Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Stalna služba u Ogulinu
Bernardina Frankopana 1
47300 Ogulin
Pr-209/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Grguriću, odvjetniku u Ogulinu, protiv tuženika Komunalno Josipdol d.o.o., Josipdol, Ogulinska 12, OIB 46426033985, zastupanog po punomoćnici Tini Budimir Bijelić, odvjetnici u Ogulinu, radi poništenja odluke i isplate otpremnine, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 10. srpnja 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, zastupnika tuženika i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 28. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da Odluka Klasa: 025-02/24-01/2, Urbroj: 2133-13-1-5-24-4 od 7. listopada 2024. godine o poništavanju Odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, donijeta od strane Skupštine trgovačkog društva Komunalno Josipdol d.o.o., OIB: 46426033985 iz Josipdola, Ogulinska 12, ne proizvodi pravne učinke.
II. Utvrđuje se da Odluka Klasa: 112-08/24-01/6, Urbroj: 2133-13-1-1-24-8 od 4. studenog 2024. godine o izvanrednom otkazu ugovora o radu, donijeta od strane tuženika Komunalno Josipdol d.o.o., OIB: 46426033985 iz Josipdola, Ogulinska 12, ne proizvodi pravne učinke.
III. Utvrđuje se da tužitelju ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime otpremnine radi prestanka ugovora o radu pripada pravo na isplatu iznosa od 3.057,30 eur (tri tisuće pedeset i sedam eura i trideset centi) neto te se nalaže tuženiku Komunalno Josipdol d.o.o., OIB: 46426033985 iz Josipdola, Ogulinska 12 isplatiti navedeni iznos zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana dospijeća 15. listopada 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, odnosno po kamatnoj stopi nastaloj uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve na tekući račun tužitelja, otvoren u Erste & Steiermaerkische bank d.d. broj IBAN: [broj bankovnog računa] u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Komunalno Josipdol d.o.o., Josipdol, Ogulinska 12, OIB 46426033985 naknaditi tužitelju ZČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.250,00 eur (tisuću dvjesto pedeset eura), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 20. studenog 2024. navodi da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu majstora-domara temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 22. ožujka 2022. i aneksa ugovora o radu od 27. prosinca 2023. Nakon sklapanja aneksa ugovora o radu između tadašnjeg direktora tuženika IČ i tužitelja došlo je do više nesuglasica vezanih uz obavljanje poslova te uz navodne neprilične istupe tužitelja u javnosti kojima je nanosio štetu tuženiku kao trgovačkom društvu. Nakon usmenog upozorenja direktora tuženika o načinu obavljanja poslova i ponašanju radnika, uslijedilo je donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga Klasa: 112-08/24-01/6 Urbroj:
2133-13-1-1-24-1 od 26. kolovoza 2024. godine, uz otkazni rok od 1 mjesec i dva tjedna koji počinje teći danom dostave ove odluke.
U obrazloženju odluke navedeno je da se ugovor otkazuje jer je prestala potreba za obavljanjem posla majstora-domara na kojima radnik radi „s obzirom da je poslodavcu znatno smanjen obujam posla zbog financijski nepovoljne situacije, odnosno zbog gospodarskih razloga, nema više potrebe za radnikom – Majstor domar, te je prisiljen na donošenje ove odluke”. Na kraju obrazloženja precizirano je da otkazni rok završava 07.10.2024. godine i s navedenim danom prestaje valjanost Ugovora o radu. Navedenu odluku tužitelj je primio istoga dana i pismenim putem odrekao se prava na žalbu.
Nakon isteka otkaznog roka, dana 7. listopada 2024., tužitelj je u sjedištu tuženika zatražio predaju svoje dokumentacije i odjave kod HZMO-a i HZZO-a, na što je dobio odgovor kako mu ista dokumentacija neće biti predana, da je odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita i da se on i dalje nalazi u radnom odnosu kod tuženika. Iznenađen ovakvim stavom dotadašnjeg poslodavca, tužitelj je odbio nastaviti raditi kod tuženika, smatrajući da je odluka tuženika od 26. kolovoza 2024. godine postala konačna. Međutim, tuženik je dopisom Klasa: 112-08/24-01/6 Urbroj: 2133-13-1-1-24-3 od 16. listopada 2024. godine tužitelju dostavio Odluku Klasa: 025-02/24-01/2, Urbroj: 2133- 13-1-5-24-4 od 7. listopada 2024. godine o poništavanju Odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, donijetoj od strane Skupštine Društva. Tužitelj je ovu dokumentaciju zaprimio dana 21. listopada 2024. godine te je putem punomoćnika dana 23. listopada 2024. godine dostavio tuženiku zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa u kojem se navodi kako je odluka tuženika od 26. kolovoza 2024. godine protekom roka od 15 dana od dana primitka od strane tužitelja postala pravovaljana, da je tužitelj odradio i otkazni rok te da ugovor o radu od 22.03.2022. godine više ne postoji. Stoga se pozvao na odredbu članka 130. Zakona o radu o izdavanju potvrde o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa te vraćanju isprava i odjave s obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, na osnovu čega je zatražio predaju tražene dokumentacije i naknadu troškova za rad odvjetnika kao punomoćnika. Ovaj zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tuženik je primio 25. listopada 2024. Tuženik nije odgovorio na ova zahtjev tužitelja, već je dana 31. listopada 2024. godine održao raspravu u vezi navodne povrede radne dužnosti tužitelja po tri točke iz Pravilnika o odgovornosti radnika za povrede radne dužnosti i to:
1. zbog povrede iz točke 5. - neopravdani izostanak s posla od dva do četiri dana jer radnik od 14. listopada 2024. godine ne dolazi na posao bez opravdanog razloga, 2. zbog povrede iz točke 9. - nepoštivanje općih akata i odluka pojedinih tijela jer nije postupio po Odluci o poništavanju Odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 7. listopada 2024. godine te
3. zbog povrede točke 8. - istupi u javnosti kojima se narušava ugled Društva jer je zloupotrebljavao dužnost člana općinskog vijeća.
