje dokaze koje su predložile stranke, posebno tuženik, smatrajući da iz utvrđenog činjeničnog supstrata postoji osnova za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

U dijelu u kojem se obrazlaže odbijanje dokaznih prijedloga, sud smatra nužnim posebno se osvrnuti na tuženikove ustrajne i stalno neosnovane prijedloge provođenja brojnih drugih vještačenja, te novog građevinskog vještačenja. Što se tiče geomehaničkog, geodetskog i meteorološkog vještačenja, potrebu za njihovim provođenjem izričito su otklonili vještaci građevinske struke, odnosno članovi radne skupine FGAG Split, a njihove navode prihvaća i ovaj sud.

Naime, prema njihovom shvaćanju, tim bi se vještačenjem mogli utvrditi jedino podatci potrebni za provođenje građevinskog vještačenjima, a ti podatci su tijekom postupka utvrđeni i to podatcima geodeta i DHMZ-a. Prema navodima vještaka, ti su podatci vjerodostojni i pružaju dovoljnu osnovu za provođenje građevinskog vještačenja.

Što se tiče novog građevinskog vještačenja, sud je taj prijedlog smatrao suvišnim. Naime, u odnosu na konkretan događaj, po svim odlučnim činjenicama provedena su zapravo dva građevinska vještačenja po dva različita građevinska fakulteta; onog u Rijeci (u postupku osiguranja dokaza, R1-53/17) te fakulteta u Splitu, sve s istovjetnim utvrđenjima kako činjenica, tako i razloga spornog događaja. Niti bi bilo svrhovito, niti ekonomično sada provoditi i treće ovako složeno vještačenje, pa je iz tog razloga sud navedeni prijedlog odbio.

U pogledu provedenih dokaza, valja se osvrnuti i na provedene dopune vještačenja i tražena očitovanja vještaka. Naime, u pretežnom dijelu, gotovo u potpunosti, dopuna vještačenja i očitovanja vještaka produkt su prigovora tuženika, s tim da su njegovi prigovori u biti, očito, reprodukcija pribavljenih mišljenja Mladena Rukavine i Zavoda za graditeljstvo Slovenije. Te su isprave u spis priložene nakon zaključenja prethodnog postupka, ali ih sud nije isključio, s obzirom da su oni zapravo sadržani u podnescima tuženika na koje ovaj ima pravo, pa i u dijelu u kojem nakon prethodnog postupka iznosi nove činjenice ukoliko to nije mogao učiniti ranije iz opravdanih razloga. Pritom je bitno za napomenuti da isprave i navedeni podnesci tuženika sadržajno predstavljaju prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, pa su, po logici stvari, objektivno mogli biti izneseni tek tijekom dokaznog postupka kada je u spisu bio dostupan sadržaj vještačenja.

U odnosu na ove prijedloge tuženika treba ukazati i na sadržaj odluke drugostupanjskog suda, odnosno rješenja od 23. kolovoza 2023. povodom žalbe protiv ranije prvostupanjske presude ovog suda. Iz sadržaja obrazloženja navedenog rješenja potpuno je jasno da drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge odbijanja tih dokaznih prijedloga tuženika, te da je stav drugostupanjskog suda potpuno identičan iskazanim razlozima odbijanja dokaznih prijedloga koje je u ranijoj prvostupanjskoj odluci iznio ovaj sud.

Usprkos tome tuženik, potpuno deplasirano i u ponovljenom postupku, u više podnesaka identičnog sadržaja i identičnih priloga ustrajava u istim dokaznim prijedlozima valjda smatrajući da će sud sada, u novom suđenju, nestručnim ocijeniti utvrđenja devet sveučilišnih profesora sa dva građevinska fakulteta u Republici Hrvatskoj koji su, neovisno jedan od drugoga, došli do istovrsnog zaključka temeljem činjenica koje su utvrdili na istovrstan način, a na što ukazuje i drugostupanjski sud. Tuženiku nije bilo dovoljno što se sud osvrnuo i na isprave, odnosno mišljenja koje je sam naručio od Mladena Rukavine, Instituta za graditeljstvo Slovenije, pa je svoje opetovane, neosnovane prigovore na vještačenje sada dodatno potkrijepio nalazom ustanove iz Republike Bosne i Hercegovine, te dodatnim dokazom za kojega sudu nije jasno što bi trebao predstavljati i na što ukazivati, ali će se sud zbog načina postupanja tuženikovog punomoćnika osvrnuti i na taj predloženi dokaz. Radi se o novinskom članku kojega je priložio tuženik i iz čijeg sadržaja proizlazi da je u nekom vremenu jedan vještak koji je vještačio u predmetu ovog suda osuđen za kazneno djelo davanja lažnog iskaza. Kada se uz ovaj članak analizira sadržaj zahtjeva za izuzeće uređujućeg suca kojega je odvjetnik Pelcl iznio na ročištu od 17. lipnja 2025., postavlja se pitanje što tuženik doista misli o sudu, vještacima i drugim sudionicima u ovom postupku, ima li za to svoje razmišljanje kojega punomoćnik nije hrabar iznijeti otvoreno bilo kakve dokaze. U tom dijelu onda se postavlja pitanje zašto tuženik navedene činjenice nije prijavio ako za to ima dokaza, a ako ih nema onda se postavlja pitanje zakonitosti, etičnosti i moralnosti njegovog postupanja u postupku pred sudom.

Što se tiče priloženog mišljenja Instituta za građevinske materijale i geotehniku, Tuzla, to mišljenje sadržajno odgovara mišljenju vještaka Mladena Rukavine i Zavoda za graditeljstvo Slovenije koje je tuženik ranije dostavio u spis, pa kao ni ta mišljenja, niti ovo sada dostavljeno, ne dovodi u sumnju utvrđenja iz građevinskih vještačenja provedenih po nalogu ovog suda.

U ovom dijelu, sud će ponovno ukazati na sadržaj rješenja drugostupanjskog suda koji je detaljno iznio razloge neosnovanosti ovih tvrdnji tuženika, pri čemu je otklonio i navodne nedostatke u usmenom iskazivanju radne skupine sa splitskog fakulteta, odnosno sastava te radne skupine (točka 14. obrazloženja rješenja).

8. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

9. Odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja pretežno je osnovan.

11. Prije analize provedenog postupka, za napomenuti je da je u ponovljenom postupku sud svojim rješenjem poslovni broj P-163/2023-247 od 15. svibnja 2025., sukladno uputi drugostupanjskog suda, odlučio o zahtjevu društva Centar d.o.o. u stečaju za miješanje u ovu parnicu na strani tužitelja, a na način da je taj zahtjev odbio, pri čemu na to rješenje nitko od stranaka, odnosno sudionika postupka nije podnio žalbu.

Također, treba napomenuti da je sud na ročištu od 17. lipnja 2025. odbacio tuženikov zahtjev za izuzeće uređujućeg suca primijenivši odredbu čl. 75. st. 2. ZPP- a. Naime, prema mišljenju suda predmetni je zahtjev pozivom na odredbu čl. 71. toč. 7. ZPP-a punomoćnik tuženika podnio s isključivim ciljem spriječiti zaključenje raspravljanja, odnosno onemogućiti sud da, koristeći svoje ovlaštenje iz čl. 8. istog zakona odluči o daljnjem tijeku postupka. Primijetiti je da tuženik, odnosno njegov punomoćnik navodnu pristranost uređujućeg suca obrazlaže navodima koji su mu bili poznati značajno prije ročišta, a uz to i insinuacijama nedostojnim odvjetničkog poziva. Ukoliko je punomoćnik tuženika želio na pravilan i zakonit način koristiti svoje nesporno pravo zahtijevati izuzeće suca, a ne zlouporabiti svoja procesna ovlaštenja, to je mogao učiniti značajno prije ročišta, a ne u trenutku kada je shvatio da će sud zaključiti raspravljanje. Pritom je vidljivo da tuženik, odnosno njegov punomoćnik osim što zanemaruje odredbu čl. 8. ZPP-a, ignorira i zaključke drugostupanjskog suda, a zahtjev za izuzeće većim dijelom obrazlaže odbijanjem suca da provede predložene dokaze (posebno nova vještačenja), a koji stav prvostupanjskog suda je u potpunosti prihvatio i viši sud detaljno obrazloživši razloge zbog kojih su takvi tuženikovi prijedlozi neosnovani. Iako nije odlučno za ovaj postupak, zanimljivo je primijetiti kakvim se insinuacijama u svom zahtjevu za izuzeće služi punomoćnik tuženika, a u odnosu na postupanja suca koja je drugostupanjski sud ocijenio pravilnim. Zbog toga se postavlja pitanje hoće li sada ili zašto već nije, punomoćnik tuženika iznesene kvalifikacije u tom dijelu uputiti i sucima višeg suda, s obzirom na pozitivnu ocjenu postupanja i odluka prvostupanjskog suca u tom dijelu. Zbog toga je sud odbacio zahtjev za izuzeće rješenjem protiv kojega žalba nije dopuštena i zaključio raspravljanje smatrajući da podnesenim zahtjevom tuženik zapravo samo sprječava sud da dođe do faze donošenja prvostupanjske odluke.

12. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu osigurnine temeljem ugovora o osiguranju stambene zgrade u izgradnji koji ugovor je tuženik kao osiguratelj zaključio s investitorom, te izvođačem i podizvođačima radova kao osiguranicima. Treba istaknuti da je tužitelj svoj tužbeni zahtjev konačno precizirao i to u ponovljenom postupku, podneskom od 15. ožujka 2024. (str. spisa 2104-2109) na način da je razložio svoj tužbeni zahtjev tako da da na ime osigurnine traži isplatu iznosa od 3.185.994,00 eura, na ime troškova raščišćavanja srušenog objekta u iznosu od 95.579,00 eura, te na ime troškova početka uklanjanja građevine iznos od 26.948,00 eura, sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove postupka. U odnosu na kamate svoj je zahtjev uskladio s odredbom čl. 29. ZOO-a na ročištu od 24. rujna 2024. (str. spisa 2239).

13. U ovoj fazi postupka nije sporno, a kako to utvrđuje i drugostupanjski sud u točki 6. svog rješenja, da je tužitelj kao ugovaratelj osiguranja zaključio s tuženikom kao osigurateljem ugovor o osiguranju. Prema sadržaju tog ugovora tužitelj je policom broj [broj police] za vrijeme od 10. ožujka 2017. do 24. srpnja 2018. s tuženikom ugovorio osiguranje građevinskog objekta u izgradnji, odnosno stambene zgrade koju je gradio sukladno ugovoru broj MC01/11/16 i pripadajućem troškovniku. Prema tom ugovoru osiguranici su osim tuženika kao izvođača i naručitelj Centar d.o.o. Zadar, te podizvođači. Sam ugovor o građenju zaključili su Centar d.o.o. kao naručitelj i tužitelj kao izvođač za izvođenje građevinskih radova pri čemu je dogovorena vrijednost radova (naknada izvođaču) u iznosu od 13.425.379,43 eura/101.153.521,35 kuna što je ujedno i iznos osiguranja u polici.

Nadalje, nesporno je između stranaka u kolikom je stupnju izgrađen objekt u trenutku štetnog događaja, kao i činjenica da je nakon štetnog događaja, do tada izgrađena stambena zgrada oštećena i zbog toga u cijelosti uklonjena.

Što se tiče samog ugovora o osiguranju, tuženik ne osporava niti činjenicu da je premija osiguranja plaćena, kao ni činjenicu da su sastavni dio police osiguranja i Uvjeti za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (13.07-EH-1), kao i Uvjeti za osiguranje građevinskih objekata u izgradnji (09.05-EH-1), a primitak kojih sastavnih dijelova su osiguranici priznali potpisom police.

Zapravo, govoreći o samom ugovoru, između stranaka i nije sporan njegov formalni sadržaj, već njegovo tumačenje.

Tuženik nije osporio ni tvrdnju tužitelja da mu je ovaj, prije zaključenja ugovora, uručio svu dokumentaciju potrebnu za gradnju (ugovor o izvođenju radova, prijavu gradilišta, tlocrt i presjeke, troškovnik, grafički prikaz objekta po završetku, glavni projekt za ishođenje građevinske dozvole, situacije, terminski plan izvođenja radova i geomehanički projekt).

Isto tako između stranaka u ovoj fazi postupka nije sporno da je ovdje tuženik 12. listopada 2017. odbio tužiteljev odštetni zahtjev, prije kojeg zahtjeva je ovdje tužitelj najprije osiguratelju 12. rujna 2017. prijavio štetu, a onda 10. listopada 2017. podnio zahtjev za isplatu osigurnine. Kako je već rečeno, taj je zahtjev ovdje tuženik odbio s obrazloženjem da nije nastupio osigurani rizik, odnosno da šteta nije pokrivena osiguranjem jer je nastupila zbog poplave koji razlog nije bio posebno osiguran i plaćena dodatna premija. Izneseni razlog odbijanja tužiteljevog zahtjeva za isplatu osigurnine, ujedno je i osnovni tuženikov prigovor u ovoj parnici. Uz ove nesporne činjenice, između stranaka postoje brojne sporne činjenice o kojima ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari.

Cijeneći činjenične navode tužitelja i njegov tužbeni zahtjev proizlazi da bi on u ovom postupku trebao dokazati sve one navode na kojima temelji svoje pravo na traženu osigurninu, a konkretno, njegovo svojstvo osiguranika i osigurljiv interes, osigurani slučaj, opseg i visinu štete. Pritom ovaj sud smatra da su odlučna pitanja upravo tužiteljev status s obzirom na sadržaj ugovora o osiguranju, te pitanje ima li on u konkretnom slučaju osigurljiv interes i je li nastupio osigurani rizik.

14. Odredbom čl. 921. ZOO-a određeno je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju isplatiti premiju osiguranja. Prema odredbi čl. 922. istog zakona osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom koji mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika.

15. S obzirom na navode drugostupanjskog suda iz točke 7. obrazloženja njegovog rješenja, ovaj će sud nastojati strukturirati razloge svoje odluke po pojedinim spornim pitanjima.

16. U odnosu na tužiteljev status osiguranika i nastup osiguranog slučaja Iz ugovora o osiguranju, odnosno priložene police, proizlazi da je predmet osiguranja izgradnja stambene zgrade koja se nalazi u [adresa], prema ugovoru MC01/11/16 i troškovniku koji je prilog ugovora. Ugovor je zaključen između ovdje tuženika kao osiguratelja te investitora, društva CENTAR d.o.o., izvođača radova i podizvođača radova kao osiguranika. Vrijednost predmeta osiguranja određena je na iznos od 13.425.379,52 eura / 101.153.522,00 kn[1] . Polica, a što nije među strankama sporno, obuhvaća i prošireno pokriće javne izvanugovorne odgovornosti osiguranika, odnosno izvođača i kooperanata radova, prema trećima tijekom izgradnje bez odbitne franšize s agregatnim limitom od 663.614,04 eura / 5.000.000 kuna[1] , odgovornost osiguranika, odnosno izvođača, podizvođača i kooperanata radova, prema djelatnicima tijekom izgradnje bez odbitne franšize s agregatnim limitom od 132.722,81 eura / 1.000.000,00 kuna[1] te pokriće za uzajamnu odgovornost osiguranika.

Stranke ne osporavaju da je premija u iznosu od 16.584,18 eura / 124.953,50 kn[1] plaćena, s tim da tuženik nije izričito osporio tvrdnju tužitelja iznesenu tijekom postupka da bi upravo tužitelj platio tu premiju, iako ta činjenica nije odlučna za razrješenje ovog spora.

Nadalje, sastavni dio ugovora, odnosno police osiguranja, su tužiteljevi uvjeti za osiguranje građevinskih objekata u izgradnji (l.s. 6 do 19) te obvezni minimalni uvjeti osiguranja (l.s. 20 do 29).

U odnosu na sadržaj police, treba reći da je ugovor broj MC01/11/16 (l.s. 30 do 34) zaključen između društva CENTAR d.o.o. kao naručitelja i ovdje tužitelja kao izvođača.

Predmet tog ugovora je izvođenje radova na građenju stambeno-poslovne građevine na novoformiranoj čestici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u skladu s građevinskom dozvolom izdanom 21. studenog 2016. Vrijednost radova, odnosno naknada izvođaču ugovorena je na iznos od 13.425.379,02 eura / 101.153.521,35 kn[1] , odnosno onaj iznos na koji je utvrđena vrijednost predmeta osiguranja.

Način plaćanja definiran je odredbama čl. 15. i 16. ugovora o građenju, a zasniva se na izdavanju privremenih mjesečnih situacija i okončane situacija, dok je vrijednost radova određena troškovnikom. Kao način plaćanja u čl. 16. st. 3. ugovora određena je isplata u novcu ili kompenzacija u poslovnim prostorima ili stanovima koji će se izgraditi na ovoj lokaciji, s tim da takvi poslovni prostori ili stanovi mogu biti predmet daljnje prodaje po cijeni koju će dogovoriti stranke tog ugovora i koja ne može biti manja od one deklarirane njihovim međusobnim dogovorom. Osigurani rizici definirani su tužiteljevim Uvjetima za osiguranje građevinskih objekata u izgradnji (opći uvjeti osiguranja) kao i Obveznim minimalnim uvjetima osiguranja (minimalni uvjeti osiguranja).

