REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-2457/2024-110

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari I-tužiteljice MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II- tužiteljice LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Marije Maričević, odvjetnice u Zagrebu i zamjenice punomoćnika tuženika Petre Glavinić, odvjetnice u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 28. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljicama zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 46.505,22 eura tekućima od 08. travnja 2021. do isplate i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljicama zatezne kamate na iznose na ime rente za tuđu pomoć i njegu koje na

-iznos od 375,02 eura teku od 22.8.2019. do isplate,

-iznos od 405,60 eura teku od 22.8.2019. do isplate,

-iznos od 405,60 eura teku od 22.8.2019. do isplate,

- iznos od 405,60 eura teku od 22.8.2019. do isplate,

- iznos od 405,60 eura teku od 22.8.2019. do isplate,

- iznos od 405,60 eura teku od 22.8.2019. do isplate,

- iznos od 405,60 eura teku od 22.8.2019. do isplate,

- iznos od 405,60 eura teku od 22.8.2019. do isplate,

- iznos od 405,60 eura teku od 22.8.2019. do isplate,

- iznos od 394,98 eura teku od 22.8.2019. do isplate,

- iznos od 394,98 eura teku od 22.8.2019. do isplate,

- iznos od 394,98 eura teku od 22.8.2019. do isplate,

- iznos od 394,98 eura teku od 22.8.2019. do isplate,

- iznos od 394,98 eura teku od 22.8.2019. do isplate,

- iznos od 394,98 eura teku od 22.8.2019. do isplate,

- iznos od 394,98 eura teku od 22.8.2019. do isplate,

- iznos od 257,37 eura teku od 22.8.2019. do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljica za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 46.505,22 eura za razdoblje od 4. srpnja 2017. do 7. travnja 2021. kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljica za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na:

-iznos od 405,60 eura od 15.08.2017. do 21.08.2019.,

- iznos od 405,60 eura teku od 15.9.2017. do 21.08.2019.,

- iznos od 405,60 eura teku od 15.10.2017. do 21.08.2019.,

- iznos od 405,60 eura teku od 15.11.2017. do 21.08.2019.,

- iznos od 405,60 eura teku od 15.12.2017. do 21.08.2019.,

- iznos od 405,60 eura teku od 15.01.2018. do 21.08.2019.,

- iznos od 405,60 eura teku od 15.02.2018. do 21.08.2019.,

- iznos od 405,60 eura teku od 15.03.2018. do 21.08.2019.,

- iznos od 394,98 eura teku od 15.04.2018. do 21.08.2019.,

- iznos od 394,98 eura teku od 15.05.2018. do 21.08.2019.,

- iznos od 394,98 eura teku od 15.06.2018. do 21.08.2019.,

- iznos od 394,98 eura teku od 15.07.2018. do 21.08.2019.,

- iznos od 394,98 eura teku od 15.09.2018. do 21.08.2019.,

- iznos od 394,98 eura teku od 15.10.2018. do 21.08.2019.,

- iznos od 394,98 eura teku od 15.11.2018. do 21.08.2019.,

- iznos od 394,98 eura teku od 15.12.2018. do 21.08.2019.,

- iznos od 257,37 eura teku od 15.01.2019. do 21.08.2019. kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljicama parnične troškove u iznosu 14.662,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2025. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljica za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj TŠ podnio je 3. travnja 2017. tužbu u kojoj navodi da je 19. svibnja 2015. stradao u prometnoj nesreći kao pješak, a koju je skrivio AŠ upravljajući neosiguranim i neregistriranim motociklom, te bez odgovarajuće vozačke dozvole. Tužitelj je zadobio brojne teške po život opasne ozljede, pa potražuje naknadu štete za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu 292.500,00 kuna, za fizičke boli 20.000,00 kuna, za strah 10.000,00 kuna, za naruženje 30.000,00 kuna i za tuđu pomoć i njegu 30.000,00 kuna, odnosno ukupno 382.500,00 kuna. Također tvrdi da mu je trajno potrebna tuđa pomoć i njega od najmanje 2 sata dnevno, pa potražuje rentu u iznosu 1.080,00 kuna mjesečno. Tuženik mu je u mirnom postupku isplatio štetu u iznosu 209.286,00 kuna, pa tužitelj umanjuje zatraženi iznos i predlaže da sud naloži tuženiku da mu isplati štetu u iznosu 173.214,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2015. do isplate, da naloži tuženiku da mu plati rentu za tuđu pomoć i njegu u mjesečnom iznosu od 1.080,00 kuna počevši od 3. rujna 2015. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate, kao i naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, a ističe prigovor podijeljene odgovornosti, jer se tužitelj kretao noću na neosvijetljenom mjestu u okolnostima desnog nepreglednog zavoja uz desni rub kolnika, a da nije bio propisno osvijetljen i označen reflektirajućim materijalom. Tužitelj je bio slabo uočljiv za druge sudionike u prometu, pa postoji njegov značajan doprinos štetnom događaju. Također se propustio kretati betonskim proširenjem i tuženik tvrdi da do nesreće ne bi došlo da se tužitelj kretao sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Također tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je u mirnom postupku tužitelju isplatio primjerenu naknadu neimovinske štete u iznosu 208.800,00 kuna i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu 486,00 kuna, te za troškove zastupanja po odvjetniku iznos od 7.500,00 kuna. Osporava visinu zatražene neimovinske i imovinske štete, kao neprimjereno visoko postavljenu te iz razloga što tužitelj nije dostavio dokaz da je nadležnom tijelu podnio zahtjev za priznanje naknade za tjelesno oštećenje i zahtjev za priznanje prava naknade za tuđu pomoć i njegu. Protivi se zatraženom tijeku kamata na imovinsku štetu, jer ona teče od dana presuđenja te se protivi zatraženom tijeku kamata na neimovinsku štetu tekuću od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, jer tužitelj tada nije dostavio kompletnu medicinsku dokumentaciju, već je to učinio tek 13. lipnja 2016. Kako se radi o tužbenom zahtjevu koji je postavljen po odgovornosti neosiguranog motornog vozila, tuženik predlaže da se o parnici obavijesti AŠ radi eventualnog miješanja na strani tuženika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Tužitelj TŠ preminuo je 21. prosinca 2018. te je sud rješenjem poslovni broj Pn-976/17-42 od 21. veljače 2019. utvrdio prekid postupka (stranica 160 spisa). Postupak je nastavljen rješenjem poslovni broj Pn-976/17-46 od 5. travnja 2019. u odnosu na HŠ kao tužiteljicu (stranica 169 spisa). Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Vlaste Podgajski iz Zaboka poslovni broj UPP-OS-3/19, O-2111/2018 od 7. veljače 2019. utvrđeno je da je nasljednicom pok. TŠ proglašena u cijelosti njegova supruga HŠ (stranica 166-167 spisa). Dakle, HŠ je univerzalna pravna slijednica pok. TŠ te je na nju sukladno članku 1105. i 1097. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. -dalje ZOO) prešla tražbina imovinske i neimovinske štete iz ove parnice.

4. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1379/19-84 od 23. travnja 2021. pod točkom I. izreke presude naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu 437.992,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. srpnja 2017. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, točkom II. izreke presude odbijen je preostali dio zahtjeva za isplatu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu 8.222,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom III. izreke presude odbijen je zahtjev za isplatu zakonski zateznih kamata tekućih na dosuđeni iznos štete od 437.992,00 kuna za razdoblje od 15. listopada 2015. do 3. srpnja 2017., točkom IV. izreke presude naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici imovinsku štetu za novčanu rentu na ime tuđe pomoći u iznosu 66.276,00 kuna te da isplati zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos 3.532,00 kuna od 15.08.2017. do isplate,

- na iznos 3.820,00 kuna od 15.09.2017. do isplate ,

- na iznos 3.820,00 kuna od 15.10.2017. do isplate,

- na iznos 3.820,00 kuna od 15.11.2017. do isplate,

- na iznos 3.820,00 kuna od 15.12.2017. do isplate,

- na iznos 3.820,00 kuna od 15.01.2018. do isplate,

- na iznos 3.820,00 kuna od 15.02.2018. do isplate,

- na iznos 3.820,00 kuna od 15.03.2018. do isplate,

- na iznos 3.820,00 kuna od 15.04.2018. do isplate,

- na iznos 3.720,00 kuna od 15.05.2018. do isplate,

- na iznos 3.720,00 kuna od 15.06.2018. do isplate,

- na iznos 3.720,00 kuna od 15.07.2018. do isplate,

- na iznos 3.720,00 kuna od 15.09.2018. do isplate,

- na iznos 3.720,00 kuna od 15.10.2018. do isplate,

- na iznos 3.720,00 kuna od 15.11.2018. do isplate,

- na iznos 3.720,00 kuna od 15.12.2018. do isplate,

- na iznos 2.424,00 kuna od 15.01.2019. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. Točkom V. izreke presude odbijen je preostali iznos za isplatu imovinske štete za novčanu rentu na ime tuđe pomoći u iznosu 2.084,00 kuna te je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata koje teku :

-na iznos 288,00 kuna od 15.08.2017. do isplate,

-na iznos od 1.296,00 kuna od 15. siječnja 2019. do isplate. Točkom VI. izreke presude naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu 77.300,00 kune sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2021. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, dok je točkom VII. izreke presude odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.

5.Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2248/2021-2 od 23. veljače 2022. pod točkom I. izreke presude djelomično je uvažena žalba tuženika kao osnovana i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1379/19-84 od 23. travnja 2021. u točki I izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu prihvaćen preko iznosa od 350.393,60 kn pa do iznosa od 437.992,00 kn (za iznos od 87.598,40 kn) s pripadajućim kamatama, zatim u točki IV izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete za novčanu rentu na ime tuđe pomoći prihvaćen preko iznosa od 57.020,80 kn pa do iznosa od 66.276,00 kn (za iznos od 13.255,20 kn) s pripadajućim kamatama, te u točki VI izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici plati parnični trošak preko iznosa od 51.626,00 kn pa do iznosa od 77.300,00 kn (iznos od 25.674,00 kn) te je suđeno da se odbija tužiteljica s daljnjim dijelom zahtjeva za naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 87.598,40 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zatim sa zahtjevom za isplatom imovinske štete za novčanu rentu na ime tuđe pomoći u ukupnom iznosu od 13.255,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 706,40 kuna od 15.08.2017. do isplate,

- na iznos 764,00 kuna od 15.09.2017. do isplate,

- na iznos 764,00 kuna od 15.10.2017. do isplate,

- na iznos 764,00 kuna od 15.11.2017. do isplate,

- na iznos 764,00 kuna od 15.12.2017. do isplate,

- na iznos 764,00 kuna od 15.01.2018. do isplate,

- na iznos 764,00 kuna od 15.02.2018. do isplate,

- na iznos 764,00 kuna od 15.03.2018. do isplate,

- na iznos 764,00 kuna od 15.04.2018. do isplate,

- na iznos 744,00 kuna od 15.05.2018. do isplate,

- na iznos 744,00 kuna od 15.06.2018. do isplate,

- na iznos 744,00 kuna od 15.07.2018. do isplate,

- na iznos 744,00 kuna od 15.09.2018. do isplate,

- na iznos 744,00 kuna od 15.10.2018. do isplate,

- na iznos 744,00 kuna od 15.11.2018. do isplate,

- na iznos 744,00 kuna od 15.12.2018. do isplate,

- na iznos 484,80 kuna od 15.01.2019. do isplate, te sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 25.674,00 kn. Točkom II. izreke presude djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena navedena presuda u preostalom dijelu točke I, IV i VI izreke, te u točki VII izreke, točkom III. izreke presude odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda pod točkom III izreke. Točkom IV. izreke presude odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka, dok je točkom V. izreke presude naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 446,00 kn u roku od 15 dana.

5.1.Drugostupanjski sud u obrazloženju presude navodi kako je prvostupanjski sud u bitnom utvrdio da je prednik tužiteljice stradao u prometnoj nezgodi na način da je AŠ upravljao neosiguranim mopedom u noćnim uvjetima a kojom prilikom je naletio na prednika tužiteljice upravljajući pritom mopedom pri koncentraciji od 2,75 g/kg apsolutnog alkohola u krvi s tim da se je prednik tužiteljice kretao uz desni rub kolnika. Na temelju provedenog prometnog vještačenja sud zaključuje da postoji potpuna odgovornost AŠ za prometnu nezgodu a da ne postoji nikakav doprinos prednika tužiteljice nastanku vlastite štete. Stoga da prvostupanjski sud navodi da je osnovano pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete pri čemu je sud utvrđivao činjenice - kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO). Iz nalaza i mišljenja vještaka sud nalazi utvrđenim da je prednik tužiteljice pretrpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 30 dana i slabijeg intenziteta 60 dana te kasni trah u vidu bojazni u trajanju 12 mjeseci za što mu pripada šteta u iznosu 35.000,00 kuna. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je prednik tužiteljice trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 15 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 30 dana i bolove manjeg intenziteta 120 dana za što mu pripada šteta u iznosu 31.000,00 kuna. Iz nalaza i mišljenja ovaj sud nalazi utvrđenim da su trajne posljedice umanjile opću životnu aktivnost prednika tužiteljice za 70% za što mu pripada šteta u iznosu 472.500,00 kuna. Utvrđena hemipareza težeg stupnja predstavlja naruženje jakog stupnja uvijek uočljivo trećim osobama, pa sud smatra da predniku tužiteljice s ove osnove pripada šteta u iznosu 55.500,00 kuna. S obzirom na tako utvrđeni opseg smanjenja životne sposobnosti prednika tužiteljice, dužinu i intenzitet trajanja straha i fizičkih bolova, trajnost posljedica, stupanj naruženosti te dob prednika tužitelje, ovaj sud smatra da mu u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje u iznosu od 594.000,00 kuna. Nadalje, da prvostupanjski sud, a na temelju čl. 1095. st. 1. ZOO utvrđuje da predniku tužiteljice pripada pravo na tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 3.321 sat a što iznosi 59.778,00 kn pa slijedom navedenog određena je pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 594.000,00 kn i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 59.778,00 kn, odnosno ukupno 653.778,00 kn. Nije sporno da je tuženik isplatio nesporni dio neimovinske štete u iznosu od 208.800,00 kn i nesporni dio imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 486,00 kn. Također je Centar za socijalnu skrb isplatio iznos od 6.500,00 kn. Ove iznose (ukupno 215.786,00 kn) valja oduzeti od utvrđenog iznosa neimovinske i imovinske štete, pa je dosuđen daljnji iznos neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu 437.992,00 kn, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 8.222,00 kn odbijen kao neosnovan. Nadalje, da prvostupanjski sud utvrđuje a na temelju nalaza i mišljenja medicinskih vještaka da je predniku tužiteljice u razdoblju od 4. srpnja 2017. godine pa sve do njegove smrti 21. prosinca 2018. godine bila potrebna trajna tuđa pomoć i njega pa stoga s tog osnova dosuđuje tužiteljici iznos od 66.276,00 kn dok s preostalim dijelom zahtjeva odbija tužiteljicu s traženom pravnom zaštitom.

