Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-297/2022-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović u pravnoj stvari tužitelja UP JADRAN d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa LĆ, odvjetnica u [adresa] protiv tužene [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik NĆ, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 1. srpnja 2025. i nakon objave dana 28. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj UP JADRAN d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik kčbr. [katastarska čestica] - broj D.L. Depadansa površine 860 m², zgrada površine 315 m², šupa površine 22 m², dvorište površine 208 m², terasa površine 315 m² ukupno 860 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što je tužena Općina Karlobag, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja na predmetnoj nekretnini, u roku od 15 dana. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Gospiću provedba uknjižbe prava vlasništva na ime i u korist tužitelja.

Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29 stavkom 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju UP JADRAN d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženoj Općini Karlobag sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 15.750,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 9. srpnja 2013. tužitelj je naveo da je izvanknjižni vlasnik i posjednik nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi zgrada, šupa, dvorište i terasa ukupne površine 860 m² od 1950-ih godina prošlog stoljeća kada je njegovom predniku predana na korištenje i upravljanje po nadležnom organu za ugostiteljsko-turističku djelatnost kao dio današnjeg Hotela Velinac. Tužitelj tvrdi da je protiv prednika tužene

- Općine Gospić još 1992. pokrenuo postupak radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine u predmetu poslovni broj P-739/92 kada je predmetna nekretnina bila upisana kao javno dobro. U tom postupku je 27. veljače 1997. donijeta presuda kojom je utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, a tuženoj je naloženo da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja koju će u suprotnom zamijeniti navedena presuda. Navedena presuda naknadno je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž-78/97-4 od 22. listopada 1998. Tužitelj tvrdi da je nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je u posjedu predmetne nekretnine od 1950. Osnivanjem knjižnog dijela katastarskog operata za katastarsku općinu [katastarska općina] predmetna nekretnina upisana je u posjedovni list broj 412 na ime „Jadran“ - ugostiteljsko poduzeće Gospić, [adresa] te je tužitelj 37 godina bio upisan kao posjednik, a u stvarnosti posjednik je predmetne nekretnine putem svojih prednika još od 1950. Tvrdi da tužena nikada nije bila u posjedu predmetne nekretnine te da je upis prava vlasništva ishodila temeljem Sporazuma o podjeli imovine, prava i obveza bivše Općine Gospić od 10. studenog 1994. kojim je sva nepokretna imovina koja je u osnovi bila društvena imovina i dana na upravljanje bivšoj Općini [adresa], podijeljena između Grada Gospića, Općine Perušić i Općine Karlobag na temelju stanja na dan 31. prosinca 1993. odnosno vlasnik nekretnine postala je jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi nekretnina. Prema stavu tužitelja, predmetna nekretnina bila je društvena imovina, dakle, nije imala status javnog dobra. Dalje navodi kako je predmetna nekretnina bila predmet kupoprodaje u privatizaciji slijedom čega je tužitelj ishodio upis prava vlasništva temeljem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. Tužitelj smatra da je rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju javna isprava koju je sastavio nadležni organ u okviru svojih ovlasti te se istim dokazuje da su određene nekretnine procijenjene i da trgovačko društvo može zatražiti uknjižbu te prema upisanom vlasniku nekretnine ima pravo to zahtijevati što je u konkretnom slučaju i provedeno rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Gospić koji pravni upis je tužitelju osporavan. Tužitelj ističe kako je odredbom članka 360 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZVDSP) propisano da je pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu pretvorbom postalo pravo vlasništva osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva osim ako zakonom nije određeno drukčije. Tvrdi da tužena u parničnom postupku koji se vodio kod ovog suda u predmetu poslovni broj P-112/00 nije dokazala da je bila nositelj prava upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja niti sljednik istog, već je to dokazao tužitelj, a osim toga, tijekom postupka dokazano je da je predmetna nekretnina sposobna biti predmetom prava vlasništva. Odredbom članka 390a ZVDSP-a propisano je da je trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Smatra da je u postupku dokazano da je predmetna nekretnina društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, a isto dokazuje i Sporazum o podjeli imovine, prava i obveza bivše Općine Gospić. Da je predmetna nekretnina doista imala status javnog dobra ona ne bi mogla biti objekt imovinskih prava ili pravnih poslova jer bi po svojoj prirodi bila na uporabi svih. Naime, o takvim stvarima vodi brigu, upravlja i snosi odgovornost Republika Hrvatske pa se slijedom toga na predmetnoj nekretnini ne bi niti mogla upisati općina. Zaključno, tužitelj tvrdi da predmetnu nekretninu posjeduje kao zakonit, istinit i pošten posjednik osobno i putem svojih pravnih prednika više od 50 godina sve sukladno članku 18 ZVDSP pa predlaže da sud temeljem odredbe članka 114 ZVDSP donese presudu kojom će utvrditi da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine što je tužena dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja te naložiti Zemljišnoknjižnom odjelu Gospić provedbu uknjižbe prava vlasništva na ime i u korist tužitelja uz obvezu tužene da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tužena navodi da je istovjetan tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva i s istovjetnim obrazloženjem tužitelj postavio i u parničnom predmetu poslovni broj P-112/00 u kojem je njegov tužbeni zahtjev odbačen. U istom postupku tužena je podnijela protutužbeni zahtjev koji je u cijelosti usvojen te je brisano pravo vlasništva tužitelja UP JADRAN d.d. na predmetnoj nekretnini i upisano pravo vlasništva tužene Općine Karlobag. Stoga tužena ističe prigovor presuđene stvari. Tužena ističe da je između istih parničnih stranaka u odnosu na spornu nekretninu u tijeku parnični postupak kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom revizije tužitelja UP JADRAN d.d. Gospić pa ističe i prigovor dvostruke litispendencije. Slijedom navedenog predlaže da sud donese rješenje kojim će odbaciti tužbeni zahtjev tužitelja. Opreza radi, protivi se tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti i tvrdi da tužitelj nije stekao pravo vlasništva sporne nekretnine sukladno odredbi članka 114 ZVDSP-a budući da niti on niti njegov pravni prednik nisu bili upisani kao nositelji prava korištenja predmetne nekretnine niti su to pravo mogli imati budući da je predmetna nekretnina bila upisana kao općenarodna imovina - javno dobro, a ne kao društveno vlasništvo. Osim toga, tvrdi da tužitelj na predmetnoj nekretnini nije imao ni kontinuirani ni samostalni, pošteni posjed više od pedeset godina budući da sporna nekretnina ne samo da nije bila u njegovom posjedu, već je bila u zakupu pravnih osoba, a tužena je protiv tužitelja pokrenula i postupak zbog smetanja posjeda. Smatra da tužitelj nije niti mogao steći pravo vlasništva dosjelošću budući da je predmetna nekretnina imala status općenarodne imovine - javno dobro, a prema tadašnjim pravnim propisima nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na takvim nekretninama. Stoga tužena predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Rješenjem suda poslovni broj P-392/2013-32 od 27. studenog 2019. odbačena je tužba tužitelja uz obvezu tužitelja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka. Ovo iz razloga što je sud cijeneći sadržaj tužbenog zahtjeva iz ovog predmeta i sadržaj tužbenog zahtjeva iz predmeta u kojem je donesena pravomoćna presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-112/00 od 29. listopada 2009. preinačena presudom Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž x-32/2013 od 28. veljače 2013. utvrdio da postoji subjektivni i objektivni identitet ovog spora sa sporom koji je pravomoćno okončan pod poslovnim brojem P-112/00 odnosno da se radi o presuđenoj stvari. Naime, presudom Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž x- 32/2013 od 28. veljače 2013. preinačena je presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-112/00-71 od 29. listopada 2009. te je naloženo brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Gospiću broj 410/01 od 4. prosinca 2001. donesenog na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u pogledu čestice broj 250 k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo prije provedbe navedenog upisa tako da se briše pravo vlasništva upisano u korist UP JADRAN d.d. Gospić uz istovremeni upis tog prava u korist Općine Karlobag dok tužitelj u ovom postupku zahtijeva utvrđenje prava vlasništva iste nekretnine što je tužena dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja uz nalog Zemljišnoknjižnom odjelu Gospić da izvrši uknjižbu prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama.

4. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-356/2020-4 od 8. ožujka 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja ovog suda od 27. studenog 2019. U obrazloženju rješenja navedeno je kako u ovoj pravnoj stvari tužitelj traži da se utvrdi vlasnikom predmetne nekretnine tvrdeći da je istu stekao na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. Tužena je brisovnom tužbom koja je stvarno-pravna tužba sui generis kao nositeljica knjižnog prava čije je pravo povrijeđeno neistinitom, nevaljanom uknjižbom zaštitila svoje knjižno pravo na način da je brisana nevaljana, neistinita uknjižba izvršena u korist ovdje tužitelja i to na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. i uspostavljeno je zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe nevaljane, neistinite uknjižbe. Kako je institut brisovne tužbe utemeljen na činjenici da nevaljana, neistinita uknjižba ne može dovesti do valjanog pravnog stjecanja, prijenosa, ograničenja ili prestanka knjižnih prava, a upravo na temelju iste odluke tužitelj u ovoj pravnoj stvari zahtijeva utvrđenje svog prava vlasništva na istoj nekretnini, to je nedvojbeno da se u konkretnom slučaju radi o dva zahtjeva koja su sadržajno kontradiktorna tako da su uzajamno nekompatibilna odnosno da osnovanost jednog zahtjeva isključuje mogućnost da bude osnovan i drugi zahtjev pa je prvostupanjski sud i prema stajalištu ovoga suda pravilnom primjenom odredbe članka 333 stavka 2 ZPP-a odbacio tužbu tužitelja utvrdivši da je u konkretnom slučaju parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno.

5. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 3789/2021-2 od 28. rujna 2021. dopuštena je revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-356/2020-4 od 8. ožujka 2021. zbog pravnog pitanja „Može li se tužbeni zahtjev na upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja uknjiženog na temelju javnih isprava uz uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja smatrati pravomoćno utvrđenom pravnom stvari o utvrđenju prava vlasništva na temelju zakona (dosjelost) brisanog tim kondemnatornim upisom sve u smislu kumulativnog ispunjenja pretpostavki o pravomoćno presuđenoj stvari u vezi primjene članka 333 stavka 2 Zakona o parničnom postupku?“. Revizijski sud ocijenio je da je navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 54/2022-2 od 30. kolovoza 2022. ukinuto je rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 356/2020- 4 od 8. ožujka 2021. i rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P- 392/2013- 32 od 27. studenoga 2019. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja navodi se da je predmet spora u ovom parničnom postupku zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnine kčbr. [katastarska čestica] u naravi zgrada, šupa, dvorište i terasa ukupne površine 860 m² sve upisano u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što je tužena dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja. Tvrdi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću. Nižestupanjski sudovi odbacili su tužbu tužitelja jer da je o predmetu spora već pravomoćno odlučeno presudom Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž-x- 32/2013 od 28. veljače 2013. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-112/00-71 od 29. listopada 2009. na način da se nalaže upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Gospiću poslovni broj 410/01 od 4. prosinca 2001. donesenog na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u pogledu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo prije provedbe navedenog zemljišnoknjižnog upisa tako da se briše pravo vlasništva na navedenoj nekretnini upisano u korist UP JADRAN d.d. uz istovremeni upis tog prava u korist Općine Karlobag. Drugostupanjskom presudom prihvaćen je dakle protutužbeni zahtjev tamo tužene-protutužiteljice (ovdje tužene) protiv tamo tužitelja-protutuženika (ovdje tužitelja). Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je takav zaključak nižestupanjskih sudova pogrešan uslijed čega je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 1 u vezi članka 333 stavka 2 ZPP-a te da pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da se o pravomoćno presuđenoj stvari radi u situaciji kada postoji subjektivni i objektivni identitet spora odnosno kada su kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke: da postoji identitet stranaka u istoj ili obrnutoj stranačkoj ulozi, da postoji identitet tužbenih zahtjeva i da postoji identitet činjenične osnove tužbenih zahtjeva, no u konkretnom slučaju ne postoji identična činjenična osnova predmetne tužbe i prihvaćene prije navedene protutužbe. Naime, u ovom parničnom postupku tužitelj tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine zasniva na činjeničnim tvrdnjama da je u posjedu predmetne nekretnine koji ima kakvoću i vrijeme trajanja dostatno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću dok protutužbeni zahtjev iz prije navedene parnice nije bio zasnovan na takvim činjeničnim tvrdnjama, te činjenice nisu bile niti raspravljene niti su utvrđivane, a niti su bile od odlučnog značaja za odlučivanje o tom protutužbenom zahtjevu. Dakle, u konkretnom slučaju, okolnost da je pravomoćno prihvaćen prije navedeni protutužbeni zahtjev nema značaj pravomoćno presuđene stvari u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću. Okolnost, da je u prethodno vođenom parničnom postupku utvrđeno da tužitelj nije mogao na valjan način steći vlasništvo predmetne nekretnine temeljem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju ne isključuje mogućnost da je pravo vlasništva stekao dosjelošću.

7. Na ročištu održanom 10. listopada 2023. tužitelj je predložio da se u ponovljenom postupku na okolnost izgrađenosti zemljišta i građevinskog statusa predmetne nekretnine izvrši očevid u prisustvu građevinskog vještaka jer smatra da je u ovom postupku prethodno pitanje je li predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu ili javno dobro s obzirom da je na istoj izgrađena zgrada vlasništvo koje sukladno odredbi članka 368 ZVDSP-a pripada Republici Hrvatskoj, a ne lokalnoj ili regionalnoj samoupravi. Tužitelj je predložio da se u parnicu pozove Republika Hrvatska kao umješač radi očitovanja o pravnom režimu nekretnine. Tužena se protivila dokaznim prijedlozima tužitelja i predložila provesti dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužene te uvid u spis Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 574/2020.

8. U ponovljenom postupku izvršen je uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis: izvadak iz zemljišne knjige, Sporazum o podjeli imovine, prava i obveza bivše općine Gospić, posjedovni list, zapisnik Komisije za osnivanje zemljišne knjige od 11. kolovoza 1979., uvjerenje Područnog ureda za katastar Gospić od 28. travnja 2008., rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001., obavijest URO „Jadran“ Gospić od 23. prosinca 1985. o raskidu ugovora o zakupu, očitovanje „Industrogradnje“ - OOUR Ugostiteljstvo od 28. prosinca 1985. na otkaz ugovora o zakupu upućeno Izvršnom vijeću Općine Gospić, pismo Industrogradnje - OOOU Ugostiteljstvo [adresa] upućeno Skupštini Općine Gospić od 6. siječnja 1986., potvrdu Sudskog registra Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R3-4340/2019 od 27. rujna 2019., ugovor o zakupu objekta Depadanse u [adresa] zaključen između Općine Karlobag i Industrogradnje od 28. prosinca 1995. i zapisnik Komunalnog redarstva Općine Karlobag o izvršenom pregledu objekta Depadansa u [adresa] 23. svibnja 2000. U svojstvu svjedoka saslušani su IĆ, PĆ, JĆ i FĆ kao zakonski zastupnik tužene. Proveden je očevid na licu mjesta u prisutnosti geodetskog vještaka radi identifikacije predmetne nekretnine i građevinsko vještačenje radi utvrđenja građevinskog statusa predmetne čestice i izgrađenosti nekretnine. Izvršen je uvid u parnične predmete ovog suda poslovni broj Pn-9/2022 (prije P-234/1998, P-404/2011, Pn-30/2018 i P-3/2021) i poslovni broj P-112/2000 (prije P-739/92 i P-194/94). Izvršen je uvid u presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-547/2020-53 od 22. kolovoza 2022., presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4383/2022-2 od 24. rujna 2024. i presudu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-598/2024-75 od 28. veljače 2025.

9. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-547/2020-53 od 22. kolovoza 2022. točkom I. izreke usvojen je tužbeni zahtjev Općine Karlobag te je naloženo UP JADRAN d.d. da nekretninu oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] opisanu kao "zgrada, šupa, dvorište, terasa" površine 860 m² upisanu u Zemljišnoknjižnom odjelu Gospić slobodnu od osoba i stvari preda u posjed Općini Karlobag u roku od 8 dana. U navedenom postupku sud je nespornim utvrdio da je Općina Karlobag upisana kao vlasnica nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je UP JADRAN d.d. u posjedu predmetne nekretnine, ali da u postupku nije dokazao činjenicu da ima pravo na posjed predmetne nekretnine odnosno nema dokaza da UP JADRAN d.d. po svojim pravnim prednicima na predmetnoj nekretnini koja je nesporno bila u režimu društvenog vlasništva imao pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja. Točkom II. izreke presude odbijen je protutužbeni zahtjev UP JADRAN radi isplate kunske protuvrijednosti iznosa od 99.000,00 EUR po srednjem tečaju HNB-a i iznosa od 180.000,00 kuna sa zakonskim zateznima kamatama na ime izvršenih ulaganja na predmetnoj nekretnini.

10. Dopisom od 10. listopada 2023. sud je pozvao Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću radi očitovanja da li Republika Hrvatska stupa u parnicu u svojstvu umješača na strani tužitelja.

11. Podneskom od 26. listopada 2023. Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću obavijestila je sud kako u ovom predmetu Republika Hrvatska nema pravni interes stupiti u parnicu u svojstvu umješača na strani tužitelja.