Minimalni uvjeti osiguranja na identičan način uređuju pitanje osiguranih rizika i njihovih opsega (čl. 2., čl. 14. i čl. 20.), kao i opći uvjeti u posebnim odredbama Glave III. koje definiraju osigurane rizike i njihov opseg:

- čl. 6. st. 4. određuje da je osiguranjem pokrivena šteta koju na objektu izgradnje učini kiša koja je pala u vremenu od 1 h, najmanje 15 mm ili 15 l kiše na m2. U slučaju sumnje osiguranik mora dokazati količinu kiše izvješćem najbliže hidrometeorološke stanice. Navedene podatke u ovom postupku od DHMZ-a pribavile su i stranke i sud, a iz podataka proizlazi da su po količinama oborina kritičnog dana ispunjene pretpostavke iz uvjeta osiguranja o kiši i njenom opsegu kao osiguranom riziku. Treba reći i to da su ove podatke potvrdili i vještaci tijekom postupka, a s obzirom da su izvršili analizu svih podataka, pa i onih o količinama oborina.

- šteta nastala uslijed poplave, vodene bujice, visoke i podzemne vode (čl. 2. st. 2. toč. 1.) naknađuje se samo ukoliko je to posebno ugovoreno i ako je obračunata dodatna premija za pojedini takav rizik, a što u ugovoru stranaka nije slučaj. Poplavom se u smislu općih uvjeta osiguranja (čl. 17.) smatra stihijsko neočekivano plavljenje terena od stalnih voda (rijeka, mora i dr.), zbog toga što se voda izlila iz korita ili provalila obrambeni nasip ili branu, izlijevanja vode zbog izvanredne plime i valova na moru i jezerima neobične snage i od nadolaska vode iz umjetnih jezera. Poplavom se smatra i neočekivano poplavljivanje terena zbog naglog stvaranja velike vodene mase koja je nastala kao posljedica proloma oblaka. Nadalje, vodenom bujicom se smatra stihijsko neočekivano poplavljivanje terena vodenom masom koja se stvara na nizbrdnim terenima, zbog jakih atmosferskih oborina ili naglim otapanjem snijega te dolazi do slijevanja ulicama i putovima stvarajući vododerine. Podzemnom vodom se smatra neočekivani prodor vode ugrađen u jamu, odnosno građevinu u izgradnji.

Nadalje, vezano uz tuženikove Uvjete osiguranja u konkretnom su slučaju bitne i odredbe čl. 23., koja odredba definira iznos osiguranja i čl. 27., koja odredba određuje pretpostavke za naknadu troškova koji su dio tužbenog zahtjeva. U odnosu na Opće uvjete za osiguranje izgradnje građevina koji su uvjeti sastavni dio ugovora o osiguranju, treba ukazati na odredbe čl. 14., koji definira opseg rizika kiše, a u odnosu na količinu to radi identično kao i tuženikovi posebni uvjeti osiguranja. Također, za konkretan spor od značaja su i odredbe čl. 20. koje definiraju i određuju opseg rizika poplave i bujice, čl. 29. koji određuje pretpostavke za utvrđivanje osigurnine, čl. 30. koji određuje načine utvrđivanja naknade troškova, čl. 31. koji određuje franšizu, kao i čl. 32. i čl. 33. koji se tiču početka i prestanka obveze osiguratelja i obračuna premije.

Upravo naprijed izložene definicije predstavljaju odlučno sporno pitanje u ovoj pravnoj stvari. Ovo stoga jer tužitelj tvrdi da je uzrok štete kiša, a tuženik poplava, odnosno bujica. Suprotstavljene tvrdnje izravno odlučuju o osnovanosti tužbenog zahtjeva jer razlozi nastanka štete koju iznosi tuženik nisu pokriveni policom osiguranja, što između stranaka nije sporno.

Da bi se odlučilo o suprotstavljenim navodima tužitelja i tuženika u ovom dijelu zapravo su odlučna građevinska vještačenja provedena u postupku osiguranja dokaza, a posebno ono provedeno u parničnom postupku, te dijelom iskaz svjedoka LK koji je bio glavni inženjer na gradilištu, ali je uz to, zapravo i očevidac štetnog događaja.

16.1. Saslušan na ročištu od 24. veljače 2021. (l.s. 1444 do 1448) svjedok LK, zaposlenik tužitelja i glavni inženjer na gradilištu spornog objekta navodi da je kritičnog dana padala jaka kiša radi koje su se radnici povukli u kontejnere. Opisuje da se radilo o vrlo neobičnim vremenskim uvjetima jer je padala toliko jaka kiša koja ih je praktički zarobila u zatvorenom prostoru. Radilo se o ekstremnim padalinama. Iz kontejnera u kojima su bili i koji se nalaze na susjednoj parceli, da su fotografirali kroz vrata i prozore sve što se događa. Ističe da se voda uz kontejnere slijevala na [adresa] zapadno od samog gradilišta. Negdje oko 10,00 sati da su uspjeli kratko izići, ali da nisu primijetili da bi se dogodilo nešto neobično, utvrdili su da se nasip oko zgrade malo slegao, kao i inače kad pada kiša, a da je to slijeganje bilo jedino što su u tom trenutku primijetili. Kiša da se ubrzo ponovno pojačala te da su ponovno mogli izići negdje oko 12,00 - 12,30 sati, kada su utvrdili neuobičajenu pojavu; da se nasip još više slegnuo gledajući od ploče prizemlja prema podzemnom dijelu i tada je već bila okom vidljiva zaštita hidroizolacije podrumskih zidova koja se prije toga nije mogla vidjeti jer je bila zatrpana nasipom i zaštićena čepastom folijom. S obzirom na visinske kote terena i okolice da su utvrdili kako se objekt podigao.

Na posebna pitanja, vezana uz dotok vode na teren, odgovara da su za vrijeme padalina bili u kontejnerima sjeverozapadno od zgrade, prilično daleko od prometnice probijene za potrebe gradilišta i odvoza materijala (za koju tuženik višekratno tvrdi da je bila mjesto kroz koje se na građevinu slijevala voda), te da nisu imali pogled na taj dio uz gradilište. Pojašnjava da, po izlasku iz kontejnera, nisu utvrdili da se voda s terena sjeverno od gradilišta slijevala na samo gradilište, a tu činjenicu objašnjava time što je ta parcela sjeverno korištena za organizaciju gradilišta, da je tamo bilo dosta odloženog materijala, da prirodni pad s te parcele završava prije samog objekta blagim usponom te da sve to zapravo vodu preusmjerava prema zapadu na samu ulicu – [adresa]. Svjedok izričito odgovora da se sa te ulice – [adresa], koja se nalazi zapadno od gradilišta, voda nije prelijevala na samo gradilište jer je poprečni nagib te ceste okrenut prema zapadu, od gradilišta. Tvrdi da su zaposlenici to fotografirali i da je vidljivo da nekih metar širine te ulice prema gradilištu nije bilo vode, već je ona tekla zapadno od tog pojasa.

Opisuje kako su oko 12,30 sati, kada su izišli iz kontejnera, odmah vidjeli da se zgrada podigla jer je to bilo vidljivo golim okom. Koliko su mogli da su fotografijama fiksirali izgled gradilišta te da je tamo bio i geodet koji je izvršio snimanje zgrade, a evidentirani su i podaci o razini vode u upojnom bunaru. Toga dana da nisu primijetili ništa neobično osim spomenutog odizanja zgrade, ali da su se sutradan počeli javiti zvukovi i vibracije zgrade koji su trajali toga dana do popodne. Kad se to sve smirilo, da su obišli građevinu i utvrdili pukotine u podzemnom dijelu, a na trećoj etaži dilatacije A i D da je bilo i vode, ne više od nekoliko centimetara. Također, ističe i da je kritičnog dana, kada je nakratko prestala kiša oko 12,30 sati, bilo moguće hodati po gradilištu, da nije bilo toliko vode. Potvrđuje da su korištene dvije pumpe za ispumpavanje podzemnih voda te da nikada nije bilo problema, a ona jača da se koristila vrlo rijetko, pretežno za jačih kiša kada bi se povremeno palila. Inače, ovaj svjedok je odgovorio i na zahtjeve vještaka iz dopisa od 11. prosinca 2020. (l.s. 1374) kada navodi da su u upojnom bunaru vršili mjerenja vodostaja i kritičnog dana i dva dana nakon toga, a podatke su dobivali i od geodeta. Upravo su izvješća geodeta bila signal što se moglo dogoditi s konstrukcijom, odnosno što se visinski događalo s ponašanjem konstrukcije te da su ti podaci sastavni dio geodetskog elaborata. Nadalje, ističe da se ne može sa sigurnošću izjasniti kako su označene točke mjerenja izdizanja gradilišta, ali da svakako podaci o tome postoje i da je bilo više tih točaka. Potvrđuje da je bio prisutan kod uklanjanja oštećene građevine te da se tada vidjelo da je sitnež iz nasipa, uslijed kiše, povučena ispod temeljne ploče. Ta kamena sitnež da je nastala drobljenjem materijala iz iskopa, a frakcije te sitneži da su definirane u milimetrima (od 0 do 32 mm) i radilo se o mješavini te sitneži čiji je veći dio bio sitni materijal. Po procjeni svjedoka, u trenutku uklanjanja građevine, kompaktnost materijala bila je velika, a u naravi se radilo o materijalu u rasutom stanju koji se prilikom izgradnje strojno zbija, a potom do zbijanja dolazi i naknadno zbog utjecaja atmosferskih prilika i tada se dodatno sliježe. U odnosu na točku 4. zahtjeva vještaka (l.s. 1398) iskazuje da ne postoji tražena evidencija po satima, već jedino snimak geodeta koji je radio ujutro i navečer. Pucanje dijelova građevine koje je registrirano sluhom po svjedoku je započelo dan nakon štetnog događaja, zvukove je čuo prvi put negdje ujutro tog dana, oko 8,00 ili 9,00 sati. U početku se radilo o pojedinačnim zvukovima slabijeg intenziteta u dužim intervalima, a nakon nekoliko sati ti su intervali pucanja postali znatno češći. Sve je završilo negdje do kraja tog dana, odnosno dan nakon štetnog događaja.

Na posebno pitanje pun. tuženika, pojašnjava da su u trenutku oko 12,00 – 12,30 sati kritičnog dana utvrdili različite razine vode na gradilištu, svakako unutar nekoliko centimetara, a u trenutku kad su mogli izići iz kontejnera.

Na pitanje suda, odgovara da su u trenutku nastanka štetnog događaja bile dovršene armirano betonska konstrukcija podzemnog dijela zgrade, cijelo prizemlje od kojeg se dilatacije već odvajaju, a zapravo čine zasebne zgrade. Na dilatacijama su, kako gdje, bili dovršeni 1 ili 2 kata iznad prizemlja, o čemu postoje fotografije. Uz odgovore imenovanog svjedoka, na zahtjeve vještaka od 11. prosinca 2020., tužitelj je dostavio i podatke o vodostaji u upojnom bunaru i tabelarni pregled izdizanja zgrade mjereno po geometru, a koje su podatke također zatražili vještaci (podnesak na l.s. 1449 do 1457).

16.2. Kao što je već spomenuto, u vezi s predmetom spora provedena su dva građevinska vještačenja.

Prvo u izvanparničnom postupku osiguranja dokaza i to odmah nakon štetnog događaja 2017., a potom i u ovom postupku. Vještačenje u postupku osiguranja dokaza proveo je Građevinski fakultet u Rijeci, a ono tijekom postupka Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu (FGAG).

Uvidom u predmet ovog suda posl. br. R1-53/17, proizlazi da je navedeni postupak osiguranja proveden uviđajem i građevinskim vještačenjem zgrade u izgradnji koja se nalazi u Zadru, Ulica Put Murvice 12, izgrađene na kčbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], s tim da među strankama nije sporno da se radi o objektu u izgradnji koji je predmet ugovora o osiguranju.

Iz provedenog vještačenja proizlazi da je stručni tim od 3 člana s građevinskog fakulteta u Rijeci, nakon uviđaja na licu mjesta utvrdio do koje je mjere objekt izgrađen prema projektu, te da su izgrađene 3 podzemne etaže i jedna/dvije nadzemne etaže pojedinih dilatacija s opisom i pratećim fotografijama. Iznesen je i zaključak da je sagrađeni dio izveden u skladu s projektnom dokumentacijom. Što se tiče stanja objekta zaključak je da je uslijed velikih količina oborina, brzo, u roku od nekoliko sati, došlo do podizanja cijele građevine jer je težina dotad izvedene konstrukcije bila manja od sile uzgona koji se pojavio u građevnoj jami. Količina vode koja je pala na površinu omeđenu rubom građevne jame bila je dovoljna da podigne građevinu s tim da je izdizanje objekta samo dodatno povećala količina vode koja se slijevala s terena sjeveroistočno od objekta. Kako težina konstrukcije nije bila ravnomjerno raspoređena, da je došlo do povlačenja nasutog materijala od kamene sitneži ispod temeljne ploče, koja se temeljna ploča nakon povlačenja vode nije vratila u prvobitni položaj, već se oslonila na neravnomjerne nakupine podvučenih materijala. Vještaci navode da je osnovni uvjet nosivosti temeljne ploče oslanjanje na temeljno tlo, a u konkretnom slučaju je promjenom stanja oslanjanja došlo do velikih pomaka i deformacija, a onda, kao posljedica, i do prekoračenja graničnih naprezanja u kritičnim presjecima što je uzrok velikih oštećenja temeljne ploče i nosive konstrukcije. Zaključak je vještaka da je razina pouzdanosti građevina znatno narušena, da se mehanička otpornost i stabilnost nosive konstrukcije ne može dokazati sa zadovoljavajućom pouzdanosti, da su u odnosu na uporabljivost granične vrijednosti pomaka i pukotina značajno prekoračene te da je izolacija u cijelosti uništena. Sve navedeno razlog je zaključka da je jedino rješenje potpuno uklanjanje građevine i ponovna gradnja.

Naprijed navedeno vještačenje je provedeno nakon uviđaja na licu mjesta od 22. studenoga 2017. (zapisnik na l.s. 91 i 92 spisa R1-53/17), a na kojem uviđaju je izvršen pregled lica mjesta, izvršena potrebna mjerenja i fotografiranja te je izrađena geodetska podloga (l.s. 293 do 296 spisa R1-53/17). U odnosu na geodetsku podlogu, treba reći da je kasnije sud odbio tuženikov prijedlog za provođenje geodetskog vještačenja zato jer su geodetski podatci, koji bi zapravo predstavljali samo podatke nužne za građevinsko vještačenje, već postojali u predmetu, a sami vještaci splitskog fakulteta su potvrdili da novo geodetsko vještačenje ne bi koristilo ničemu drugome nego pribavi geodetskih podataka koji već postoje. Navedenom spisu priložene su i isprave koje su vještaci koristili prilikom izvođenja svog vještačenja.

Treba također istaknuti da spisu posl. br. R1-53/17 prileži i mišljenje o stanju konstrukcije sporne zgrade koje je sačinio Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (list 4 do 10 spisa R1-53/17). Prema sadržaju navedenog mišljenja proizlazi da se konstrukcija zgrade odignula i nije vratila na izvorno mjesto, odnosno da je došlo do promjene načina oslanjanja te je na nekim mjestima konstrukcija ostala oko 70 cm iznad prvotnog položaja. Također, prema tom mišljenju, mnogi stupovi i zidovi, posebno podrumskih etaža, imaju velika oštećenja i nedopustivo velike pukotine, a postoji nekoliko zidova koji su se odvojili od temeljne ploče te su posvuda vidljiva manja ili veća oštećenja greda i ploča. Preporuka mišljenja je da se oštećena zgrada u potpunosti ukloni jer da zbog njezina stanja nakon štetnog događaja više nije moguće jamčiti propisanu razinu nosivosti niti uporabljivosti koju mora ispuniti nova građevina.

Također je u postupku osiguranja sačinjena i geodetska podloga te je vještacima bio na raspolaganju i geomehanički projektni izvještaj društva GEOSONDA d.o.o. Split od 16. lipnja 2016., na koji se dijelom poziva tuženik. Nadalje, tom spisu prileže i glavni strojarski projekt vodovoda i kanalizacije, izvješće o kontroli glavnog projekta ovjereno po ovlaštenom revidentu (ls. 231 i 232 spisa R1- 53/17), kao i pravomoćna građevinska dozvola (l.s. 233 do 238 spisa R1-53/17) iz koje proizlazi da je u postupku ishođenja građevinske dozvole investitor CENTAR d.o.o., Zadar, dostavio svu potrebnu valjanu i relevantnu dokumentaciju, a između ostalog: glavni projekt, propisane izjave projektanta da je glavni projekt izrađen u skladu s prostornim planom i drugim propisima; a koje izjave govore o usklađenosti glavnog projekta sa statičkim proračunom, usklađenosti glavnog projekta elektroinstalacija, usklađenosti elektrotehničkog projekta, usklađenosti glavnog strojarskog projekta; kako u odnosu na vodovod, kanalizaciju i hidrantsku mrežu, tako i grijanje, hlađenje i ventilaciju, zatim izvješće o kontroli glavnog projekta, nostrifikacija projektne dokumentacije, potvrde glavnog projekta javnopravnih tijela i dokaz o pravnom interesu. U prilogu izdane građevinske dozvole je i glavni projekt (l.s. 239 do 279 spisa R1-53/17). Ponovno se napominje da je u postupku osiguranja dokaza za potrebe građevinskog vještačenja vještak geodet utvrdio kote zemljišta koje su korištene u ovom postupku (geodetska podloga, l.s. 293 do 297 spisa R1- 53/17).