Iz daljnjeg sadržaja dostavljenog zapisnika vidljivo je kako se kroz pretežiti dio utvrđuje odgovornost bivšeg direktora za loše rezultate poslovanja i tvrdnja da je davanjem poslovno uvjetovanog otkaza tadašnji direktor „izašao u susret” radnicima, da tadašnji direktor nije izvršio svoje poslovne obveze zbog čega je donijeta odluka o njegovom razrješenju te poništenju odluka ranijeg direktora. Na temelju ovakvog zapisnika od strane direktora je Skupštini tuženika dostavljena obavijest o provedenom postupku te je Skupština donijela Odluku od 4. studenog 2024. godine o suglasnosti za davanje izvanrednog otkaza tužitelju.
Na osnovi odluke Skupštine donijeta je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu Klasa: 112-08/24-01/6 Urbroj: 2133-13-1-1-24-8 od 4. studenog 2024. godine, kojom se u točki I izvanredno otkazuje Ugovor o radu od 22. ožujka 2022. godine i Anex Ugovora o radu od 27. prosinca 2023. godine, u točki II određuje da radniku radni odnos prestaje danom dostave ove Odluke, točkom III da radnik nema pravo na otkazni rok niti na otpremninu te u točki IV da je ova Odluka konačna. U uputi o zaštiti prava navedeno je da radnik ima pravo zahtijevati zaštitu prava pred nadležnim sudom u roku od 15 dana od dana primitka.
Tužitelj smatra da su odluke tuženika od 7. listopada 2024. godine o poništavanju odluke o otkazu ugovora o radu i od 4. studenog 2024. godine o izvanrednom otkazu ugovora o radu nezakonite i ne proizvode pravne učinke, dok je pravosnažna Odluka o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga Klasa: 112-08/24-01/6 Urbroj: 2133-13-1-1-24-1 od 26. kolovoza 2024. godine. Kao i u zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa od 23. listopada 2024. godine, smatra da je protekom roka od 15 dana u kojem se mogla osporavati odluka o poslovno uvjetovanom otkazu od 26. kolovoza 2024. godine takva odluka postala pravosnažna i proizvodi pravne učinke i to najkasnije 11. rujna 2024. godine, a prvenstveno prestanak radnog odnosa istekom otkaznog roka dana 7. listopada 2024. godine. Sukladno zakonskim odredbama, odnosno članku 133. Zakona o radu, odluku o otkazu ugovora o radu može pobijati samo radnik koji smatra da je oštećen takvom odlukom. Također, sukladno zakonskim odredbama, tužitelj kao radnik na osnovi ugovora o radu i zakonskih odredbi ima pravo i na isplatu otpremnine. Samim time, odluke tuženika koje su donijete nakon 11. rujna 2024. godine, a posebice nakon što je istekao i otkazni rok određen Odlukom o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga Klasa: 112-08/24-01/6 Urbroj:
2133-13-1-1-24-1 od 26. kolovoza 2024. godine, nemaju pravnog učinka jer je Ugovor o radu Klasa: 112-03/22-01/6, Urbroj: 2133-13-1-1-22-1 od 22. ožujka 2022. godine s kasnijim Anexom od 27. prosinca 2023. godine otkazan i u vrijeme donošenja tih odluka – a posebice u vrijeme dostave tih odluka tužitelju - nije više bio na snazi i nije pravno egzistirao.