5.2. Drugostupanjski sud u obrazloženju presude prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je došlo u naseljenom mjestu pa stoga ne postoji obveza kretanja uz lijevi rub kolnika budući da je takva obveza propisana samo za kretanje kolnikom na javnoj cesti izvan naselja a sukladno čl. 127. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 – dalje: ZOPSC). Također, odgovara da po odredbi čl. 127. st. 3. ZOPSC pješak, koji se kreće kolnikom, dužan je noću, a i danju u slučaju smanjene vidljivosti, biti označen nekim izvorom svjetlosti ili reflektirajućim materijalom a što ovdje prednik tužiteljice nije bio označen, međutim, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da to nije bilo od utjecaja na nastanak prometne nezgode. Naime, utvrđeno je da je vozač bio u stanju alkoholiziranosti pri koncentraciji od 2,75 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, dakle, bitno smanjenih vozačkih sposobnosti za sigurno upravljanje vozilom, a na što je i ukazao saslušani svjedok VŠ koji je naveo da i prije prometne nezgode je vozač pao s mopeda te da mu je ponudio da ga odveze kući, a kad se pritom uzme u obzir mišljenje vještaka da je vozač mopeda mogao uočiti prednika tužiteljice na udaljenosti od 13,1 m prije naleta, te da je tada poduzeo intenzivno kočenje do naleta ne bi došlo, kao i kad se uzme u obzir da je bez objektivnog razloga vozač mopeda počeo skretati udesno gdje je naletio na prednika tužiteljice, onda sama okolnost što prednik tužiteljice nije bio označen nije od utjecaja na nastanak štetnog događaja. Međutim, po odredbi čl. 124. st. 3. ZOPSC pješak se mora kretati nogostupom ili drugom površinom za kretanje pješaka, odnosno površinom bloka i kolnika prikladnog za kretanje pješaka. Iz priležećeg fotoelaborata je jasno razvidno da uz rub ceste se nalazi ravni teren s pokošenom travom te stoga u okolnostima prometne nezgode koja se je dogodila na dijelu kolnika koji nije bio osvijetljen, i to u noćnim uvjetima, nije bilo zapreke da se prednik tužiteljice kreće po takvom terenu jer je isti bio prikladan za njegovo kretanje, pa stoga drugostupanjski sud ocjenjuje njegov doprinos nastanku vlastite štete u opsegu od 20%

5.3.Stoga drugostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da u cijelosti prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda glede pravične novčane naknade za nastalu neimovinsku štetu sukladno odredbi čl. 19. st. 2. i čl. 1100. st. 1. ZOO te glede nastale imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u smislu čl. 1095. st. 1. ZOO kao i potrebe za trajnom pomoći i njegom (novčanu rentu) u smislu čl. 1095. st. 2. ZOO, pa stoga, a uzimajući doprinos prednika tužitelja nastanku vlastite štete iznose dosuđene pod točkom I i IV izreke umanjuje za 20% a što onda u odnosu na iznos pod točkom I čini iznos od 350.393,60 kn a za iznos pod točkom IV izreke iznos od 13.255,20 kn a na način da se svaki mjesečni dosuđeni iznos umanjuje za 20%.

5.4. U odnosu na navode žalbe tuženika koji se odnose na preinaku tužbe i zastaru drugostupanjski sud ocjenjuje da u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva pitanje zastare se u odnosu na povećani dio zahtjeva ocjenjuje samostalno onda kada se uz povećanje tužbenog zahtjeva mijenja pravna i činjenična osnova prijašnjeg tužbenog zahtjeva do mjere koja dovodi do izmjene istovjetnosti zahtjeva. Ako je povećanjem tužbenog zahtjeva došlo i do izmjene činjenične osnove zahtjeva u navedenoj mjeri, tada je za ocjenu prigovora zastare u odnosu na dio zahtjeva na koji se odnosi preinačenje tužbe bitan dan preinake tužbe. Na takav se slučaj odnosi primjerice presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev x-424/11-2 od 29. siječnja 2014. kojom su preinačene prethodne odluke uvažavanjem prigovora zastare zbog promjene činjeničnog kompleksa tužbenog zahtjeva . U ovom predmetu da nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva već je predmetni zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povišenjem generičnog –novčanog zahtjeva bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe tako da je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva. Ovo stoga jer je podnošenjem tužbe poduzeta radnja ostvarenja subjektivnog prava na naknadu neimovinske štete a time je prekinuto zastarijevanje, što se odnosi i na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove. Prema odredbi čl. 214. st. 1 ZOO zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Ovdje da je zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povišenjem tužbenog generičkog novčanog zahtjeva za naknadu neimovinske štete visina koje se određuje prema vrijednostima u vrijeme presuđenja te je stoga prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva. U ovom slučaju da nije riječ o povremenim tražbinama niti je promijenjena činjenična osnova tužbe. Tužiteljica je podnošenjem tužbe 3. travnja 2017. poduzela radnju ostvarenja svog subjektivnog prava na naknadu nematerijalne štete te je time prekinula zastarijevanje, što se odnosi i na povećani dio zahtjeva iz iste činjenične osnove. Tako je odlučeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev x-1196/11-2 od 4. travnja 2012. Navedenom je presudom br. Rev x- 1196/11-2 odbijena revizija kao neosnovana u sudskom sporu za naknadu upravo nematerijalne štete, sa slijedećim zaključkom: "Podizanjem tužbe kojom zahtijevaju isplatu određenog iznosa na ime naknade određenog vida štete visina koje se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, tužitelji ujedno poduzimaju radnju radi utvrđivanja tog potraživanja i radi njegovog ostvarenja te time, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, prekidaju zastarijevanje i u odnosu na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove.“