16.3. Novo građevinsko vještačenje provedeno je tijekom parničnog postupka i to putem Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije iz Splita (FGAG), a vještačenje je konkretno provela radna skupina imenovana od strane dekana, pri čemu je tijekom vještačenja prof. dr. sc. VK, zamijenila ZK, a tu je zamjenu prof. dr. VK, dekan fakulteta, obrazložio u pisanoj izjavi. Iz navedene izjave ukazuje se neosnovanim prigovor tuženika i nepotrebno utvrđivanje nekih drugih razloga zamjene članova stručnog tima, a koji drugi razlozi, bi očito bili poznati samo tuženiku ili njegovom punomoćniku odvjetniku Pelclu, posebno s obzirom da ne postoje dokazi koji bi ukazivali na drugačiji zaključak. S obzirom na pisanu izjavu, ukazuje se suvišnim tuženikov prijedlog za saslušanje prof. VK na okolnosti iz te izjave.

Iz sadržaja tog vještačenja, a koje uključuje pisani nalaz i mišljenje, više njegovih dopuna i očitovanja, te usmenih izlaganja na ročištu, priloženih analiza i izračuna, ovaj sud zaključuje, a što potvrđuje i drugostupanjska odluka u točki 13. toč. 3. obrazloženja:

- sporna zgrada na kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] izgrađena je u skladu s građevinskim projektom, te nisu utvrđena odstupanja od zakonskih i tehničkih uvjeta, niti odstupanja koja bi bila relevantna u konkretnom slučaju,

- tijekom postupka izgradnje u bitnome su poštivane preporuke geomehaničkog projektnog izvještaja društva GEOSONDA d.o.o. Split u odnosu na parametre tla i način temeljenja. Utvrđeno je da nije poštivana preporuka o zaštiti građevna jame, a s obzirom da je projektant predvidio građevinu jamu s nagibom pokosa koji su stabilni bez potrebe za izradom stabilizacijskih mjera u okviru dijafragme i geotehničkih sidara s prskanim mlaznim betonom. Također, nije poštivana ni predložena zaštita od podzemnih voda. Međutim, usprkos tome zaključak je vještaka da bi i nakon predloženog rješenja voda dolazila, jedino u manjim količinama,

- do oštećenja bi došlo i da su provedene sve predložene mjere iz geomehaničkog izvještaja na koji upire tuženik, i to u još kraćem vremenskom periodu jer bi klin zasipa bio manji, pa bi se punjenje kišnicom i ispiranje dogodilo brže,

- na temelju hidrauličkog proračuna vodostaja i protoka oko građevine zaključak je vještaka da je voda koja se sakupljala sa cijele površine građevinske jame, a posebno sa same zgrade, mogla prouzročiti podizanje i pomicanje objekta,

- moguće je da bi isključivi uzrok podizanja zgrade bila voda koja je punila građevnu jamu uslijed kiše, a to i bez utjecaja vode koja se slijevala okolnim područjem,

- opažanje razine podzemne vode nije upućivalo da bi viđena razina mogla proizvesti uzgon dovoljan za podizanje objekta. Težina objekta bila je dovoljna kao kontra – uteg za veličinu uzgona koji stvara podzemna voda, koja je tada zabilježena, slijedom čega izvođač i projektant nisu smatrali potrebnim primjenu dodatnih mjera zaštite od uzgonskog dizanja. Vještaci su u hidrauličkom proračunu, računski pokazali da nijedna predvidiva oborina na osnovi podataka od 1961. do 2016. (što je duže od projektiranog trajanja građevine od 50 godina) ne bi stvorila razinu nakupljene kišnice oko objekta koja bi ga podigla i izazvala oštećenja,

- isto tako zaključak je vještaka da je do odizanja zgrade došlo djelovanjem uzgona od nakupljene kišnice oko objekta, uslijed čega je zgrada pretrpjela oštećenja i to zbog nejednolikog nalijeganja na nasip kamene sitneži koji se ispiranjem podvukao ispod temeljne ploče. Zgrada je morala biti uklonjena jer se nisu mogli otkloniti nedostatci u odnosu na zahtjeve otpornosti, stabilnosti i uporabljivosti. Prema vještacima, u konkretnom se slučaju radilo o pojavi koja nadilazi stogodišnje evidencije, a izvođač je poduzeo sve potrebne mjere za osiguranje građevine od predvidivog, hipotetskog uzgonskog podizanja.

- u odnosu na tužiteljev izračun nastale štete vještaci su potvrdili da iznosu u privremenim situacijama odgovaraju cijeni radova i utrošenih materijala prema prosječnim cijenama u RH, te da i iznosi iz priloženih predračuna za pripremu i uklanjanje zgrade odgovaraju iznosu stvaranih troškova.

Pritom sud naglašava da su navedeni zaključci i odgovori vještaka na konkretna pitanja iz naloga suda potkrijepljeni priloženim proračunima i analizama, a koji su temeljeni na podacima prikupljenim u spis tijekom postupka, posebno onim koji bi se ticali geodetskih kota, podataka o vremenskim prilikama i padalinama, fotografija te iskaza i dokumentacije potrebne za gradnju (projekt, upravne dozvole s priloženom dokumentacijom potrebnom za izdavanje istih, građevinska knjiga, građevinski dnevnik i sl.).

Tako pisanom nalazu i mišljenju na l.s. 1155 do 1208 prileži hidraulički proračun s pripadajućim skicama, izračunima i tablicama. Također, hidraulički proračun sadrži i hidraulički model događaja od 11. rujna 2017., gdje su prikazani kalibrirani rezultati proračuna vodostaja i protoka u zoni sporne zgrade za stanje bez rada crpki prema stvarnom stanju na terenu i za odabrani koeficijent aktivne koroznosti od 0,28 koji je sukladan literaturnim podacima za zasip tucanikom i pod pretpostavkom da je razina podzemne vode u stijenskoj masi u širem okolišu objekta u zoni 0,3 m n.m što je sukladno zapisu glavnog nadzornog inženjera, pa je utvrđena početna razina vode u nasipu u ponoć na početku 11. rujna 2017. Prema tom proračunu, maksimalni vodostaj nakupljene kišnice u nasipu oko objekta postignut je u 12,00 sati i iznosio je 5,047m n.m iz čega proizlazi da je oborina pala na slivnu površinu objekta, izazvala zapunjavanje svih šupljina vodom u prostoru zasipa oko objekta do pred samu površinu terena, a što odgovara neposrednim opažanjima na terenu. Također, sačinjena je, u okviru hidrauličkog projekta, i analiza razine vode oko objekta za realno očekivane oborine, pri čemu je izrađena i studija DHMZ-a kojom su određene ITP krivulje za Zadar temeljem mjerenja u razdoblju od 1961. do 2016. Isto tako, prikazani su i rezultati modeliranja stanja vodostaja i protoka u zoni objekta u Zadru za povratni period oborina od 5 godina, ali i za periode od 10, 25, 50 i 100 godina, iz čega je proizišlo da je količina oborina kritičnoga dana daleko nadmašila sve naprijed promatrane periode.

Nadalje, vještaci su analizirali i ukupne vertikalne sile, a svrha navedenih proračuna je u tom dijelu odgovor na pitanje je li izvođač radova postupio racionalno isključivanjem crpki nakon zatrpavanja prostora oko spornog objekta. U okviru ove analize izračunate su i uzgonske sile za oborine odabranih povratnih perioda, kao i sile trenja za iste periode. Također, sačinjen je izračun sveukupnih vertikalnih sila za oborine odabranih povratnih perioda, ali i uzgonske sile po satima tijekom jutra 11. rujna 2017., kao i sile trenja i ukupne vertikalne sile za isto razdoblje. Zaključak je vještaka po tim izračunima da su za oborine povratnih perioda od 5, 10, 25, 50 i 100 godina te za svako od odabranih trajanja oborina koeficijenti sigurnosti na isplivavanje veći od 1; to znači da dio objekta ne bi doživio slom niti kod jedne predvidive oborine trajanja 1 do 24 sata i povratnog perioda manjeg ili jednakog 100 godina, do dana 11. rujna 2017., a temeljem važećih ITP krivulja za Zadar. Isti zaključak proizlazi i iz svih ostalih proračuna iz ovog dijela vještačenja. Prema svim tim izračunima, iz analize vertikalnih sila po satima proizlazi da blok 1 sporne zgrade ne bi doživio slom s pretpostavljenim karakteristikama zasipa oko objekta te modeliranim vodostajima kada bi bio samostalan. Međutim, blok 1 i blok 2 čine jedinstvenu cjelinu, a koeficijent sigurnosti na isplivavanje bloka 1 se sasvim približio vrijednosti 1 poslije 11,00 sati. Blok 2 bi sam doživio slom oko 9,30 sati, ali, s obzirom na povezanost navedenih blokova, njihov zajednički slom je nastupio malo prije 11,30 sati kada je zajednički koeficijent sigurnosti na isplivavanje pao ispod koeficijenta 1. Blok 3 je slom doživio oko 11,25 sati, a izračunata vremena sloma dijelova objekta doista se podudaraju sa zapisom glavnog nadzornog inženjera prema kojem zapisu je slom nastupio nešto poslije 11,00 sati.

Pisanom nalazu i mišljenju priložen je i proračun masa izvedene armirano betonske konstrukcije sporne građevine do faze u kojoj je nastao predmetni događaj. Tako su utvrđene mase nadzemnog dijela sve tri dilatacije do faze radova koji su bili dovršeni u trenutku štetnog događaja, a što je bilo od utjecaja na izračun specifičnog opterećenja građevine, odnosno utvrđenje razloga nastanka štete.

Također, po nalogu suda, vještaci su analizirali i cijene i troškove, kako gradnje tako i uklanjanja građevine, a što su detaljnije objasnili u prilogu pod naslovom „analiza cijena i troškova“ na l.s. 1219 do 1221. Kako je već rečeno, ovom vještačenju priložena je i studija DHMZ-a, Službe za klimatologiju, koja sadrži ITP krivulje za Zadar (koje se krivulje odnose na količinu oborina) i to za razdoblje od 1961. do 2016., uključivo obje te godine.

16.4. U odnosu na vještačenje stručnog tima FGAG-a Split, stranke, a posebno tuženik, očitovale su se više puta. Tuženik je iznio niz prigovora koje, očito temelji na stručnim pomagačima koje angažirao u ovom postupku (Mladen Rukavina, Institut za graditeljstvo Slovenije, te, konačno, Institut za građevinske materijale i geodeziju Tuzla). Suštinski, prigovara zaključku i ovog vještačenja da je uzrok štete- kiša, što u konkretnom slučaju znači nastup osiguranog događaja, jer je rizik kiše pokriven policom iz ugovora.

Tuženik, i nakon brojnih dopuna, očitovanja i analiza drži da tome nije tako i da je šteta posljedica poplave koja nije obuhvaćena osiguranjem.

Sud je, doista u ranijem prvostupanjskom postupku, od vještaka pribavi očitovanja i odgovore na svaku primjedbu tuženika, kao i na zaključke Mladena Rukavine i Zavoda za graditeljstvo Slovenije.

Sve prigovore, vještaci su otklonili i, do u detalje, obrazložili razloge. S obzirom na količinu navoda, prigovora i očitovanja, sud će za razliku od ranije prvostupanjske presude, samo u bitnome izložiti očitovanja vještaka. Vještaci su se u pisanom obliku najprije očitovali podneskom zaprimljenim kod suda 30. studenog 2020. (l.s. 1355 do 1360). Prema vještacima FGAG-a u Splitu, hidrauličkim je modelom dokazano da su dotoci od kiše koja je pala na sliv građevine s pripadnim zasipom, odnosno na površinu tlocrta same građevne jame, pritom imajući u vidu otjecanje kroz stijensku masu iz nasipa prema okolnom terenu bili dovoljni da bi se stvorila razina vode u nasipu oko objekta, koja je izazvala slom građevine i bez utjecaja dotoka vode s okolnog terena. Uz to, kao bitno se dodaje da je za izračun prihvaćena geomehanička poroznost pri gornjoj granici (28%), a ako se upotrijebi manja poroznost, tada bi za odizanje građevine bila potrebna još manja količina vode u nasipu. U odgovoru na podnesak tuženika, vještaci ističu da nisu imali na uvidu nesporne dokaze da bi bilo iole značajnijeg dotoka vode u prostor gradilišta, a da pritom nije sporno da je kritičnog dana pala ogromna količina u kratkom vremenskom razdoblju. Nadalje, ističe se da je temeljem dobivenih ITP krivulja za Zadar i provjerenog hidrauličkog modela utvrđeno da niti oborina stogodišnjeg povratnog perioda ne bi stvorila dovoljno visoku razinu vode u nasipu oko objekta da ga podigne, izazove ispiranje i njegov slom. To znači da se zapravo radilo o pojavi koja nadilazi stogodišnje evidencije, a izvođač je poduzeo sve potrebno za osiguranje građevine od hipotetskog uzgonskog podizanja. U odgovoru vještaka na prigovor tuženika navode se i mogući, teoretski, izneseni načini sprječavanja podizanja zgrade, a koji se svode na postavljanje crpki s automatskim uključivanjem pri porastu razine vode u građevnoj jami sve dok se ne postigne dovoljna težina objekta koja bi se suprotstavila sili uzgona; ostavljanjem otvora na temeljnoj ploči ili u bočnim zidovima kroz koje voda može ulaziti pa bi se time izjednačila razina vode u i oko građevine te sidrenjem konstrukcija geotehničkim sidrima u tlo, ali se sva ova rješenja primjenjuju samo kada se očekuje utjecaj uzgona na objekt i u fazi uporabe. Utvrđeno je da je izvođač primijenio model s postavljanjem crpki za predviđene razine u zasipu oko objekta. Što se tiče podzemnih voda, vještaci smatraju da se u analizi Zavoda za graditeljstvo Slovenije zauzeo djelomično površan stav zaključkom da je svaka voda u tlu ili ispod razine terena automatski podzemna voda, pri čemu daju primjere za takvo svoje shvaćanje. Ističu da kišnica izlivena u nasip oko objekta koja je dostigla razinu potrebnu za uzgon i slom objekta nije podzemna voda, što objašnjava činjenica da je razina podzemne vode u području oko građevinske jame i okolnoj stijenskoj masi bila oko 0,5m n.m, a razina kišnice u nasipnom klinu oko objekta kritične je prigode prešla kotu od 5m n.m, izazvala ispiranje i slom objekta, a tek kad se ta kišnica izjednačila s razinom podzemne vode u okolnom terenu i okolnoj stijenskoj masi, postala je podzemna voda.

Što se tiče visine štete, u svom očitovanju vještaci navode da su, prema njima dostupnim podacima, obračunate prosječne tržišne cijene radova pripreme i uklanjanja građevina u RH, kao i prosječne cijene radova i materijala kod izrade same građevine, a da nisu dostavljeni dokazi jesu li obračunate cijene doista i plaćene.

FGAG u Splitu se, potom, na prigovore tuženika temeljene na ekspertizi Mladena Rukavine očitovao 14. siječnja 2022. (l.s. 1530 do 1616). U bitnome, radna skupina Fakulteta koja je provela vještačenje ustraje na svojim ranijim zaključcima. Na pojedinačne primjedbe tuženika odgovara kako uzgonska sila ovisi samo o razini vode uz građevinu, a ne o količini vode koja se ulije u građevnu jamu oko građevine, a pogrešni su zaključci tuženikovih prigovora da bi na uzgonsku silu, odnosno njegov izračun, utjecaj imale ukupne količine vodene mase. Nadalje, radna skupina odgovara da koeficijent provodljivosti vode između okolne stijenske mase i građevne jame nije definiran temeljem pregleda stanja sondažnih bušotina kako tvrdi tuženik, već je određen temeljem količine vode koja se crpila iz građevne jame pri snižavanju njezine razine oko građevine za 3 metra u odnosu na razinu podzemne vode u stijenskoj masi. Promjena koeficijenta provodljivosti u funkciji vodostaja vode u građevinskoj jami kalibrirana je kako bi se postigla računska razina vode oko građevine oko 11,00 sati dana 11. rujna 2017., te je takav postupak uobičajen u stručnoj praksi. Postupak proračuna primijenjen u elaboratu promatra građevnu jamu u cjelini.