12. U nastavku postupka tužitelj je u spis dostavio rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. kojim je u postupku pretvorbe društvenog poduzeća UP "Jadran" s p.o. Gospić, a temeljem Zakona o pretvorbi društvenog poduzeća (Narodne novine broj 19/91, 83/92, 94/93, 2/94 i 9/95) nekretnina na lokaciji [adresa]

- Depadansa hotela Velinac - zemljište kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] procijenjena u vrijednost temeljnog kapitala, ali zemljište na kojem je izgrađena nije procijenjeno. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je potvrdom Hrvatskog fonda za privatizaciju broj 05-12/93-09/223 od 1. rujna 1993. dana suglasnost na provedbu pretvorbe društvenog poduzeća UP "Jadran" s.p.o. Gospić te da je 9. travnja 2001. UP JADRAN d.d. Gospić, [adresa] kao pravni slijednik društvenog poduzeća UP "Jadran" s.p.o. Gospić podnijelo zahtjev za izdavanje iskaza o nekretninama koje su procijenjene u postupku pretvorbe.

12.1. Tužitelj je u spis dostavio potvrdu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R3-4340/2019 od 27. rujna 2019. kojom se potvrđuje da je rješenjem Okružnog privrednog suda u Karlovcu poslovni broj F1-71/1983 od 28. srpnja 1983. u sudski registar upisana Ugostiteljska radna organizacija "Jadran" s.p.o. Gospić, Ulica JNA broj 2 u registarski uložak broj [broj ZK uloška]-482/00; da je URO "Jadran" Gospić nastala izdvajanjem OOUR-a "Ugostiteljstvo iz sastava "Visočica-Jadran" prometno ugostiteljske radne organizacije Gospić; da je rješenjem Okružnog privrednog suda u Karlovcu poslovni broj Fi-291/1989-2 od 21. prosinca 1989. u sudski registar proveden upis usklađenja samoupravnih općih akata s odredbama Zakona o poduzećima tako da je upisano Ugostiteljsko poduzeće "Jadran" s.p.o. Gospić, Ulica JNA 2 istog registarskog uloška; da je rješenjem Okružnog privrednog suda u Karlovcu poslovni broj Fi-1253/1994 od 5. srpnja 1994. proveden upis organiziranja dioničkog društva nastalog pretvorbom tako da je upisano UP "JADRAN" dioničko društvo, [adresa] istog registarskog uloška te da je rješenjem Trgovačkog suda u Karlovcu poslovni broj Tt-95/2104-2 od 2. veljače 1998. u sudski registar proveden upis usklađenja općih akata sa Zakonom o trgovačkim društvima tako da je subjekt upisan pod tvrtkom/nazivom UP JADRAN dioničko društvo za ugostiteljstvo, turizam, trgovinu i usluge sa sjedištem u [adresa] u registarski uložak s matičnim brojem subjekta (MBS) 020021008.

13. Na ročištu održanom 7. ožujka 2024. tužitelj je ustrajao na prijedlogu da se provede građevinsko vještačenje kako bi vještak utvrdio izgrađenost zemljišta i građevinski status nekretnine jer se radi o Depadansi kao dijelu ugostiteljskog objekta koji po svojoj prirodi ne može biti javno dobro te geodetsko vještačenje radi identifikacije predmetne nekretnine, sve kako bi tužitelj nakon provedenih vještačenja uredio tužbeni zahtjev sukladno odredbi članka 4 stavka 2 Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu budući da predmetno zemljište nije ušlo u postupak pretvorbe u vrijednost temeljnog kapitala.

14. Tužena se protivila eventualnoj preinaci tužbenog zahtjeva navodeći kako se tužitelj sada poziva na odredbe Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu dok je prvotno postavljen tužbeni zahtjev utemeljen na odredbama ZVDSP-a i dokazivanju kvalificiranog posjeda predmetne nekretnine. Smatra da je tužitelj promijenio pravni osnov tužbenog zahtjeva pa predlaže sudu da odbije preinaku tužbenog zahtjeva, posljedično i predložene dokaze na takav preinačeni tužbeni zahtjev. Opreza radi ističe da je odredbama Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije bila propisana nadležnost upravnih tijela za utvrđivanje eventualnog pravnog osnova, a ne sudova, te su bili propisani i rokovi koji su po stavu tužene odavno protekli, a takve zahtjeve tužitelj nije podnio nadležnom tijelu. Stoga opreza radi ističe prigovor apsolutne nenadležnosti suda ukoliko tužitelj bude zasnivao tužbeni zahtjev na ovom Zakonu.

15. Na ročištu održanom 7. ožujka 2024. proveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužene FĆ koji je u svom iskazu naveo da je predmetna zgrada bivša Depadansa u [adresa] koja je sada odmaralište obitelji IĆ koja je u posjedu predmetne nekretnine. Kao dijete se sjeća da su u donjem dijelu nekretnine bile pedaline i oprema koju je Industrogradnja kao vlasnik Hotela Zagreb iznajmljivala tijekom ljeta dok su na katu zgrade u vrijeme Domovinskog rata živjeli zaposlenici Hotela Zagreb. Ne sjeća se perioda prije Domovinskog rata, ali zna da je zgrada 2000. bila u posjedu poduzeća Lika Jadran u vlasništvu JĆ i IĆ. Nije mu poznato temeljem koje osnove su L bili u posjedu predmetne nekretnine. Poznato mu je da je Lika Jadran 2008. imala koncesiju na plaži ispod predmetne zgrade. Isto tako, da je postojao ugovor o korištenju zgrade između tužene Općine Karlobag i Industrogradnje i da je Industrogradnja nakon 1993. uređivala sadašnji prostor Općine Karlobag koja je te godine osnovana pa su međusobno preklapali troškove. Poznato mu je da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine temeljem privatizacije te da se Općina protivila tom upisu, a kod Trgovačkog suda u Rijeci vodi se postupak protiv UP JADRAN radi predaje nekretnine u posjed. Isto tako poznato mu je da je tužitelj protiv tužene vodio spor zbog naknade štete u kojem je tužbeni zahtjev tužitelja pravomoćno odbijen. Nema saznanja da je UP JADRAN bio u posjedu predmetne nekretnine, poznato mu je samo da JĆ i IĆ ljeti dolaze u predmetnu nekretninu. Za vrijeme dok je postojalo poduzeće Lika Jadran u prizemlju zgrade bio je restoran, a na katu su se iznajmljivali apartmani. Navodi da Lika Jadran nema nikakve veze s UP JADRAN d.d.

16. Tužena se protivila daljnjim dokaznim prijedlozima tužitelja smatrajući da tužitelj više od 20 godina "mrcvarenja i maltretiranja suda i tužene i izmišljanja tužbenih zahtjeva" produžava nezakonitu poziciju u pogledu predmetne nekretnine uz zabilježbu spra u zemljišnoj knjizi te je više nego očito da se radi o obijesnom parničenju tužitelja tim više što je o pitanju vlasništva u više sudskih postupaka koji su se vodili između stranaka ovog postupka svaki put pravomoćno utvrđeno da tužitelj UP JADRAN nije bio niti je vlasnik predmetne nekretnine, a u ovom postupku zahtijeva utvrđenje prava vlasništva dosjelošću iako je iz priloženih dokaza jasno da ne postoji pravni osnov za takav tužbeni zahtjev. Pritom, tužena posebno naglašava kako je sam tužitelj u predmetu poslovni broj Pn-9/2022 dostavio ugovor o zakupu predmetne nekretnine kojeg je zaključio pravni prednik tužene - Općina Gospić kao vlasnik nekretnine odnosno zakupodavac s Industrogradnjom kao zakupoprimcem te je u tom predmetu pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete. Predlaže izvršiti uvid u spis poslovni broj Pn-9/2022 i odbiti sve daljnje dokazne prijedloge tužitelja kao i njegov tužbeni zahtjev.

17. U nastavku postupka proveden je očevid na predmetnoj nekretnini u prisutnosti stalnih sudskih vještaka geodetske i građevinske struke i dokaz saslušanjem svjedoka IĆ, PĆ i JĆ.

18. Sudski vještak geodetske struke identificirao je predmetnu nekretninu kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi zgrada površine 315 m², šupa površine 22 m², dvorište površine 208 m² i terasa površine 315 m² ukupne površine 860 m² upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] na vlasnika Općinu Karlobag u cijelosti te u posjedovnom listu broj 418 na posjednika Općinu Karlobag. Vještak je naglasio da šupa više ne postoji jer je srušena te je navedeno zemljište sada sastavni dio dvorišta čije je površina 230 m².