5.5. S obzirom da visina naknade neimovinske štete nije propisana zakonom već sudovi primjenjuju Orijentacijske kriterije koje donosi Vrhovni sud Republike Hrvatske i stranke se pri postavljanju svojih tužbenih zahtjeva za naknadu neimovinske štete u cilju maksimalnog uspjeha u sporu pridržavaju navedenih orijentacijskih kriterija. U okolnostima u kojima su na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (br. Su-IV-47/2020-5) izmijenjeni do tada važeći Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. (br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02) na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% i uz izričitu napomenu da se novi iznosi naknade neimovinske štete primjenjuju na sve postupke u tijeku, ne može se smatrati razumnim zahtijevati da je tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe mogla tražiti naknadu štete u visini koju je Vrhovni sud naknadno odredio jer tužiteljica nije znala niti je mogla znati za nešto što će naknadno biti u primjeni. Visina naknade štete u ovim situacijama se mogla stvarno utvrditi tek nakon što je Vrhovni sud RH zauzeo novo pravno shvaćanje. Budući da tužiteljica u tužbi podnesenoj 3. travnja 2017. nije mogla postavljati svoj zahtjev u visini koja za 50% premašuje tada postojeće Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete jer ni na koji način nije mogla predvidjeti da će se po proteku daljnjih godina trajanja postupka odnosno 2020. godine isti kriteriji na navedeni način izmijeniti a upravo je u skladu sa izmjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (br. Su-IV-47/2020-5) preinačila svoj zahtjev, zaključuje se da bi primjena zastarnog roka na povećani dio zahtjeva predstavljala za tužiteljicu nepredvidiv način primjene toga roka. Ovo stoga jer je važenje prethodnih orijentacijskih kriterija predstavljalo objektivnu zapreku za postavljanje zahtjeva koji bi ih premašivao do mjere koja bi odgovarala naknadnoj izmjeni tih kriterija iz 2020. godine. Primjena zastarnog roka na dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete preinačen nakon izmjene Okvirnih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete stoga predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i posljedično je suprotna ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja (na što upućuju i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III- 3538/2018 od 12. studenog 2020. i U-III-6091/2016 od 20. prosinca 2018. godine).

5.6. U odnosu na žalbu tužiteljice drugostupanjski sud navodi da je pravilno prvostupanjski sud odbio tužiteljicu sa zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 15. listopada 2015. pa do 3. srpnja 2017. godine pri čemu u žalbi citirana odluka Vrhovnog suda RH Rev-x-460/2017-2 upravo i ide u prilog pravilnosti stava prvostupanjskog suda koji je zakonske zatezne kamate u odnosu na naknadu štete iz točke I izreke dosudio počam od dana kada se je zdravstveno stanje prednika tužiteljice stabiliziralo. Naime, i odredba čl. 12. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) propisuje da odgovorni osiguratelj u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom u st. 1. toga članka, a što je tuženik i učinio te nije bio u mogućnosti isplatiti iznos naknade štete koji bi eventualno odgovarao iznosu dosuđene štete u ovom predmetu obzirom da u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva liječenje nije bilo dovršeno.

5.7. Obzirom da se je promijenio uspjeh stranaka u sporu preinačena je i odluku o parničnom trošku pod točkom VI izreke. Naime, uzimajući u obzir uspjeh tužiteljice glede osnove 100% i visine 83% to čini 183:2=91% te umanjeno za uspjeh tuženika od 17% što čini konačni uspjeh tužiteljice od 74%. Polazeći od pravilno odmjerenog troška tužiteljici s pripadajućim PDV od 69.900,00 kn, 74% čini 51.726,00 kn a kad se tome dodaju troškovi vještačenja od 2.400,00 kn i sudskih pristojbi na presudu od 5.000,00 kn to čini 59.126,00 kn a koji iznos, a što je propustio učiniti prvostupanjski sud, treba umanjiti za iznos od 7.500,00 kn troška koji je isplaćen u mirnom postupku, a što onda čini iznos od 51.626,00 kn, dok je tuženiku sukladno uspjehu u žalbenom postupku 20% od plaćenih sudskih pristojbi na žalbu (list 324) od 2.230,00 kn.

6.Tužiteljica je podneskom od 16.05.2022. podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2248/2021-2 od 23.veljače 2022. zbog pravnih pitanja: Može li sud utvrditi doprinos oštećenika nastanku štetnog događaja zbog nepropisnog postupanja, ukoliko nije utvrđeno da bi izostankom takvog nepropisnog postupanja, odnosno propisnom postupanjem oštećenika, nastanak štete bio izbjegnut ili bi šteta bila manja. 2. Može li se ispitati pravilnost primjene materijalnopravnih odredaba i smatrati da presuda sadrži obrazložene razloge glede doprinosa oštećenika prava ukoliko nema razloga o tome bi li izostankom nepropisnog postupanja, odnosno propisnom postupanjem oštećenika, nastanak štete bio izbjegnut ili bi šteta bila manja?

7.Tuženik je podneskom od 16.05.2022. podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2248/2021-2 od 23.veljače 2022. zbog materijalno pravnih pitanja 1) Je li sud dužan nakon izvršene preinake tužbe, nakon što se tuženik o istom očitovao, odmah donijeti odluku o istoj preinaci? 2) Mogu li sudovi naknadu štete utvrđivati i izvan granica koje su predviđene za pojedine vidove štete Orijentacionim kriterijima? 3) Je li dopuštena preinaka tužbe povećanjem zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva? 4) Od kada je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva – od trenutka kada je isti zahtjev postavljen, ili od trenutka kada je šteta dospjela? 5) Može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego li je uopće i postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva? 6) U slučajevima kada visina glavnice koju duguje tuženik u obveznopravnom odnosu naknade štete, ovisi o kriterijima/mjerilima kojima se utvrđuje visina neimovinske štete, pa se ti kriteriji za vrijeme trajanja sudskog postupka promijene na način da se povećaju za 50%, može li tuženik pasti u zakašnjenje u odnosu na dio tako povećanog iznosa štete, i prije nego što mu je mogla biti poznata nova visina mjerila? 7) U slučaju preinake tužbe povećanjem zahtjeva, u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva, ocjenjuje li se pitanje zastare samostalno? 8) Je li za pitanje zastare na preinačeni dio zahtjeva, bitan dan preinake zahtjeva?