Nadalje, u očitovanju na primjedbe, poriče se točnost tvrdnje da je zbrajanjem dobiven pogrešan ukupan volumen nasipa, jer da se volumen ne računa pukim zbrajanjem površine, već se mora izračunati volumen između svake izohipse, pa tek onda zbrojiti volumen. Također, ukazuje se da je u dosadašnjem vještačenju jasno naznačeno da se u prostor oko građevine slijevala sva voda pala na površinu koju zatvara izohipsa ruba iskopa građevne jame na koti 6 m n.m., a koja je površina odabrana kao stvarna površina sliva i iznosi 6.382,29 m2. Potvrđuje se da u vještačenju nije uzeta u obzir kompletna pristupna rampa te da bi volumen koji nije uzet u obzir povećao volumen pora u zasipu za manje od 30 m3, ali ovo povećanje iznosi manje od 0,57% ukupnog volumena koji je uzet u obzir, te bi se tako neznatno povećala slivna površina (za 4,26%) čime bi se zapravo povećao i volumen kišnice koja se slijeva u prostor oko građevine. U elaboratu su uzeti u obzir gubitci vode kroz kontaktnu površinu između zasipnog materijala i stijenske mase, a oni su izračunati temeljem mjerenja i rezultat su stvarne provodljivosti stijenske mase. Pritom se naglašava da bi u slučaju da je izvedena zaštita građevne jame, prema geomehaničkom elaboratu, došlo do toga da bi se gotovo sva voda koja je ovako otekla iz zone građevne jame zadržala u zoni zasipa građevne jame i postigla bi se kota od preko 6 m n.m. do 11,30 sati kritičnog dana, odnosno stanje bi bilo daleko nepovoljnije. Pojednostavljeno, u konkretnom slučaju, prema stvarnom stanju jedan dio oborina koji je otekao prema stijenskoj masi, zadržao bi se u zoni građevne jame, te bi do odizanja zgrade došlo ranije, a još bi bilo i viška vode za oko 179 m3. Vještačenjem je analizirano stanje u sustavu do sloma građevine, odnosno do trenutka kada se ona počela podizati pod djelovanjem uzgona koji je postao veći od zbroja težine građevine i sila trenja između zasipa i građevine, pri čemu je utvrđeno da je nakon podizanja građevine dio vode iz zasipa naglo krenuo u oslobođeni prostor ispod građevine povukavši za sobom nasipni materijal, i tada je sila trenja pala praktično na nulu. Netočan je navod prigovora tuženika da se građevina podignula 120 cm, već je samo na južnoj strani došlo do podizanja ruba za toliku visinu, dok je na sjevernoj strani izdizanje iznosilo 12 cm, pri čemu je za ovakvo utvrđenje bitna činjenica da je kiša intenzivno padala sve do 12,00 sati kritičnog dana (između 11,00 i 12,00 sati neprekidno svih 60 minuta) pa je i taj volumen vode dopunjavao prostor ispod građevine. Vještačenjem je utvrđeno i da je zapunjavanje prostora između već odignutih blokova očito izvedeno i vodom iz podzemne vode u široj okolnoj stijenskoj masi. Nije sporno niti za vještake da je došlo do podizanja opće razine podzemne vode, naročito nakon 11,00 sati, ali to podizanje opće razine podzemne vode uvijek kasni za dijagramom padalina, jer jednostavno treba proći neko vrijeme dok padaline dospiju do razine opće podzemne vode i počnu je podizati. Podizanjem opće razine podzemne vode došlo je do usporavanja otjecanja kišnice iz prostora zasipa prema stijenskoj masi, tek nakon 13,00 sati razina opće podzemne vode postaje viša od razine vode u zasipu, te u tom trenu nastaje dotjecanje vode iz opće podzemne vode u zonu zasipa, ali očito nakon što je već došlo do odizanja zgrade.

Nadalje, u točki 7. očitovanja vještaka analizira se izračun svih vertikalnih sila, te značaj koeficijenta sigurnosti, a prema vještačenju, koeficijent sigurnosti u iznosu od 1 ili malo više ili manje od 1, znači da u takvom stanju dolazi do izdizanja građevine, odnosno da do njezina sloma može doći u svim tim stanjima. Zato se ne može govoriti o ugroženoj stabilnosti, nego o stanju u kojem se građevina izdiže. Koeficijent sigurnosti koji je postignut u 11,00 sati kritičnog dana također je malo veći od 1 što znači da je do početka isplivavanja građevine moglo doći već tada. Prema očitovanju radne skupine vještaka, također nije vjerojatno da se voda koja je padala na građevinu zadržavala na njoj. Vještaci smatraju da je riješena gradilišna odvodnja sa građevine tijekom građenja, jer bi se u protivnom, kod svake kiše, ugrožavala izvedena hidroizolacija. U odnosu na izmjerenu razinu vode unutar građevine kritičnog dana 12. rujna 2017., vještaci navode da utvrđene količine objašnjavaju time što je izvođač pristupio upumpavanju vode u građevinu nakon odizanja, a dio vode je očito ulazio u građevinu kroz pukotine kroz koje je prodirala voda iz zasipa. Zaključak je očitovanja da je do izdizanja građevine došlo pod djelovanjem vode u zasipu oko građevine, a ta voda je kišnica pala na sliv građevne jame. Za vrijeme porasta razine vode oko građevine, dio vode otjecao je na okolnu stijensku masu, a maksimalna razina vode oko građevine dostignuta je oko 11,00 sati dana 11. rujna 2017. i iznosila je 5 m n.m. Nakon početka odizanja građevine došlo je do znatnog opadanja vrijednosti sila trenja između zasipa i građevine. Voda iz nasipa i sam materijal počeli su popunjavati prostor ispod odignute građevine, a razina vode oko građevine u 12,00 sati iznosila je 4,67 m n.m. Smatra se da je razina podzemne vode u okolnoj široj stijenskoj masi postupno rasla i oko 13,00 sati se izjednačila s razinom vode u zasipu oko građevine na koti od oko 3,80m n.m., nakon čega je opća razina podzemne vode sporo počela padati do sljedećeg jutra kada se ta brzina nešto povećala.

Nadalje, analizira se i prigovor vezan uz dostatnost projektne dokumentacije u smislu geomehaničkog elaborata i prihvatljivost primijenjenog postupka osiguranja stabilnosti građevine u pojedinim stanjima tijekom građenja i nakon toga. Prema očitovanju radne skupine, stvarno stanje na licu mjesta u trenu štetnog događaja, ustvari je bilo povoljnije za građevinu od onoga što bi se dogodilo da je izvođač postupao po prijedlozima i varijantama koje tuženik smatra nužnim. Ponavlja se da je vještačenjem pokazano da je kišnica pala na građevinu i unutar građevne jame izazvala isplivavanje, a ne opća razina podzemne vode. Opća razina podzemne vode djelomično je utjecala na stanje građevine u satima nakon isplivavanja. Do sloma građevine bi došlo i da se opća razina podzemne vode nije podigla, samo bi se građevina ranije počela spuštati, pa bi lomovi nastali ranije. Što se tiče stabilnosti, izvođač radova je, prema utvrđenjima vještačenja, primijenio različite mjere u različitim fazama izgradnje, odnosno dok je građevina bila relativno niska i imala nedovoljnu težinu, crpljena je voda iz zone građevne jame, čime je smanjivana sila uzgona na građevini, a kada je težina građevine postala dovoljno velika, izvršeno je zasipavanje građevne jame, te je prestalo crpljenje vode jer je izvođač smatrao da je građevina sigurna od isplivavanja. Dodaje se i da je prema analizama iz vještačenja proizašlo da čak ni utvrđene oborine stogodišnjeg povratnog perioda bilo kojeg trajanja ne bi izazvale slom građevine, te da se u konkretnom slučaju radilo o oborini koja se izvanredno rijetko događa, a povratni period je reda veličine oko 200 godina. Uz ove navode, vještaci su pri očitovanju dostavili i dodatnu objedinjenu analizu hidrauličkog proračuna vodostaja i protoka oko sporne zgrade. Zaključci navedene analize objedinjeni su na l.s. 1616.

Prema toj analizi, razvidno je da se sporni objekt već 11. rujna 2017. oko 18,00 sati djelomično naslanjao na materijal zasipa koji je bio povučen pod podnu ploču odignute građevine, ali su prosječna naprezanja bila mala i još nije bilo deformacija na građevini. Stanje od 12. rujna 2017. u 8,00 sati pokazuje da su se sile naslanjanja građevine na zasipni materijal relativno malo povećale u odnosu na prethodnu večer, pa je tako poraslo i prosječno naprezanje na kontaktu odignutih ploča blokova 1, 2 i 3 i zasipnog materijala. Nadalje, analizom je utvrđeno da stanje od 12. rujna 2017. u 18,00 sati pokazuje znatan porast prosječnog naprezanja na kontaktu odignute temeljne ploče i zasipnog materijala u odnosu na stanje prosječnog naprezanja u 8,00 sati ujutro, a čime se onda objašnjavaju deformacije na građevini koje su u tom periodu počele nastupati, jer je znatno poraslo i naprezanje na sva tri bloka. Konačno, stanje od 13. rujna 2017. u 8,00 sati pokazuje daljnji usporeni porast prosječnog naprezanja u odnosu na stanje od prethodne večeri.

Na ročištu od 21. rujna 2022. (zapisnika na l.s. 1650 do 1656) usmeno su iskazivali vještaci, odnosno članovi radne skupine Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije iz Splita koji su proveli vještačenje u ovom predmetu. U uvodnom izlaganju, prof. dr. UK navodi da vještaci u cijelosti ostaju kod pisanog nalaza i mišljenja, odnosno pisanih očitovanja na prigovore stranaka, odnosno prvenstveno tuženika.

Nadalje, u svom vještačenju član radne skupine docent dr. Đ je na konkretnom primjeru pojasnio utjecaj sile uzgona na objekte. Objašnjava da je prigovor tuženika zasnovan na ekspertizi Mladena Rukavine vezano uz silu uzgona neosnovan. Protivno tvrdnjama tuženika, količina vode nije bila nedostatna za odizanje zgrade, jer po izračunima iz vještačenja dovoljna je bila količina kiše pala na sam objekt, a to zbog toga jer je kiša padala i natapala i zgrade i građevinsku jamu. Hidraulički dinamički model iz vještačenja obuhvatio je realne količine oborina, komunikaciju između zone građevne jame i okolne stijenske mase u vidu koeficijenta provodljivosti, te nakon početnog izdizanja objekta i podvlačenja vode i ispiranja nasipnog materijala iz zone nasipa oko objekta. Svi ovi elementi uzeti su u obzir u jednadžbi kontinuiteta, a prema izračunu do trena izdizanja objekta iz zone građevne jame doteklo je 600 tona vode u okolni prostor izvan zone građevne jame. U trenutku odizanja zgrade, ispod nje su se zapravo podvukli mješavina vode i kamenog zasipa iz zone zasipa oko objekta, a prema utvrđenjima iz vještačenja, upravo zbog količine kiše, došlo je do podizanja zgrade. Docent dr. Đ pojašnjava i da su nakon nalaza i mišljenja dostavljenog sudu, vještaci naknadno dobili tražene geodetske podatke o visinskim točkama objekta, prema mjerenjima od 11., 12. i 13. rujna 2017. i koji su podaci korišteni u dopunskom vještačenju. Navodi da su se nakon početka isplivavanja objekta sile trenja počele smanjivati, a razina vode u građevnoj jami spuštati, s obzirom da je u međuvremenu prestala padati kiša. Stanje mjereno u popodnevnim satima 11. rujna 2017. pokazuje da su sva tri bloka zgrade funkcionirali kao jedna cjelina. Analiza geodetskih točaka od 12. rujna 2017. u jutarnjim satima pokazuje da su točke i dalje u gotovo istoj razini, s tim da postoje mala odstupanja, 1 do 2 cm. Utvrđeno stanje poslijepodne istoga dana pokazuje nešto veće razlike, ali je još uvijek unutar 3 do 4 cm iz čega proizlazi da sva tri bloka i dalje funkcioniraju kao cjelina. Nakon tog vremena, zapravo dolazi do poremećaja u takvom funkcioniranju, a to vještaci zaključuju iz svjedočenja LK, da su se tijekom jutra 12. rujna 2017. počeli čuti zvukovi koji upućuju na početak loma konstrukcije, a podaci o geodetskim točkama od 13. rujna 2017. ukazuju na još veće razlike, i to 6 cm odstupanja od ravnine, što znači da se objekt kod nalijeganja iskrivio, zbog čega je na jednoj strani maksimalno izdizanje bilo 1,2 m, a na drugoj svega nekoliko cm. Usprkos tome, podaci od 13. rujna 2017. ukazuju na lom konstrukcije, ali je objekt još uvijek jedna cjelina.

U odnosu na kubaturu nasipavanja oko objekta, na upit suda, docent dr. Đ odgovara da bi načelno veća kubatura zasipa zadržala veću količinu vode. Postojeći zasip da je bio dovoljan da voda ne izađe iz njega, bio je na koti od oko 6 m n.m., da je bilo više zasipa, ne bi bilo negativnog utjecaja na sam događaj, postojala bi nešto veća sila trenja, ali samo u odnosu na visinu, to ne bi imalo utjecaj na bočno širenje. Na poseban, konkretan upit, suda je li zapravo do podizanja zgrade uslijed kišnice došlo prije nego što se to moglo dogoditi pod utjecajem općih podzemnih voda, docent dr. Đ odgovara da je to točno. Po izračunu vještaka, opća podzemna voda ne bi sama po sebi digla objekt jer je dostigla razinu od oko 3,8 m n.m., a za podizanje objekta potrebna je razina od oko 5 m n.m. Prema mišljenju vještaka, do podizanja zgrade vjerojatno ne bi došlo da je kiša padala sat vremena manje, s tim da su analize vjerojatnosti događaja pokazale da ni kiša stogodišnjeg povratnog perioda bilo kojeg trajanja ne bi ostvarila dovoljnu razinu vode u prostoru građevne jame koja bi podigla zgradu, a što znači da je kritični događaj bio nešto što se događa rjeđe od jednom u sto godina.

Na daljnje pitanje vezano uz tvrdnju da bi u slučaju da je zaštita građevne jame izvedena prema geomehaničkom elaboratu koji je priložen spisu uz odgovor na tužbu, situacija bila još nepovoljnija, docent dr. Đ navodi da je to zato što bi ugradnja mlaznog betona na pokos građevne jame u znatnoj mjeri smanjila mogućnost otjecanja vode iz prostora zasipa građevne jame prema okolišu. Utvrđeno je da je do trenutka odizanja zgrade u okoliš isteklo oko 6 tona vode, a u varijanti s mlaznim betonom, ta količina bi bila znatno manja i objekt bi ranije doživio isplivavanje. Također, ističe da se razina podzemne vode izjednačila s vodom iz zasipa u trenu kad je već došlo do isplivavanja objekta, a na poseban upit tuženika potvrđuje da je količina kiše koja je pala bila dovoljna da samostalno podigne objekt. Na daljnja pitanja tuženika odgovarali su prof. dr. T i docent dr. Đ.

Ističu da u slučaju, da se pod pojmom poplavljivanja misli da je voda izišla, odnosno da se podigla iznad ruba građevne jame, da do poplavljivanja nije došlo do trenutka isplivavanja objekta, jer se to u konkretnom slučaju nije dogodilo. Nakon odizanja zgrade, bilo je moguće vidjeti vodu u prostoru zasipa, jer je razina zasipa pala, odnosno podvukla se ispod objekta. Na početku je zasip bio na koti od 6 m n.m., a kako se zgrada odizala, zasip je padao na niže kote jer je bio podvučen ispod samog objekta s tim da se ovo povlačenja zasipa dogodilo na nekim mjestima, a na nekim mjestima nije bilo bitnog spuštanja, iako to ne znači da dio tog zasipa nije bio ispran ispod zgrade. Isto tako, vještaci odgovaraju da u slučaju da se u građevnoj jami i nasipu oko građevine nije nalazila voda u visini od 5,05 m n.m., ne bi došlo do uzdizanja, a stoga što na tijelo koje nije uronjeno u tekućinu ne djeluje sila uzgona. Također, odgovaraju da do štete na građevini ne bi došlo da nije bilo odizanja, odnosno djelovanja uzgona. U odnosu na crpke na samom gradilištu, prof. dr. T navodi da je logičan zaključak vještaka kako su inženjeri na gradilištu utvrdili da je težina do tada izgrađenog dijela zgrade dovoljno sigurna od odizanja za standardne količine vode koja se mogla pojaviti, što da pokazuje stogodišnji povratni period, pa da su u odnosu na to organizirali i odredili rad crpki.

Na poseban upit, vještaci navode da se, po njihovu mišljenju, nije s okolnih terena u građevnu jamu slijevala voda, jer je količina oborina pala na sam objekt i prostor građevne jame bila dovoljna da se dogodi isplivavanje, a što potvrđuju i mjerene razine vode u upojnom bunaru koji se nalazi jugoistočno od samog objekta. vještaci ističu da nisu imali nikakvih dokaza da se voda iz okolnih terena slijevala u prostor građevne jame. Na tu okolnost vještacima je predočena i fotografija na l.s. 660 na koju se očitovao docent dr. Đ, tvrdnjom kako su vještaci analizom geodetskih kota u prostoru oko građevne jame zaključili da je bilo nemoguće da voda s okolnih terena uđe u prostor građevne jame. Konačno, na upit je li voda koja se nalazila u samom objektu zapravo povećavala njegovu težinu, docent Đ ukazuje na svjedočenje svjedoka LK, prema kojemu je u objektu nakon isplivavanja bilo vrlo malo vode na donjoj razini, a mišljenje je vještaka da je ta voda u objekt ušla nakon početka pucanja same konstrukcije, odnosno da je tu došla iz samog prostora građevne jame.

Vještaci su se po rješenju suda pisano izjasnili i 6. ožujka 2023. i to zasebno na prigovore tuženika, te prijedlog tužitelja za dopunu (l.s. 1743 do 1753 i 1754 do 1756).