19. Svjedok IĆ u svom je iskazu naveo da je 1997. preuzeo upravljanje UP JADRANOM. Tada je u zemljišnim knjigama i u katastru bio upisan UP JADRAN. Navodi da je dionice UP JADRAN kupio njegov tast od Fonda za privatizaciju te je tužitelj od 1997. u kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine. Zgradu na predmetnoj čestici izgradili su njemački zarobljenici nakon Drugog svjetskog rata, ali ne zna za koga su radili odnosno tko je naručitelj radova. Zgradom je upravljao UP JADRAN. U zgradi je bio vešeraj, peglaona i restoran u prizemlju zgrade, a na katu sobe. Navodi da mu nije poznato na koji način je tužena upisana kao vlasnik predmetne nekretnine. Tvrdi da je osobno u gruntovnici vidio da je predmetna čestica 250 "dopisana u popis“ kao javno dobro te je na taj način Općina Karlobag upisana kao vlasnik. Ističe kako tužena od 1997. nikada nije bila u posjedu predmetne nekretnine niti je u istu ulagala i održavala je. Općina je komunalnom poduzeću naložila isključenje vode 2012. tako da ni danas nema priključka vode. Ključeve zgrade ima njegova supruga koja je vlasnica dionica UP JADRAN dok od strane Općine Karlobag nitko nema ključeve. Navodi kako su 80-ih godina dok se gradio Hotel Zagreb u zgradi stanovali radnici Industrogradnje koja je plaćala najam UP JADRANU. Zgrada je u naravi bila tzv. Depadansa odnosno ugostiteljski objekt u sklopu Hotela Velinac koji je tada bio pod upravom UP JADRAN. Direktor UP JADRANA bio je ŠĆ, a od 1993. do 1997. HĆ. Ističe kako je ŠĆ imao spor s Općinom Gospić 1992. jer je Općina htjela zaključiti ugovor s Industrogradnjom o zakupu iako taj objekt nije bio u vlasništvu Općine Gospić. Taj spor trajao je do 1996. kada je UP JADRAN povukao tužbu jer se u međuvremenu upisao kao vlasnik nekretnine. Tvrdi da od 1997. Općina nikada nije smetala tužitelja u posjedu predmetne nekretnine osim 2012. kada je isključila vodu u zgradi, a 2018. Općina je podnijela tužbu za iseljenje. Navodi kako su ulagali u predmetnu nekretninu od 1998. do 2001. kada su uredili 8 apartmana i fasadu te promijenili stolariju te da se do 2010. zgrada uređivala svake godine, a sad se ne održava radi spora. Koliko zna UP JADRAN je u posjedu predmetne nekretnine od 1951. ili 1952. Poznato mu je da je UP JADRAN pokrenuo spor protiv Općine Karlobag radi smetanja posjeda. Tvrdi da za vrijeme trajanja ugovora o zakupu između Industrogradnje i Općine Gospić radnici Industrogradnje nisu bili u objektu. Poznato mu je da se vodio postupak radi naknade štete između UP JADRAN i Općine Karlobag koji je okončan odbijanjem tužbenog zahtjeva UP JADRAN. Isto tako, da je sudskim odlukama naložen upis Općine Karlobag na predmetnoj nekretnini. Ne zna je li Industrogradnja rekonstruirala krov na zgradi odnosno da je Industrogradnja izvodila bilo kakve radove na zgradi jer su bili samo u zakupu. Kad je preuzeo upravljanje UP JADRANOM sve je bilo u zapuštenom stanju, krov je prokišnjavao, odvezao je puno kamiona smeća, jedino je vešeraj konstanto radio. Tvrdi da je otvorio lokal i disko klub, uredio fasadu, sanirao krov i promijenio stolariju te da objekt sada propada isključivo zbog tužbi. Ističe da je najviše ulagao njegov tast pok. OĆ. Od 2012. više nije direktor UP JADRANA. Nema saznanja o tome da je u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju navedeno da ova nekretnina nije u temeljenom kapitalu UP JADRAN niti da je Općina Karlobag podnijela zahtjev za predaju u posjed i zahtjev za naknadu štete zbog korištenja nekretnine.

20. Svjedok CĆ, stara 77 godina u svom je iskazu navela da je u predmetnoj zgradi radila 30 godina u vešeraju kao zaposlenik UP JADRAN koji joj je i isplaćivao plaću. Prije odlaska u mirovinu direktor je bio IĆ. Navodi kako je nekretninom upravljao UP JADRAN, ali ne zna u čijem je vlasništvu predmetna nekretnina, tko je bio u posjedu predmetne nekretnine niti tko je izgradio zgradu. Navodi da je ugostiteljska djelatnost u objektu prestala kada je OĆ preuzeo upravljanje. Za to vrijeme radnici Industrogradnje nisu bili smješteni u zgradi, već BĆ, GĆ i ZĆ, a to je bilo u ratu i poslije rata s time da ne zna tko im je dao dopuštenje da ovdje stanuju. Ranije su se sobe iznajmljivale gostima. Za vrijeme dok je radila UP JADRAN je popravljao krov.

21. Svjedok PĆ, star 68 godina u svom je iskazu naveo da je s ocem koji je bio obrtnik u predmetnu zgradu uvodio struju za UP JADRAN 1969. ili 1970. Sjeća se da je UP JADRAN kupio moderne mašine za vešeraj. Za radove ih je platio UP JADRAN. Nakon 1980. nastavio je raditi za UP JADRAN. Tada je u zgradi bio restoran u prizemlju. Za vrijeme gradnje Hotela Zagreb u toj zgradi su bili smješteni radnici Industrogradnje. Za UP JADRAN radio je sve do 1995. i tada je UP JADRAN vodio HĆ, a N tada još nisu preuzeli upravu. Uprava UP JADRAN je bila u starom hotelu u [adresa], to je današnji Hotel Stara Lika. U posjedu predmetne nekretnine N su bili poslije VRA Oluja odnosno nakon privatizacije, pritom misli na OĆ, AĆ i ĐĆ. Navodi da Općina Karlobag tada nije postojala, već samo Općina Gospić. Od strane Općine Gospić nikada nitko nije bio u posjedu predmetne zgrade. Navodi kako je IĆ najviše ulagao u nekretninu jer je bila u lošem stanju i da je UP JADRAN bio likvidna firma sa 10 - 15 ugostiteljskih objekata u Lici koji su radili vrlo uspješno. Nikada nije čuo za Lika Jadran.

22. Nakon saslušanja svjedoka tužitelj je predložio priklopiti spis poslovni broj P-112/2000 dok je tužena predložila saslušanje svjedoka RĆ na okolnost stanovanja u predmetnoj nekretnini za vrijeme Domovinskog rata.

23. Sudski vještak građevinske struke u svom je nalazu i mišljenju naveo da je predmetna nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi građevinsko zemljište s izgrađenim objektom, a uvidom u važeći Prostorni plan uređenja Općine [adresa] utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi unutar izgrađenog dijela građevinskog područja naselja u Općini Karlobag na području Ličko-senjske županije. Zemljište na kojem je izgrađena zgrada je nepravilnog oblika, povoljne konfiguracije. Nekretnina ima neposredni pristup na prometnicu - asfaltiranu cestu. Na prometnici postoji javna rasvjeta te su provedene instalacije struje, vode i odvodnje. Nekretnina nije ograđena. Na zemljištu je izgrađena zgrada sa spojenom terasom izvan zgrade. Terase su uzdignute u odnosu na okolni teren, dio je natkriven. Na dan očevida „šupa“ upisana u zemljišnoj knjizi s površinom od 22 m² ne postoji. Zgrada ima podrum, prizemlje, kat i potkrovlje. Vanjska stolarija je od PVC-a, unutarnja drvena. Prostorije su uređene kao smještajni kapaciteti, zapuštene i mjestimično derutne. Zbog dotrajalog pokrova došlo je do curenja oborinskih voda te urušavanja međukatnih konstrukcija. Dio krovišta je zbog toga naknadno saniran. Fasada se na mjestima odvojila zbog utjecaja vlage. Konstrukcijski gledano je zgrada s terasama u solidnom stanju, no potrebna je obnova. Za utvrđivanje građevinskog statusa nekretnine odnosno legalnosti samog objekta vještak je izvršio provjeru unutar Informacijskog sustava prostornog uređenja gdje nema evidentirane oznake ishođene uporabne dozvole, a od Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša dobivena je informacija da u njihovoj evidenciji nema ishođene uporabne dozvole, no smatraju da s obzirom na vrijeme gradnje i način korištenja ona vjerojatno postoji. Uvidom u snimak iz 1968. vidljivo je po obrisima objekta da je zadržao sličan tlocrtni oblik te da do danas nema bitnih promjena. Prema stanju u zemljišnoj knjizi zgrada je upisana s površinom od 315 m² što je potvrđeno izračunom prema podacima geodetske izmjere na terenu te nekretninu čini izgrađenom u postotku od 36,63 %. Međutim, uzevši u obzir i izgrađene terase izvan zgrade koje su povezane sa zgradom, izgrađenost nekretnine iznosi 73,26 %. Potvrda o legalnosti objekta nije dobivena, no s obzirom da je objekt izgrađen prije 15. veljače 1968. i to u građevinskoj zoni naselja te od tada nije bitno mijenjan moguće je na osnovu toga ishoditi uporabnu dozvolu.

24. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje geodetskog i građevinskog vještaka.

