Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-786/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, u pravnoj stvari tužitelja BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice BPĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženice IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženice IPĆ iz [adresa], Polzela, Pod lipami 5, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice ZP iz [adresa], Ljube Babića Đalskog 21, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika iza pok. TP, radi utvrđenja, činidbe i naknade štete, odlučujući povodom žalbi tuženica izjavljenih protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. svibnja 2024. poslovni broj: P-140/2002-136, dana 28. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava, a djelomično odbija žalba tuženica BPĆ, IP i IPĆ, dok se u cijelosti odbija žalba tuženice ZP te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 29. svibnja 2024. poslovni broj: P-140/2002-136

- u odnosu na tuženice BPĆ, IP i IPĆ ukida u točki I izreke

- u odnosu na tuženicu ZP potvrđuje u točki I izreke

- potvrđuje u točki II izreke.

II. Nalaže se tužitelju da tuženicama BPĆ, IP i IPĆ naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 834,00 EUR (osamstotridesetčetiri eura).

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

IV. Odbija se zahtjev tuženice ZP za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pozvane su BPĆ, IP, IPĆ i ZP, kao nasljednice iza pok. TP, preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke) te je točkom II. izreke određeno da se nastavlja postupak u ovoj pravnoj stvari.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja u zakonskom roku žale se BPĆ, IP, IPĆ te ZP (dalje u tekstu žaliteljice) zbog svih razloga navedenih u odredbi čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.; dalje: ZPP). Predlažu da ovaj sud njihove žalbe uvaži, a pobijano rješenje preinači, odnosno podredno da rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbe tužitelj se protivi navodima žalbi i ukazuje da se žaliteljice kao građanskopravni slijednici tuženika ne mogu protiviti procesnoj sukcesiji, a pored toga ističe da je u tužbi i prijedlogu za ponavljanje postupka tražio stvari koje nisu vezane s ostavinskim rješenjem, pa je samim time potrebno nastaviti postupak u odnosu na zakonske nasljednike tuženika. Konačno, ističe i da su predmetne nekretnine upisane upravo na žaliteljice, pa stoga prigovori koje one navode u žalbi da predstavljaju bespredmetne prigovore.

4. Žalbe su osnovane.

5. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenjima da je rješenjem suda poslovni broj P-140/02 od 9. ožujka 2023. utvrđen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer je tuženik ĆP preminuo te je određeno da će se postupak nastaviti kada nasljednici tuženika ili staratelj ostavštine preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine. Podneskom od 8. rujna 2023. tužitelj je izvijestio sud da su zakonski nasljednici iza pok. TP, BPĆ, IP, IPĆ i ZP te je kao dokaz svojih navoda dostavio pravomoćno rješenje javnog bilježnika Biserke Lovrić poslovni broj O-5747/2022 od 25. listopada 2022. (list 327-329 spisa) i predložio pozvati nasljednike da preuzmu postupak iza pok. TP i postupak nastaviti. Budući da nasljednice tuženika nisu preuzele parnični postupak, to ih je sud na prijedlog tužitelja, kao suprotne stranke, pozvao rješenjem da to učine te je u smislu odredbe čl. 215 st. 1 ZPP nastavljen prekinuti postupak.

6. U svojoj žalbi BPĆ, IP i IPĆ u bitnom navode da su se odrekle prava na nasljeđivanje zbog čega smatraju da se na njih može primijeniti zakonska presumpcija iz čl.130. st. 4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.; dalje: ZN) prema kojoj se smatra da nikada ni nisu bile nasljednice. Ukazuju i da iz zapisnika sastavljenog u ostavinskom postupkom iza pok. TP, O-5747/22, UPP- OS-64/22-13 od 25. listopada 2022., kojeg je integralni dio i pravomoćno rješenje javnog bilježnika Biserke Lovrić, O-5747/22, UPP-OS-64/22-13, od 25. listopada 2022., proizlazi da je rješenjem određeno da se radi nedostatka ostavinske imovine neće provoditi ostavinski postupak (iza pok. TP) te je određeno da se ostavina neće raspravljati.

7. ZP pak u svojoj žalbi navodi da iz zapisnika Javnog bilježnika u ostavinskom predmetu iza pok. TP, proizlazi da su prema rodoslovlju, zakonski nasljednici BPĆ, NP i ZPĆ, a da je ona pozvana na ostavinsku raspravu kao oporučni nasljednik. Kako je dala nasljedničku izjavu da ništa ne nasljeđuje i da se ne smatra nasljednikom te se odriče prava na prigovor, smatra da ona nije nasljednik i da ne može stupati niti preuzimati pravni položaj iza pok. tuženika.

8. Uvidom u spis predmeta proizlazi da je tužitelj u spis dostavio zapisnik i rješenje javnog bilježnika Biserke Lovrić, O-5747/22, UPP-OS-64/22-13, od 25. listopada 2022., a prema kojem rješenju je odlučeno da se neće provoditi ostavinska rasprava iza pokojnog TP. Iz citiranog zapisnika i rješenja jasno je vidljivo da su BPĆ, NP i TPĆ kćerke pokojnog TP i da su kao takve zakonske nasljednice, ali isto tako je vidljivo da su se sve tri odrekle nasljedstva koje im pripada temeljem zakona i da nisu imenovale nasljednike drugog nasljednog reda. Istodobno na ostavinsku raspravu je pozvana i ZP koja je izjavila da iako priznaje oporuku valjanom, iz ostavine ne potražuje ništa, da ništa ne nasljeđuje niti se smatra oporučnom nasljednicom.

9. Prema odredbi čl. 130. st. 1. ZN nasljednik se može odreći nasljedstva javno ovjerovljenom izjavom ili izjavom danom na zapisnik kod suda do donošenja prvostupanjske odluke, a temeljem odredbe čl.130. st. 4. za nasljednika koji se odrekao nasljedstva u svoje ime smatra se kao da nikad nije bio nasljednik. Dakle, s obzirom na navedeni zakonski propis smatra se da BPĆ, IP, i IPĆ nikad nisu bile nasljednice TP zbog čega po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud nije mogao pozvati žaliteljice da preuzmu ovaj postupak jer je to mogao učiniti samo u odnosu na one osobe koje su njegovi nasljednici. Da se smatra da nasljednici koji su se odrekli nasljedstva nikada nisu bili nasljednici kao pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci od 11. travnja 2018. broj Rev-246/2012.

10. Kako je dakle sud prvog stupnja pozvao ove žaliteljice da kao nasljednice preuzmu postupak iza pokojnog TP čime je pogrešno primijenio materijalno pravo te uz utvrđenja da nije počinjena niti jedna bina povreda postupka na koju žaliteljice ukazuju, ali ih ne konkretiziraju, niti pak bilo koja povreda postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ovaj je sud primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuo pobijano rješenje u točki I. izreke u odnosu na BPĆ, IP, i IPĆ.

11. Istodobno ZP na ostavinsku raspravu iza pokojnog TP pozvana je kao oporučna nasljednica te je ona dala izjavu da priznaje oporuku, ne nasljeđuje ništa i da se ne smatra nasljednikom.

12. Međutim, ovdje valja istaknuti da nasljednička izjava bilo da se radi o izjavi kojom se prihvaća nasljedstvo ili izjavi o odricanju, ne može se opozvati i mora biti dana posve jasno, izričito i bez ikakvih mana volje. U konkretnom slučaju izjava koja je zabilježena na zapisniku javnog bilježnika ne može se prihvatiti kako odricanje od nasljeđivanja bilo same ZP bilo njenih nasljednika.

13. Stoga je ZP, oporučna nasljednica koja se nije odrekla prava nasljeđivanja, uslijed čega je u smislu čl. 5. ZN-a i pravni sljednik TP i sud prvog stupnja osnovano ju je pozvao na preuzimanje postupka u ovoj pravnoj stvari te je valjano odredio i nastavak postupka.

14. U tom smislu valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi pobijano rješenje u točki I izreke u odnosu na ZP, kao i u točki II izreke.

15. Kako tuženice BPĆ, IP i IPĆ nisu uspjele sa svojom žalbom samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva budući je postupak nastavljen u odnosu na tuženicu ZP, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, to sukladno čl.154. st.5. ZPP-a imaju pravo na naknadu troška sastava žalbe. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u visini od 556.000,00 kn / 73.793,88 EUR ove tuženice imaju pravo na naknadu iznosa od 834,00 EUR. Naime, sukladno tbr. 10. točka 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23., dalje Tarife) imaju pravo na 50 % iznosa iz tbr. 7. točka 1. Tarife, odnosno 278 bodova. Uzme li se u obzir vrijednost boda od 2,00 EUR po tbr. 54. Tarife, dobije se iznos od 556,00 EUR, koji je uvećan za 20% zbog zastupanja 3 osobe po tbr. 40. točka 1. Tarife, na koji način je dobiven iznos od 667,20 EUR. Ovaj iznos je dodatno uvećan za 25% poreza na dodanu vrijednost u smislu Tbr. 46. Tarife zbog čega je tuženicama u konačnici priznata naknada troška sastava žalbe od 834,00 EUR.

16. Trošak sastava odgovora na žalbu sud nije ocijenio potrebnim za vođenje parnice u smislu čl.155. st.1. ZPP-a.

17. ZP odbijena je sa žalbom zbog čega u smislu čl. 154. st.1. ZPP-a nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 28. srpnja 2025.

Sutkinja

Bojana Skenderović