Ukratko, odbacuju tvrdnje tuženika da je njihov nalaz i mišljenje pogrešan, nepotpun i protivan materijalnim dokazima. Geodetske podloge koje su bile na raspolaganju vještacima su vjerodostojne, s jasnim visinskim kotama i jasnim padovima terena oko gradilišta, pri čemu nema bitnih promjena u kotama i nagibima terena u odnosu na vrijeme gradnje, pa novo vještačenje u tom pravcu nema racionalnu tehničku svrhu. Vještaci smatraju i da novo meteorološko vještačenje ne može donijeti nikakve bitne tehničke razlike u odnosu na postojeće podatke. U odnosu na prigovore tuženika na definicije pojma kišnice, poplave, procjeđivanja i podzemnih voda, ukazuju da se radi o materiji koja u gradilišnim uvjetima pripada isključivo građevinskoj struci. U nastavku očitovanja, vještaci pojašnjavaju navedene pojmove u smislu građevinske struke. Ponovno pojašnjavaju uzročnu povezanost ispiranja kišnicom i destrukcije građevinske nosive konstrukcije bloka zgrada. Ponavljaju zaključak da je kišnica nakupljena u zasipu građevine tijekom kišenja podizanja nivo vode u zasipu do razine kada su sile uzgona nadjačale sile težine bloka zgrada i sile trenja na dodiru zasip-zidovi zgrada, pa je u tom trenutku došlo do izdizanja bloka zgrada, a prostor koji time nastaje ispod temelja zgrada kišnica iz zasipa ispirala je, odnosno, ispirala materijal zasipa i s njim sukcesivno popunila prostor ispod temelja. Nakon toga, neujednačeno je rasprostranjen zasip ispod temelja zgrade, a nakon snižavanja razine vode uzgon opada i zgrade su se spustile na neujednačen nasipni materijal, što je stvorilo naprezanja u konstrukciji koja prelaze projektom predviđena naprezanja, radi čega je došlo do sloma nosive konstrukcije. U slučaju da na gradilištu nije bio izveden zasip i da je bila dovoljna količina kišnice za potreban uzgon, došlo bi do izdizanja zgrada, ali opadanjem vode zgrade bi se spustile na isto mjesto s vjerojatno malim ili nikakvim oštećenjem. Nadalje, vještaci ocjenjuju da je izvođač radova poduzeo sve potrebne stručno opravdane mjere, a nakon čega tu tvrdnju dokumentiraju već ranije iznesenim tezama koje se tiču razine vode u trenutku izdizanja, te prethodno izvršenih mjerenja i analiza, a koje su bile dostupne prije početka građenja, pri čemu uz svoje izračune napominju i iskaz svjedoka LK, te podatke iz građevinskog dnevnika. Što se tiče tvrdnji tuženika o slijevanju vode s okolnog terena u građevnu jamu, analiziraju i priložene fotografije, posebno one na str. 4. i 7., a prema kojima se voda slijeva na ulicu Dr. Franje Tuđmana, a plato ispod sporne zgrade je samo mokar, bez vidljivih slojeva vode. Fotografije sa str. 7 pokazuju sastav površinskog tla oko građevne jame, odnosno da se radi o crvenici iznad trošnog i raspucanog vapnenca, a karakteristika te okršene stijenske mase je da zbog raspucalosti voda kroz pukotine ponire u stijensku masu, pa je mala vjerojatnost formiranja površinskih tokova, s tim da bi takva voda sa sobom nosila i zemlju, pa bi se ta crvenica vidjela kao talog u građevnoj jami, a što se ne uočava na fotografijama nakon štetnog događaja, pa je i sve navedeno dodatni argument da se kišnica nije slijevala s okolnih terena u građevnu jamu. Nadalje, u odnosu na vodu s fotografija i skica sa str. 4,5 i 6 na koje upire tuženik, vještaci navode da se ta voda cijedila u podzemlje i formirala opću razinu podzemne vode, čiji utjecaj na izdizanje građevine su vještaci detaljno pojasnili u ranijim navodima. Prema njihovu zaključku, za vrijeme predmetnog kišnog događaja, nije fizikalno moguće dotjecanje podzemne vode ispod temelja građevine zbog razine kišnice u građevnoj jami, te zbog brzog dotoka u zasip, a koja je kišnica do trena izdizanja bila bitno viša od razine podzemne vode. Nadalje, smatraju da ekspertiza Mladena Rukavine obmanjuje sud drastično pogrešnim tumačenjem struke, te ističu da je prethodno dokazano da ovaj suradnik tuženika kojeg tuženik u podnescima smatra vještakom „tragično pogrešno računa obujam građevine, a potom pokazuje potpuno nerazumijevanje zakona uzgona kao temelja hidraulike“. Pojašnjavaju da u zatvorenim bazenima sila uzgona ovisi o razini, a ne količini vode i volumenu dijela tijela koje je uronjeno u vodu, pa kritične prigode nije nedostajala nikakva količina vode potrebna za izdizanje.

U pogledu navodno propuštenog postupanja po geotehničkom projektu, ponavljaju da bi zaštita građevne jame dovela do izdizanja građevine i kod manje količine kiše, a što da je detaljno pojasnio u svom iskazu docent dr. Đ. Smatraju pogrešnim tvrdnje tuženika, odnosno njegovo inzistiranje da je nedostajalo gotovo 12 t sile uzgona da bi se ugrozila stabilnost objekta, a prema vještacima do 12,00 sati 11. rujna 2017. u nasipu građevne jame bilo je 1.148 m3, odnosno toliko tona vode, pri čemu su ponovno izračunali sile uzgona na pojedine blokove, posebno u odnosu na njihovu težinu i činjenicu da se uzgonu odupiru sila težine i sila trenja. Dopuna sadrži i tablicu (l.s. 1751) sa sumarnim pregledom težina, uzgonskih opterećenja i koeficijenata sigurnosti na isplivavanje za sva tri bloka zajedno. Ponavljaju tvrdnju da je prethodnim analizama dokazano da bi zaštita građevne jame, prema geotehničkom mišljenju, dovela do ranijeg izdizanja objekta i pri manjim količinama kiše.

U odnosu na prijedlog tužitelja za dopunu iz podneska od 31. listopada 2022. vještaci su dali konkretne odgovore na pitanja tužitelja, pa navode da glavnim projektom nije predviđeno postojanje upojnih bunara i crpki i nakon izgradnje podzemnog dijela zgrade, a izvođač u stanju zgrade na dan štetnog događaja nije trebao imati upojne bunare i vodne crpke. Nadalje, ističu da izvođač ne smije izvoditi radove na građevini mimo projekta. Isto tako, utvrđuju da razina podzemnih voda pri istražnim radovima i tijekom gradnje nije ukazivala na potrebu zadržavanja prethodno postavljenih crpnih pumpi, niti je ukazivala na potrebu ugradnje dodatnih. I konačno, navode da izvođač nije mogao predvidjeti nevrijeme s oborinama koje su se štetnog dana dogodile, jer su ove imale karakter prirodne pojave s povratnim periodom daleko iznad 100 godina.

Tuženik je brojne prigovore na nalaz vještaka iznio u podnesku od 22. ožujka 2023. (l.s. 1763-1784) a koji podnesak sud izdvaja, jer je u njemu sadržan zahtjev za izuzeće vještaka i to zbog tuženikovog stava da postoji sumnja da nisu nepristrani u ovom postupku. Razlog takvom zaključku vidi u njihovu ustrajanju u zaključcima koji da ne proizlaze iz priloženih dokaza, te činjenici da su zadnju dopunu svog nalaza i mišljenja po rješenju suda dostavili 27. veljače 2023., a po rješenju suda od 22. veljače 2023., a da to objektivno nije moguće s obzirom na broj članova radne skupine, njihovu dislociranost, te opseg i složenost vještačenja.

Na ročištu od 30. ožujka 2023. vještaci – članovi radne skupine FGAG-a u Splitu očitovali su se i na naprijed spomenute prigovore tuženika, s tim da je sud, najprije, pozivom na odredbu čl. 254. st. 5. ZPP-a odbio zahtjev za izuzeće vještaka. Prema mišljenju ovog suda, ne postoje razlozi ni okolnosti koji bi upućivali na sumnju u nepristranost vještaka, odnosno osoba koje su u ime i za račun ustanove, FGAG-a u Splitu, proveli vještačenje u ovom postupku. Sud smatra da se dio iznesenih razloga za izuzeće vještaka odnosi isključivo na nezadovoljstvo tuženika utvrđenjima i zaključcima vještaka, a što svakako nije razlog za izuzeće. Treba reći da se u konkretnom slučaju radi o iznimno složenom građevinskom vještačenju koje je upravo zbog toga povjereno stručnoj ustanovi – Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, da je odlukom dekana formirana radna skupina, te da je vještačenje zapravo provedeno u odnosu na različite podgrane građevinarstva, te na određen način predstavlja multidisciplinarno vještačenje unutar građevinske struke. Stajalište je suda da članovi radne skupine, odnosno vještaci koji su sudjelovali u radu ni na koji način nisu doveli u pitanje svoju stručnost ni objektivnost, te da iz njihova postupanja ne proizlazi zaključak da bi bili pristrani. U odnosu na navode tuženika koji se tiču prof. dr. VK i njegova sudjelovanja, odnosno nesudjelovanja, u vještačenju, treba reći da je imenovani u svom očitovanju vrlo jasno obrazložio zbog čega, u konačnici, nije sudjelovao u provođenju vještačenja, a što po mišljenju suda nije dovelo u pitanje valjanost i zakonitost vještačenja.

Naime, odlukom dekana fakulteta, što je i njegovo autonomno pravo, prof. dr. VK u vještačenju je od samog početka zamijenila ZK, a među članovima radne skupine nije bilo nesuglasja u pogledu utvrđenja i zaključaka vještačenja, pa je formalno – procesno za ovaj postupak neodlučno koliko je vještaka usmeno iznosilo nalaz i mišljenje, jer je to, uslijed suglasja vještaka, u konačnici mogao učiniti svatko od njih pojedinačno, s obzirom na njihovo potpuno suglasje o sadržaju nalaza i mišljenja.

U odnosu na tvrdnju tuženika da bi bilo indikativno da su vještaci, zadnje pisano očitovanje sudu dostavili u roku od samo 5 dana od kada im je dostavljeno sudsko rješenje, ukazuje se, a što je strankama priopćeno i na ročištu od 30. ožujka 2023., da to nije točno. Naime, a o čemu su u spis nakon navedenog ročišta priložene i kopije elektroničke pošte, sud je, uslijed iznimnog opsega i složenosti vještačenja, a radi bolje i lakše pripreme vještaka, s njima komunicirao elektroničkom poštom i izvan ročišta. Kako se radilo i o iznimno skupom vještačenju, prije formalnog donošenja rješenja, sud je vještacima dostavio podneske stranaka na koje su se vještaci očitovali u svom zadnjem pisanom dopisu i na ročištu od 30. ožujka 2023., a formalno rješenje im je dostavljeno tek kada su stranke uplatile predujam i kada je bilo potpuno sigurno da će se vještačenje i dopuniti na način zatražen u podnescima. Na ovaj način, po mišljenju suda, stranke nisu oštećene, već je radi načela svrhovitosti i ekonomičnosti postupka vještacima omogućeno da se kvalitetnije i bolje pripreme, te da pritom budu sigurni da će, nakon uplate predujma, do dopune vještačenja doista i doći.

Što se tiče prigovora tuženika iz ranije spomenutog podneska, vještaci su odgovorili na ročištu od 30. ožujka 2023. Uvodno su potvrdili utvrđenja iz navoda i zaključaka pisanog očitovanja od 6. ožujka 2023. (l.s. 1743 do 1756). Prema navodima vještaka, njihov je stav da u konkretnom slučaju, a s obzirom na sve navode tuženika tijekom postupka, postoje dva osnovna pitanja. Jedno je pitanje njihove kompetencije, a drugo analize stvarnog događaja. U odnosu na kompetenciju članova radne skupine, doc. dr. Đ na ročištu ističe da svi članovi radne skupine imaju iskustva u provođenju radnji koje su izvršili tijekom vještačenja, pa i u dijelu koji problematizira tuženik, posebno u odnosu na proračune otjecanja sliva. U pogledu konkretnog događaja, doc. dr. Đ u ime vještaka – ustanove na ročištu iskazuje, zapravo ponavlja, kako prema mišljenju vještaka voda iz okolnog, nešto povišenog područja, nije dotjecala u područje građevne jame, a to stoga jer se na mjestu događaja radi o jako okršenom terenu, što da je utvrđeno prilikom izrade projektne dokumentacije, te se jasno vidi i iz priloženih fotografija. Po mišljenju vještaka, da je slučajno bilo takvog dotjecanja, da bi se to vidjelo na fotografijama pokosa na kojem bi bili vidljivi tragovi crvenice kao vrste tla koje se tamo nalazi na samoj površini, i to u tankom sloju. Kako takav dokaz ne postoji, vještaci su zaključili da do slijevanja s povišenih površina nije dolazilo. Na posebna pitanja tuženika vještaci odgovaraju da se u trenutku kada je ostvaren potreban uzgon za podizanje zgrade u zasipu nalazilo oko 1.200 m3, ili 1.200.000 litara vode, te da je upravo ta količina dovela do uzgona koji je podigao zgradu. Nadalje, doc. dr. Đ na posebno pitanje odgovara da uzgon koji je podigao građevinu nije izravno izazvao štetu koja se potražuje u ovom postupku, ali da je već ranije tijekom postupka objašnjeno da je do štete došlo kod nalijeganja zgrade na temelje, s tim da se u međuvremenu između odignute zgrade i temelja podvukao zasipni materijal, pa je nakon nalijeganja došlo do pucanja zgrade, a da nije bilo samog podizanja, ne bi bilo ni nalijeganja zgrade.

Na daljnji upit, je li bilo predviđeno da se u zasipu građevine treba nalaziti voda, posebno u tolikoj količini, prof. dr. T navodi da se voda tamo nalazila ako je padala kiša, a doc. dr. Đ ponavlja utvrđenje da bi s obzirom na položaj temelja, na licu mjesta i bez izvanrednog događaja, bilo vode, samo je pitanje koliko, dok prof. dr. T na tu opasku dodaje da je prema građevinskom dnevniku dan prije štetnog događaja voda bila na -3,2m n.m., dok su temelji na -2,9m n.m. Prema daljnjim navodima vještaka zasip građevine nije mjesto na kojem bi se ciljano skupljala voda, jer u normalnim okolnostima voda otječe u okoliš, a kada se govori o općem okolišu da je razina vode na 0,3 do 0,5m n.m., jer preko te razine ona otječe u okoliš, a u odnosu na dno temelja, u tom slučaju činili bi dubinu od 3,2 do 3,5m. Vještaci isto tako odgovaraju da su u odnosu na građevinsko vještačenje definirali pojam poplave u svojim ranijim iskazima, a prema pisanom nalazu i mišljenju, po vještacima, poplava je definirana kao pojava nastala kišenjem koja se tijekom vremena nakuplja na autohtonoj površini terena koji prekriva, može biti stojna ili najčešće tekuća kada se voda slijeva s jedne površine terena na susjednu, a silovita tekuća poplava se naziva bujicom. U odnosu na konkretan slučaj, vještaci količinu vode nakupljene u građevinskoj jami ne smatraju, u svjetlu ranije definicije, poplavom jer oborina nije pala na autohtono tlo, nego na građevinu i građevnu jamu, što ilustriraju primjerom da se ne radi o poplavi nego o kišnici kada rupu iskopanu u tlu napuni kiša. Nadalje, smatraju da se kod kišnice radi o vodi potekloj od kiše. Odgovarajući na pitanja o crpkama za vodu na licu mjesta, ističu da su one trebale biti tamo dok su za to postojali tehnički uvjeti. Nadalje, ističu da su se u odnosu na crpke za vodu očitovali dopisom sudu od 6. ožujka 2023., a što se tiče postupanja radnika na gradilištu, vezano uz crpke kritičnog događaja, vještaci navode da se najprije treba postaviti u položaj glavnog inženjera gradilišta s obzirom na objektivne mogućnosti i parametre koje je imao. Smatraju da zapravo glavni inženjer gradilišta nije mogao znati što će se dogoditi, nije imao podatke o kojoj visini vode bi se moglo raditi pa da bi po logici stvari realno mogao reagirati u zadnjih pola sata ili sat vremena. Ukazuju i na činjenicu da je u građevinskom dnevniku izričito navedeno da se voda s gradilišta nije mogla pumpati u okolni sustav odvodnje, jer da je isti već bio zagušen količinama vode koje su se tamo već nalazile. Tehnički gledano, kanali kojima bi se odvodila voda su smješteni iznad gradilišta, a već je kroz njih tekla voda i to tolikom brzinom i ispunjenjem kanala da bi pumpe bile neefikasne s obzirom da je tako nastao dodatni tlak i dodatne zapreke za eventualno crpljenje vode. Također, smatraju da je do ovog zagušenja sustava možda došlo već i nakon sat vremena padalina, a po vještacima je bilo vidljivo, s tim da to smatraju opravdanim i ispravnim te jedino mogućim, da se u konzultacijama s projektantom kritične prigode zapravo upumpavala voda u građevinu da bi se tako istovremeno smanjivao vodostaj iz građevne jame i povećala težina zgrade, ali da to očito nije bilo dovoljno.