25. Tuženik je 4. lipnja 2025. u spis dostavio presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4383/2022-2 od 24. rujna 2024. kojom se odbija žalba UP JADRAN kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-547/2020-53 od 22. kolovoza 2022. u točki I. izreke kojom se nalaže UP JADRAN d.d. Gospić kao tuženiku da nekretninu označenu kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] opisana kao "zgrada, šupa, dvorište, terasa" površine 860 m², slobodnu od osoba i stvari, preda u isključivi posjed Općini Karlobag kao tužitelju, u roku od 8 dana. Iz obrazloženja navedene odluke u bitnom proizlazi kako među strankama nije sporno da je Općina Karlobag vlasnik predmetne nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 860 m² i da je kao vlasnik nekretnine upisana u zemljišne knjige; da se Općina Karlobag kao vlasnik nekretnine u zemljišnu knjigu upisala na temelju pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-x-327/2013 od 28. veljače 2013. kojom je naložen upis prava vlasništva u korist Općine Karlobag uz istovremeno brisanje prava vlasništva UP JADRAN; da je revizija UP JADRAN na presudu Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-x-327/2013 od 28. veljače 2013. odbijena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-963/13 od 19. ožujka 2014., da je UP JADRAN podnio ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske koju je Ustavni sud odbio odlukom broj U-III-5858/2014 od 8. prosinca 2018., da UP JADRAN drži u posjedu predmetnu nekretninu i odbija je predati Općini [adresa] te da se oglušio na opomenu Općine od 23. listopada 2018. da u roku od 15 dana spornu nekretninu isprazni od osoba i stvari i preda u posjed.

25.1. U odnosu na protutužbeni zahtjev UP JADRANA radi isplate zbog izvršenih ulaganja, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske ukinuo je presudu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-547/2020-53 od 22. kolovoza 2022. u točki II. i III. izreke s obrazloženjem da nije jasno utvrđeno u kojem je trenutku UP JADRAN postao nepošteni posjednik, a uz navedeno, nejasan je zaključak suda kako je UP JADRAN u razdoblju u kojem su izvršena ulaganja (1997. i 2005. - 2008.) bio nepošteni posjednik kada iz dokumentacije u spisu proizlazi da je prije presude Županijskog suda upravo on bio upisan kao vlasnik sporne nekretnine. Dakle, za odluku o protutužbenom zahtjevu za isplatu novčanog iznosa po osnovi koristi, odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika. Kako UP JADRAN tijekom postupka nije osporavao činjenicu da ga je Općina Karlobag opomenom od 23. listopada 2018. pozvala da u roku od 15 dana spornu nekretninu isprazni od osoba i stvari i preda u posjed, proizlazi da je najkasnije po isteku roka navedenog u opomeni postao nepošteni posjednik sporne nekretnine.

26. U ponovljenom postupku Trgovački sud u Rijeci je presudom poslovni broj P-598/2024-75 od 28. veljače 2025. odbio protutužbeni zahtjev UP JADRAN kojim traži od Općine Karlobag isplatu iznosa od 122.890,11 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. rujna 2019. godine do isplate te je naloženo UP JADRAN da Općini Karlobag naknadi parnične troškove u iznosu od 10.681,95 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sve u roku od 8 dana. Iz obrazloženja presude proizlazi da UP JADRAN u postupku nije dokazao da bi bio aktivno legitimiran za isticanje zahtjeva za naknadu troškova ulaganja i to kako na ime nužnih i korisnih troškova do ožujka 2013. (dok je bio pošteni posjednik) tako i onih troškova koji bi bili nužni i vlasniku za razdoblje nakon toga (dok je bio nepošteni posjednik). Navedeno iz razloga što u prilog izvršenih ulaganja nije dostavio odgovarajuće pisane isprave iako se bivši direktor IĆ u svom iskazu izrijekom pozvao na činjenicu da o tome postoji pisana dokumentacija. Osim toga, bivši zastupnik po zakonu je naveo da se radi o ugovorima o kreditu koje su njegova supruga i on osobno podizali kao fizičke osobe te su kao fizičke osobe i vraćali obveze po kreditima, a da je kao sredstvo osiguranja povrata kredita upisana hipoteka. Stoga troškove ulaganje nije imao tuženik već fizičke osobe. Dakle, UP JADRAN nije dokazao okolnost da bi mu potraživanje s osnova ulaganja bračnog para IĆ bilo ustupljeno pa nema dokaza da je UP JADRAN legitimiran na isticanje zahtjeva za naknadom troškova na ime ulaganja.

27. U nastavku ovog postupka tužena je na okolnost da tužitelj UP JADRAN nije bio pošten posjednik u spis dostavila Ugovor o zakupu objekta Depadanse od 28. prosinca 1995. te Zapisnik Ličko-senjske županije, Upravnog odjela Općine Karlobag od 23. svibnja 2000. o izvršenom pregledu stanja objekta Depadanse nakon što su radnici UP JADRAN iz [adresa] provalili u predmetni objekt.

27.1. Ugovorom o zakupu objekta Depadanse u [adresa] od 28. prosinca 1995. zaključenim između Općine Karlobag kao zakupodavca i Industrogradnje - HIZ Karlobag d.o.o. [adresa] koju zastupa direktor DĆ, a temeljem suglasnosti Industrogradnje d.d. zastupane po glavnom direktoru TĆ, kao zakupoprimca, Općina Karlobag daje, a Industrogradnja - HIZ Karlobag d.o.o. prima u zakup objekt Depadanse u [adresa] koji se sastoji od podruma, prizemlja, kata, terase, poslovnog i apartmanskog dijela u ukupnoj površini od 1004 m². Ugovorne strane suglasno su utvrdile da zakupoprimac može koristiti navedeni poslovni prostor samo prilikom obavljanja turističke djelatnosti i da zakupoprimac objekt Depadanse ne smije izdati u podzakup niti promijeniti namjenu objekta bez prethodne suglasnosti zakupodavca. Zakupodavac se obvezao navedeni objekt predati zakupoprimcu najkasnije do 1. svibnja 1996. na period od 20 godina, a nakon isteka vremena na koji je ugovor zaključen, zakupodavac ili njegov pravni slijednik obvezuju se produžiti ugovor za još dva razdoblja od 20 godina sa zakupoprimcem, a što odgovara iznosu plaćene zakupnine koja će se prebijati kroz adaptaciju općinske zgrade u [adresa]. Člankom 6. ugovoreno je da će zakupoprimac umjesto zakupnine za zakupljeni objekt Depadanse izvršiti izvedbu građevinskih, instalaterskih i obrtničkih radova na zgradi [adresa], a prema odredbama ugovora broj 40/95 zaključenog između Općine Karlobag kao naručitelja i Industrogradnje d.d. Zagreb kao izvođača radova. Člankom 7 ugovoreno je da je zakupodavac suglasan da zakupoprimac za visinu uloženih sredstava u svrhu renoviranja Depadanse stječe suvlasništvo na tom objektu i upiše ga u zemljišne knjige temeljem tabularne isprave koju se obvezuje izdati zakupodavac nakon adaptacije objekta od strane zakupoprimca, a vrijednost objekta u času preuzimanja zajednički će utvrditi zakupodavac i zakupoprimac temeljem elaborata o procjeni objekta. Člankom 8 ugovora zakupoprimac se obvezao zakupljeni objekt Depadanse renovirati u roku od 2 godine od predaje objekta na korištenje, a najkasnije do 1. lipnja 1998.

27.2. Iz zapisnika Općine Karlobag, Upravnog odjela - Komunalnog redarstva od 23. svibnja 2000. o izvršenom komunalnom nadzoru proizlazi da su radnici UP JADRANA iz [adresa] provalili u objekt Depadanse, promijenili brave i odnijeli stvari pohranjene od strane Industrogradnje HIZ - Karlobag d.d. Također, da je Općina Karlobag sa HIZ Karlobag d.d. dana 19. listopada 1995. zaključila ugovor o najmu objekta Depadanse na period od 20 godina te da je prema izvatku iz zemljišne knjige broj 3991/95 vlasnik Depadanse Općina Karlobag.

28. Na ročištu održanom 5. lipnja 2025. tužitelj je naveo kako nema primjedbi na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka s obzirom da je vještak utvrdio građevinski status predmetne nekretnine što isključuje mogućnost da su zemljište i zgrada bili u općoj upotrebi neovisno o zemljišnoknjižnom upisu kao javno dobro, a sada Park prirode. Tužitelj je predložio uvid u spis poslovni broj P-234/1998.

29. Tužitelj je podneskom od 30. lipnja 2025. uredio tužbeni zahtjev te predložio donošenje presude kao u izreci uz naknadu parničnih troškova zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

30. Na ročištu održanom 1. srpnja 2025. tužena se protivila da sud uzme u obzir navode iz podneska tužitelja od 30. lipnja 2025. budući da je podnesak dostavljen sudu suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku. Opreza radi tužena se protivila preinaci tužbenog zahtjeva i osporila navode tužitelja da je za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u ovom postupku bespredmetan postupak kod Trgovačkog suda u Rijeci te da je pravno relevantan postupak koji se vodio kod ovog suda u predmetu poslovni broj P-234/98. Ističe da je tužitelj nesporno nepošten posjednik predmetne nekretnine i to počevši od pokretanja parničnog postupka poslovni broj P-739/1992 (kasnije P- 112/2000) koji je okončan presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž x- 32/2013 od 28. veljače 2013. Smatra da je posjed tužitelja postao nepošten od trenutka primitka tužbe. Predlaže izvrši uvid u navedeni parnični predmet radi utvrđenja datuma primitka protutužbe od strane UP JADRAN.