Odluke tuženika od 7. listopada 2024. i 4. studenog 2024. godine nisu u skladu niti sa zakonskim odredbama Zakona o radu, a posebice sa zakonskim rokovima koji su strogo propisani, pogotovo za poslodavce. Naime, uz činjenicu da je Odluka Skupštine Klasa: 025-02/24-01/2, Urbroj: 2133-13-1-5-24-4 od 07.10.2024. godine donijeta nakon proteka roka od 15 dana od konačnosti Odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga Klasa: 112-08/24-01/6 Urbroj: 2133-13-1-1-24-1 od 26. kolovoza 2024. godine, nedvojbena je i zakonska odredba iz članka 133. st. 1. Zakona o radu prema kojoj pravo na osporavanje odluke poslodavca ima samo radnik u roku od 15 dana, dok poslodavac ne može samostalno i nakon proteka vremena mijenjati odluku kojom je odlučio o određenim pravima radnika. Na kraju, iz obrazloženja ove Odluke tuženika (točka II.) proizlazi da je donijeta jer je odluka o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga donesena na nezakonit način, što je utvrđeno na izvanrednoj sjednici Skupštine Društva održanoj 7. listopada 2024. godine. Međutim, tu odluku od 26.08.2024. godine je donio tadašnji direktor Društva u skladu sa zakonskim ovlastima, a ukoliko tuženik smatra da mu je time nanijeta određena šteta, treba takvo pitanje riješiti pokretanjem sudskog postupka protiv tadašnjeg direktora, s čime tužitelj nema nikakve pravne ili stvarne veze. Uz to, ostaje upitna i zakonska ovlast Skupštine trgovačkog društva da svojom odlukom mijenja ili poništava odluke svoje uprave odnosno direktora koje su već proizvele određene pravne učinke. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu Klasa: 112-08/24-01/6 Urbroj: 2133-13- 1-1-24-8 od 4. studenog 2024. godine nije donijeta u skladu sa zakonskim odredbama iz članka 116. st. 2. Zakona o radu. Naime, tužitelj je kao radnik posljednji dan bio na radnom mjestu 7. listopada 2024. godine (ponedjeljak), kada mu je istekao otkazni rok po odluci od 26.08.2024. godine. Pošto tuženik donosi pobijanu odluku zbog izostanka s posla od dva do četiri dana (točka 5. Pravilnika) odnosno ne postupanja po odluci od 07.10.2024. (točka 9. Pravilnika) to proizlazi da je zakonski rok od 15 dana istekao već s danom 30. listopada 2024. godine jer je rok od 4 radna dana prošao s danom 11.10.2024. godine (petak), o čemu je tuženik već 14.10.2024. godine (ponedjeljak) imao sva saznanja. Stoga, čak računajući još jedan dan više, proizlazi da je svakako istekao rok od 15 dana u kojem se poslodavac može pozivati na razloge za donošenje izvanrednog otkaza ugovora o radu. Na kraju, treći navodni razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu – istupi u javnosti kojima se narušava ugled Društva – niti na koji način nije vremenski određen niti je dostavljen bilo kakav konkretan dokaz o istome, te je takav razlog za izvanredni otkaz neutemeljen i nedozvoljen. Također, s obzirom na to da je Ugovorom o radu Klasa: 112-03/22-01/6, Urbroj: 2133- 13-1-1-22-1 od 22. ožujka 2022. godine tuženik kao novi poslodavac preuzeo i obveze koje je prema tužitelju imao raniji poslodavac, odnosno Općina Josipdol, to isti potražuje isplatu otpremnine za cijelo vrijeme trajanja radnog odnosa kod ranijeg poslodavca i kod tuženika, odnosno od 3. ožujka 2014. godine. Sukladno zakonskim odredbama iz članka 126. st. 3. i 4. Zakona o radu, tužitelj ima pravo na isplatu otpremnine u iznosu od jedne trećine prosječne plaće isplaćene u posljednja tri mjeseca, odnosno za 10 godina provedenih na radu kod prijašnjeg poslodavca i tuženika ukupno najmanje 3 cijele i 1/3 plaće. S obzirom da je tužitelj u posljednja tri mjeseca ostvarivao prosječnu plaću u iznosu od 917,18 eur neto odnosno 1.253,77 eur bruto, od čega je 1/3 305,73 eur neto odnosno 417,92 eur bruto, to tužitelj potražuje po osnovi otpremnine iznos od 3.057,30 eur neto.
S obzirom na sve naprijed navedeno, tužitelj smatra kako su pobijane odluke tuženika od 7. listopada 2024. i 4. studenog 2024. godine protivne zakonu i podzakonskim aktima. Tuženik nije dostavio nikakav odgovor na uloženi zahtjev tužitelja radi zaštite prava radnika od 23. listopada 2024. godine (primljen kod tuženika 25. listopada 2024. godine), dok je u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. studenog 2024. godine izrijekom navedeno da radnik ima pravo zahtijevati zaštitu prava pred nadležnim sudom u roku od 15 dana od dana primitka. Iako je ovakva uputa suprotna zakonskoj odredbi iz članka 133. st. 3. Zakona o radu, očita je volja tuženika kao poslodavca da onemogući tužitelja u ostvarivanju svih materijalnih prava koja su mu pripadala temeljem ugovora o radu pa nije niti svrhovito podnositi zahtjev za zaštitu prava radnika protiv takve odluke tuženika. Također, u cilju ekonomičnosti postupanja suda i vođenja jedinstvenog sudskog postupka u kojem se traži poništenje dvije odluke tuženika kojima se nanosi šteta tužitelju, isti smatra da je svrhovito podnošenje tužbe i radi poništenja odluke tuženika od 4. studenog 2024. godine uz vođenje jedinstvenog postupka, te predlaže da se nakon provedenog postupka donese presuda kao u izreci.