8.Sud je rješenjem od 23.05.2022. dostavio tužiteljici prijedlog tuženika za dopuštenje revizije od 16.05.2002. te je tuženiku dostavo prijedlog tužiteljice za podnošenje revizije od 16.05.2022. radi podnošenja odgovora na prijedlog u smislu odredbe čl. 389. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

9.Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Revd-3150/2022-2 od 17. siječnja 2023. pod točkom I. izreke odbacio prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice dok je točkom II. izreke dopustio tuženiku podnošenje revizije zbog pitanja koja glase: „1. Je li dopuštena preinaka tužbe povećanjem zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva? 2. Od kada je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva – od trenutka kada je isti zahtjev postavljen, ili od trenutka kada je šteta dospjela? Može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego li je uopće i postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva? 3. U slučaju preinake tužbe povećanjem zahtjeva, u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva, ocjenjuje li se pitanje zastare samostalno?.

10.Tuženik je podneskom od 23.03.2023. podnio reviziju na temelju članka 382., 385a st. 1. i čl. 387.st. 1. i st. 6. ZPP zbog pravnih pitanja koje je dopustio Vrhovni sud Republike Hrvatske Je li dopuštena preinaka tužbe povećanjem zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva? 2. Od kada je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva – od trenutka kada je isti zahtjev postavljen, ili od trenutka kada je šteta dospjela? Može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego li je uopće i postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva? 3. U slučaju preinake tužbe povećanjem zahtjeva, u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva, ocjenjuje li se pitanje zastare samostalno?

11.Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-711/2023-2 od 5. 6.2024. pod točkom I. izreke djelomično je prihvatio reviziju tuženika, ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2248/2021-2 od 23. veljače 2022. i presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1379/19-84 od 23. travnja 2021. u dijelu:

- kojim je dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 350.393,60 kn od 4. srpnja 2017. do isplate,

- kojim je dosuđena zatezna kamata na iznose na ime rente za tuđu pomoć koje teku na iznos 2.825,60 kn od 15.8.2017. do isplate, na iznos 3.056,00 kn od 15.9.2017. do isplate, na iznos 3.056,00 kn od 15.10.2017. do isplate, na iznos 3.056,00 kn od 15.11.2017. do isplate, na iznos 3.056,00 kn od 15.12.2017. do isplate, na iznos 3.056,00 kn od 15.1.2018. do isplate, na iznos 3.056,00 kn od 15.2.2018. do isplate, na iznos 3.056,00 kn od 15.3.2018. do isplate, na iznos 3.056,00 kn od 15.4.2018. do isplate, na iznos 2.976,00 kn od 15.5.2018. do isplate, na iznos 2.976,00 kn od 15.6.2018. do isplate, na iznos 2.976,00 kn od 15.7.2018. do isplate, na iznos 2.976,00 kn od 15.9.2018. do isplate, na iznos 2.976,00 kn od 15.10.2018. do isplate, na iznos 2.976,00 kn od 15.11.2018. do isplate, na iznos 2.976,00 kn od 15.12.2018. do isplate, na iznos 1.939,20 kn od 15.1.2019. do isplate, kao i u dijelu odluke o trošku te je za navedeno vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je točkom II. izreke određeno da će se o troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit u konačnoj odluci.

11.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci navodi da je rješenjem broj Revd-3150/2022-2 od 17. siječnja 2023. tuženiku dopustio reviziju zbog pitanja koja glase: „1. Je li dopuštena preinaka tužbe povećanjem zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva? 2. Od kada je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva – od trenutka kada je isti zahtjev postavljen, ili od trenutka kada je šteta dospjela? Može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego li je uopće i postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva? 3. U slučaju preinake tužbe povećanjem zahtjeva, u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva, ocjenjuje li se pitanje zastare samostalno?“.

11.2.U odnosu na prvo postavljeno pitanje navodi se da je prvostupanjski sud primjenom čl. 190. st. 2. ZPP, a što prihvaća i drugostupanjski sud, dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva koju je tužiteljica preinačila podneskom od 8. travnja 2021. nakon provođenja medicinskog vještačenja i pozivajući se na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenoga 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%, jer je smatrao da se radi o okolnosti nastaloj nakon podnošenja tužbe, a koja je odlučna i pravno relevantna, kako za postavljanje tužbenog zahtjeva, tako i za donošenje sudske odluke u pogledu visine štete. Sukladno odredbi čl. 191. st. 1. ZPP, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Odredbom čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19 - dalje: ZID ZPP/19 koji je stupio na snagu 1. rujna 2019.,) u čl. 190. iza st. 1. dodan je novi st. 2., prema kojem iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19 propisana je primjena odredbe čl. 39. tog Zakona na sve postupke u tijeku. Odredbom čl. 190. st. 3. ZPP propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbenog zahtjeva potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Obzirom na izloženo, odgovor na postavljeno pitanje je da je nakon što je prethodni postupak zaključen, dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, ako su u konkretnom slučaju za to ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 190. st. 2. ZPP. Po ocjeni Vrhovnog suda u konkretnom slučaju pravilno je primijenjena odredba čl. 190. st. 2. ZPP. Kada je sud prema odredbi čl. 250. ZPP proveo vještačenje nalazeći da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem, ne može se zaključiti da bi na strani tužiteljice postojala krivnja jer niti ona do zaključenja prethodnog postupka i provedenog vještačenja nije znala ili mogla znati sve pravno relevantne okolnosti za određivanje visine svog zahtjeva. Pored toga, u konkretnom slučaju sud je primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP dopustio preinaku ne samo nakon provedenog vještačenja, nego i zbog promjene Orijentacijskih kriterija.18. Vrhovni sud je u svojoj odluci poslovni broj Rev-1024/2023-2 od 3. siječnja 2024. zauzeo shvaćanje koje glasi: „Tek nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio shvaćanje o novim Orijentacijskim kriterijima, tužitelji su tužbenim zahtjevom opravdano mogli tražiti naknadu štete u povećanom iznosu, s ovaj put predvidivim ishodom. U obrazloženju pravnog shvaćanja kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji navedeno je da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH. Ako se tužiteljima ne bi omogućilo povećati tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka, u većini slučajeva, ne bi niti došlo do primjene novih Orijentacijskih kriterija što bi bilo u suprotnosti s obrazloženjem pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje upućuje na primjenu izmijenjenih Orijentacijskih kriterija na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH.“. Slično pravno shvaćanje zauzeo je ovaj sud i u predmetu poslovni broj Rev- 389/2023-2 od 17. listopada 2023. Procesni institut zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka postoji u Zakonu zbog procesne discipline stranaka, međutim, kada je do povećanja tužbenog zahtjeva došlo nakon provedenog vještačenja kojim su utvrđene relevantne okolnosti za određivanje visine zahtjeva odnosno kada je došlo do promjene Orijentacijskih kriterija koji se primjenjuju na postupke u svim stupnjevima suđenja, bilo bi previše formalistički i otegotno za tužitelja u smislu pristupa sudu, kada za povećani dio zahtjeva, sud ne bi dozvolio preinaku tužbe, pogotovo što se radi o tzv. nepravoj preinaci.