31. Tužitelj je istaknuo kako nije preinačio tužbeni zahtjev, već je isti uredio zbog novog opisa nekretnine u zemljišnoj knjizi uslijed nove katastarske izmjere.

31.2. Na ročištu je proveden dokaz saslušanjem svjedoka RĆ koji je u bitnom naveo kako je 1986. počeo raditi u Industrogradnji te da je tada Hotel Zagreb dobio predmetnu zgradu koju su zvali Depadansa na korištenje te je kao radnik Industrogradnje u toj zgradi stanovao otprilike godinu dana. Stanovala su još tri radnika i sjeća se da nisu plaćali nikakav najam te da je vjerojatno Industrogradnja zaključila ugovore o najmu. Radio je za Industrogradnju. Za UP JADRAN nikada nije radio.

31.3. Tužena je predložila da sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja izvrši uvid u sve priklopljene spise, a posebno uvid u spis poslovni broj Pn-9/2022 i ugovor o zakupu poslovnih prostorija zaključen između Općinskog stambeno-komunalnog fonda Gospić kao zakupodavca i RO Industrogradnja Zagreb kao zakupca od 2. srpnja 1992. kojim je predmetna nekretnina dana u zakup RO Industrogradnja. Također da se izvrši uvid u priklopljeni spis P-112/2000, a posebno uvid u dostavnicu o uručenju zapisnika od 3. studenog 1992. - list 7 navedenog spisa, uvid u odgovor na tužbu - list 6 navedenog spisa te uvid u dostavnice koje se nalaze na poleđini odluke Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž x 32/13 od 28. veljače 2013. iz koje je vidljivo da je 25. ožujka 2013. punomoćnica UP JADRAN primila citiranu drugostupanjsku odluku.

32. Izvršen je uvid u spis ovog suda poslovni broj P-112/00 te je utvrđeno:

- da je presudom Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-196/94-29 od 27. veljače 1997. utvrđeno da je UP JADRAN vlasnik nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je Općini Karlobag naloženo da UP JADRAN izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda; da je u postupku utvrđeno da je nekretnina koja je predmet ovog spora dodijeljena UP JADRAN na trajno korištenje nakon što se prestala koristiti kao vojni objekt 1947. godine i da se od tada UP JADRAN nalazi u posjedu predmetne nekretnine kao nositelj prava korištenja koje mu nitko nikada nije osporavao; da je predmetna nekretnina upisana kao javno dobro, ali ista to nije što ni Općina Karlobag ne osporava već je do takve uknjižbe došlo omaškom 1979. prilikom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]; da je sporna nekretnina u katastarskom operatu upisana na posjednika Jadran UP Gospić od osnutka novog operata 1976. i da u okviru ove čestice nema površine koja je javno dobro; da je UP JADRAN savjesni zakoniti posjednik sporne nekretnine više od 30 godina; da je u više navrata vlastitim sredstvima adaptirao zgradu Depadanse, a posljednji put 1985. te da niti jedan od provedenih dokaza ne upućuje na to da bi navedeni objekti bili u vlasništvu Općine Karlobag; da je UP JADRAN 5. ožujka 1986. s Industrogradnjom Zagreb zaključio ugovor o zakupu predmetnog objekta na rok od pet godina te da po proteku tog roka Industrogradnja nije predala posjed nekretnine već je 12. travnja 1991. zaključila ugovor o zakupu sa Fondom za stambeno komunalnu djelatnost Gospić zbog čega je između tužitelja i Industrogradnje uslijedio spor

- da je povodom žalbe tadašnjeg Državnog pravobraniteljstva Primorsko - goranske županije Županijski sud u Gospiću rješenjem poslovni broj Gž-78/97-4 od 22. listopada 1998. ukinuo presudu Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-196/94- 29 od 27. veljače 1997. s obrazloženjem da se za sada ne može prihvatiti utvrđenje prvostupanjskog suda da je sporna nekretnina dodijeljena UP JADRAN na trajno korištenje nakon što se prestala koristiti kao vojni objekt 1947. i da se UP JADRAN nalazi u posjedu predmetne nekretnine kao nositelj prava korištenja; da je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno da sporna nekretnina ima status javnog dobra, da stvari koje su imale svojstvo javnog dobra nisu bile u pravnom prometu, a pravni subjekti koji su upravljali tim stvarima imali su samo upravno pravna ovlaštenja, a ne i imovinska prava; zaključno da utvrđenje prvostupanjskog suda da se radi o omašci prilikom upisa javnog dobra u zemljišnoj knjizi nije prihvatljivo jer se upis prava u zemljišne knjige vrši na način propisan zemljišnoknjižnim poslovnikom pa će sud u granicama tužbenog zahtjeva sam riješiti prethodno pitanje ili zastati s postupkom

- da je ugovorom broj 12/97 o prodaji dionica dioničkog društva UP JADRAN Gospić od 12. ožujka 1997. kojeg su zaključili Hrvatsko mirovinsko osiguranje d.o.o. za financiranje i investiranje sa sjedištem u [adresa] kao prodavatelj i VĆ iz [adresa] kao kupac, prodavatelj prodao kupcu 4913 dionica ukupne nominalne vrijednosti 491.300,00 DEM

- da iz potvrde Hrvatskog mirovinskog osiguranja d.o.o. za financiranje i investiranje sa sjedištem u [adresa] od 9. rujna 1999. proizlazi da je VĆ u potpunosti ispunio sve obveze iz ugovora o kupoprodaji dionica od 12. ožujka 1997.

- da je Industrogradnja - HIZ Karlobag d.o.o. u dobroj vjeri i s povjerenjem u javne isprave dana 28. prosinca 1995. s Općinom Karlobag zaključila ugovor o zakupu objekta Depadanse na dugogodišnji period te da je ugovorom utvrđena obveza zakupoprimca da umjesto zakupnine za objekt izvede građevinske, instalaterske i obrtničke radove na zgradi [adresa] prema ugovoru zaključenom između Općine Karlobag kao naručitelja i Industrogradnje kao izvođača radova

- da je u tom postupku UP JADRAN 4. lipnja 2006. povukao tužbu i da se Općina Karlobag nije protivila povlačenju te je 13. lipnja 2006. podnijela protutužbeni zahtjev kojim zahtijeva utvrđenje da rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. ne predstavlja tabularnu ispravu temeljem koje sud može dopustiti upis uknjižbe promjene knjižnog prava vlasništva s dotadašnjeg knjižnog vlasnika nekretnine u korist drugih osoba te da su otpis nekretnine iz zk. ul. broj [broj ZK uloška] u kojem je bilo uknjiženo vlasništvo Općine Karlobag i prijenos nekretnine u novi zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i uknjižba nekretnine u korist UP JADRAN na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. neistiniti i pravno nevaljani, te da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja na osnovi rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije provedbe navedenog rješenja tako da se briše pravo vlasništva nekretnine u korist UP JADRAN uz istovremeni ponovni upis uknjižbe prava vlasništva predmetne nekretnine u korist Općine Karlobag

- da je presudom i rješenjem Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-112/00- 71 od 29. listopada 2009. odbijen protutužbeni zahtjev Općine Karlobag kojim zahtijeva brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Gospiću broj 410/01 od 4. prosinca 2001. donesenog na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja u pogledu čestice broj 250 k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo prije provedbe navedenog upisa tako da se briše pravo vlasništva na navedenoj nekretnini upisano u korist UP JADRAN d.d. Gospić uz istovremeni upis tog prava u korist Općine Karlobag te je odbačen tužbeni zahtjev UP JADRAN d.d. Gospić kojim zahtijeva utvrđenje prava vlasništva na nekretnini oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je presudom Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž-42/10-2 od 15. travnja 2010. potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-112/00- 71 od 29. listopada 2009.

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 641/10-2 od 21. travnja 2011. prihvaćena revizija Općine Karlobag i ukinuta presuda Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž-42/10-2 od 15. travnja 2010.

- da je presudom Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž x-23/2012 od 16. svibnja 2012. preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P- 112/00-71 od 29. listopada 2009. na način da se nalaže upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Gospiću broj 410/01 od 4. prosinca 2001. donesenog na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u pogledu čestice broj 250 k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo prije provedbe navedenog upisa tako da se briše pravo vlasništva na navedenoj nekretnini upisano u korist UP JADRAN d.d. [adresa] uz istovremeni upis tog prava u korist tužene Općine Karlobag, u roku od 15 dana;

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 1058/12-2 od 5. prosinca 2012. prihvaćena revizija UP JADRAN d.d. Gospić i ukinuta presuda Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž-23/2012 od 16. svibnja 2012.