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže tužbu odbaciti kao nepravodobnu. Naime, tužba je nesporno podnesena 20. studenog 2024. godine, a istom se traži utvrđivanje da Odluka o poništavanju Odluke o otkazu ugovora o radu ne proizvodi učinke, nadalje da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ne proizvodi učinke, da se naloži isplata otpremnine radniku i da se naloži tuženiku da snosi trošak postupka. Međutim, Zakon o radu nalaže stroge rokove u kojima se moraju poduzeti određene radnje. Tako se navodi kako, prije utuženja, radnik obvezno se mora obratiti poslodavcu zahtjevom za zaštitu prava radnika u roku od 15 dana od dostave sporne odluke. U samoj tužbi tužitelj navodi kako je dana 21. listopada primio dokumentaciju kako je odluka tuženika od 26. kolovoza 2024. godine oglašena ništetnom, te da bi 23. listopada 2024. godine podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika sa zahtjevom da se izvrši odjava radnika kod HZMO-a i HZZO-a, te mu se dostavi naznačena dokumentacija kako bi se prijavio na HZZ radi ostvarenja svojih materijalnih prava. I u tome je Zahtjev za zaštitu prava radnika iscrpljen. Međutim, tužitelj podnosi tužbu u ovom postupku dana 20. studenog 2024. godine, sa zahtjevom da se utvrdi da poništenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ne proizvodi pravne učinke, da se utvrdi da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ne proizvodi učinke, da se radniku isplati otpremnina i da se naloži isplata parničnog troška. Dakle, tužba je podnesena ne samo prošireno, već s potpuno drugih temelja i činjenične i pravne osnove, nego što je tražio Zahtjevom za zaštitu prava radnika. Obzirom da radnik pobija i odluku o izvanrednom otkazu, to bi značilo da se u roku od 15 dana nakon saznanja za istu, dakle najranije računajući početak tijeka tog roka od 04.11.2024. godine, trebao obratiti poslodavcu sa zahtjevom da se revidira upravo ta odluka, a u slučaju negativnog odgovora, u daljnjem roku od 15 dana pobijati izvanredni otkaz tužbom pred nadležnim sudom, odnosno, u slučaju ogluhe, u roku od 15 dana od isteka roka za odgovor poslodavca, istu tužbu podnijeti. Ovdje je odluka o izvanrednom otkazu, dakle ono što radnik tužbom pobija, donesena 04. studenog 2024. godine, a nema traga da se radnik za tu povredu, kao niti za otpremninu niti za poništenje odluke o vraćanju na rad obratio poslodavcu potrebnim Zahtjevom, već je samo htio, u nekom proizvoljnom roku, dostavu nekih svojih papira, i to Zahtjevom za zaštitu prava radnika od 23. listopada 2024. godine, što je prethodno uopće donošenju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i ne može se niti smatrati zadovoljenjem formalnog postupka koji prethodi podnošenju tužbe u radnom sporu. Dakle, ova tužba je podnesena bez prethodno poduzetih obveznih koraka, izvan svih rokova, jer je radnik morao obratiti se Zahtjevom za zaštitu prava protiv izvanrednog otkaza, ako ga nije mogao prihvatiti, a tužba je podnesena bez ikakvog obraćanja poslodavcu s te osnove, a radnik je znao čak i da će se o tome raspravljati na raspravi 31.10.2024. godine. U ovom slučaju poslodavac nije, dakle, imao niti teoretsku priliku raspraviti Zahtjev za zaštitu prava radnika, prije nego je dobio tužbu, što predstavlja zloupotrebu instituta od strane radnika. Slijedom navedenog, tuženik predlaže već u ovom stadiju odbaciti tužbu kao nepravodobnu i nedopuštenu.
Tuženik navodi da se radnjama prethodnog direktora Komunalno Josipdol d.o.o., IČ, kojima je isti oštetio Društvo, dogodilo i sljedeće: radnici, među kojima je i tužitelj, bili su samoinicijativno dali otkaze, a koji otkazi su nakon toga na neki neobičan način povučeni, jer su naknadno shvatili kako u slučaju da sami otkažu ugovore o radu neće imati pravo na otpremninu. Stoga je IČ istim radnicima, među kojima je i ZČ, uručio poslovno uvjetovane otkaze ugovora o radu, kako bi im Društvo bilo u obvezi isplatiti otpremnine. Obzirom da nije postojala objektivna potreba za poslovno uvjetovanim otkazima ugovora o radu, jer je obujam posla nalagao toliki broj djelatnika, ovo se ukazalo kao izravna zloupotreba položaja i ovlasti, a koju sumnju je tuženik odmah po saznanju prijavio nadležnim tijelima.
Nadalje, tuženik je poduzeo pravne radnje u cilju donošenja Odluke kojom se akti prethodnog direktora Društva, temeljeni na nezakonitim postupanjima, oglašavaju ništavima, te ne proizvode nikakve pravne učinke, čim prije je mogao. Naime, kako je već rečeno, između „starog“ i „novog“ vodstva Društva nikada nije došlo do formalne, profesionalne primopredaje dužnosti, te je novi direktor, ZČZ, odmah po stupanju na dužnost počeo pregledavati akte i podatke o poslovanju Društva, među kojima je bilo toliko nepravilnosti, da je čak pronašao i sumnjive aktivnosti poput udaljenog pristupa računalu i manipulacije datotekama, brisanju E-mailova etc., a što je jedan od razloga nastanku problema i u ovom postupku, a sve je prijavljeno policiji. U tom procesu pronašli su i nezakonite akte bivšeg direktora o uručenju poslovno uvjetovanih otkaza nekim radnicima, među kojima je i tužitelj, te je bez odgode sazvana Izvanredna skupština Društva, na kojoj je utvrđeno da su ti otkazi ništetni jer se temelje na nezakonitim radnjama, i to, između ostalog, i u kaznenopravnom smislu. Obzirom da takve odluke su po definiciji ništetne, one ex tunc ne proizvode nikakve učinke, te su opozvane sve posljedice koje iz njih proizlaze, između ostalog, i odluka o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju. Dapače, IČ nije dostavio nikakvo izvješće, održao Skupštinu, niti poduzeo nikakvu radnju u cilju opravdanja davanja poslovno uvjetovanih otkaza radnicima, jer bi za takve odluke prethodno bilo nužno na Skupštini utvrditi potrebu za reorganizacijom Društva na način da se troškovi smanje smanjenjem broja radnih mjesta, a ne po vlastitom nahođenju, u privatnom aranžmanu sa spomenutim radnicima, što je očito u cilju prouzročenja financijske štete Društvu isplatom otpremnina. Pri tome je čak održana i sjednica Nadzornog odbora na kojoj je potpredsjednica Društva izjavila kako je uručenje poslovno uvjetovanih otkaza bio čin kojim je direktor Kubelka „izašao u susret“ radnicima, čime je potvrđeno da je to bila svjesna i namjerna odluka usmjerena na stjecanje nepripadne materijalne koristi, i kao takva ne može biti zakonita. Dakle, ovdje nije bilo riječi o tome da bi ovakva odluka bila poništena s nekog osnova koje propisuje Zakon o radu, već opći propisi koji uređuju ništetnost, što samo po sebi povlači ništetnost svih posljedica.