Što se tiče razlike između utvrđenja vještaka u ovom postupku i navoda tuženika temeljenih na elaboratima Mladena Rukavine i Zavoda za graditeljstvo Slovenije koje su ovi sačinili za tuženika, vještaci ogovaraju da je osnovna razlika što su vještačenjem u ovom postupku ponuđeni izračuni razine kišnice oko objekta, težine objekta i sila koje su djelovale u pojedinim trenucima kritičnog dana, a što ranije spomenuti elaborati ne sadrže, već općenito govore o uzgonu i drugim pojmovima. Vještaci smatraju da su svojim vještačenjem računski dokazali što se dogodilo, a nisu iznijeli samo mišljenje što se moglo dogoditi.

U odnosu na visinu štete vještaci su se izričito očitovali da je tužbeni zahtjev postavljen u skladu s prosječnim cijenama u RH kako u odnosu na troškove izgradnje spornog objekta, tako i u odnosu na kompletne troškove rušenja, pa sud u tom dijelu u cijelosti prihvaća taj zaključak.

16. 5. Dakle, analizirajući sve prigovore, posebno tuženika, te očitovanja dopune i analize vještaka povodom tih prigovora sud u cijelosti poklanja vjeru vještačkom nalazu smatrajući ga stručnim, objektivnim i nepristranim. Sud, kako je već u točki 16.3. na stranici 17 i 18 obrazloženja izložio, iz provedenog vještačenja izvodi u naprijed označenoj točki iznesene zaključke, a iz kojih proizlazi da je u konkretnom slučaju, prema provedenom vještačenju, nastupio osigurani rizik kiše. Takav zaključak nije doveden u pitanje niti jednim prigovorom tuženika, pa niti mišljenjima vještaka Mladena Rukavine i Zavoda za graditeljstvo Slovenije, koje je sud cijenio kao isprave tijekom ovog postupka, a na koje su se isprave vještaci detaljno očitovali. Također, ovi zaključci nisu dovedeni u pitanje niti naknadno priloženi mišljenjem Instituta za građevinske materijale i geotehniku Tuzla koje je mišljenje također, za svoje potrebe pribavio tuženik, ali koje sadržajno razlozima ne odstupa od prethodno dva pribavljena mišljenja tuženika, slijedom čega sud smatra da i to mišljenje može otkloniti na temelju rezultata građevinskog vještačenja provedenog u ovom postupku.

Da je tome tako proizlazi i iz rješenja drugostupanjskog suda (točka 14. na str. 7 obrazloženja) iz kojeg proizlazi da je drugostupanjski sud pravilnim ocijenio navode obrazloženja ranije prvostupanjske presude, kako u pogledu ostvarenja osiguranog rizika, tako i u pogledu cjelokupne ocjene provedenog građevinskog vještačenja. Zbog toga se ovdje tamo ponavlja da sud, na temelju provedenog dokaznog postupka, ali prvenstveno na temelju građevinskih vještačenja koja su u dva postupka ovog suda neovisno provela dva građevinska fakulteta, smatra da je u konkretnom slučaju nastupio osigurani rizik, te da je oštećenje objekta nastalo uslijed kiše.

Također se ponavlja da za nepobitno utvrđenje takvog sadržaja nije bilo nužno provoditi geomehaničko, geodetsko i meteorološko vještačenje po prijedlogu tuženika. Naime, potrebu tih vještačenja otklonili su sami vještaci, a uz to, eventualni podaci dobiveni tim vještačenjima bili bi samo podloga za provedeno građevinsko vještačenje koje je obuhvatilo više podgrana građevine, a podaci koji bi se dobili tim vještačenjima već su postojali u spisu i prema vještacima zadovoljavali su potrebe provođenja ovakvog građevinskog vještačenja, što je zapravo bila i svrha pribavljanja tih podataka. Osim toga iz sadržaja provedenih građevinskih vještačenja vidljivo je da su ona provedena kombinacijom znanstvenih metoda po kojima su vještaci utvrdili uzrok nastanka ove štete.

Pritom nije nevažno da je u ta dva vještačenja sudjelovalo 9 osoba sa različitih fakulteta i da su, neovisno jedan o drugome i u različito vrijeme u odnosu na uzrok štete došli do istog zaključka. Osim toga prvo je vještačenje provedeno neposredno nakon nastupa osiguranog slučaja, a onda je, u svojoj biti, zapravo potvrđeno vještačenjem u ovoj parnici.

16.6. Konačno, u odnosu na vještačenje, a što je također potvrdio drugostupanjski sud neosnovani su navodi tuženika da bi vještačenje FGAG-a Split bilo pravno nevaljano jer nije proveden dokaz saslušanjem svih vještaka. Ovo stoga jer su svi sudionici vještačenja došli do istog zaključka, slijedom čega su ostvarene zakonske pretpostavke da podnesu zajednički nalaz, pa, moguće i putem jednog od vještaka. Mišljenje drugih vještaka sud će zatražiti samo ako u mišljenju ima proturječja ili nedostataka ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja i ako se to ne može saslušanjem ukloniti, što sve propisuje odredba čl. 261. ZPP-a. Međutim, iz sadržaja samog vještačenja očito je da navedene zakonske pretpostavke u konkretnom slučaju nisu ostvarene.

17. Što se tiče prigovora nedostatka aktivne legitimacije, i taj je prigovor zapravo otklonio drugostupanjski sud na stranici 9. obrazloženja svoje odluke, kada je, u tom dijelu prihvatio mišljenje ovog suda. Dakle, kako je već rečeno, osiguranje izgradnje građevine može sklopiti investitor ili izvođač odnosno svaki posebno za onaj dio za koji ima imovinski interes ili ugovornu obvezu da osigura građevinu od određenih rizika. Osiguranik može biti samo osoba koja ima ili očekuje da će imati opravdani interes da ne nastane osigurani slučaj radi kojeg bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak. Osiguranik može zahtijevati naknadu nastale štete pokrivene osiguranjem samo ako je imao pravno dopušten materijalni interes na osiguranom predmetu u trenutku osiguranog slučaja, kako to sve propisuje čl. 948. st. 2. i 3. ZOO-a.

Odredbom čl. 948. st. 2. ZOO-a određeno je da osiguranik može biti osoba koja ima ili očekuje da će imati opravdan interes da ne nastane osigurani slučaj jer bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak.

U konkretnom slučaju tužitelj je izvođač temeljem ranije više puta spomenutog ugovora o građenju. Tim se ugovorom obvezao izgraditi cjelokupni objekt na kojem je nastala šteta i za to dobiti naknadu, a na koju ima pravo po izvršenoj primopredaji. U postupku nije sporno da je započeti objekt srušen u relativno ranoj fazi izgradnje, te da do primopredaje nije došlo u skladu s odredbama ZOO o građenju, ali i Posebnim uzancama o građenju (čl. 90. do 93.) koje reguliraju dovršetak građevinskih radova, odnosno primopredaju građevine. Nadalje, između stranaka u ovoj fazi postupka nije sporno niti da je nakon štetnog događaja i nastupa štete objekt ponovno izgrađen iznova, te da je radove izvršio upravo tužitelj kao izvođač.

Međutim, prema spornom ugovoru o osiguranju osobe koje mogu postaviti zahtjev za isplatu i koji imaju interes u odnosu na osigurani predmet su izvođač i naručitelj svatko u svom dijelu, jer tako predviđa i ugovor o osiguranju. Ono što tužitelj tvrdi jest da njegov interes proizlazi iz statusa izvođača radova na objektu koji je zbog štete nastale ostvarenjem osiguranog rizika trebao biti srušen i kojega je ponovno trebao graditi.

17.1. U tom dijelu tuženik, suštinski, iznosi dva prigovora. Prvi je da tužitelj nije vlasnik zgrade u izgradnji već je to društvo Centar d.o.o. Zadar kao naručitelj, a drugi da tužitelj nije pretrpio štetu i nema osigurljiv interes jer su mu plaćeni svi troškovi za izgrađeni dio zgrade nastali do štetnog događaja i obračunati privremenim situacijama, a da su mu plaćeni i troškovi rušenja i raščišćavanja. Tuženik smatra da tužitelj i nakon nastupa štete nije imao obvezu naručitelju tu štetu sanirati jer nije nastala njegovom krivnjom.

U pogledu postojanja osigurljivog interesa u trenutku nastupa štetnog događaja, teret dokaza je svakako na tužitelju, pri čemu vlasništvo nad objektom nije od odlučnog značaja za aktivnu legitimaciju isplate osigurnine već je to samo postojanje ili nepostojanje takvog interesa na strani ovdje tužitelja.

U ovom dijelu bitno je istaknuti da je tužitelj kao ugovaratelj osiguranja i korisnik iz osiguranja imao interes da osigurani slučaj ne nastupi (Vrhovni sud RH, Revt-60/2011) a prava iz osiguranja mogu imati samo osobe koje su u trenutku nastanka štete imale materijalni interese da se osigurani slučaj ne dogodi, a imao ga je i tužitelj, ujedno i korisnik osiguranja. Tužitelj nije ugovorio osiguranje za tuđi račun ili račun koga se tiče u smislu čl. 929. ZOO-a jer je osiguranje ugovorio i u svoju korist pa onda za isplatu osigurnine on ne treba suglasnost naručitelja kao osiguranika.

Sam ugovor o osiguranju definirao je tužitelja kao korisnika osiguranja, ali i predmet osiguranja – izgradnju stambene zgrade po priloženom, konkretnom i nesporno postojećem ugovoru o građenju. U trenutku nastupa osiguranog slučaja tužitelj je imao osigurljiv pravni interes da ne nastupi osigurani slučaj, a sve zato jer bi njegovim nastupom kao osiguranik i izvođač radova trpio štetu.

Iz provedenih dokaza, što stranke zapravo ni ne spore, proizlazi da je nedovršeni objekt u štetnom događaju u tolikoj mjeri bio oštećen da je u cijelosti srušen i uklonjen, pa onda nije mogao biti ni dovršen i predan naručitelju. Dokaznim je postupkom utvrđeno da je nakon te faze, tužitelj objekt u cijelosti izgradio iznova. Nadalje, iz provedenog postupka također proizlazi da se tužitelj prije nastupa osiguranog slučaja, drugoj ugovornoj strani iz ugovora o građenju obvezao izgraditi objekt za ugovorenu naknadu, sukladno odredbi čl. 620. ZOO-a, a upravo je na tom objektu nastala šteta prije njegovog dovršetka.

Već i sam drugostupanjski sud potvrđuje u svom obrazloženju (točka 19.) da činjenica što tužitelj nije odgovoran za propast stvari (objekta u gradnji) i nastup osiguranog slučaja, ne znači da on nema osigurljiv interes da mu šteta na tom objektu ne nastane. Naime, prema odredbi čl. 600. ZOO-a tužitelj odgovara naručitelju za izvršenje posla i kad taj posao nije u cijelosti samostalno obavio, a uz to ako je materijal za izradu objekta dao izvođač, a objekt je propao iz bilo kojeg razloga prije predaje naručitelju, rizik snosi izvođač koji nema pravo na naknadu za materijal i rad, sve kako to određuje čl. 615. ZOO-a. Sve navedeno znači da je tužitelj pretrpio štetu i ima pravo na isplatu osigurnine.

Osim toga stranke su u uvjetima osiguranja i to čl. 26. Uvjeta za osiguranje građevinskih objekata u izgradnji i čl. 29. Obveznih minimalnih uvjeta osiguranja ugovorile da se sklapanjem Ugovora o osiguranju građevine u izgradnji, investitor i izvođač ne oslobađaju međusobnih obveza koje imaju jedan prema drugome na temelju Ugovora o građenju kojeg su međusobno zaključile.

Pritom treba napomenuti da je, uz sve navedeno, odnos naručitelja i izvođača iz ugovora o građenju predmet posebnog pravnog posla čiji sudionik nije tuženik. Tuženik je u konkretnom slučaju s tužiteljem u sporu proizašlom iz ugovora o osiguranju u kojem tužitelj ima svojstvo osiguranika. To znači da je odlučna činjenica je li nastupio osigurani slučaj, a nastup kojeg proizvodi osigurateljevu (ovdje tuženikovu) obvezu isplate osigurnine, a sukladno čl. 921. ZOO-a. Sklapanjem ugovora o osiguranju nastaje zaseban obveznopravni odnos u kojem osiguratelj preuzima obvezu isplate osigurnine ako se ispune ugovoreni uvjeti. Osigurnina se ostvaruje kao novčana naknada ako se ostvari osigurani slučaj. Osiguratelj tu naknadu ne isplaćuje na osnovi svog diskrecijskog prava, nego na temelju obveze koju je ugovorio i temeljem kojeg ugovora osiguranik mora imati sigurnost da će ugovorenu naknadu dobiti ako se ostvare ugovoreni uvjeti.

Ugovorom o osiguranju rizik nastupa osiguranog slučaja i njegove posljedice prelaze sa osiguranika na osiguratelja. U konkretnom slučaju osigurani je rizik nastupio, tužitelj ima osigurljiv interes zbog čega je aktivno legitimiran u ovom postupku, odnosno ima pravo tražiti isplatu osigurnine.

17.2. U ovom dijelu sud će se, ponovno, kao i u prethodnom suđenju očitovati i na značaj izjave društva Centar d.o.o. koju je tužitelj dostavio u spis (str. spisa 1425), a koja je izjava po tuženiku dokaz o tužiteljevu disponiranju tužbenim zahtjevom, a iz čega on zaključuje da je, osim ostalih prigovora, u ovom postupku osnovani prigovor zastare.

Naime, neće biti sporno da je izjava društva CENTAR d.o.o. dana tijekom postupka, a nakon podnošenja tužbe i zaključenja prethodnog postupka. Međutim, iznošenjem ove činjenične osnove, nije došlo do preinake tužbe, jer su činjenični navodi tužitelja tijekom cijelog postupka takvi da ova izjava nije od utjecaja na istovjetnost postavljenog tužbenog zahtjeva jer tužitelj od početka isplatu osigurnine potražuje iz činjenično supstanciranog odnosa, odnosno iz osiguranog slučaja koji je nastupio uslijed osiguranog rizika kiše, a na način kako je to opisano već i u tužbi i na kojim je navodima tužitelj ustrajao i dalje tijekom cijelog postupka.

Ovdje se ne radi o bitno drugačijem činjeničnom stanju, ili drugačijem kompleksu činjenica, od onih koje su prethodno bile iznesene, jer se radi o zahtjevu za isplatu osigurnine proizišle iz osiguranog slučaja koji se dogodio 11. rujna 2017. kada je uslijed djelovanja kiše došlo do odizanja i pucanja stambene zgrade u izgradnji u [adresa]. Zato se ovdje ne radi o preinaci tužbe iz čl. 191. ZPP- a. Osim toga, iznošenjem činjenične osnove(jer je tužbeni zahtjev prekoračen kad sud svoju odluku temelji na drukčijoj činjeničnoj osnovi od one koju navodi tužitelj) i isticanjem tužbenog zahtjeva (jer sud odlučuje u granicama zahtjeva stavljenih tijekom postupka) tužitelj, zapravo, supstancira predmet spora, pa je sadržaj sudske presude uvjetovan sadržajem činjenične osnove i pravne norme koju treba primijeniti. U primjeni odredbe čl. 191. ZPP-a preinaka tužbe ne predstavlja promjenu pravnog odnosa do koje je došlo uslijed izjave, odnosno ovlaštenja društva CENTAR d.o.o. ovdje tužitelju za vođenje ove parnice i ostvarenje prava u toj parnici za svoje ime i svoj račun, jer se u konkretnom slučaju ne bi radilo o bitno drugačijem činjeničnom stanju od onog koji je prethodno bio postavljen (VSRH, Rev-1400/2009). Uz navedeno bitno je naglasiti da je tužitelj izvorni osiguranik iz ugovora o osiguranju, pa drugi osiguranik iz tog istog ugovornog odnosa (Centar d.o.o.) niti ne treba na tužitelja prenositi prava iz ugovora da bi tužitelj bio legitimiran prema tuženiku kao osiguratelju. Tužitelj je još u tužbi postavio zahtjev za isplatu osigurnine kao osiguranik iz ugovora o osiguranju, zbog čega mu zapravo, priložena izjava društva Centar d.o.o. nije niti potrebna u ovom postupku, niti utječe na njegov status izvornog osiguranika i nositelja osigurljivog interesa za nastalu štetu.

Posljedično ovakvom zaključku suda, neosnovan je onda i tuženikov prigovor zastare.

17.3. Kako je tuženik u postupku prigovorio i promašenoj pasivnoj legitimaciji, sud će ponoviti svoj raniji zaključak da je tuženik, nesporno stranka ugovora o osiguranju, pasivno legitimiran u sporu radi isplate osigurnine iz tog ugovora, a kraj činjenice da je navedeni ugovor zaključio kao osiguratelj.

18. Visina tužbenog zahtjeva

Nakon ukidne odluke drugostupanjskog suda tužitelj je, kako je već rečeno precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 15. ožujka 2024. (str. spisa 2104-2108). Ujedno je i podneskom kao i podneskom od 26. listopada 2023. (str. spisa 2095-2097) pojasnio strukturu tog zahtjeva, odnosno pojedinačne osnove. U bitnome, napominje da se tužbeni zahtjev odnosi na štetu na dijelu već izgrađenog objekta, te troškove za raščišćavanje rušenje i odvoz otpada vezanih za štetu na izgrađenom objektu, odnosno troškove potrebne za početak otklanjanja štete.