- da je presudom Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž x-32/2013 od 28. veljače 2013. preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P- 112/00-71 od 29. listopada 2009. na način da se nalaže upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Gospiću broj 410/01 od 4. prosinca 2001. donesenog na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u pogledu zk. čestice broj 250 k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo prije provedbe navedenog zk upisa tako da se briše pravo vlasništva na navedenoj nekretnini upisano u korist UP JADRAN d.d. [adresa] uz istovremeni upis tog prava u korist Općine

[adresa], u roku od 15 dana;

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 963/13-2 od 19. ožujka 2014. odbijena revizija UP JADRAN d.d. Gospić;

- da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5858/2014 od 6. prosinca 2018. odbijena ustavna tužba UP JADRAN d.d. Gospić.

33. Izvršen je uvid u predmet ovog suda poslovni broj Pn-9/2022 te je utvrđeno:

- da je UP JADRAN d.d. dana 11. studenog 1998. podnio tužbu protiv Općine Karlobag radi naknade štete (u predmetu poslovni broj P-234/1998)

- da je ugovorom o zakupu zaključenim 5. ožujka 1986. između Ugostiteljske radne organizacije Jadran s potpunom odgovornošću (dalje URO Jadran s p.o.) kao zakupodavcem i Radne organizacije Industrogradnja - OOUR Ugostiteljstvo Karlobag kao zakupoprimcem, zakupodavac dao zakupoprimcu u zakup objekt Depadanse u [adresa] na vrijeme od 1. travnja 1986. do 31. ožujka 1991.

- da je ugovorom o zakupu zaključenim 2. srpnja 1992. između Općinskog stambeno komunalnog fonda Gospić kao zakupodavca i RO Industrogradnja Zagreb, OOUR Ugostiteljstvo i turizam Karlobag kao zakupca, zakupodavac dao zakupoprimcu objekt Depadanse u [adresa] na vrijeme od 1. siječnja 1992. do 31. prosinca 1992.

- da je presudom suda poslovni broj Pn-30/2018-15 od 16. srpnja 2020. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja UP JADRAN radi naknade štete u iznosu od 2.409.600,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka s obrazloženjem da je osnovan prigovor zastare istaknut po tuženoj Općini Karlobag budući da je tužitelj UP JADRAN najkasnije 1. siječnja 1993. saznao da je sporni objekt Depadanse dan u zakup od strane treće osobe koja po mišljenju tužitelja nije vlasnik nekretnine

- da je rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-836/2020-2 od 21. siječnja 2021. ukinuta prvostupanjska presuda s obrazloženjem da je u konkretnom slučaju tužitelj svoj tužbeni zahtjev postavio kao naplatu za gospodarsko iskorištavanje nekretnine u vidu mjesečne zakupnine, ali samo za posljednjih pet godina prije podnošenja tužbe što znači da je tužbu podnio unutar općeg zastarnog roka

- da je presudom poslovni broj Pn-8/2022-8 od 20. listopada 2022. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja UP JADRAN radi naknade štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka s obrazloženjem da je o pravu vlasništva sporne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pravomoćno odlučeno presudom Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž x-32/2013 od 28. veljače 2013. kojom je naloženo brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Gospiću broj 410/01 od 4. prosinca 2001. donesenog na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenog upisa na način da se briše pravo vlasništva na navedenoj nekretnini upisano u korist tužitelja UP JADRAN d.d. Gospić uz istovremeni upis tog prava u korist tužene Općine Karlobag pa je nesporno da u konkretnom slučaju tužitelju nije nastala materijalna šteta zbog izmakle koristi (zbog toga što predmetnu nekretninu nije mogao iskorištavati prema gospodarskoj namjeni odnosno davanjem u zakup) za koju štetu bi tužena bila odgovorna sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

- da je presuda poslovni broj Pn-8/2022-8 od 20. listopada 2022. postala pravomoćna dana 7. studenog 2022.

34. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

35. Stoga je u ovoj parnici pitanje poštenja (savjesnosti) posjeda temeljno pitanje odlučno za ocjenu je li tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini.

36. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

37. Odredbom članka 388 stavka 2 ZVDSP-a propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

38. S obzirom na navedeno, uvjete za dosjedanje odnosno stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju sukladno citiranoj odredbi ZVDSP-a treba razmotriti i ocijeniti najprije prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) koja su se primjenjivala do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91 i 92/94, dalje u tekstu: ZOVO) i na kraju po odredbama ZVDSP-a.

39. Uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću određuju pravila OGZ-a u paragrafima 1460. – 1477. po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima stvar u posjedu, da je njegov posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. Posjednik ne smije posvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464. OGZ-a), mora biti pošten (paragraf 1463. i 326. OGZ-a) i posjed se mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461. OGZ-a) s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (paragraf 1477. OGZ).

40. Prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468. OGZ-a u trajanju od 30 godina odnosno roka od 40 godina iz paragrafa 1472. OGZ-a najdulji rok za dosjedanje je 20 godina.

41. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ-a pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje.

42. Nepošteni posjednik jest onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje.

43. Prema odredbi članka 28 stavka 2 ZOVO-a savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a odredbom stavka 4 istog članka je propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina.

44. Prema odredbi članka 72 stavka 2 ZOVO-a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

45. Prema odredbi članka 159 stavka 1 ZVDSP-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Odredbom članka 159 stavka 2 ZVDSP-a propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja dok je stavkom 3 istog članka određeno da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

46. Prema odredbi članka 18 stavka 3 ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a stavkom 5 istog članka propisano je da se posjed smatra poštenim osim ako se ne dokaže suprotno.

47. U postupku između stranaka nije bilo sporno:

- da je tužena Općina Karlobag vlasnica nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] opisane kao „zgrada, šupa, dvorište, terasa“ površine 860 m² i da je kao vlasnica nekretnine upisana u zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Gospiću

- da je objekt Depadansa u naravi ugostiteljsko-poslovni objekt

- da se sva nepokretna imovina temeljem Sporazuma o podjeli imovine, prava i obveza bivše Općine Gospić koja je u osnovi bila društvena imovina, dana na upravljanje bivšoj Općini [adresa] ima podijeliti između Grada Gospića, Općine Perušić i Općine Karlobag po teritorijalnom principu prema stanju na dan 31. prosinca 1993. tj. da vlasnik nekretnine postaje onaj subjekt na čijem se području nalazi nekretnina

- da je u postupku pretvorbe društvenog poduzeća UP Jadran objekt Depadansa Hotela Velinac procijenjen u vrijednosti temeljnog kapitala s time da u postupku pretvorbe zemljište nije procijenjeno u vrijednost temeljenog kapitala

- da je nekretnina tj. zemljište i objekt Depadansa izgrađen na kčbr. [katastarska čestica] bila upisana kao javno dobro do 1995. kada je kao vlasnik upisana Općina Karlobag

- da je temeljem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. kao vlasnik zemljišta i objekta upisan tužitelj.

- da je presudom i rješenjem Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-112/00- 71 od 29. listopada 2009. odbijen protutužbeni zahtjev Općine Karlobag kojim zahtijeva brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Gospiću broj 410/01 od 4. prosinca 2001. donesenog na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja u pogledu zk. čestice broj 250 k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo prije provedbe navedenog zk. upisa tako da se briše pravo vlasništva na navedenoj nekretnini upisano u korist tužitelja UP JADRAN d.d. Gospić uz istovremeni upis tog prava u korist tužene Općine Karlobag te je odbačen tužbeni zahtjev UP JADRAN d.d. Gospić kojim zahtijeva utvrđenje prava vlasništva na istoj nekretnini

- da je presudom Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž x-32/2013 od 28. veljače 2013. preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P- 112/00-71 od 29. listopada 2009. na način da se nalaže upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Gospiću broj 410/01 od 4. prosinca 2001. donesenog na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u pogledu zk. čestice broj 250 k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo prije provedbe navedenog zk upisa tako da se briše pravo vlasništva na navedenoj nekretnini upisano u korist UP JADRAN d.d. Gospić uz istovremeni upis tog prava u korist Općine Karlobag

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 963/13-2 od 19. ožujka 2014. odbijena revizija UP JADRAN d.d. Gospić izjavljena protiv presude Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž x-32/2013 od 28. veljače 2013.

- da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5858/2014 od 6. prosinca 2018. odbijena ustavna tužba UP JADRAN d.d. Gospić.

48. U postupku je sporno je li tužitelj UP JADRAN d.d. dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

49. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da na strani tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine dosjelošću propisane kako prema sada važećem ZVDSP tako i prema prijašnjim propisima odnosno pravilima ZOVO i OGZ.