11.3. U odnosu na drugo postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi da kojeg je revizija dopuštena tuženik u osnovi osporava pravilnost primjene materijalnog prava vezano za tijek zateznih kamata na povećani dio zahtjeva. Nižestupanjski sudovi su bili stava da preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka kamata u odnosu na početno postavljeni zahtjev te su stoga smatrali neosnovanim prigovor tuženika da bi na povećani dio tužbenog zahtjeva kamata mogla teći od dana kada je izvršena preinaka. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka (npr. Rev-550/14 od 18. studenog 2015., Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., Rev-376/2023 od 9. svibnja 2023.) izrazio pravno shvaćanje prema kojem je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen, jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće došlo do preinake tužbe. To se odnosi i na situaciju kada je u primjeni odredba čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP). Stoga se na drugo postavljeno pitanje daje sljedeći odgovor: „Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva“. Kako je u pogledu tijeka zatezne kamate ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a nema uvjeta za preinaku (jer je u nekoliko navrata tijekom postupka došlo do preinake, a nije utvrđeno kada i za koji iznos), na temelju čl. 395. st. 2. ZPP ukinute su djelomično ukinuti nižestupanjske odluke i vraćene na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

11.4. U odnosu na treće postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi da je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. doneseno sljedeće pravno shvaćanje: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ Navedeno pravno shvaćanje u biti daje odgovor na to pitanje, pa su tako nižestupanjski sudovi u pogledu prigovora zastare na preinačeni dio zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo kada su taj prigovor otklonili kao neosnovan, s obzirom da se povećanje zahtjeva temelji na istoj, neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi, tako da se pitanje zastare ne može ocjenjivati samostalno u odnosu na povećani dio zahtjeva. Stoga je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP u dijelu koji se odnosi na prvo i treće pitanje odbijena revizija kao neosnovana.

12.Na ročištu održanom 11.06.2025. na kojem je glavna rasprava zbog izmjene raspravnog suca počela iznova u smislu odredbe čl. 315. st. 3. ZPP uz suglasnost stranaka svi dosada provedeni dokazi obnovljeni su uvidom u spis, čitanjem spisa. Odvjetnica Marija Maričević navela je da je tužiteljica HŠ u međuvremenu preminula **.**.2024., te je iza iste proveden ostavinski postupak i doneseno Rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Javorke Martinić kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, br. 251/24, UPP-OS- 37/24 od 28.02.2024. i Rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku po Javnom bilježniku Javorki Martinić kao povjereniku toga suda, br. O-251/24, UPP- OS-37/24 od 22.05.2025. u kojem su njezinim nasljednicima proglašene kćeri ostaviteljice MŠ i LŠ te je predala u spis punomoć za zastupanje nasljednica MŠ i LŠ. Utvrđeno je da je Rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno 13.07.2024. Nadalje, utvrđen je prekid postupka zbog smrti tužiteljice, nastavljen je postupak u odnosu na nasljednice MŠ i LŠ te su se stranke odrekle prava na žalbu na Rješenje o nastavku postupka i nisu tražile pisani otpravak rješenja.

13. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete na temelju članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) u svezi članka 1100. ZOO-a (za naknadu neimovinske štete), članka 1095. stavak 1. ZOO-a (za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu) i članka 1095. stavak 2. ZOO-a (za naknadu imovinske štete za novčanu rentu na ime tuđe pomoći.

14. U ovom stadiju postupka sporan je tijek zakonskih zateznih kamata u odnosu na povećani odnosno preinačeni dio tužbenog zahtjeva te je ovaj sud u skladu sa rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-711/2023-2 od 5. 06.2024. utvrdio kada i za koji iznos došlo do preinake tužbe. Stoga sud nije posebno obrazlagao odgovornost, odnosno suodgovornost prednika tužitelja nastanku štetnog događaja od 20% koji je utvrdio drugostupanjski sud, dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete obzirom na to da je u tom dijelu pravomoćno odlučeno u ranijem stadiju postupka.

15. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Zapisnik o očevidu (stranica 5-6 spisa), medicinsku dokumentaciju TŠ (stranica 7-15, 72-74, 101-102, 110, 148-150 spisa), vjenčani list (stranica 16 spisa), uvjerenje o prebivalištu za MŠ (stranica 17 spisa), rodni list za MŠ (stranica 18 spisa), zahtjev za naknadu neimovinske štete (stranica 19 spisa), dopis tuženika od 15.10.2015. (stranica 20 spisa), potvrde o uplatama (stranica 31-32 spisa), email odvjetnice Marije Drča od 13.6.2016. (stranica 33 spisa), fotografije mjesta događaja (stranica 75-76 spisa), policijski situacijski plan (stranica 79 spisa), presliku fotoelaborata (stranica 80-89 spisa), presudu Općinskog suda u Zlataru K-359/15 od 23.2.2016. (stranica 90-98 spisa), dopis Centra za socijalnu skrb Zabok od 5.10.2017. (stranica 118 spisa), dopis HZMO-a od 26.10.2017. (stranica 130 spisa),

dopis Državnog hidrometeorološkog zavoda od 9.1.2018. (stranica 138-139 spisa), dopis Centra za socijalnu skrb Zabok od 10.12.2018. (stranica 154 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Zabok od 6.6.2018. (stranica 158 spisa), osobni zdravstveni karton TŠ (stranica 176-196 spisa), provedeno medicinsko vještačenje po vještacima dr. Meliti Uremović i dr. ĆŠ (stranica 199-202 spisa), iskaz svjedoka VŠ (stranica 214-215 spisa), provedeno prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Zvonku Ivašiću (stranica 233-237 spisa), iskaz saslušanjem vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića (stranica 252-253 spisa), izvršio je uvid u kazneni spis Općinskog suda u Zlataru K-359/15 (prilog spisu) i uvid u rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku po Javnom bilježniku Javorki Martinić kao povjereniku toga suda, br. O-251/24, UPP-OS-37/24 od 22.05.2025. u kojem su njezinim nasljednicima proglašene kćeri ostaviteljice MŠ i LŠ (stranica 453-454 spisa), dok druge dokaze sud nije izvodio imajući na umu da su tužiteljice ostale kod tužbe i tužbenog zahtjeva, dok je tuženik ostao kod svih navoda iznesenih tijekom postupka, a stranke su predložile odluku donijeti na temelju stanja spisa.