U odnosu na štetu na samom objektu poziva se na šest privremenih situacija, pri čemu navodi da je prva privremena situacija izdana na iznos od 722.261,56 Eura/5.441.879,73 kune, druga na iznos od 481.446,65 Eura/3.627.459,76 kuna, treća na iznos od 607.195,98 Eura/4.574.918,14 kuna, četvrta na iznos od 483.065,67 Eura/3.639.658,31 kuna, peta na iznos od 686.267,87 Eura/5.170.685,30 kuna i šesta na iznos od 519.109,74 Eura/3.911.232,34 kune.

Posebno ukazuje na činjenicu da se radi o privremenim situacijama koje su ovjerene od strane nadzornog inženjera, a odnose se na radove izvedene zaključno s kolovozom 2017. Njihova vrijednost prema predmetnim situacijama da iznosi 3.499.347,48 Eura/26.365.833,58 kuna.

Dakle, prema specifikaciji tužitelja to je iznos štete na dijelu objekta izgrađenog do konca kolovoza 2017., odnosno prva osnova naknade koju tužitelj potražuje u ovom postupku. Pritom se, obrazlažući taj dio zahtjeva poziva na posebne uzance o građenju koje su u Republici Hrvatskoj prihvaćene kao pravni propis 1991. a bile su na snazi u vrijeme štetnog događaja.

Međutim, u dijelu koji se odnosi na vrijednost izgrađenog objekta do 11. rujna 2017. tužitelj potražuje daljnji iznos od 304.111,82 Eura/2.291.330,53 kune. Navedeni iznos, prema tužitelju vrijednost je radova izvedenih od 1. rujna do 11. rujna 2017., dakle nakon posljednje privremene situacije iz kolovoza, a prije štetnog događaja od 11. rujna 2017. Ti su radovi obračunati u konačnom obračunu-popisu izvedenih radova koji je izrađen 29. rujna 2017.

To znači da na ime vrijednosti izvedenih radova prije štetnog događaja tužitelj zapravo traži 3.803.459,30 Eura/28.657.164,11 kuna umanjeno za vrijednost radova na iskopu građevne jame koja vrijednost iznosi 617.465,04 Eura/4.652.290,38 kuna. Kada se, dakle, prvotni iznos umanji za vrijednost radova na građevnoj jami proizlazi da u dijelu koji se odnosi na troškove izgradnje objekta do štetnog događaja tužitelj potražuje naknadu štete odnosno isplatu osigurnine u iznosu od 3.185.994,26 Eura/24.004.873,73 kune koji iznos predstavlja štetu na građevnom objektu. Ovdje treba naglasiti da tuženik osporava i ovako zatraženi iznos. Posebno međutim, osporava zatraženi iznos koji se odnosi na vrijednost radova nakon šeste privremene situacije, odnosno za radove koji su po tužitelju izvedeni od 1. rujna do 11. rujna 2017.

Taj je iznos posebno sporan između stranaka, jer tužitelj ustrajava da zapravo, prije 29. rujna 2017. i konačnog obračuna nije niti mogao evidentirati ove troškove budući da se privremene situacije ispostavljaju jednom mjesečno. Dodatno ovom iznosu, a u pogledu tužbenog zahtjeva koji bi se odnosili na troškove raščišćavanja, rušenja i odvoza oštećenog objekta, treba ponoviti da između stranaka nije sporno da je o štetnom događaju objekt oštećen u tolikoj mjeri da je morao biti srušen do kraja i ponovno izgrađen. Takvo utvrđenje potvrđeno je građevinskim vještačenjem, a proizlazi i iz prve analize Građevinskog fakulteta u Zagrebu koju je ovdje tužitelj ishodio odmah nakon 11. rujna 2017.

U tom dijelu tužitelj je pojasnio svoj zahtjev podneskom od 15. ožujka 2024. Naime, u tom podnesku navodi kako je u ranijoj presudi prvostupanjski sud, prihvatio stajalište tuženika da bi prema čl. 27. st. 1. i 3. Posebnih odredbi u Uvjetima za osiguranje građevinskih objekata u izgradnji tužitelj imao na tamo maksimalne iznose i to u postotku od vrijednosti oštećene stvari a ne osiguranja, to znači prema tužitelju koji se poziva na financijsku dokumentaciju priloženu spisu da bi ga s te osnove pripadalo još 95.579,82 Eura/720.146,20 kuna, prema čl. 27. st 1. Posebnih odredbi i to na ime troškova raščišćavanja te prema čl. 27. st 3. Posebnih odredbi iznos od 26.948,00 Eura/203.039,71 kunu i to nakon odbitka iznosa od 4.911,00 Eura/37.000,00 kuna na ime samopridržaja.

Sukladno navedenom tužitelj, dakle, preciziranim tužbenim zahtjevom potražuje ukupno 3.308.521,00 Eura.

18.1. Prema shvaćanju suda za utvrđivanje osigurnine odnosno naknade štete mjerodavni su prvenstveno građevinsko vještačenje FGAG Split, dijelom i vještačenje iz osiguranja dokaza, te provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje, a koje je sud odredio i proveo u ponovljenom postupku. U tom dijelu treba naglasiti da je vještakinja koristila financijsku dokumentaciju koju je priložio tužitelj koja je taksativno ranije navedena u obrazloženju ove presude, odnosno šest privremenih situacija, konačni obračun iz rujna 2017., odnosno račune koji se odnose na projektiranje, organizaciju i izvođenje radova na rušenje oštećenog objekta, raščišćavanje i odvoz otpada nakon rušenja.

18.2. U ponovljenom postupku sud je, kako je već naznačeno proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Majdi Korljan, sve sukladno rješenju od 2. listopada 2024. (str. spisa 2245).

Saslušana na ročištu od 17. lipnja 2025. vještakinja je iskazala da u cijelosti potvrđuje navode svog pisanog nalaza i mišljenja dostavljenog u spis 13. veljače 2025., a na jedino postavljeno pitanje stranaka na ročištu odgovara da u poslovnim knjigama tužitelja postoje evidentirane privremene situacije zaključno sa kolovozom 2017.

U pisanom nalazu i mišljenju, a sukladno nalogu suda vještakinja se detaljno očitovala na postavljena pitanja je li tužitelj snosio troškove izrade dokumentacije za raščišćavanje i čišćenje oštećenog objekta odnosno samih troškova izvođenja radova na uklanjanju srušenog objekta, koliki je iznos troškova izgradnje objekta tužitelj evidentirao u svojim poslovnim knjigama do nastupa štetnog događaja 11. rujna 2017. te jesu li ti troškovi tužitelju plaćeni i u kojem iznosu.

Kako je već rečeno, na ročištu od 17. lipnja 2025., vještakinja je iznijela i navod da u poslovnim knjigama tužitelja nisu evidentirane privremene situacije nakon kolovoza 2017., a koja činjenica je, između ostalog, bitna za ocjenu tužbenog zahtjeva tužitelja s obzirom da je u spisu priložen i konačni obračun od 29. rujna 2017. koji sadržava i obračun radova iz rujna 2017., do nastanka štete. Dakle, prema utvrđenjima vještakinje, a u odnosu na troškove rušenja i uklanjanja oštećenog objekta, ovdje tužitelj kao naručitelj i V.D.M. PROMET d.o.o. Zagreb kao izvođač su 24. studenog 2017. zaključili ugovor kojim se izvođač obvezao izvršiti radove na uklanjanju građevine stambeno poslovne namjene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po sustavu ''ključ u ruke'' i ugovorenom fiksnom naknadom od 470.635,08 eura/3.546.000,00 kuna s tim da su u ugovoru taksativno nabrojeni radovi.

Iz sadržaja ugovora kao i navoda stranaka tijekom postupka jasno je da se radi o stambeno poslovnoj zgradi koja je pretrpjela štetu u ovdje spornom štetnom događaju. Prema utvrđenjima vještakinje izvođač je ovdje tužitelju ispostavio 3 privremene i 1 okončanu situaciju u ukupno iznosu od 470.635,08 eura, a koji je iznos u cijelosti podmirio ovdje tužitelj i to uplatom na žiro račun, kompenzacijom i cesijom, a što je vještakinja detaljno pojasnila u tekstualnom dijelu nalaza te priloženom tablicom 1 na str. 5 pisanog nalaza i mišljenja.

Što se tiče samog izvođenja radova vještakinja navodi da su naručitelj Centar d.o.o. i ovdje tužitelj 23. studenoga 2016. zaključili ugovor broj MC01/11/16 kojim se ugovorom ovdje tužitelj kao izvođač obvezao izvesti građevinske radove na izgradnji stambeno poslovne zgrade na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u skladu s građevinskom dozvolom od 21. studenog 2016. i to za ugovorenu naknadu od 13.487.136,18 eura bez PDV-a. Do nastupa štetnog događaja ovdje tužitelj je naručitelju, temeljem spomenutog ugovora ispostavio 6 privremenih situacija s obračunatim radovima ukupne vrijednosti 3.499.347,48 eura/26.365.833,59 kuna.

Od navedenog iznosa je, prema sadržaju vještačenja, ovdje tužitelju izvršeno plaćanje uplatom na žiro račun, putem kompenzacija i cesija u ukupnom iznosu od 3.187.166,67 eura/24.013.707,25 kuna. Za spomenute uplate vještakinja navodi da su evidentirane na knjigovodstvenoj kartici sa stanjem zadnje proknjižene uplate 28. lipnja 2021. s tim da je detaljan pregled uplata po svakoj situaciji, kao i način plaćanja svake situacije vještakinja detaljno analizirala u tekstualnom dijelu nalaza (str. 6-9 pisanog nalaza i mišljenja) te ih sumirala u tablici br. 2 na str. 11 i 12 pisanog nalaza. Za napomenuti je da je vještakinja u tekstualnom dijelu svog pisanog nalaza (str. spisa 2255-2267) naznačila svu dokumentaciju, odnosno financijske isprave u koje je izvršila uvid i koje je analizirala tijekom vještačenja (pojedinačne privremene situacije, konačni obračun, račune, cesije, kompenzacije, izvode sa žiro računa), a uz to je sva utvrđenja prikazala i u reduciranom obliku putem dvije tablice koje su zapravo pregled ispostavljenih faktura, plaćenih iznosa i načina plaćanja. Na spomenuti nalaz i mišljenje vještakinje Majde Korljan, stranke, zapravo, nisu imale bitnih primjedbi.

18.3. Ocjenjujući osnovanost visine tužbenog zahtjeva sud je uz utvrđenja iz nalaza vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke koristio i utvrđenja iz građevinskog vještačenja.

S obzirom da su vještaci FGAG-a Split u svom usmenom kazivanju ustrajali u svom pisanom nalazu i mišljenju, odnosno pisanim očitovanjima, sud će se ukratko u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva očitovati na taj dio vještačenja.

Naime, u Prilogu 5 pisanog nalaza i mišljenja građevinski vještaci su u odnosu na cijene radova i utrošenih materijala utvrdili da su na temelju izvršenog pregleda dostupne tehničke i obračunske dokumentacije sporne građevine i izvršene analize obračunatih radova, utvrdili da iznosi u privremenim situacijama odgovaraju cijeni radova i utrošenih materijala prema prosječnim cijenama u Republici Hrvatskoj. Prema nalazu vještaka tužitelj je kao izvođač od ukupne projektirane bruto površine zgrade od 36.461,04 m2 izveo 21.389 m2, odnosno tri podzemne i tri nadzemne etaže što iznosi 58,67% ukupno projektirane bruto površine zgrade, odnosno njene konstrukcije.

Prema nalazu vještaka tijekom 2017. prosječna cijena građenja višestambene zgrade srednjeg standarda u Republici Hrvatskoj (a prema podacima Hrvatske komore arhitekata) bila je 497,71 euro/3.750,00 kuna/m2 bruto površine i to bez PDV-a, od čega je udio koji se odnosi na građevinsku konstrukciju (građevnu jamu, temeljenje, vanjski zidovi, stropovi) oko 40 %, što onda dovodi do prosječne cijene koštanja konstrukcije od 199,08 eura/m2 bruto površine bez PDV-a.

Iz navedenog, a prema podacima dostupnim vještacima proizlazi da bi ukupan trošak izgrađenog konstruktivnog dijela zgrade bio 4.258.212,22 eura/32.083.500,00 kuna bez PDV-a. Međutim, vještaci utvrđuju da je prema ovjerenom popisu, obračunu izvedenih radova sastavljenom 29. rujna 2017. vrijednost izvedenih radova označena u iznosu od 3.803.459,30 eura/28.657.164,11 kuna bez PDV-a, odnosno u ranijim spomenutim granicama prosječnih cijena.

U odnosu na iskazane cijene, odnosno stvarne cijene troškova uklanjanja građevine vještaci su najprije analizirali ponudu tvrtke EURCO d.o.o., Vinkovci od 4. listopada 2017. koja ponuda obuhvaća izradu elaborata uklanjanja i strojno uklanjanje građevine do dna podne ploče, odnosno utovar, odvoz i zbrinjavanje materijala nastalog uklanjanjem, pa provedenom analizom utvrđuju da bi prosječna cijena uklanjanja betonske konstrukcije do 11. rujna 2017. iznosila 64,15 eura/m3, pa da je onda ponuda u okviru prosječnih tržišnih cijena za tu vrstu radova na području Republike Hrvatske što su vještaci utvrdili usporedbom sa sličnim objektima u Zagrebu, u Splitu i Makarskoj.

Što se tiče cijena projekta uklanjanja izgrađenog objekta prema vještacima predočenoj ponudi odnosno predračunu društva Block-Projekt d.o.o., od 25. studenog 2017., vještaci utvrđuju da prosječna cijena iz predračuna po m2 iznosi oko 1,5 eura/m2 što da je u okviru prosječnih cijena u Republici Hrvatskoj, pa su iznosi iz predračuna za pripremu i uklanjanje zgrade odnosno ponuđena cijena od 31.853,47 eura/240.000,00 kuna bez PDV-a u skladu sa stvarnim troškovima.

Ovakva utvrđenja vještaci su više puta potvrdili tijekom postupka, a povodom prigovora tuženika, kako u usmenom izlaganju tako i pisanim očitovanjima tako i u onom od 30. studenog 2020. (str. 5 i 6 očitovanja) kojim su se podneskom očitovali na prigovore tuženika od 11. svibnja 2020. Ovo očitovanje sud izdvaja zbog navoda vještaka da im tijekom vještačenja nisu dostavljeni dokazi da su traženi novčani iznosi doista bili plaćeni, te da u tom smislu treba uključiti ekonomske stručnjake, ali su načelno ponovno potvrdili da se radi o prosječnim cijenama takve vrste poslova na sličnim zgradama u [adresa].

U odnosu na analizu cijena od strane građevinskih vještaka treba naglasiti da je kao temelj te analize poslužio i nalaz i mišljenje Građevinskog fakulteta u Rijeci iz izvanparničnog predmeta ovog suda posl.br. R1-53/17 kojim je nalazom nesporno utvrđen stupanj izgrađenosti objekta u vrijeme nastanka štete.

Upravo u smislu ovog navoda građevinskog vještačenja, sud je u ponovljenom postupku proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje kojim su vještačenjem utvrđene upravo one činjenice, odnosno iznosi koji su plaćeni na ime troškova izgradnje, odnosno uklanjanja oštećenog objekta, a temeljem kojih osnova tužitelj i potražuje ovdje utuženi iznos.

Tuženik je inzistirao da se u postupku provede kombinirano financijsko- građevinsko vještačenje. Sud je, međutim, taj prijedlog smatrao suvišnim. Naime, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđene su činjenice vezane uz obračun i naplatu iznosa koje je sam tužitelj specificirao u svom tužbenom zahtjevu, posebno nakon ukidne odluke drugostupanjskog suda kada je zapravo specificirao svoj tužbeni zahtjev po pojedinim, točno označenim stavkama.

S druge pak strane, u ranijem prvostupanjskom postupku vještaci FGAG-a izjasnili su se, u pogledu visine štete, s aspekta građevinske struke kada su tužiteljeve iznose usporedili s prosječnim cijenama tih radova, odnosno korištenih materijala s prosječnim cijenama u Republici Hrvatskoj pri čemu se ocjenu dali prema stupnju izgrađenosti objekta u trenutku štete, te udjelu i visini troškova izvedenih radova po m2 u odnosu na ukupnu cijenu izgradnje, odnosno po m3 u odnosu na troškove uklanjanja zgrade.

Iz navedenih parametara i financijskog i građevinskog vještačenja sud smatra kako može ocijeniti osnovanost visine tužbenog zahtjeva sve s obzirom da cjelina ova dva vještačenja zapravo čini kombinirano financijsko-građevinsko vještačenje. Ovdje se dodatno napominje da su vještaci građevinske struke imali svu građevinsku dokumentaciju od glavnog projekta, preko troškovnika do privremenih situacija i konačnih obračuna, a na koje su se isprave pozvali u cjelokupnom vještačenju, pa tako i u analizi iskazanih troškova.

Uz to, vještakinja financijsko knjigovodstvene struke analizirala je financijske isprave vezane uz upravo naprijed navedene troškove te tijek i način plaćanja troškova izgradnje, odnosno kasnijeg uklanjanja do štetnog događaja izgrađenog objekta.