50. Odredbom članka 47 Zakona o privatizaciji (Narodne novine broj 21/96, 71/97, 16/98, 73/00, 92/10 i 145/10) bilo je propisano da se dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednosti društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose Fondu ako ne postoje razlozi za obnovu postupka odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu. Navedena odredba je prijelazna odredba za one nekretnine koje u postupku pretvorbe nisu procijenjene i unesene u vrijednosti društvenog kapitala pa nisu postale vlasništvo trgovačkog društva nastalog pretvorbom.

51. Prema odredbi članka 360 stavka 1. ZVDSP-a pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

52. Prema odredbi stavka 2. istog članka, pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu toga zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu toga zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

53. U vrijeme podnošenja prijedloga tužitelja za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi temeljem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. kao ni prije toga, nisu bile ispunjene gore navedene zakonske pretpostavke.

54. Naime, rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. nije valjana isprava za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi jer se tim rješenjem samo utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala. Iskaz nekretnina procijenjenih u vrijednost temeljnog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća UP "Jadran" s p.o. Gospić od 15. svibnja 2001. godine nije dovoljan dokaz u prilog dokazivanja prava vlasništva jer iz navedene isprave temeljem koje se tužitelj upisao u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine, proizlazi da je Depandansa Hotela Velinac u [adresa] procijenjena u vrijednost temeljnog kapitala, ali ne i zemljište na kojem je izgrađena.

55. Činjenica da je objekt Depadanse ušao u postupak procjene vrijednosti temeljnog kapitala ne predstavlja dokaz da je tužitelj bio pravni sljednik društvenog poduzeća koje je nad predmetnom nekretninom imalo pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja u smislu odredbe čl. 390.a ZVDSP-a.

56. Naime, odredbom članka 390 stavka 1 ZVDSP-a propisano je da se odredbe članka 360-365 ne odnose na stvari na kojima su pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja imale bivše društvene i društveno-političke organizacije, na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća te na stvari pravnih osoba u društvenom vlasništvu sa sjedištem na prije okupiranom, a sada oslobođenom području Republike Hrvatske.

57. Prema odredbi članka 390a ZVDSP-a trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije između ostalog bile procijenjene u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

58. Dakle, prema navedenoj zakonskoj odredbi trgovačko društvo koje je pravni slijednik društvenog poduzeća koje je provelo pretvorbu društvenog kapitala ne može postati vlasnik nekretnina koje nisu procijenjene u kapital prilikom pretvorbe vlasništva jer je procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva.

59. S obzirom na odredbu članka 47 Zakona o privatizaciji i članka 390a ZVDSP-a trgovačko društvo ne može postati vlasnikom nekretnine koja nije obuhvaćena pretvorbom jer bi to bilo u suprotnosti sa osnovnim ciljem i svrhom pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća.

60. Tužitelj u postupku nije dokazao činjenicu da ima pravo na posjed predmetne nekretnine iz razloga što nema dokaza da bi po svojim pravnim prednicima na predmetnoj nekretnini koja je nesporno bila u režimu društvenog vlasništva, imao pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja predmetnom nekretninom.

61. Prema iskazu svjedoka IĆ u postupku kod Trgovačkog suda u Rijeci u predmetu poslovni broj P-547/2020 objektom je sve do 50-tih godina prošlog stoljeća upravljala JNA kada je u posjed tog objekta došlo društveno poduzeće UP Jadran s p.o., međutim, tužitelj nije dokazao činjenicu pravnog sljedništva iza tog poduzeća. Dakle, tužitelju je nesporno bila poznata okolnost da se radilo o vojnom objektu i da je nekretnina došla u posjed društvenog poduzeća UP Jadran s p.o. 1950- ih godina prošlog stoljeća.

62. U postupku je utvrđeno da je objekt Depadanse bio u zakupu Industrogradnje od 1970. do 1986., međutim, faktičan posjed i faktično raspolaganje nekretninom ne podrazumijeva da bi tužitelj po svojim pravnim prednicima, sve i da je dokazao činjenicu pravnog sljedništva iza društvenog poduzeća UP "Jadran" s p.o. bio nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganje na predmetnoj nekretnini.

63. U prilog tome govori i okolnost da se "Industrogradnja" OOUR "UGOSTITELJSTVO" Karlobag u vezi Depandanse dopisom od 6. siječnja 1986. obraćala Izvršnom vijeću Skupštine Općine Gospić. Prema sadržaju tog dopisa proizlazi da se Industrogradnja obraćala Izvršnom vijeću kao tijelu koje je imalo prava na nekretnini u režimu društvenog vlasništva pa po ocjeni suda, tadašnje društveno poduzeće UP "Jadran" s p.o. nije imalo pravo upravljanja predmetnom nekretninom.

64. Dakle, tužitelj u postupku nije dokazao temeljnu pretpostavku za ocjenu njegovog prava na posjed odnosno pravno sljedništvo nad društvenim poduzećem UP Jadran s p.o. koje je bilo subjektom pretvorbe i procjene vrijednosti društvenog kapitala odnosno nije dokazao svoje pravo na posjed predmetne nekretnine.

65. Kasniji faktični posjed i raspolaganje nekretninom ne znači da je tužitelj po svojim pravnim prednicima bio nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na predmetnoj nekretnini.

66. Osim toga, u postupku je utvrđeno da se za vrijeme Domovinskog rata predmetna nekretnina koristila od strane Općine Karlobag za smještaj izbjeglica i kao skladišni prostor za potrebe Hotela Velinac.

67. Dakle, tužitelj nije dokazao osnovnu pretpostavku za ocjenu njegovog prava na posjed odnosno nije dokazao pravno sljedništvo nad društvenim poduzećem UP Jadran s p.o. koje je bilo subjekt pretvorbe i procjene vrijednosti društvenog kapitala niti da je društveno poduzeće UP Jadran s p.o. u zemljišnim knjigama bilo upisano kao nositelj prava, upravljanja, korištenja ili raspolaganja.

68. Dakle, nije dokazano da je u zemljišnoj knjizi UP Jadran s p.o. imao upisano pravo upravljanja ili korištenja na predmetnoj nekretnini niti je tužitelj dostavio dokaz o pravnom sljedništvu iza bivšeg društvenog poduzeća.

69. Po ocjeni suda navedeno predstavlja okolnost na temelju koje je tužitelj imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (članak 18 stavak 3 ZVDSP).

70. Također, ničim nije dokazana ni bilo kakva veza tužitelja s društvom Lika Jadran d.o.o. odnosno da bi tužitelj svoj posjed crpio iz posjeda tog društva.

71. S obzirom na sve navedeno, po ocjeni suda, u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da su na njegovoj strani ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću pa je odlučeno kao u izreci presude.

72. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154 stavka 1 i članka 155 Zakona o parničnom postupku.

73. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu dužan je tuženoj naknaditi opravdane troškove parničnog postupka prema označenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 66.361,40 EUR s pripadajućim PDV-om od 25% i to trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8/1) u iznosu od 1.000,00 EUR, trošak sastava podneska od 18. kolovoza 2014. (Tbr. 8/1) u iznosu od 1.000,00 EUR, trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 7. rujna 2015. (Tbr. 9/2) u iznosu od 500,00 EUR, trošak sastava podneska od 3. travnja 2017. (Tbr. 8/1) u iznosu od 1.000,00 EUR, trošak sastava podneska od 25. srpnja 2017. (Tbr. 8/1) u iznosu od 1.000,00 EUR, trošak sastava podneska od 5. lipnja 2019. (Tbr. 8/1) u iznosu od 1.000,00 EUR, trošak sastava podneska od 10. rujna 2019. (Tbr. 8/3) u iznosu od 250,00 EUR, trošak sastava podneska od 28. listopada 2019. (Tbr. 8/3) u iznosu od 250,00 EUR, trošak sastava podneska od 26. studenog 2019. (Tbr. 8/3) u iznosu od 250,00 EUR, trošak sastava podneska od 24. travnja 2023. (Tbr. 8/1) u iznosu od 1.000,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu održanom 10. listopada 2023. (Tbr. 9/2) u iznosu od 500,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu održanom 7. ožujka 2024. (Tbr. 9/1) u iznosu od 1.000,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu-očevidu održanom 19. lipnja 2024. (Tbr. 9/1) u iznosu od 1.000,00 EUR, trošak izbivanja iz pisarnice zbog putovanja na očevid (Tbr. 39) u iznosu od 100,00 EUR, trošak upotrebe osobnog vozila na relaciji [adresa] za prijeđenih 130 km u iznosu od 65,00 EUR, trošak sastava podneska od 4. lipnja 2025. (Tbr. 8/3) u iznosu od 250,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu održanom 5. lipnja 2025. (Tbr. 9/2) u iznosu od 500,00 EUR i trošak zastupanja na ročištu održanom 1. srpnja 2025. (Tbr. 9/1) u iznosu od 1.000,00 EUR sve uz pripadajući PDV od 25%, dakle, sveukupno u iznosu od 15.750,00 EUR.

74. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Gospiću, 28. srpnja 2025.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnica LĆ, [adresa]

2. Odvjetnik NĆ, [adresa]