Ovakva odluka o poništenju predmetnog akta je, dakle, donesena isključivo in favorem radnika, a na nju tada nikakvih prigovora nije imao. Društvo je svakako imalo legitimitet pokrenuti postupak za oglašavanje nezakonitih odluka prethodne strukture Društva ništetnim, jer svaka osoba, fizička i pravna, ima zakonsko pravo pokrenuti odgovarajuće akte, odluke, ugovore itd. ništetnima, ukoliko za to ima osnove, a ono što je otpočetka ništetno ne može konvalidirati, dapače, Društvo na to mora svakako paziti pažnjom dobrog gospodarstvenika. Dakle, ovdje se nije niti radilo o pobijanju, kako to navodi tužitelj, na što bi imala pravo samo zainteresirana/spornom odlukom oštećena osoba, već o ništetnosti, što mogu isticati svi.
Nadalje, odmah 07. listopada 2024. donesena je predmetna odluka o oglašavanju spornog akta ništetnim, te vraćanju na posao, upravo kako radnik ne bi imao prekid u radnom odnosu, a i samim time prekid u statusu osiguranika. Dakle, te papire koje je Zahtjevom za zaštitu prava radnika bio tražio mu poslodavac nije niti mogao dati, jer je i dalje, zahvaljujući poništenju prethodne odluke, imao status osigurane osobe. Međutim, radnik se po pozivu na povratak na radno mjesto od strane poslodavca oglušio i nije postupio po pozivu. Pogrešno se tumači da je radnik dobio izvanredni otkaz ugovora o radi jer je neopravdano izostao s posla dva do četiri dana, računajući od dana 07. listopada 2024. godine, obzirom da u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu (dalje u tekstu: Odluka) jasno stoji kako „radnik od dana 14. listopada 2024. ne dolazi na posao bez ikakvog opravdanog razloga, nije na bolovanju niti na godišnjem“. Dakle, niti je taj neopravdani izostanak smatran započetim 7. listopada, niti je igdje rečeno da se radi upravo o 4 dana. Naime, u predmetnoj Odluci navedeno je kako je radnik preporučenom pošiljkom koju je zaprimio 21. listopada 2024. godine obaviješten o poništenju Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, upozoren je da je i dalje radnik Komunalnog, ali je i nakon toga daljnja četiri dana izostao s posla, što je konstituiralo predmetnu tešku povredu obveze iz radnoga odnosa u ovom slučaju i na kojem se ponašanju temelji Odluka. Dakle, Odluka je donesena u zakonskom roku i ima temelje. Radnik je imao priliku ponuditi obrazloženje i mirno riješiti ovaj problem, jer je nesporno uredno pozvan na raspravu, Nadalje, prije uručenja izvanrednog otkaza provelo se savjetovanje sa Skupštinom, na kojoj je dano pozitivno mišljenje i suglasnost za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu. Tuženik navodi da je ZČ javno istupao iznoseći neistinitu tvrdnju da je bio prisiljen dati ostavku na mjesto vijećnika u Općinskom vijeću Općine Josipdol, i to prijetnjom gubitka radnog mjesta majstora. To je naveo u Obavijesti 16. 11. 2023. godine, te Ostavci od istoga dana. Ove tvrdnje postale su i predmetom interesa javnosti jer je to završilo na stranicama lokalnog glasila OgPortal na internetu, pod naslovom „Nastavlja se urnebes u Općini Josipdol - vijećnik SDP-a morao, zbog ucjene, dati ostavku!“, nakon čega je načelnik Općine sazvao sastanak 23. 11. 2023. godine, s ciljem zaštite navodno ucjenjivanog radnika, ZČ. Na toj sjednici radnik je imao priliku očitovati se o svim radnjama koje ga smetaju te imenovati osobe koje ga zlostavljaju i ucjenjuju. Upravo na tom sastanku radnik je izjavio kako mu nitko od njegovih suradnika, pročelnika, članova Općinskog vijeća nikada nije prijetio, te da izjavu kojom je tvrdio da je bio ucjenjivan nije pisao on, već stanoviti ĐČ, a on da ju je samo potpisao. Dakle, ovim je i sam potvrdio kako je neosnovano blatio ugled poslodavca u javnim medijima, i to bez ikakve osnove.
Slijedom navedenog, tuženik predlaže predmetnu tužbu odbaciti, podredno odbiti i u svakom slučaju naložiti tužitelju naknadu troška postupka.
3. Tijekom dokaznog postupka izvršeno je čitanje Odluke o otkazu ugovora oradu zbog poslovno uvjetovanog razloga od 26. kolovoza 2024. (list 6-7 spisa), Odluke od 7. listopada 2024. (list 8 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od 23. listopada 2024. (list 9-10 spisa), Zapisnika od 31. listopada 2024. (list 12-14 spisa), Zapisnika od 4. studenog 2024. (list 15-16 spisa), Odluke od 4. studenog 2024. (list 17 spisa), Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (list 18-21 spisa), izračuna plaća (list 22-24 spisa), Obavijesti (list 39 spisa), Ostavke (list 40 spisa), Zapisnika od 23. studenog 2023. (list 41 spisa) i Zahtjeva za ispravak objavljene informacije od 23. studenog 2023. (list 42-43 spisa). Saslušane su stranke i svjedoci HČ i RČ (list 55-59 spisa).
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Nesporno među strankama je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu majstora – domara temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 22. ožujka 2022. i Aneksa Ugovora o radu od 27. prosinca 2023.
Nesporan je matematički izračun otpremnine u iznosu 3.057,30 eur.
6. Sporno je da li Odluka direktora o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga od 26. kolovoza 2024. proizvodi pravne učinke s obzirom na kasnije donesene odluke tuženika i na zahtjev tužitelja u ovom predmetu da se utvrdi da Odluka Klasa: 025-02/24-01/2, Urbroj: 2133-13-1-5-24-4 od 7. listopada 2024. godine o poništavanju Odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, donijeta od strane Skupštine trgovačkog društva Komunalno Josipdol d.o.o., OIB: 46426033985 iz [adresa] i Odluka Klasa: 112-08/24-01/6 Urbroj:
2133-13-1-1-24-8 od 4. studenog 2024. godine o izvanrednom otkazu ugovora o radu, donijeta od strane tuženika Komunalno Josipdol d.o.o., OIB: 46426033985 iz [adresa], ne proizvode pravne učinke, te da li je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom otpremnine radi prestanka Ugovora o radu.
7. Sud je vezan tužbenim zahtjevom.
8. Na ročištu održanom 10. srpnja 2025. tuženik je predložio zaključiti glavnu raspravu.
9. Na sporne okolnosti sud je saslušao svjedoke HČ i RČ te stranke.
9. 1. Svjedok HČ u svom iskazu je naveo da su njegova saznanja od 7. listopada 2024. i da je tada slučajno saznao jer je prolazio pokraj pisarnice da su djelatnik tuženika ZČ i djelatnica LČ predali zahtjev za isplatu otpremnine, a vezano uz otkaz koji su dobili kod tuženika. Kako kod tuženika nema pravnika iz pisarnice su ga pitali da protumači o čemu se radi i vidio je da je zahtjev za otpremninu temeljen na odluci o otkazu. O tome je izvijestio načelnika Općine RČ i on je vezano uz to isti dan sazvao skupštinu te obavijestio i predsjednika nadzornog odbora tuženika gosp. FČ. Bila je sjednica nadzornog odbora i nakon nje je bila izvanredna sjednica skupštine. Obje sjednice su bile izvanredne vezane upravo za ovu tematiku i izvješće o radu bivšeg direktora IČ. Na tim sjednicama on je bio zapisničar i pravnik te je nazočnima pojasnio o čemu se radi. Na tim sjednicama zaključeno je da postupak koji je prethodio odnosno taj otkaz ZČ nije proveden u skladu sa zakonom i sa Izjavom o osnivanju društva Komunalno Josipdol. Na sjednici skupštine donesena je Odluka o poništavanju odluke o otkazu za ZČ i LČ. Na istoj sjednici donesena je Odluka o razrješenju direktora IČ te imenovanju novog direktora ZČZ. Bio je prisutan sa direktorom ZČZ **.**.2024. kada je direktor obavijestio tužitelja da je poništena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu i da dođe na radno mjesto i da je on i dalje zaposlenik tuženika. ZČ je rekao da mora razmisliti, da mora vidjeti. Kako se ZČ nije pojavio na posao, a to zna jer mu je rekao direktor, direktor je pokrenuo postupak za izvanredni otkaz. LČ je sama dala otkaz i nije tražila otpremninu jer nije ni imala pravo jer nije bila dvije godine u društvu ali i njena odluka o otkazu nije donesena istovremeno kad i za ZČ. Dalje iz razgovora s direktorom zna da je ZČ uručen izvanredni otkaz a nakon toga je ZČ krenuo s tužbom. Direktor IČ nije mogao donijeti odluku o otkazu sam bez prethodne odluke skupštine društva, a niti je o odluci obavijestio skupštinu odnosno on nije proveo prethodni postupak da bi mogao donijeti odluku o tehnološkom višku.
Protiv direktora IČ podnesena je kaznena prijava upravo na sve te okolnosti vezane uz njegovo nezakonito postupanje koje je dovelo i do nezakonite odluke o otkazu tužitelju. Kazneni postupak protiv bivšeg direktora je započeo, ali on ne zna u kojoj je fazi jer ne sudjeluje u postupku. U stvari, samo zna da je podnesena kaznena prijava.
9.2. Svjedok RČ u svom iskazu je naveo da je on u to vrijeme bio načelnik Općine Josipdol i po službenoj dužnosti bio je predsjednik Skupštine Komunalnog Josipdol d.o.o. Pročelnik u općini HČ upoznao ga je da je došlo do greške u postupanju gdje bi mogao biti odgovaran, a vezano uz nezakonite radnje bivšeg direktora IČ. Kako nije pravnik, HČ je zamolio da u koliko uoči bilo kakve nepravilnosti da ga upozna i uputi kako ih riješiti. Taj dan, ponedjeljak početkom listopada 2024. HČ upozorio ga je da je direktor IČ donio nezakonite odluke mimo naših akata od Komunalnog poduzeća. Odlučio je sazvati izvanrednu Skupštinu i Nadzorni odbor da ih upozna sa saznanjima koje je dobio jer bi u protivnom moglo doći do protuzakonitog trošenja novaca Komunalno Josipdol. Objasnio je da je direktor donio Odluku o otkazu ZČ suprotno njihovim aktima bez savjetovanja ili obavijesti Skupštine društva, Nadzornog odbora ili njega kao načelnika Općine. Zapisnici su vođeni u pisanom obliku i u njima je utvrđeno sve što se je događalo na sjednicama. Smatra da direktor IČ nije imao lošu namjeru prema ZČ već mu je htio pomoći da ostvari otpremninu, ali to je napravio na način koji nije u skladu s aktima društva. Vezano uz postupanje IČ dao je izjavu na policiji i on bi bio odgovaran da je sve to znao, a da nije postupio.
ZČ upoznat je da je Skupština donesla odluku kojom se poništava odluka direktora o njegovom otkazu kao nezakonita i bio je pozvan da dođe na posao jer je još uvijek u radnom odnosu i obećao je da će doći. Kako se nije pojavljivao na poslu, njega je direktor koji je imenovan na istoj sjednici skupštine, obavijestio da ZČ i dalje ne dolazi na posao i da je već prošao rok za povredu radne obveze i da su već nastupile teške povrede radne obveze njegovim nedolaskom na posao. Pitao je direktora je li pokušao stupiti u kontakt s ZČ i on mu je rekao da je, ali da mu se ZČ više ne javlja na telefon. Tada se je morala sazvati Skupština društva radi te teške povrede od strane ZČ gdje je traženo mišljenje odnosno suglasnost na prijedlog za otkaz ZČ radi teške povrede. Na skupštinu je pozvan i ZČ, ali nije došao i nije se očitovao ni pisano ni usmeno.
9.3. Tužitelj ZČ u svom iskazu navodi da je dobio poslovno uvjetovani otkaz 26. kolovoza 2024. i da je odradio otkazni rok do 7. listopada 2024. 7. listopada 2024. došao je po odjavu kod tuženika i nije ju mogao dobiti da ju odnese na biro. Nakon par dana pozvan je na razgovor od direktora ZČZ gdje mu je predloženo da povuče taj otkaz odnosno da dođe raditi jer da je skupština izglasala da je taj otkaz ništavan. Nije htio više sudjelovati u tome i zato je podnio tužbu. Nije mu isplaćena otpremnina nakon završetka radnog odnosa i zato je podnio ovu tužbu odnosno zahtjev za isplatu. Smatra da odluka firme o poništenju Odluke o otkazu njemu nije valjana jer je dobio otkaz. Nije ulagao prigovor na odluku o otkazu i složio se s tom odlukom poslodavca. Nakon što je dobio otkaz, odradio je otkazni rok, više nije radio kod tuženika, a zasnovao je radni odnos kod Siča d.o.o. 13. studenog 2024. Kako je dobio otkaz u kolovozu jer mu ga je dao direktor IČ morao je voditi brigu o svojoj egzistenciji i potražio je drugi posao i nije mogao sudjelovati u igri i da se o njegovoj egzistenciji odlučuje ovako ili onako.
9.4. Predstavnik tuženika ZČZ, direktor, u svom iskazu je naveo da je on direktor od 8. listopada 2024. i sve činjenice vezane uz ovaj predmet saznao je iz zapisnika sa skupštine. Po tom zapisniku ima saznanja da je odluka o otkazu ZČ poništena te je ZČ kontaktirao 14. listopada 2024. gdje ga je izvijestio o tom saznanju da je odluka poništena i da je dalje radnik Komunalnog poduzeća Josipdol. To je bilo usmeno i ZČ mu je rekao da ima još neko vrijeme obaviti posao kod nekog kolege, pa da bi se tek onda vratio u poduzeće. Sjetio se da se radi Z. Kako se ZČ nije pojavio na posao pokrenuo je postupak izvanrednog otkaza. Tužitelj ZČ nije se pojavio na posao od 8. listopada 2024. do **.**.2024.
ZČ bio bi vraćen na svoje radno mjesto.
10. Temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka sud utvrđuje da je:
- tuženik zastupan po direktoru 26. kolovoza 2024. donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga kojom se tužitelju koji radi na radnom mjestu majstor – domar otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 22. ožujka 2022. stoga što je prestala potreba za obavljanjem posla majstora – domara na kojima radnik radi zbog gospodarskih i organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Radniku ZČ prestaje radni odnos istekom otkaznog roka od jedan mjesec i dva tjedna, a otkazni rok počinje teći danom dostave ove odluke,
- Odluka od 26. kolovoza 2024. dostavljena je tužitelju 26. kolovoza 2024. i tužitelj se odrekao prava na žalbu,
- tužitelj je koristio godišnji odmor i istekao mu je otkazni rok 7. listopada 2024.,
- 7. listopada 2024. Skupština trgovačkog društva Komunalno Josipdol d.o.o., OIB: 46426033985 iz [adresa], donijela je Odluku o poništavanju Odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, Klasa: 025-02/24-01/2, Urbroj 2133-13-1-5-24-4, kojom se poništava Odluka o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga radniku ZČ od 26. kolovoza 2024. obzirom je donesena na nezakonit način, a koje nezakonitosti su utvrđene na izvanrednoj sjednici Skupštine Društva održanoj 7. listopada 2024. U Odluci pod točkom II. navodi se da je zapisnik u prilogu, međutim u privitku isti nije dostavljen,
- zapisnik od 7. listopada 2024. nije dostavljen u privitku Odluke od 7. listopada 2024. niti tijekom postupka po strankama,
- da je direktor ZČZ **.**.2024. obavijestio tužitelja da je poništena odluka i da se vrati na rad,
- tužitelj je 23. listopada 2024. podnio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa (list 9-10 spisa) vezano uz Odluku o poništavanju Odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga i naloga za dolazak na radno mjesto Klasa: 112-08/24- 01/6 Ur.broj: 2133-13-1-1-24-3 od 16. listopada 2024.,
- 31. listopada 2024. tuženik je održao sjednicu (list 12-14 spisa) na kojoj je donesen Zaključak kojim se utvrđuje da je nedvojbeno utvrđeno da je ZČ počinio teške povrede radnih dužnosti iz članka 5. Pravilnika o odgovornosti radnika za povrede radne dužnosti (Klasa: 112-08/22-01/4, Urbroj: 2133-13-1-1-22-1 od 16. rujna 2022.) točaka 5., 8. i 9. i da je kriv za počinjenje povrede te da će sukladno članku 11. stavku 1. Pravilnika direktor donijeti Odluku o kazni u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave,
- iz Zapisnika Skupštine od 4. studenog 2024. (list 15-16 spisa) proizlazi da je dato pozitivno mišljenje (suglasnost) na predloženi izvanredni otkaz Ugovora o radu ZČ,
- da je direktor tuženika 4. studenog 2024. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, Klasa: 112-08/24-01/6 Urbroj: 2133-13-1-1-24-8 (list 18-21 spisa) zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a za koju se u ovom postupku traži utvrđenje da ne proizvodi pravne učinke.
11. Iz prethodno utvrđenog činjeničnog stanja sud zaključuje da je Odluka o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 26. kolovoza 2024. konačna i da je proizvela pravne učinke, da je po istoj odluci tužitelj koristio godišnji odmor i otkazni rok koji je istekao 7. listopada 2024., pa slijedom navedenog tužitelj ima pravo na otpremninu radi prestanka ugovora o radu i to u visini koja je nesporna među strankama odnosno u iznosu 3.057,30 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od 15. listopada 2024., pa do isplate po stopi sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima.
12. Stoga je, primjenom članka 126. stavak 1., 3. i 4. Zakona o radu (Narodne novine: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023.) odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.
13. Nadalje, sud smatra da Odluka o poništavanju Odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, Klasa: 025-02/24-01/2, Urbroj: 2133-13-1-5-24-4, od 7. listopada 2024. za koju je direktor tuženika ZČZ tužitelju rekao 14. listopada 2024. i za koju tužitelj od tada ima saznanje ne proizvodi pravne učinke na već okončan radni odnos tužitelja, te da odnos direktora tuženika i Skupštine tuženika, tj. kako tuženik navodi "novog i starog vodstva" ne može ići na štetu radnika kao slabije karike u ugovornom radnom odnosu.
14. Budući sud smatra da je radni odnos tužitelju prestao 7. listopada 2024. i to Odlukom tuženika od 26. kolovoza 2024. to sud smatra da ni Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, Klasa: 112-08/24-01/6, Urbroj: 2133-13-1-1-24-8 od 4. studenog 2024. ne proizvodi pravne učinke.
15. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao pod točkama I. i II. izreke presude.
16. Sud neće posebno obrazlagati dokaze : Obavijest (list 39 spisa), Ostavku (list 40 spisa), Zapisnik od 23. studenog 2023. (list 41 spisa) i Zahtjev za ispravak objavljene informacije od 23. studenog 2023. (list 42-43 spisa), jer sud smatra da isti nisu odlučni za rješavanje ovog predmeta.
17. Odluka o troškovima postupka donijeta je temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku, a s obzirom na vrijednost predmeta spora i primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023.). Tužitelju su priznati kao osnovani i nužni troškovi i to za: sastav zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od 23. listopada 2024. u iznosu 100,00 eur, sastav tužbe u iznosu 200,00 eur, sastav podneska od 24. svibnja 2025. u iznosu 200,00 eur, zastupanje na ročištu 12. svibnja 2025. u iznosu 200,00 eur, zastupanje na ročištu 10. srpnja 2025. u iznosu 200,00 eur i pristup na ročište za objavu presude u iznosu 100,00 eur te PDV na gornje radnje u iznosu 250,00 eur, odnosno sveukupno 1.250,00 eur.
18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Ogulinu 28. srpnja 2025.
Sudac
Blaženka Glad
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).
Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).
Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Boris Grgurić, odvjetnik u Ogulinu
2. Tina Budumir Bijelić, Odvjetnica u Ogulinu