18.4. Prema mišljenju ovog suda na taj je način zaokružena cjelina temeljem koje sud može donijeti odluku, pri čemu ostaje spornim traženi iznos koji se temelji na radovima, prema tvrdnji tužitelja, izvedenim nakon zadnje mjesečne privremene situacije, one iz kolovoza 2017., odnosno troškovi izvođenja radova od 1. rujna do 11. rujna 2017.

Naime, te radove tuženik izričito osporava otvoreno izražavajući sumnju da li se u označenom vremenu uopće moglo izvesti radova u obračunatoj vrijednosti. Konkretno, postavlja se pitanje jesu li izvedeni radovi naznačeni u konačnom obračunu od 29.rujna 2017., a koji su obračunati u iznosu od 304.111,82 eura/2.291.330,53 kuna.

Obrazlažući taj dio zahtjeva, tužitelj tvrdi da su ti radovi doista izvedeni tijekom rujna, ali da zbog činjenice da se prema Uzancama o građenju privremene situacije izdaju mjesečno, nisu niti mogli biti prikazani i obračunati kao do tada izvedeni radovi. Dodatno tome, navodi da su ti radovi u skladu s pravilima građenja, ovjereni od strane nadzornog inženjera, te da sve navedeno dokazuje kako su izvršeni, pa tužitelj i taj trošak može potraživati u ovom postupku.

Ne sporeći tužiteljeve tvrdnje o načinu izdavanja privremenih situacija, kao niti činjenicu evidencije tih radova u obračunu od 29. rujna 2017., sud je, ipak mišljenja da taj dio tužbenog zahtjeva tužitelj ne može potraživati.

Naime, knjigovodstveno financijskim vještačenjem detaljno su utvrđeni svi poslovi vezani uz izvedene radove. Vještakinja je, prvenstveno analizom poslovnih knjiga ovdje tužitelja, utvrdila sve fakturirane radove, sve naplaćene radove, način na koji su naplaćeni i što je posebno bitno sve račune i financijske transakcije vezane uz izvedene radove, a koji su evidentirani u poslovnim knjigama naručitelja, ali, i što je posebno bitno, tužitelja kao izvođača.

Nije sporno da je izdano, plaćeno i u poslovnim knjigama tužitelja evidentirano svih šest privremenih situacija, te svi troškovi vezani uz uklanjanje oštećene zgrade. Pritom je vrlo bitno naglasiti da su plaćanja svih tih radova ovdje tužitelju vršena odnosno knjižena zaključno s 28. lipnja 2021., a što je utvrđeno financijskim vještačenjem i evidentirano u tablici br. 2. pisanog nalaza i mišljenja. Iz te tablice proizlazi da su 2021. knjižena djelomična plaćanja svih šest privremenih situacija koje se odnose upravo na građevinske radove koje je izveo tužitelj.

Protivno tome, vrijednost izvedenih radova nakon kolovoza 2017. od 304.111,82 eura/2.291.330,53 kuna nije evidentirana u knjigovodstvu tuženika, odnosno to potraživanje nije proknjiženo. To znači da od radova na spornoj zgradi koji su bili predmetom ovog postupka tuženik nije u poslovne knjige evidentirao jedino taj iznos, iako po utvrđenju vještakinje postoje knjigovodstvene evidencije o transakcijama vezanim uz ostale izvedene radove, odnosno vršena su plaćanja koja su knjižena sve do 2021. Ovu je činjenicu vještakinja Majda Korljan potvrdila u usmenom izlaganju na ročištu od 17. lipnja 2025.

Imajući u vidu prednja utvrđenja sud je mišljenja da je za ocjenu postojanja ovog dijela troškova izgradnje nužno ukazati i na odredbe čl. 4. st. 4., čl. 7. st. 1., st. 2., st. 5. i st. 11., te čl. 8. Zakona o računovodstvu (2016) ("Narodne novine" broj 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20., 114/22., 82/23., 85/24 – dalje ZR-a), koji je zakon bio na snazi u vrijeme nastanka štete.

Naime, iz stipulacije citiranih odredbi proizlazi da je tužitelj poduzetnik u smislu odredbi ZR-a, te da je kao takav dužan prikupljati i sastavljati knjigovodstvene isprave, voditi poslovne knjige te sastavljati financijske izvještaje poštujući odredbe Zakona i standarde financijskog izvještavanja, odnosno temeljna načela urednog knjigovodstva. Pritom računovodstveni poslovi u bitnome predstavljaju poslove prikupljanja i obrade podataka na temelju knjigovodstvenih isprava, kao i pripremu i vođenje poslovnih knjiga. Tužitelj kao poduzetnik mora imati valjanu računovodstvenu dokumentaciju koja osobito obuhvaća knjigovodstvene isprave, poslovne knjige, godišnje financijske izvješće, odnosno godišnja izvješća. Također je kao poduzetnik dužan u svojim poslovnim knjigama evidentirati sve knjigovodstvene promjene u poslovnoj godini.

Nadalje odredbom čl. 8. st. 1. ZR-a propisano je da je knjigovodstvena isprava interno ili eksterno sastavljen pisani dokument ili elektronički zapis o poslovnom događaju i čini osnovu za unos podataka o poslovnom događaju u poslovne knjige. Takva isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju. Poduzetnik je dužan sastaviti knjigovodstvenu ispravu bez odgode, nakon saznanja o činjenici o kojoj tu ispravu treba sastaviti (čl. 8. st. 4. ZR-a).

Tužitelj u konkretnom slučaju za označene radove i navedeni iznos nije postupio u skladu s tim odredbama, slijedom čega, u kontekstu svega do sada izloženog, sud smatra da nije dokazao da su ti radovi navedeni označeni u navedenom opsegu i vrijednosti, pa u odnosu na njih ne može trpjeti štetu, niti za taj iznos naplatiti osigurninu. Ovo stoga jer se nelogičnim ukazuje knjigovodstveno postupanje tužitelja u tom dijelu, jer predstavlja značajno odstupanje od dotadašnje prakse, pa ga nije moguće kontrolirati, niti povezati građevinske isprave s knjigovodstvenim kao u odnosu na ostale radove. Tužitelj je, naime knjižio sve knjigovodstvene isprave vezane uz izvršene radove, osim onih navodno izvedenih u runu 2017., iako je poslovne događaje u vezi sa radovima na zgradi knjigovodstveno evidentirao sve do 2021.

18.5. Dakle, a s obzirom na prethodna razmatranja u točki 18. obrazloženja, sud smatra da je tužitelj pretrpio štetu s osnove štete na građevini u iznosu od 2.881.882,43 eura/21.713.543,20 kuna koji predstavlja vrijednost izvršenih radova do štetnog događaja umanjen za vrijednost radova na građevnoj jami.

Naime, prema nalazu vještakinje Majde Korljan za evidentirane troškove izgradnje na temelju valjanih knjigovodstvenih isprava (šest privremenih situacija) tužitelj je knjižio iznos od 3.499.347,48 eura/26.365.833,58 kuna, a koji iznos obuhvaća i trošak izgradnje građevne jame od 617.465,04 eura/4.652.290,38 kuna i za koji iznos treba umanjiti naprijed navedeni iznos iz knjigovodstva tužitelja jer na građevnoj jami nije nastala šteta.

Dakle, tužitelju s te osnove pripada osigurnina od 2.881.882,43 eura uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, dok u preostalom dijelu do traženog iznosa od 3.185.994,00 eura (iz podneska od 15. ožujka 2024.) njegov zahtjev nije osnovan. Nadalje, a s obzirom na odredbe toč. 2. i 3. tužbenog zahtjeva preciziranog 15. ožujka 2024. tužitelju pripada i osigurnina s osnove troškova raščišćavanja zgrade nakon rušenja i to u iznosu od najviše 3% vrijednosti oštećene stvari, a ne 3 % vrijednosti osiguranja.

S obzirom da iz nalaza i mišljenja vještakinje Majde Korljan proizlazi da su stvarno plaćeni troškovi izvođačima tih radova veći od najvišeg mogućeg iznosa predviđenog ugovorom o osiguranju tužitelju pripada 3 % od iznosa od 2.881.882,43 eura, odnosno 86.456,47 eura.

Također mu s osnove troškova početka otklanjanja građevine pripada 1 % iznosa od 2.881.882,43 eura umanjeno za samo pridržaj od 4.911,00 eura sukladno Ugovoru kako to navodi i sam tužitelj u podnesku od 15. ožujka 2024. (str. spisa 2107), odnosno 23.907,82 eura.

S obzirom da je tužitelj u preciziranom tužbenom zahtjevu s ove dvije osnove tražio isplatu iznosa od 95.579,00 eura i 26.948,00 eura trebalo je njegov tužbeni zahtjev preko dosuđenog odbiti kao neosnovan.

18.6. Tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate, sve temeljem odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a i to po stopi iz trgovačkih ugovora, jer se osiguravateljna djelatnost ima smatrati trgovačkom, a u vezi sa stopom zakonskih zateznih kamata naglasiti je da je takvo shvaćanje suda prihvatio i drugostupanjski sud u svojoj odluci. Tijek kamata sud je cijenio sukladno činjenici da je tužitelj tuženiku zahtjev za isplatu osigurnine podnio 10. listopada 2017., a ovaj je trebao izvršiti isplatu u roku od 14 dana, te s obzirom na vrijeme nastupa zadnjih troškova raščišćavanja i uklanjanja objekta. Što se tiče troškova uklanjanja građevine, sud je zakonske zatezne kamate tužitelju priznao od trenutka nakon što su ti troškovi stvarno i nastali, a s obzirom da je tužitelj imao više vrsta troškova, to je tijek zateznih kamata određen po dospijeću zadnje isplate, odnosno troška, kojeg je s te osnove.

19. Zaključno dakle, sud tužiteljev tužbeni zahtjev smatra utemeljenim i to u iznosima iz točki I., II. i III. izreke presude, jer je tijekom postupka dokazano da je šteta nastupila uslijed osiguranog rizika iz ugovora o osiguranju kojega su zaključile ovdje parnične stranke i to upravo u iznosima za koje tužitelju prihvaćen tužbeni zahtjev izrekom ove presude.

20. S obzirom na činjenicu da su stranke u ovoj parnici uspjele u određenim razmjerima odluka o parničnim troškovima donesena je primjenom odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, te odredbama Tbr: 7., Tbr. 8. Tbr.9., Tbr. 48. st. 3., Tbr. 50, Tbr. 52. st. 1. i 2. , Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broi 156/23, dalje Tarifa).

Uvodno, treba istaknuti da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe ZPP-a, koje su stupile na snagu 2019. Naime, odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19, dalje ZID ZPP/19) izmijenjena je dotadašnja odredba čl.154. tog zakona i to člankom 28. ZID ZPP/19, a prijelaznim i završnim odredbama (čl. 117. st. 3.) određeno je da će se te izmjene (čl. 28. ZID ZPP/19) primijeniti na postupke u kojima do stupanja na snagu tih izmjena (1. rujna 2019.) prvostupanjska odluka.

U konkretnom slučaju, postupak je započeo 2018., ali je ranija prvostupanjska odluka donesena 2023., pa se imaju primijeniti odredbe iz naznačenih izmjena. Vrijednost predmeta spora, a sukladno tužiteljevom zahtjevu (str. spisa 2108 i 2109) je 3.308.521,00 eura, što znači da je vrijednost pojedina radnje punomoćnika maksimalnih 10.000, bodova (20.000,00 eura) sve prema Tbr. 7.st 1. Tarife. Tužitelj je tijekom postupka uspio s dokazivanjem osnove svoje tražbine u cijelosti i 90,4% u odnosu na visinu zahtjeva, jer mu je dosuđeno ukupno 2.992.246,72 eura.

Sukladno navedenom, sud smatra da je tužitelj u ovom sporu uspio sa 95% zahtjeva, a tuženik s preostalih 5% (s obzirom na odbijeni dio tužbenog zahtjeva), pa tužitelj ima pravo na naknadu 90% priznatih troškova. Ovdje sud naglašava kako ne smatra da je tuženik uspio samo u neznatnom dijelu, a ovo osim zbog razmjera uspjeha i zbog vrijednosti spora, njegove činjenične i pravne složenosti, te količine dokaznog materijala i troškova dokazivanja.

20.1. Tužitelju je trebalo priznati parnične troškove s osnove zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za sljedeće radnje u parničnom postupku:

- sastav tužbe u iznosu od 20.000,00 eura prema Tbr. 7. st. 1. Tarife

- zastupanje na ročištu od 7. rujna 2018. u iznosu od 20.000,00 eura prema Tbr. 9. st. 1. Tarife

- zastupanje na ročištu od 30. studenog 2020. u iznosu od 20.000,00 eura prema

Tbr. 9. st. 1. Tarife

- zastupanje na ročištu od 24. veljače 2021. u iznosu od 20.000,00 eura prema Tbr. 9. st. 1. Tarife

- zastupanje na ročištu od 21. rujna 2022. u iznosu od 20.000,00 prema Tbr. 9. st. 1. Tarife

- zastupanje na ročištu od 30. ožujka 2023. u iznosu od 20.000,00 eura prema Tbr. 9. st. 1. Tarife

- zastupanje na ročištu od 12. srpnja 2018. u iznosu od 10.000,00 eura prema Tbr. 9. st. 2. Tarife jer se na ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima

- zastupanje na ročištu od 11. rujna 2019. u iznosu od 10.000,00 eura prema Tbr. 9. st. 2. Tarife jer se na ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima

- zastupanje na ročištu od 24. rujna 2024. u iznosu od 20.000,00 eura prema Tbr. 9. st. 1. Tarife

- zastupanje na ročištu od 17. lipnja 2025. u iznosu od 10.000,00 eura prema Tbr. st. 1. Tarife

- sastav četiri obrazložena podneska u iznosu od po 20.000,00 eura, za svaki podnesak prema Tbr. 8. st. 1. Tarife, a ovo stoga jer su stranke tijekom postupka dostavile sudu mnogobrojne, najčešće suvišne, podneske, od kojih je sud svakoj od stranaka priznao naknadu troškova za sastav po četiri podneska, koliko je najviše dopušteno odredbama Tarife , sve uvećano za PDV.

To znači da je tužitelju s osnove zastupanja po punomoćniku u parničnom postupku trebalo priznati 312.500,00 eura, a razmjerno uspjehu u parnici, s te osnove dosuditi iznos od 296.875,00 eura.

Tužitelju je trebalo priznati i trošak zastupanja u postupku osiguranja dokaza (spis posl. broj R1-53/17) u kojem je postupku naznačena vrijednost predmeta spora od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna i to:

- sastav prijedloga za osiguranje u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV

- pristup na očevid na licu mjesta u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV, odnosno ukupno 500,00 eura. Razmjerno konačnom uspjehu u sporu, s ove osnove trebalo mu je dosuditi iznos od 475,00 eura

Dakle, tužitelju je, na ime troškova zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika, razmjerno uspjehu u parnici trebalo dosuditi ukupno 297.350,00 eura.

20.2. Također, tužitelju je trebalo priznati i druge troškove, kako slijedi:

- trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 1.327,23 eura

- trošak građevinskog vještačenja u parničnom i postupku osiguranja dokaza u ukupnom iznosu od 16.809,00 eura ovom postupku

- trošak plaćene sudske pristojbe u predmetu osiguranja dokaza posl. br. R1-53/17 u iznosu od 53,09 eura, odnosno ukupno 18.189,32 eura, a s obzirom na tužiteljev razmjer uspjeha u parnici od 95%, trebalo mu je dosuditi ukupno 18.186,67 eura s osnove troškova vještačenja i sudskih pristojbi.

20.3. Dakle, tužitelju je trebalo dosuditi ukupne troškove ovog postupka (koji obuhvaćaju i one iz postupka osiguranja dokaza) u ukupnom iznosu od 315.536,67 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude.

20.4. U preostalom dijelu, tužiteljev zahtjev za naknadu troškova nije osnovan, budući mu za dva ročišta (12. srpnja 2018. i 11. rujna 2019.) pripada polovina iznosa odvjetničke nagrade, kako je to već ranije obrazloženo, također, pripada mu naknada troškova za sastav najviše četiri obrazložena podneska, a trošak vještačenja u parničnom i izvanparničnom postupku je obračunat po izvršenim uplatama predujma troškova koje su snosile obje strane, odnosno stvarnih troškova vještačenja u izvanparničnom postupku osiguranja dokaza. Također, pripada mu i naknada troškova sudskih pristojbi koje su stvarno plaćene, i to bez naknadnih troškova nastalih njegovim zakašnjenjem u plaćanju.

Osim toga, za radnje punomoćnika u postupku osiguranja dokaza pripada mu naknada troškova odvjetničke nagrade obračunate prema, u tom postupku označene vrijednosti predmeta spora, a ne prema onoj iz parničnog postupka.

Također, tužiteljev je zahtjev za naknadu troškova trebalo umanjiti i razmjerno uspjehu tuženika u ovom postupku.

21. Zaključno, sud napominje da je tuženik i nakon zaključenja glavne rasprave u spis dostavio podnesak od 24. srpnja 2025. kojega sud nije razmatrao s obzirom da je raspravljanje u ovom postupku zaključeno na ročištu od 17. lipnja 2025.

22. Radi iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 28. srpnja 2025.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis