REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2891/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku u Zagrebu, Držićeva 6b, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi isplate, 28. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 056-50-4487197, sklopljenog dana 2. studenog 2007. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i RM kao korisnika kredita i davatelja osiguranja te tužitelja NM kao sudužnika, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle točka 3. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje Kreditoru platiti naknadu 3.30% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB 53056966535, da tužitelju NM, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 298,98 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 8. studenog 2007. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, d 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužitelju NM, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 349,54 eur sa zateznom kamatom od 28. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov sin RM u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao kreditorom dana 2. studenog 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 056-50-4487197 u svrhu kupnje rabljenog vozila za osobne potrebe. Taj ugovor on je sklopio u svojstvu sudužnika. Dana 14. svibnja 2010. dotadašnji korisnik kredita RM podnio je zahtjev da se kredit prenese na novog korisnika kredita NM, što mu je tuženik dopustio. Radi navedenog, na tužitelja je prenesen Ugovor o kreditu broj 056-50-4487197 te je isti postao nositelj svih prava i obveza iz tog ugovora. Nadalje navodi da je u čl. 3. Ugovora određeno plaćanje 3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, kao jednokratna naknada koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tuženik je 8. studenog 2007., prilikom isplate kredita, naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 2.252,65 kn, dakle upravo 3,30% od iznosa odobrenog kredita. Ističe da su predmetni ugovor o kreditu parnične stranke sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik je na opisani način postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (čl. 81., 82. i 87. ZZP/03) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Isto tako tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o odredbi čl. 3. Ugovora, već je isti bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi“. Također, tuženik mu nije prezentirao koje to točno ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao naknaditi niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto iznos te naknade izravno ovisi o visini iznosa kredita koji se traži. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu zahtjeva bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i potpuno neopravdana obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Slijedom navedenog, a kako je odredba ugovora ništetna, predlaže da sud presudom naloži tuženiku da utvrdi ništetnost odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu te naloži tuženiku da mu isplati iznos od 298,98 eur sa zateznim kamatama od 8. studenog 2007. pa do isplate te da mu naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio pisani odgovor na tužbu u dodijeljenom mu roku od 30 dana, unatoč upozorenju na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu.
3. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe čl. 331. b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 338. st. 5. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.
4. Odluka o kamatama i kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05 i 41/08).
5. Odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. u iznosu od 200,00 eur, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 25,00 eur, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eur te na presudu zbog ogluhe u iznosu od 33,18 eur, odnosno trošak u ukupnom iznosu od 349,54 eur.
6. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zatražena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.
U Zagrebu, 28. srpnja 2025.
Sudac:
Vanesa Peruzović Čuić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa te presude zbog ogluhe. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana (čl. 353. st. 2. ZPP).
DNA
- pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi na tužbu u iznosu od 66,36 eur i presudu zbog ogluhe u iznosu od 33,18 eur
- tuženiku