16. Sukladno odredbi čl. 8. na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

17.Tužitelj OŠ kao prednik tužiteljica je u tužbi od 03.04.2017. postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 292.500,00 kn s naslova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, za pretrpljene tjelesne boli iznos od 20.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 10.000,00 kn, za naruženje iznos od 30.000,00 kn te iznos od 30.000,00 kn s naslova tuđe pomoći i njege odnosno ukupno 382.500,00 kn te naslova rente zbog tuđe pomoći i njege iznos od 1.080,00 kn mjesečno. Kako je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 209.286,00 kn to je tužitelj za navedeni iznos umanjio tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 173.214,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 15.10.2015. do isplate te mjesečnu rentu u iznosu od 1.080,00 kn s naslova tuđe pomoći i njege počevši od 03.09.2015. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti.

17.1.Nadalje, prednik tužitelja je podneskom od 26.07.2017. (stranica 100 spisa) uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 382.500,00 kn i to iznos od 292.500,00 kn s naslova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, za pretrpljene tjelesne boli iznos od 20.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 10.000,00 kn, za naruženje iznos od 30.000,00 kn te iznos od 30.000,00 s naslova tuđe pomoći i njege te kako je tužitelju potrebna tuđa pomoć i njega trajno u trajanju od 4 sata dnevno, a uzimajući da je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio iznos od 209.286,00 kn, to tužitelj za navedeni iznos umanjuje tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 173.214,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 15.10.2015. do isplate dok s naslova mjesečne rente s naslova tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 2.160,00 kn mjesečno od 03.09.2015., dok za to postoje zakonski uvjeti sa pripadajućim zateznim kamatama.

17.2.Prednica tužiteljica HŠ je podneskom od 22.08.2019. (stranica 206 spisa) nakon provedenog medicinskog vještačenja uskladila tužbeni zahtjev na način da s naslova neimovinske i imovinske štete potražuje iznos od 315.000,00 kn s naslova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, za pretrpljene tjelesne boli iznos od 21.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 28.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu iznos od 54.000,00 kn te za naruženje iznos od 37.000,00 kn odnosno ukupno iznos od 455.000,00 kn. Imajući u vidu da je predniku tužiteljice bila potrebna tuđa pomoć i njega 8 sati dnevno kao i prosječnu cijene ove usluge od 18,00 kn po satu, tužiteljica potražuje iznos od 4.320,00 kn mjesečno. Kako je rješenjem Centra za socijalnu skrb Zabok priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu u iznosu od 500,00 kn mjesečno za razdoblje od 04.07.2017. do 31.03.2008. te iznos od 600,00 kn za razdoblje od 01.04.2018. do 21.12.2018. za navedeni iznos tužiteljica umanjuje mjesečni iznos rente te za razdoblje od 04.07.2017. do 31.03.2018. potražuje mjesečnu rentu u iznosu od 3.820,00 kn, a za razdoblje od 01.04.2018. do 21.12.2018. mjesečnu rentu od 3.720,00 kn. Ujedno je tužiteljica navela da je umanjila tužbeni zahtjev za iznos koji je isplaćen od strane Centra za socijalnu skrb Zabok s osnova tuđe pomoći i njege za razdoblje od 13.05.2016. do 04.07.2017. dok zdravstveno stanje tužitelja nije postalo definitivno tako da potražuje s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 54.000,00 kn. Kako je tuženik isplatio nespornu štetu u iznosu od 209.286,00 kn, to za navedeni iznos smanjuje tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 245.174,00 kn sa kamatama tekućima od 18.07.2016. do isplate te iznos od 3.820,00 kn mjesečno počevši od 04.07.2017. do 31.03.2018. te iznos od 3.720,00 kn od 01.04.2018. pa do 21.12.2018. sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

17.3. Nadalje, prednica tužiteljica HŠ je podneskom od 30.06.2020. (stranica 221-222 spisa) s obzirom na odluku donesenu na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 15. lipnja 2020. kojom se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. u primjeni Zakona o obveznim odnosima, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, usklađuje tužbeni zahtjev i potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete, koja je nastala kao posljedica povrede prava osobnosti, jer težina povreda prava osobnosti i okolnost ovog slučaja opravdavaju u iznosu za duševne boli radi smanjenja životne aktivnost 472.500,00 kn, za pretrpljene tjelesne boli 31.500,00 kn, za pretrpljeni strah 42.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu 81.000,00 kn i za naruženje 55.500,00 kn odnosno ukupno 682.500,00 kuna. Tuženik je isplatio tužiteljici nesporan dio štete u iznosu od 209.286,00 kn. Za navedeni iznos tužiteljica umanjuje tužbeni zahtjev te potražuje 473.214,00 kn tako da predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici iznos od 473.214,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 18.07.2016. do isplate, kao i troškove odštetnog zahtjeva u mirnom postupku od 1.250,00 kn te daljnje troškove parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama te kojim se nalaže tuženiku platiti tužiteljici iznos od 3.820,00 kn mjesečno počevši od 04.07.2017. do 31.03.2018. te iznos od 3.720,00 kn od 01.04.2018. pa do 21.12.2018. i to tako da dospjele obroke plati odjednom sa zakonskim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos rente od dospjelosti do isplate, u roku od 15 dana, sve sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate.

17.4. Tužiteljica je podneskom od 08.04.2021. (stranica 262-264 spisa) navela da kao nasljednica prvobitnog tužitelja uređuje tužbeni zahtjev naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege te kao nasljednica prvobitnog tužitelja potražuje za duševne boli radi smanjenja životne aktivnosti iznos od 472.500,00 kn, za pretrpljene tjelesne boli iznos od 31.500,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 42.000,00 kn, za naruženje iznos od 55.500,00 kn i za tuđu pomoć i njegu iznos od 60.500,00 kn odnosno ukupno iznos od 662.000,00 kn. Tuženik je u mirnom postupku isplatio iznos od 209.286,00 kuna, dok je Centar za socijalnu skrb Zabok za tuđu pomoć i njegu za razdoblje do 4. srpnja 2017. isplatio 6.500,00 kuna, pa tužiteljica predlaže da sud naloži tuženiku naknadu štete u preostalom iznosu 446.214,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2015. do isplate. Također potražuje rentu za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 4. srpnja 2017. do 21. prosinca 2018. u ukupnom iznosu 77.760,30 kuna (18 mjeseci po 4.320,00 kuna mjesečno) te ovaj iznos umanjuje za 9.400,00 kuna koliko je u tom razdoblju isplatio Centar za socijalnu skrb Zabok, odnosno potražuje isplatu iznosa 68.360,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća mjesečnih iznosa do isplate, kao i da naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

18. Imajući na umu da je prednik tužiteljica u tužbi i podnesku od 26.07.2017. s naslova neimovinske i imovinske štete tražio iznos od 173.214,00 kn, prema podnesku od 22.08.2019. iznos od 245.174,00 kn, prema podnesku od 30.06.2020. iznos od 473.214,00 kn i prema podnesku od 08.04.2021. iznos od 446.214,00 kuna, a sud je dopustio preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. ZPP nakon provođenja dokaza medicinskim vještačenjem i nakon zauzetog pravnog shvaćanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 15. lipnja 2020. kojom se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. u primjeni Zakona o obveznim odnosima, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% te uzimajući u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva, ovaj sud ocjenjuje da tužiteljicama u odnosu na zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete pripadaju zatezne kamate od 08.04.2021. jer je tada tuženik u zakašnjenju sa isplatom svoje obveze.

18.1. Sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 - dalje: ZOOP) propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu zatraženom podneskom tužitelja od 08.04.2021. (u odnosu na koji je sud dopustio preinaku) iz razloga što je tužitelj tek navedenim podneskom zatražio isplatu naknade štete za daljnji - povećani iznos od 188.786,00 kn (sa 473.214,00 kn na 662.000,00 kn). U odnosu na prigovor tuženika zastari potraživanja tužitelja valja reći da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

18.2. Stoga je tužiteljicama dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 350.393,60 kn odnosno prema Zakonu o uvođenju eura u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22) i fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za jedan euro iznos od 46.505,22 eura od 08.04.2021. do isplate zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke, dok je odbijen zahtjev tužiteljica za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete u iznosu od 46.505,22 eura za razdoblje od 04.07.2017. do 07.04.2021. zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

19. U odnosu na zahtjev tužiteljica za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznose na ime rente za tuđu pomoć i njegu valja navesti da je prednica tužiteljica podneskom od 22.08.2019. prvi puta postavila tužbeni zahtjev za isplatom novčane rente s naslova tuđe pomoći i njege i to iznosa od 3.820,00 kn mjesečno počevši od 04.07.2017. do 31.03.2018. te iznosa do 3.720,00 kn od 01.04.2018. pa do 21.12.2018. sve sa pripadajućim zateznim kamatama, a o kojem je odlučivao ovaj sud u ranijoj presudi. Stoga je imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva, valjalo je dosuditi tužiteljicama zatezne kamate na novčanu rentu s naslova tuđe pomoći i njege od podnošenja zahtjeva 22.08.2019. do isplate pri čemu su iznosi glavnice koji su navedeni u kunama sukladno Zakonu o uvođenju eura u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22) i fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za jedan euro pretvoreni u iznose novčane rente u eurima i to iznos od 2.825,60 kn predstavlja iznos od 375,02 eura, iznos od 3.056,00 kn predstavlja iznos od 405,60 eura, iznos od 2.976,00 kuna predstavlja iznos od 394,98 eura te iznos od 1.939,20 kn predstavlja iznos od 257,37 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljica za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos rente za tuđu pomoć i njegu valjalo odbiti zbog čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 2. ZPP-a koji propisuje djelomični uspjeh stranaka u parnici te prema kojem se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužiteljice su konačno postavljenim zahtjevom potraživale iznos od 514.574,00 kn (stranica 262 spisa), dok je drugostupanjskom presudom preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 57.598,40 kn te zahtjev za isplatu imovinske štete za novčanu rentu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 13.255,00 kn što znači da je tužiteljici konačno dosuđen iznos od 350.393,60 kn s naslova neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te iznos od 57.020,80 kn s naslova rente za tuđu pomoć i njegu što ukupno čini iznos od 407.414,40 kn. Tužiteljice su u osnovi uspjele sa 100% i u visini sa 79,17% što čini 179,17:2=89,58% te umanjeno za uspjeh tuženika od 10,42% čini 79,16%. Tužiteljicama su priznati troškovi zastupanja po punomoćnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to za sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 28-514 bodova), sastav tužbe (Tbr. 7/1-250 bodova), sastava podneska od 12.6.2017. (Tbr. 8/1-250 bodova), zastupanja na ročištu 28.9.2015. (Tbr. 9/1-500 bodova), sastav podneska od 24.7.2018. (Tbr. 8/3-50 bodova), zastupanja na ročištu 3.12.2018. (Tbr. 9/1-500 bodova), sastav podneska 22.8.2019. (Tbr. 8/1-500 bodova), zastupanja na ročištu 18.11.2019. (Tbr. 9/1-500 bodova), zastupanja na ročištu 13.2.2020. (Tbr. 9/1-500 bodova), sastav podneska 4.11.2020. (Tbr. 8/1-500 bodova), zastupanja na ročištu 5.3.2021. (Tbr. 9/1-500 bodova), sastav podneska od 8.4.2021. (Tbr. 8/1-514 bodova), zastupanja na ročištu 14.4.2021. (Tbr. 9/1-514 bodova), trošak sastava žalbe (Tbr. 10/1-642 bodova), trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije (Tbr. 10/5-771 bodova) te zastupanja na ročištu od 11.06.2025. (Tbr. 9/1- 514 bodova) te je ukupno tužiteljicama priznato 7519 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura, iznosi 15.038,00 eura i uvećano za 25% PDV-a iznosi 3.759,50 eura, što ukupno iznosi 18.797,50 eura.

21. Također je tužiteljicama priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 318,53 eura (raniji iznos od 2.400,00 kuna) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura (ranije 5.000,00 kuna), s time da nije priznat trošak sudske pristojbe na novu prvostupanjsku presudu obzirom na to da je Tbr. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) u dijelu Napomena br. 3 navedeno da ako viši sud ukine odluku nižeg suda i predmet vrati na ponovno raspravljanje nižem sudu, ne plaća pristojba na novu odluku, tako da ukupno dosuđen trošak tužiteljicama iznosi u iznosu 19.779,64 eura. Sukladno uspjehu u sporu tužiteljicama je valjalo dosuditi iznos od 15.657,56 eura te isti iznos umanjiti za iznos troškova postupka plaćen u mirnom postupku u iznosu od 7.500,00 kn odnosno iznosa od 995,42 eura sukladno fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za jedan euro, tako da ukupno dosuđeni trošak tužiteljicama iznosi 14.662,14 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljica za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

22. Na dosuđeni trošak tužiteljicama su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20, 114/22 i 06/24) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

23. Ističe se da sud trošak određuje primjenom članka 155. ZPP-a i prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Stoga sud nije priznao tužiteljici trošak sastava podneska od 26. srpnja 2017. (kojim precizira tužbeni zahtjev o kojem se nije odlučivalo i dostavlja daljnju medicinsku dokumentaciju) i sastav podneska od 30. lipnja 2020. (kojim precizira tužbeni zahtjev o kojem se nije odlučivalo) jer isti nisu bili potrebni, niti od značaja za raspravljanje i odlučivanje. Također joj nije priznat trošak dolaska vještaka dipl.ing. Zvonka Ivašića na sud radi saslušanja u iznosu 250,00 kuna (sada iznosa od 33,18 eura), jer taj trošak nije bio potreban budući je vještak ostao kod svojeg nalaza i mišljenja.

24. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen primjenom naprijed obrazložene odredbe ZPP-a.

U Zagrebu 28. srpnja 2025.

Sutkinja:

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljicama po pun.

2. Tuženiku po pun.